Tootsie (1982.)

Piše: Franjo Maricic

Tootsie (Tootsie, 1982., 116 min.)

Redatelj: Sydney Pollack

Glume: Dustin Hoffman, Jessica Lange, Teri Garr, Dabney Coleman, Charles Durning, Bill Murray, Sydney Pollack, Geena Davis

 

Da sam prije par dana morao sastaviti ljestvicu svojih omiljenih pet ili deset glumaca, ne vjerujem da bih se sjetio Dustina Hoffmana. Nisam siguran koji bi bio razlog za taj „propust“, jer već nekoliko minuta gledanja Tootsie podsjetilo me je da je čovjek zapravo neizmjerno talentiran i sposoban pretvoriti se u najrazličitije likove. Dovoljno se sjetiti Kišnog čovjeka, Ponoćnog kauboja ili Kramer protiv Kramera (da ne nabrajam previše), i naravno Tootsie, tj. Dorothy Michaels. Dobro, Hoffman više nije u naponu snage i ne može se baš pohvaliti nekim velikim ulogama u posljednjih nekoliko godina, no drago mi je što me ovaj film podsjetio na njegove sposobnosti.

Hoffman glumi Michaela Dorseyja, glumca koji već dulje vrijeme nikako ne može dobiti ulogu u baš nikakvom projektu. Njegov najveći problem je što ga svi potencijalni poslodavci smatraju preteškim karakterom i ne žele raditi s njim, za što im on sam pruža dovoljno razloga. Osuđen na beskrajan obilazak raznih audicija, noćni posao u restoranu, držanje predavanja o glumi i planiranju postavljanja drame sa svojim cimerom Jeffom Slaterom (Bill Murray), pokušava pomoći prijateljici Sandy Lester (Teri Garr) da se pripremi za audiciju za ulogu u popularnoj televizijskoj sapunici. Nakon što ona bude odbijena, Michael će se preobraziti u Dorothy Michaels i napokon dobiti posao.

Iako bi se na prvi pogled moglo pomisliti da je glavna stvar u ovom filmu to što Hoffman glumi ženu, treba napomenuti da je Tootsie puno više od običnog poligona za prezentaciju njegovih sposobnosti. Istina, vrlo je zanimljivo gledati Dorothy Michaels i mislim da je Hoffmanova transformacija odlična. Nije samo vrlo uvjerljivo utjelovio ženu, već i karakterno vrlo različitu osobu od Michaela Dorseyja, te je definitivno zaslužio klasično skidanje kape bez obzira na to koliko je hladno vani. No, osim toga, Tootsie je odlična romantična komedija i komplicirana ljubavna priča s puno manjih zapleta koji će Dorseyju otežati život, i istovremeno zabaviti gledatelje.

Da podsjetim, film se svidio i glasačima američke Akademije, što dokazuje čak deset nominacija za Oscara (uključujući gotovo sve najbitnije kategorije), iako je nagradu osvojila samo Jessica Lange (najbolja sporedna ženska uloga) koja glumi Julie Nichols, kolegicu Dorothy Michaels u sapunici i tihu patnju Michaela Dorseyja. No, 1982. godine bila je vrlo žestoka konkurencija (E.T., Gandhi), pa ne čudi posebno što je osvojen samo jedan kipić, a zanimljivo je da je Lange bila nominirana u obje ženske glumačke kategorije.

Što se tiče tehničke izvedbe filma, tu se zaista nema što prigovoriti. Film potpuno odgovara standardima najviše produkcije svog vremena, i vrlo je kvalitetno izveden. Gluma je također odlična, uz spomenute glumce gotovo svi ostali mogu se u najmanju ruku ocijeniti simpatičnima. Posebno bih izdvojio Teri Garr (glumi pomalo neurotičnu Sandy Lester) i Georgea Gaynesa, koji glumi jednog od glavnih likova sapunice, a nikako ne može zapamtiti svoj tekst (prepoznat će ga ljubitelji Policijske akademije). I sam redatelj Sydney Pollack vrlo je uvjerljivo odradio ulogu Dorseyjevog agenta, iako navodno nije želio glumiti u filmu, ali je popustio pred Hoffmanovim nagovaranjem. Možda je zanimljivo spomenuti da u filmu glumi i Geena Davis, kojoj je to, ako se ne varam, bilo prvo pojavljivanje na filmu.

Ne želim pretjerivati, međutim još jednom ću spomenuti odličnu transformaciju Dustina Hoffmana iz pomalo mrzovoljnog, svojeglavog i ponekad beskompromisnog Michaela, u staloženu, samopouzdanu i odmjerenu Dorothy. Glumiti muškarca koji glumi ženu samo je po sebi dovoljno izazovno, pogotovo kad je riječ o osobama koje se prilično razlikuju po karakteru, no posebno je impresivno što Dorothy mora zadržati svoj staložen nastup čak i u situacijama koje Michael vrlo intenzivno proživljava. Istovremeno, Hoffman nam mora prenijeti emociju oba lika i to toliko uvjerljivo i radi, da se čini kao da je riječ o nimalo kompleksnom glumačkom zadatku. Izuzetno mi je drago da se nisam našao u situaciji sastavljati listu spomenutu na početku, jer bih se vjerojatno propisno osramotio izostavljanjem istinske glumačke legende. No, dosta o tome prije nego ova recenzija počne nalikovati plaćenom oglasu…

Tootsie svakako zaslužuje mjesto u ovom ciklusu romantičnih komedija i sigurno neće razočarati ljubitelje žanra. S jedne strane radi se o klasičnoj boy meets girlboy loses girl priči, a s druge strane više-manje klasičan ljubavni zaplet dodatno je obogaćen gotovo nemogućim okolnostima u kojima će se naći glavni lik. Na taj način, stvoreno je idealno tlo za gomilu komičnih situacija, ali i brojne romantične komplikacije kojima mora obilovati svaki rom-com koji drži do sebe. Ova isprobana formula izvedena na atipičan način rezultirala je vrhunskim i iznimno zabavnim filmom. Iako traje gotovo dva sata, u filmu nema praznog hoda koji bi omogućio gledateljima da skrenu pažnju na nešto drugo te ga mogu preporučiti ne samo ljubiteljima žanra, već i svima ostalima. Ili, svima koji su spremni podnijeti Dustina Hoffmana u suknji i štiklama…

2 komentara za “Tootsie (1982.)

  • Izabela says:

    vrlo lijepo:) vidiš, vidiš mogla bih se ovog božića podsjetiti kako to dustin izgleda u štiklama:)

  • vanja says:

    ‘tootsie’ definitivno pripada ovdje 😀

    u ciklusu i ne, i od mene apsolutna i topla preporuka, film je vječan, u neku ruku (o ukusima, naravno 😉 )

Leave a Reply

Your email address will not be published.