The Punishment of the Fairy Tale: Feministički pristup

Piše: Izabela Laura

1


Piše: Izabela Laura

 


Zašto su nam bajke bitne, koji su razlozi ove eksplozije reekranizacija „poznatih priča” kojoj svjedočimo zadnjih nekoliko godina, što čini tu magičnu privlačnost čudesnog svijeta bajki, što on sve skriva ? U naredna dva tjedna pokušat ću dati odgovor na ta pitanja kroz filtere feminističkog i psihoanalitičkog pristupa, a onda i njihovu sintezu na recentnom primjeru Disneyjeve Maleficent.

images89The fairest of them all

Feministice ’60-ih posebnu su pažnju dale analizi bajki odnosno priča u kojima on –princ – odlazi u razne pothvate, dok ga ona – princeza – pasivno čeka[1]. Ta je princeza uvijek najljepša djevojka u zemlji, a specifične su značajke njene osobnosti zanemarene. Princ iz Pepeljuge braće Grimm zamjenjuje dvaput pravu princezu za njezine sestre, a i u Disneyjevoj verziji potrebna mu je cipela ne bi li bio siguran tko je njegova ljubljena. Druga značajka heroine njena je mladost. Zaključno s trećom značajkom, ritualom koji priprema za brak, a koji uključuje niz ponižavajućih situacija za junakinju, ova bi se heroina, kao i žanr bajki u kojima se ona pojavljuje, mogli oformiti frazom „nevino progonjene junakinje”[2].

Takva je Snjeguljica, takve su Pepeljuga i Matovilka. Ono što feministice (s pravom) uočavaju jest činjenica da se heroina, kao što je voljena zbog svoje ljepote, nagrađena zbog svoje pasivnosti. Nagrada je, dakako, brak s Princom Očaravajućim. Druge, „aktivne ”junakinje  poput Crvenkapice ili Marice koja spašava Ivicu, ne dolaze do tog stupnja zrelosti u kojem se brak prakticira (Red Riding Hood (2013.) zaobilazi to pravilo). Te heroine, kaže Catherine Orenstein, još nisu dovoljno (društveno) oblikovane za svoje „odrasle” uloge.

3Pretty death, she wished

Baš kao što je Emma Bovary romantizirala vlastito samoubojstvo, priključujući  tako i svoje tijelo nizu junakinja romana čiji je život pokušavala živjeti[3], tako i bajke, tvrdi Orenstein, romantiziraju smrt njihove junakinje.

Snjeguljica braće Grimm u smrtnom je snu kako ju je otrovala njena maćeha, a princ se u nju zaljubljuje tek kada mrtva leži u staklenom lijesu, pa čak i želi kupiti lijes od patuljaka. Slična je stvar i s Trnoružicom, koja zahvaljujući kletvi spava stoljetni san, a kad je njen princ dođe spasiti, divi se njenoj ljepoti i svježini neoskvrnjenoj vremenom.  Prema feministicama, te su „bajke djevojčicama punile glave o postajanju glamuroznim žrtvama”. A za radikalnu feministicu Andreu Dworkin, kanonske bajke prvi su obrasci patrijarhalnog društva.

imagesWhistle while you work

Snjeguljica i sedam patuljaka iz 1937. godine, a zatim i Pepeljuga iz 1950. u Disneyjevoj produkciji, preko noći su postigle uspjeh i postale uzorima djevojčica i žena diljem svijeta. Sfera u kojoj njihove junakinje [4] djeluju, dakako, ona je privatna, one su majke i supruge, domaćice koje, poput Snjeguljice, pjevaju Whistle While You Work dok pospremaju, u Snjeguljičinu slučaju, kuću patuljaka. Dok Bruno Bettellheim[5] govori o tome kako uloga patuljaka u Snjeguljici priprema dijete na ono što ga čeka kada odraste, odnosno posao, iz ove perspektive, mogla bi još jednom zrcaliti dihotomiju privatno (žena) – javno (muškarac). Oni – patuljci – individualizirani preko vlastitog imena (čega u Grimmovoj bajci nema) kao muškarci rade izvan kuće, u sferi javnog, dok ona – Snjeguljica – unosi red u kuću, čisti, pere i dočekuje patuljke s hranom.

Orenstein nastavlja govoreći o pedesetima, vremenu stagnacije feminizma, kada je glavni cilj američke djevojke bio udati se, roditi djecu i postati kućanicom. Ekranizacije bajki samo su jedan od elemenata odnosno medija koji je idealizirao i propagirao  takvu sliku žene; navodi primjer Joan Crawford kako je na slikama pozirala s metlom za pranje.

The Pill! and the femme fatale

Istovremeno, dok se brak u Americi idealizirao, povećavale su se i seksualne slobode. S izumom pilule, predbračni seks postajao je manje rizičan.

S jedne strane glorificiana kućanica u likovim Snjeguljice i Pepeljuge, s druge nestašna Crvenkapica koja u Max Factorovoj reklami za crveni ruž iz 1953. prestaje biti djevojčica i postaje femme fatale.

Ona nanosi crveni ruž za usne, dok su na drugoj strani reklame prikazani muškarci (vukovi ) kako izviruju iza stabala. „Nosite Riding Hood Red na vaš slatki rizik… Upozoravamo vas, bit ćete slijeđeni!”

indeksirajhgFairytale wedding

„Svatko tko je poželio vjenčanje iz bajke nikada očito nije čitao Perraulta”, upozorava Orenstein, jer se brakovi njegovih bajki „svode na novac,okrutnost i zavaravanje. Njegovi supruzi su ubojice, parovi se susreću na dan vjenčanja, a svekrve često pokušavaju pojesti junakinje ”.

