Vrisak (1996.)

Piše: Marin Mihalj

 

Scream (1996.)

Redatelj: Wes Craven

Glume: Neve Campbell, David Arquette, Courteney Cox, Skeet Ulrich, Matthew Lillard, Rose MacGowan

 

What’s your favourite scary movie?

Zamislimo razmjerno privlačnu plavušu, sama je doma, čeka dečka i upravo pravi kokice. Vjerojatno će s dečkom pogledati film, pojesti kokice. Ako dečko bude imao sreće, možda će omastiti brk, možda će “pasti” koitus, a možda ona ne voli post-koitalno maženje. Možda to bude savršena večer. Ali… što ako svo to divno ubijanje vremena upražnjavanjem najdraže igre poremeti telefonski poziv, prijeteći glas i sljedeće pitanje: “What’s your favourite scary movie?”? Ako ste pogledali jedan “horror” film, znate da gorespomenuta plavuša i njen dečko neće preživjeti tu večer. Ta i takva plavuša je Drew Barrymore, koja je najavljena kao jedna od zvijezda filma i koja je sama inzistirala na toj i takvoj ulozi, gdje njen lik biva ubijen u otvaranju filma, ne bi li se stvorio dojam kako je sve moguće, kako ovaj horror neće pratiti ustaljena pravila. Ipak, kao što ćemo kasnije doznati, pojavit će se ustaljena pravila i biti naveliko ismijana.

Tko i što?

Nakon svirepog klanja plavuše i njenog dečka, fokus filma se prebacuje na Sidney Prescott (Campbell), privlačnu mladu srednjoškolku iza koje je teška godina; majka joj je ubijena, ona je svjedočila na suđenju njenom ubojici (koji je možda nevin?). Godišnjica majčine smrti se bliži, ona odolijeva seksualnim iskušenjima jer još nije spremna i u tom trenutku se pojavljuje nemilosrdni ubojica koji vreba iz prikrajka nju i njene prijatelje. Zanimljiv, originalan scenarij Kevina Williamsona širio se k’o kuga uredima holivudskih glavešina, ne bi li u konačnici bio odabran čovjek koji će ovaj intrigantan koncept prenijeti na veliki ekran. Postojalo je tada, kao što postoji i sada, samo par ljudi na svijetu koji tako dobro razumiju horror žanr, a sreću da – u nedostatku boljeg termina, ponavljam se – omasti brk i sjedne u redateljsku stolicu dobio je legendarni Wes Craven. Williamson i Craven, vrijeme će pokazati, bio je to match made in heaven jer je njihova suradnja donijela jedan od najzabavnijih filmova 90-ih koji je kasnije iznjedrio i (bolji) nastavak te još jedan. Potom, još jedan. No, vratimo se na original

Craven i Williamson ludo se zabavljaju dok navode nas, gledatelje, da pogađamo tko bi ubojica mogao biti. Je li to Randy, geek koji zna sve o filmovima, možda Billy, Sidneyin dečko ili najgora opcija, Sidneyin otac koji gubi dodir sa stvarnošću kako se bliži godišnjica ženinog ubojstva? Možemo nagađati. Poigravanje s (ne)pisanim pravilima klasičnog slashera/horrora, motivima mogućeg ubojice, strašne scene koje znamo da slijede, ali se svejedno trznemo kad se dogode – sve je tu, sve je na svom mjestu. Ako ikada pomislite da ste se našli u horror filmu, a želite preživjeti, morate slijediti sljedeća pravila: ne seksajte se, ne pijte i ne drogirajte se, ni u kojem slučajte ne govorite da ćete se odmah vratiti, svi su sumnjivci, nećeš preživjeti ako pitaš “tko je tamo?”, nećeš preživjeti ako izađeš vani da istražiš čudne zvukove. Veoma jednostavna pravila.

Vrijedi spomenuti i to da je Nick Cave ustupio svoju scary pjesmu “Red Right Hand”, koja je doista jeziva, ali je u filmu poprilično osakaćena i korištena na pogrešnim mjestima, ne izazvavši onakav efekt kakvom su se tvorci filma možda nadali.

O slučajnostima

Upečatljiva maska jedan je od must have rekvizita naših mlađih dana. Skautirajući moguće filmske lokacije, Craven je u jednoj od potencijalnih soba gdje će se odvijati radnja vidio masku, želio je baš nju, ali kako nisu imali prava na korištenje baš takve, iste, Ghost Face je nastao kombinacijom onog što je vidio Craven i Munchovog “Krika” (“Scream”, jelte).


