Vjetar koji povija ječam (2006.)

Piše: Koraljka Suton

Vjetar koji povija ječam (The Wind that Shakes the Barley, 2006., 127 min.)

Redatelj: Ken Loach

Glume: Cillian Murphy, Pádraic Delaney, Liam Cunningham, Orla Fitzgerald, Myles Horgan

 

Ratna drama Vjetar koji povija ječam engleskoga redatelja Kena Loacha vodi nas na jugozapad Irske 1920-ih, usred Irskog rata za nezavisnost, gdje upoznajemo braću Damiena (Cillian Murphy) i Teddyja O’Donovana (Pádraic Delaney). Dok je Damien razuman liječnik koji namjerava napustiti rodno selo kako bi se zaposlio u Londonu, Teddy je buntovni predvodnik lokalne frakcije IRA-e (Irske republikanske armije). Nakon što britanska paravojna postrojba Black and Tans ubije njihovog 17-godišnjeg prijatelja samo zato što je odbio reći svoje ime na engleskom (te još jednog «incidenta»), Damien odlučuje ostati i pristupiti bratovoj brigadi. No u trenutku kada 1921. Irska i vlada Velike Britanije potpišu Anglo-irski sporazum, kojim je osnovana Irska Slobodna Država sa statusom dominiona, doći će do građanskog rata, sukoba između pristaša sporazuma i protivnika istoga, odnosno onih koji smatraju kako će taj komad papira promijeniti jedino «naglaske moćnika i boju zastave».

Ovjenčan Zlatnom palmom u Cannesu, Vjetar koji povija ječam pobrao je pohvale kritike iako je, dakako, bilo i onih koji su mu zamjerali naglašenu antibritanštinu te prikaz engleskih vojnika kao hrpetine sadističkih manijaka koji s velikim guštom staricama pale kuće i bez treptanja ubijaju nevine maloljetnike pred očima njihovih majki. Dragi Britanci, istina boli, no isto se tako ne smije previdjeti da Loach i scenarist Paul Laverty bez pardona pokazuju i nasilje koje su Irci, u ime osvete i slobode, vršili nad Britancima, ali i jedni nad drugima.

Ono što Loachovom filmu daje na velikoj snazi i još većoj mučnini, čineći ga stvarno potresnim, činjenica je kako prikaz rata kojem svjedočimo nije pokolj svemirskih razmjera, gdje udovi lete na sve strane, vozila eksplodiraju i gomila vojnika krvari na smrt. Ono što vidimo psihološki je puno teže za probaviti – nekolicina britanskih vojnika kako urla, tuče i ubija civile, mučenje irskih pobunjenika, Irci koji vlastitim prijateljima pucaju u glavu zbog izdaje i u konačnici – apsurd koji se dogodi kada se prijatelji koji su se nekoć borili za isti cilj okrenu jedan protiv drugoga.

Jer zapravo, obitelj kao izvor naizgled neraskidivih lojalnosti i spona među likovima ono je što zauzima središnje mjesto Loachovog uratka. A što redatelj čini? Pokazuje način na koji upravo te veze pucaju, pokušavajući gledatelju pružiti uvid u kompleksnost situacije koja je snašla naše protagoniste i u važnost koncepta slobode za Irce te naposljetku istražiti koliko je daleko pojedinac spreman ići kako bi ostvario svoj ideološki cilj, makar to podrazumijevalo okretanje protiv osobe koja mu je najbliža. U konačnici se sve navedeno svodi na nimalo jednostavno i ništa manje kompleksno pitanje je li ta borba za ideale vrijedna tolike žrtve te se propitkuje na koje sve načine hladnokrvno ubojstvo mijenja čovjeka.