Ne treba ići daleko u potrazi za primjerima, dovoljno je spomenuti njegovu Trnoružicu, princa koji je svoju voljenu skrivao od svoje obitelji, a kad ju je napokon doveo doma, skupa s djecom, njegova majka ih pokušava pojesti.

Brak u sedamnaestom stoljeću bio je brak iz razuma koji se svodio na financijsku i društvenu podobnost. Ipak, odjeke idealizirane verzije „vjenčanja iz bajke” koju je popularizirao Disney nalazimo posvuda. Postoji čak internetska stranica Disney vjenčanja iz bajke na kojoj tim stručnjaka za vjenčanja nudi priliku svakoj mladenki–princezi da svoj najvažniji dan u životu učini onakvim kakvim ga je sanjala ili kakav je sanjan za nju. „Naposljetku, vjenčanja su ono za što živimo! ”, stoji u opisu stranice[6].

Pornografija i bajke:

The Punishment of Red Riding Hood

Ono što se prvo može uočiti kada je riječ o vezi pornografije i bajki jest da pornografija otkriva erotski impuls koje bajke sadrže. Uglavnom su takvi uratci svedeni na pojedini segment određene bajke: tako je Pepeljuga u svojoj pornografskoj inačici Cinderella in Chains svrstana pod kategoriju „fetiša na stopala” , a Crvenkapičin crveni plašt u The Punishment od Red Riding Hood postaje mali komad fetišiziranog donjeg rublja.

Drži se da su bajke namijenjene djeci, da izražavaju moralnost, podučavaju što je dobro, a što loše. No na drugoj razini, nastavlja Orenstein, bajke govore o seksualnosti, o onome što društvo drži poželjnim, što čini da se ljudi jedni drugima čine poželjnima. One definiraju i uspostavljaju kodove onoga što čini muškarca, a što čini ženu. Spominje zbirku priča Giambattista Baseilea iz sedamnaestoga stoljeća koje nudi brojne „seksi priče”. Primjer je i njegova verzija Uspavane ljepotice u kojoj je junakinja silovana, a zatim i zatrudnjela od kralja koji je prolazio, a koji je onda ostavlja u šumi. Rađa u snu i budi se tek kada joj dijete isiše otrov iz prsta.

Orenstein povezuje značajke nekih seksualnih tendencija poput B&D-a i S&M-a[7]. Pepeljugin položaj jasno je submisivan, zločesta kraljica iz Snjeguljice verzija je domine, a Crvenkapica je, izgleda, opsjednuta svojom kaznom. Noviji primjer koji koristi model bajke, odnosno Uspavane ljepotice u portretiranju seksualnih fantazija istoimeni je film iz 2011. koji prikazuje prelijepu studenticu Lucy koja ulazi u svijet elitne prostitucije.  U tom se svijetu djevojke besprijekorne ljepote uspavaju tabletama te su u takvom snenom stanju prepuštene muškarcima koji na njima ispunjavaju svoje seksualne želje[8].

images7Little Red Riding Crop

Međutim, Orenstein ističe da pornografske inačice bajki nisu apsolutne u otkrivanju ni seksualnosti ni moći kao što neke feministice poput radikalne Andree Dworkin tvrde[9].

Orenstein, s druge strane, pokušava naglasititi  fluidnost oba žanra. I bajke i pornografija svojevrsna su pozornica na kojoj se, s obzirom na vrijeme i društveni kontekst, odigravaju i istražuju skrivene fantazije, položaj i značenje žene i muškarca, pozornica na kojoj se propituju granice prihvatljivog. Te granice i sadržaj prikazanog u njima mijenjaju se u skladu s društvenom dinamikom. Pornografski filmovi inspirirani bajkama uprizoruju jednako ženske domine kao i submisivne junakinje. The Punishment of Red Riding Hood ima svoju opoziciju u brojnim varijacijama Little Red Riding Crop, gdje je junakinja upravo domina.

Figura te domine može predstavljati i produkt želje patrijarhalnog društva , ali i ženskog osnaženja. Ono što Orenstein zagovara jest da je odnos bajki i pornografije, prikazanog sadržaja u njima, kao i značenja koja implicira društveno promjenjiv, da s jedne strane izražava moralnost, a s druge strane stvara prostor za razvoj perverzije. U svakom slučaju, niti jedan od tih koncepata ne može trajati zauvijek.

 


[1] Ovaj se tekst vodi knjigom Catherine Orenstein Little Red Riding Hood Uncloacked (2002)

[2] Svi citati su iz gore spomenute knjige Catherine Orenstein.

[3] Elizabeth Bronfen, Over Her Dead Body

[4] Primjetiti da se bajke uglavnom bave ženskim likovima dok se mitovi uglavnom orijentiraju na muškarce.

[5] Psihoanalitički pristup kojim se bavimo u slijedećem tekstu.

[6] Prema: https://www.disneyweddings.com/who-we-are/

[7] Bondage and domination; sadomasochism

[8] Sleeping Beauty (2011), r.Julia Leigh

[9] Dworkin tumači kako i bajke i pornografski filmovi za protagonisticu biraju pasivnu junakinju kao „seksualnu delikatesu” za muškarca i tako hrane kulturalnu sveprisutnost silovanja i nasilja nad ženama

Jedan komentar za “The Punishment of the Fairy Tale: Feministički pristup

  • Jebedo says:

    Fora tekst. Čini mi se da je ljudima najlakše kada im se daju uloge i ne moraju previše razmišljati tko su i što su. Zato su današnje generacije izgubljene, jer toga sve manje ima. Nekada si znao (50tih), žene za kuhinju muškarci u rudnike. Nema neke filozofije. Ne insinuiram da je prije bilo bolje ili da je danas lošije…

Leave a Reply

Your email address will not be published.