Vampiri (1998.)

Piše: Danijel Špelić

Vampiri (John Carpenter’s Vampires, 1998.)

Redatelj: John Carpenter

Glume: James Woods, Daniel Baldwin, Sheryl Lee, Thomas Ian Griffith, Maximilian Schell, Tim Guinee


 

Kada je tamo daleke 1978. godine mladi, entuzijastični i kreativni redatelj John Carpenter snimio horor film imena Halloween, nitko nije mogao ni sanjati kakav će to uspjeh postati. Ne samo u financijskom smislu, već i u onom filmskom, pošto se radilo o prvom naslovu koji će udariti temelje modernog slasher podžanra kakvog danas poznajemo. Da stvar nije trebala biti uspješna govori i sam Carpenter, pojašnjavajući da uopće nije imao pojma da mu film zarađuje ozbiljne novce (koje on osobno, radi lošeg ugovora, nije ni vidio) sve dok nije slučajno vidio naslov u novinama. No, njegova kreativnost nije tada prvi put ugledala svijetlo dana, već se susreo s pozitivnim vibracijama publike i kritike kada je izašao njegov Assault on Precinct 13, modernizirana verzija vestern klasika Rio Bravo. Ljubav za vesternima nikad nije napustila Carpentera, a prvu pravu priliku da snimi nešto što će barem vizualno podsjećati na to događa se 1998. godine kad izlaze prve najave kako će se, tada već kultni redatelja horor filmova (što i nije najpoštenija titula jer dio opusa mu je izravno u SF vodama) uhvatiti u koštac s vampirima i lovcima na iste. Koliko to čudno zvučalo, Carpenter se u dotadašnjoj filmografiji nikad nije pozabavio s ikonama horor žanra te je vijest bila dočekana s velikim očekivanjima, posebice zato što je prije toga napravio ne tako uspješan nastavak Escape from L.A., nakon čega se s razlogom moglo postaviti pitanje nije li vrijeme velikog majstora prošlo. A što je moglo uopće poći po zlu? Vampiri su oduvijek bili zanimljiva roba za horor filmove, lovci na iste nisu imali baš neku svoju prođu ako iz jednadžbe izuzmemo Abrahama Van Helsinga, a disfunkcionalne grupe zanimljivih ljudi oduvijek su bili Carpenterov motiv kroz skoro cijeli njegov opus.

Priča nas upoznaje s Jackom Croweom, lovcem na vampire, jednim od onih žestokih, cool, pravih rasnih frajera kakvi se ne viđaju često. Njegov tim slayera sličan je njemu, gruba muška skupina koja voli ubijati vampire, dobro tulumariti nakon toga, pa još malo ubijati vampire. Nakon što unište gnijezdo krvopija negdje u pustopoljinama Novog Meksika, Crow i njegova grupa dožive neugodni susret s glavnim vampirom, većina tima bude poubijana, a sam Crow jedva izvuče živu glavu iz tog sukoba. No, to nije problem. Problem je kako mu je smješteno, glavni vampir zna njegovo ime, njegovu prošlost, te stvari koje su poznate samo njegovim poslodavcima. Ono što drugi ne znaju jest da je naš Jack otporna živina koja neće samo tako podviti rep, već koristi ostatke svojeg tima i kreće u nemilosrdnu potjeru za vampirom koji je možda uzrok svog vampirizma. No, vampiri nisu jedini oko kojih se treba zabrinjavati jer u ljudskom dijelu priče postoji nekoliko jedinki koje su spremne napraviti sve za vječni život, a prodati svoje ljude nije nikakva cijena za taj cilj.

Da bi se razumjela dinamika filma treba imati na umu motive koji se provlače kroz Carpenterove filmove. Njega, naime, ne zanimaju vampiri kao takvi, onaj tko uzme pogledati film s očekivanjima kako je to još jedna priča obrađena na već toliko načina, doživjet će iznenađenje. Glavni fokus je na Crowu i ubojicama vampira, znači ljudima. Ne treba biti nikakvo iznenađenje što je Jack Crow takav frajer kakav je (Snake Plissken, Napoleon Willson, R.J MacReady… itko?) jer Carpenter voli takvu vrstu junaka: oštre, britke, bez kompromisa, s bad ass stavom i u sukobu sa svime što hoda na dvije noge. Vampiri su ovdje tek nužno zlo koje mora postojati kako bi naše junake stavilo u nepovoljnu situaciju, nešto kao bezlična ulična banda koja napada policijsku postaju ili horda zombija koja okružuje crkvu gdje počiva Princ Tame… Prebacivši fokus na glavnog lika, Carpenter radi film koji nije svojstven vampirskom žanru, ali zato gubi na dinamici, i to se događa u toliko navrata da film postaje pravo neuravnotežen. Obračun, malo bezidejnosti, obračun, malo cool dijaloga, malo bezidejnosti, pa opet malo cool dijaloga… shvatili ste, ne? A mora se reći da mu ni odabir glumaca nije nešto posebno pomogao.

