Užas iz dubine (2005.)

Piše: Danijel Špelić

The Descent (Užas iz dubine, 2005., 99 min)

Redatelj: Neil Marshall

Glume: Shauna Macdonald, Natalie Jackson Mendoza, Alex Reid

 

Povremeno se događaju pojave redatelja za koje se odmah zna kako imaju ono nešto potrebno da se izdvoje od ostatka sebi sličnih. Kada netko s dugometražnim prvijencem uspije privući pažnju i kritike i publike na sebe onda stvari postanu još zanimljivije. Dog Soldiers (2002.), horror film britanskog redatelja Neila Marshalla, bio je ono što se može opisati kao instant uspjeh, napeta priča o grupi vojnika koji se pronađu u borbi za goli život protiv gomile vukodlaka oduševila je kritiku svježinom izvedbe, a publiku jednostavnošću i preciznom režijom koja nije dopuštala gledateljima da predahnu ni na jednu sekundu. Govorimo li o najboljem filmu koji ima vukodlake za negativce? Možda ne, ali je vraški blizu. Pitanje koje se onda postavilo: radi li se o novom redateljskom/scenarističkom talentu (Marshall je i autor scenarija) ili je riječ o čistoj slučajnosti?

Kada je tri godine kasnije izašao The Descent, malo tko je uopće znao o čemu je riječ, kao što obično i bude slučaj s niskobudžetnim projektima koji dolaze s te strane svijeta. Marshall kao redatelj još uvijek nije postao ono nešto radi čega bi se napeto pratilo što trenutačno snima tako da je usmena predaja morala napraviti svoje. I kako je ona započela? S grupom od šest djevojaka koje za relaksaciju koriste sve moguće vrste adrenalinskih sportova, od kojih speleologija predstavlja samo još jedan izazov u nizu koje su odabrale da bi se zabavile.

Stvari krenu naopako kad ostanu zaglavljene u nepreglednom nizu neistraženih spilja, no pravi problemi počinju kad se nađu na udaru opakih podzemnih stvorova koji u njima vide novi obrok. Nije loše za početak usmene predaje, obećavajuća premisa pojačana egzotičnim mjestom radnje gdje obitava nova vrsta negativca. A što leži iza usmene predaje? Jedan od najboljih tzv. survival horora posljednja dva desetljeća (ako ne i koja godina više) u kojemu je sve baš onako kako treba biti. Krvavo.

Marshall je za svoj novi film odabrao neobičnu podjelu likova, tj. sve ženske, odmah samom idejom kršeći poznato pravilo takvih ostvarenja da može postojati samo jedna junakinja za koju će se navijati i za koju se zna da će pobijediti zlo. Postaviti šest različitih karaktera u isto okružje, kao i u nevolju, znači držati sve mogućnosti otvorenima te natjerati publiku da se zapita – tko će uopće preživjeti? Za razliku od Dog Soldiersa, gdje je postojala slična premisa o grupi muških likova, u The Descent odmah na početku postaje jasno kako ova grupa nije tako blisko povezana na način kao što je slučaj s vojnicima koji zajednički dijele dobro i zlo u šumama zelenim. Točnije, grupa je podijeljena unutrašnjim sukobima koji bez muke stvaraju osjećaj neugode čak i prije nego se počnu događati napadi unutar spilja. Doduše, ne može se reći da tu leži i nekakva posebna originalnost (jedna od njih spava s mužem druge, itd., itd.), što je nekako pojačano ne toliko glumačkim izvedbama koliko jakim karakterima likova. I tu opet leži poneka mana jer oni najbolje napisani odmah se izdvoje dok drugi jednostavno padnu u sporedni plan.