O filmu

Scream nije, po mom skromnom i nadasve nestručnom sudu (ali i po neskromnom i puno stručnijem sudu vrsnih poznavatelja filmske umjetnosti), horror. To je svojevrsni metafilm, film o filmu, u ovom slučaju film o horroru. Vraški dobar, pritom. I mogu ga samo promatrati iz dvije perspektive – dečkića koji je bio uplašen kad ga je prvi put gledao (da, tada je bio horror!) i mladog čovjeka koji danas zna puno više o filmu i horroru (i dalje nedovoljno, nažalost!). No, kad je film u pitanju, nikada neću odrasti, i onaj mali uplašeni dečkić koji se ježio na zvuk ubojičinog glasa, njegove maske i dugog noža natopljenog lažnom krvlju – uvijek će postojati.

Pola stoljeća horror filma:

The Innocents (1961.)
Village of the Damned (1960.)
Repulsion (1965.)
Rosemary’s Baby (1968.)
Night of the Living Dead (1968.)
Spalovac mrtvol / The Cremator (1969.)
The Last House on the Left (1972.)
Jaws (1975.)
Profondo Rosso / Deep Red (1975.)
The Omen (1976.)
Eraserhead (1977.)
Halloween (1978.)
The Fog (1980.)
Cannibal Holocaust (1980.)
Friday the 13th (1980.)
The Entity (1982.)
Poltergeist (1982.)
Videodrome (1983.)
Nightmare on Elm Street (1984.)
The Hitcher (1986.)
Near Dark (1987.)
Flatliners (1990.)
Jacob’s Ladder (1990.)
The Silence of the Lambs (1991.)
Bram Stoker’s Dracula (1992.)
Dellamorte Dellamore (1994.)
Scream (1996.)
Ringu (1998.)
Vampires (1998.)
The Blair Witch Project (1999.)
Stir of Echoes (1999.)
Odishon (1999.)
What Lies Beneath (2000.)
El espinazo del diablo (2001.)
Dog Soldiers (2001.)
The Forsaken (2001.)
28 Days Later (2002.)
Ju-on / Kletva (2003.)
Haute tension (2003.)
A Tale of Two Sisters (2003.)
Shutter (2004.)
The Descent (2005.)
30 Days of Night (2007.)
The Mist (2007.)
El orfanato (2007.)
The Orphan (2009.)
Los Ojos de Julia (2010.)

13 komentara za “Vrisak (1996.)

  • Izabela says:

    Za mene jedan od najstrašnijih (ako ne i najstrašniji) horror ilitiga film o horroru kako si ga nazvao. E, poslije toga nije bilo lako zaspat . Niti bilo gdje biti sam.

  • Maxima says:

    Marinova recenzija će me, kao i inače, kupiti da to ponovno gledam, iako mi prvi put nije sjelo kako treba.

    Svaka čast. Po stoti put, – želim pisati kao ti 😀

  • Deckard says:

    Prvi dio me uvijek uspije oduševiti, kreativnost na visokoj razini, šteta samo što se kasnije ni Williams i Craven nisu odmaknuli od tog kalupa i jednostavno izgubili sav kredit koji su nakupili s ovim.

  • Maxima says:

    Nekad vrijedi ne biti prekritičan 😀

  • Deckard says:

    To je samo općenito mišljenje kako je Craven kao redatelj općenito precjenjen redatelj :-) Motivi u njegovim filmovima; američki mali slatki gradić, par klinaca, neki spooky ubojica i igra pogađanja. Mislim da je na početku karijere imao veće “cojones” nego kasnije, a kad je Freddy pogodio centar, bogme je tu formulu udarao do iznemoglosti.

  • Maxima says:

    Kad skontaš da ti kafetin odgovara bolje od analgina, ne tražiš treći, peti lijek – koristiš ono što djeluje upravo do iznemoglosti – po meni, tu nema ništa loše, ne može se dovijeka izmišljati topla voda, čak ni u filmu 😉

  • Jelena Djurdjic says:

    Vrisak je jedan u mnogome neozbiljan film, ni horor, ni moćno snimljen ni ništa a opet i prvi, a pogotovo čini mi se drugi i treći deo mogu bez problema gledati tisuću puta, ima tu lakoću postojanja, pitkost koja jeste kad se uozbiljim mana, ali kad se opustim i pustim mozak – da, mogu ih gledati xy puta

  • Geri says:

    precijenjeno govance

  • maxima says:

    Pravi izraz… ima “lakoću postojanja”, odličan fazon, Jelena, nije Kundera bilo tko 😀

  • bakero says:

    Legendaran film definitivno

  • ana says:

    aaaaaaaaaaa kako strasan film to nedejte maloj deci da gledaju to je opasno…………….:(

  • bezimena says:

    4 dio je super,puno napetosti,straaha,sve što treba imati dobar horor…p.s-nemojte gledati sami!:)

  • JELENA says:

    HT JELA BIH ICI GLEDATI VRISAK FILM MOLIM VAS DAGA POKRENETE
    JA VOLI VRISAK

Leave a Reply

Your email address will not be published.