Jack Crow je James Woods (ili obratno), jedan od onih karizmatičnih pojava koje bi i čitanje telefonskog imenika napravile zanimljivim. S njegove strane nema problema, uloga je takva da se zahtjeva pojava, s karizmom koja će biti veća od života. A Woods zna i glumiti, pa se to sve sretno uklopilo kao ruka i rukavica. Daniel Baldwin, jedan od braće s ergele Baldwinovih, nažalost, nije ni blizu Woodsovog ranga, što ga čini nesretnim odabirom jer u njegovom se dijelu trebalo nalaziti poprilično dobre stare – glume, s kojom Baldwin i nema neke veze. Sheryl Lee, općem gledateljstvu najpoznatija kao Laura Palmer iz Twin Peaksa, također nije najsretniji izbor jer je Carpenter njoj i Baldwinu namijenio ljubavnu priču koju oni jednostavno ne mogu uvjerljivo dočarati. I to ne jednu od ovih modernih ljubavnih priča, tipa Sumrak, već jednu klasičnu, staromodnu, o ljubavi koja se pronađe među onima koji su odbačeni od svijeta. Jedini pravo emocionalni trenutak događa se pri kraju, kad se Baldwin i Woods rastaju, uz Woodsovo obećanje kako mu daje tri dana prednosti, te da će ga onda loviti i ubiti, a intenzitet toga trebao se provlačiti kroz cijelu radnju. S boljim glumcima, to bi bio pravi emocijski rollercoaster, koji bi dodao na težini kod dijelova gdje se likovi sukobljavaju bilo s vampirima, bilo sami međusobno.

No, iako se s emocijama baš i ne slaže, Carpenter je u vizualnom dijelu filma kao riba u moru. Koristeći horor okružje tek kao osnovu za radnju, njemu je draže snimiti jedan pošteni muški film, koji u svemu odiše nekim starijim vremenima kad su muškarčine umjesto vampira lovili Indijance… ili sami sebe. Njegova strast za vestern filmovima je više nego očita, što Vampire također izdvaja od sličnih uradaka. To je ujedno i dvosjekli mač. Vampiri nisu film za široki krug gledatelja, iako koristi komercijalne elemente, oni su ovdje tek po definiciji komercijalnog, a ne u svrhu da privuku publiku, što ga čini punokrvnim autorskim uratkom kakve smo navikli dobivati od Carpentera. Pa čak i ako je neuravnotežen radnjom, opterećen prosječnom glumom, pokazuje da je stari majstor u to vrijeme bio u zavidnoj formi te da nije mario da od svojeg uratka napravi box office uspješnicu (u konačnici je zarada bila ravna budžetu – oko 20 milja), već da snimi film kakvog oduvijek želi snimiti. Teško da se može reći kako u tome nije uspio, ali ujedno treba naglasiti kako nije posve ni uspio. Ako vas zanima nešto drugačije od onoga što se prezentira kao klasični horor film vampirske tematike, onda su Vampires pun pogodak, ali ako tražite nekakve razrade među likovima, bolju povezanosti cijele cjeline, onda ovo nije film za vas. Za one koji prate, vole i gledaju filmove kultnog redatelja, film predstavlja gotovo samu srž onoga što su temelji njegovih uradaka, što nije mala stvar, ostati tako vjeran samome sebi, no ne može se oteti dojmu da je vremenski to već malo zastarjelo. Stara škola, koliko dobra, toliko i loša.

Pola stoljeća horror filma:

The Innocents (1961.)
Village of the Damned (1960.)
Repulsion (1965.)
Rosemary’s Baby (1968.)
Night of the Living Dead (1968.)
Spalovac mrtvol / The Cremator (1969.)
The Last House on the Left (1972.)
Jaws (1975.)
Profondo Rosso / Deep Red (1975.)
The Omen (1976.)
Eraserhead (1977.)
Halloween (1978.)
The Fog (1980.)
Cannibal Holocaust (1980.)
Friday the 13th (1980.)
The Entity (1982.)
Poltergeist (1982.)
Videodrome (1983.)
Nightmare on Elm Street (1984.)
The Hitcher (1986.)
Near Dark (1987.)
Flatliners (1990.)
Jacob’s Ladder (1990.)
The Silence of the Lambs (1991.)
Bram Stoker’s Dracula (1992.)
Dellamorte Dellamore (1994.)
Scream (1996.)
Ringu (1998.)
Vampires (1998.)
The Blair Witch Project (1999.)
Stir of Echoes (1999.)
Odishon (1999.)
What Lies Beneath (2000.)
El espinazo del diablo (2001.)
Dog Soldiers (2001.)
The Forsaken (2001.)
28 Days Later (2002.)
Ju-on / Kletva (2003.)
Haute tension (2003.)
A Tale of Two Sisters (2003.)
Shutter (2004.)
The Descent (2005.)
30 Days of Night (2007.)
The Mist (2007.)
El orfanato (2007.)
The Orphan (2009.)
Los Ojos de Julia (2010.)

Jedan komentar za “Vampiri (1998.)

Leave a Reply

Your email address will not be published.