Izgrađujući napetost na tri načina, film uspijeva ne imati praznog hoda, što poprilično dobro, opet, uspijeva prikriti sve eventualne mane radnje. U uvodnom dijelu imamo tek naznaku neugode kroz nesuglasice unutar grupe (gdje slabije razvijeni karakteri najviše dolaze do izražaja), odmah nakon toga prelazeći u prostornu neugodu, pa čak klaustrofobiju, koja se najbolje iskorištava u dijelovima s uskim i nepoznatim prolazima, te taman kad zaprijeti ulazak u statičnost, radnja uvodi negativce i krvave prizore kao završnicu. Dojmljivom upotrebom sva tri motiva, The Descent uspijeva ostati svjež i poprilično originalan uradak, kombinirajući klasične komercijalne dodatke (sve su djevojke opako zgodne) s jakim autorskim vođenjem priče (napetost se dodatno izgrađuje ne prikazivanjem i kasnim uvođenjem negativaca u priču), ne libeći se upotrijebiti klasične šokantne cimalice (uvodna prometna nesreća), kao i beznađe, ne bi li se naglasila dramatičnost priče.

Ovo posljednje je posebno zanimljivo u stvaranju pozitivnog dojma naspram cijelog filma jer postoje dvije verzije, koliko god to čudno zvučalo. Originalna engleska ima kraj koji ne ostavlja mjesta sumnji da je cjelina trebala biti zaokružena na točno određeni način, što je za američko tržište bila prejaka stvar koju su morali ublažiti izbacivanjem istog. U današnje vrijeme, kad nasilje više nema takav odjek kao prije, takav postupak obično više govori o samom redatelju kao autoru koji nije želio raditi kompromise, nego o samoj kvaliteti filma, ali to se ovdje ujedno i nadovezuje jedno na drugo jer The Descent ide u grupu najoriginalnijih ostvarenja posljednjeg desetljeća, koji lokacijama, nerecikliranom pričom i dobrim scenarističko-redateljskim rješenjima samo podsjeća na to da se uvijek može biti kreativan, pa čak i intrigantan. Napet, krvav, jeziv i beskompromisan samo su neki od epiteta koji su se koristili da se naglasi originalnost filma u vrijeme izlaska, a iste stvari mogu se o njemu reći i danas. Dobre stvari nikad ne zastarijevaju.

Pola stoljeća horror filma:

The Innocents (1961.)
Village of the Damned (1960.)
Repulsion (1965.)
Rosemary’s Baby (1968.)
Night of the Living Dead (1968.)
Spalovac mrtvol / The Cremator (1969.)
The Last House on the Left (1972.)
Jaws (1975.)
Profondo Rosso / Deep Red (1975.)
The Omen (1976.)
Eraserhead (1977.)
Halloween (1978.)
The Fog (1980.)
Cannibal Holocaust (1980.)
Friday the 13th (1980.)
The Entity (1982.)
Poltergeist (1982.)
Videodrome (1983.)
Nightmare on Elm Street (1984.)
The Hitcher (1986.)
Near Dark (1987.)
Flatliners (1990.)
Jacob’s Ladder (1990.)
The Silence of the Lambs (1991.)
Bram Stoker’s Dracula (1992.)
Dellamorte Dellamore (1994.)
Scream (1996.)
Ringu (1998.)
Vampires (1998.)
The Blair Witch Project (1999.)
Stir of Echoes (1999.)
Odishon (1999.)
What Lies Beneath (2000.)
El espinazo del diablo (2001.)
Dog Soldiers (2002.)
The Forsaken (2001.)
Ju-on / Kletva (2003.)
Haute tension (2003.)
A Tale of Two Sisters (2003.)
Shutter (2004.)
The Descent (2005.)
30 Days of Night (2007.)
The Mist (2007.)
El orfanato (2007.)
The Orphan (2009.)

4 komentara za “Užas iz dubine (2005.)

  • bakero says:

    Stvarno jedan od boljih u zadnjih 10-ak, 20-ak godina

  • Marin says:

    E’o, Danči, da ti vratim komentarom…

    Men’ je ovo poprilično precijenjen (B) film. 😀

  • maxima says:

    Nekako bih izbjegla Neila u posljednje vrijeme … nekad mi ne uspije.

    Lijepa recenzija, film malo prefuran. (IMHO)

  • Sven Mikulec says:

    Meni se dopao ugođaj, to nekakvo potenciranje klaustrofobije, kao i činjenica da ova stvorenja nisu neuništiva. Likovi, baš kako si rekao, nisu razrađeni gotovo uopće osim glavne dvije, i eventualno one nadobudne, hiperaktivne, dok sam druge brkao samo tako. :S

    Meni vrlo dobar hororac.

Leave a Reply

Your email address will not be published.