Ništa od navedenoga ne bi funkcioniralo da glumačka ekipa nije od danih im likova napravila strastvene, vatrene, gnjevne ljude od krvi i mesa koji te živciraju, s kojima suosjećaš, s čijim se izborima i stavovima slažeš ili ne slažeš, za čije živote strepiš. Moglo bi se reći da je lik Damiena razrađeniji od Teddyja te da mu je scenarist dodijelio više arhetipskih uloga u samoj priči kako bi se publika poistovjetila s njim i «navijala» za njega. Razuman liječnik, revolucionar, brižni brat, pobunjenik, mučenik, ljubavnik – sve su to uloge koje Damien igra dok prolazi kroz svoju metamorfozu koja je u skladu s političkim zbivanjima koja određuju ne samo njegovu svakodnevicu i njegov život, već i identitet. Kapa dolje i duboki naklon Cillianu Murphyju, koji me svakim filmom uvijek iznova uspije oduševiti, stvarajući likove toliko razrađene, pune i bogate da im svaku misao i emociju bez problema možeš pročitati na licu. Pádraic Delaney kao Teddy glumački nimalo ne zaostaje za Murphyjem, a njih su dvojica uspjela stvoriti odnos toliko realističan i živ da mi nije jasno kako bi itko mogao ostati imun na njegov neočekivani razvoj. Ostatak glumačke ekipe koju čine Liam Cunningham, Orla Fitzgerald, Myles Horgan i drugi jednako su strastveno odigrali svoje uloge, a najbolji je pokazatelj scena u kojoj njih desetak žustro i vatreno raspravlja o posljedicama donesenog sporazuma, a koja zahvaljujući svojoj eksplozivnoj atmosferi nije ništa manje napeta od bilo koje scene bijega ili pucnjave.

Iako Loach veći naglasak stavlja na one koji pružaju otpor sporazumu u borbi za potpunom slobodom i neovisnosti, on ovim teškim, mučnim i bolnim filmom ne opravdava nasilje, već upravo suprotno – pokazuje način na koji nasilje rađa nasilje koje se onda perpetuira, sežući pritom do te mjere u život pojedinca da niti jedan njegov aspekt ne uspije ostati neokaljan i nezakrvavljen. Rat je besmislen, rat je pakao – a Vjetar koji povija ječam ni na koji ga način ne glorificira.

4 komentara za “Vjetar koji povija ječam (2006.)

  • Vanja says:

    Velika je to redateljska faca, Loach – redovito ga boli ćošak što pola svijeta koji govori engleski ne razumije njegove filmove i ne želi im ugađati… a bome i film je wow, wow, wow – tko nije gledao prije, imao je prigodu neki dan na TV – da nije HT ukrala ideju od FAK-a?Super recka, Koraljka. Ah. Cillian. :p (meni su draži neki drugi Loachevi filmovi ali ovaj baca na koljena, tko nije gledao – zadaća!)

  • Vedrana Vlainić says:

    Prvi put sam pogledala film sad kad je bio pred tjedan dana na TV-u i ostala sam totalno paf slojevitošću i razrađenošću radnje i likova. Imala sam ga u vidu ranije, doduše, ali kod mene sve to dolazi na red tek kroz nekoliko godina. :DFantastičan film i najapsolutnija moguća preporuka! Cillian… ah Cillian! Do nedavno mi je bio samo “onaj zgođušni momak iz Nolanovih filmova”, a onda kad vidiš koliko je sposoban i kvalitetan glumac, mene takve stvari totalno oduševe. :)Izvrsna recenzija, Koraljka! Baš, kako Vanja veli, tko nije gledao – stvarno je pod obavezno. Čak i ako mu/joj dojmovi ne budu ovako (bittersweet)pozitivni. Svakako film koji zaslužuje da ga se pogleda i da se o njemu priča.

  • Vanja says:

    da, meni to isto ide na živce, osobito Cillian i Hardy, ono “momci iz Inception”, a oba su imali super uloga prije toga … većih i boljiha barley — pa tko to nije upratio na tv… FAK-at, odmah gledati. :) (Obožavam Loacha, ahilova peta, stota …)

  • Milan K. says:

    Ovo je jedan od mojih top 10 filmova. Sajajna režija, odličan scenario i glumci i pokazatelj kolika je kurva politika…

Leave a Reply

Your email address will not be published.