The Forsaken (2001.)

Piše: Sven Mikulec

The Forsaken (2001.)

Redatelj: J. S. Cardone

Glume: Kerr Smith, Brendan Fehr, Johnathon Schaech, Izabella Miko, Simon Rex

 

Kako bi stigao na sestrino vjenčanje, Sean (Kerr Smith) pristaje dostaviti luksuzni auto u Miami (uobičajena praksa i jeftin način putovanja po Americi), a da bi to uspio, mora proći prilično dugačku dionicu autoceste kroz slabo napučenu pustinju srednje Amerike. Nakon što mu pukne gume, na odmorištu upozna tajanstvenog autostopera Nicka (Brendan Fehr) kojeg, svojim instinktima i pravilima strogog poslodavca unatoč, pristane povesti prema Floridi nakon što ovaj obeća da će pokriti trošak benzina. Kad uskoro naiđu na prividno naviksanu plavušicu neobičnog ponašanja i zastrašujuću bandu koja ih počne progoniti, a Nick obznani da je, ustvari, lovac na vampire koji upravo hvata vrlo opasnog, drevnog krvopiju Kita (Johnathon Schaech), Sean shvati da stići na sestrino vjenčanje baš i neće biti mačji kašalj.

Jasno, čim u vampirskom flicku spojite ondašnje teen idolei reprezentativna lica serija poput Dawson’s Creek ili Roswell, a vidite da režiju potpisuje izvjesni J.S. Cardone, ”specijalist” za jeftine, loše primljene horrorce (The Slayer, Shadowzone, Shadowhunter, Wicked Little Things ili, meni najdražeg naziva, Mummy an’ the Armadillo), kritičari lakih obarača diljem svijeta počnu ushićeno trljati ruke. Dok vjerujem da na neke filmove nikad neće sletjeti dovoljno hračaka (Airbender?), prvenstveno zbog potencijala koji je nudila dobra financijska pozadina (Shyamalan je imao 150 milja na raspolaganju… ali dosta o tome), The Forsaken je koštao danas mizernih 15 milijuna dolara. Mnogi će reći – to se i vidi, i ja se apsolutno slažem. Ali za današnje prilike stvarno malo novaca snimljen je film koji mi je, da budem iskren, ponudio sasvim pristojnu zabavu i kojem je ogroman plus što se ne pokušava izdati za nešto što i napola zdravo oko jasno vidi da nije – nikakav spektakl, ni traga onom uvijek iritantnom osjećaju vlastite veličine. Kao da je Cardone rekao, skupili smo petnaest milja, scenarij sam napisao ja, di sam ono stavio skriptu, jel’ ti mene slušaš uopće, Kerr?, evo spržio sam jedan Nickelbackov cd – ajmo snimit’ nešto. Obasjan tim svjetlom, The Forsaken ostavlja dojam sasvim simpatičnog, adrenalinom nabijenog, klišejima dekoriranog djelca uz koje je vrlo lako napasati oči (sise!) i odmoriti mozak.

U ovoj priči nije nam predstavljeno gotovo ništa novo što bi bilo vrijedno spomena – ideja o osmorici drevnih vampira koji porijeklo vuku iz prvog križarskog rata nije me impresionirala, kao ni već viđena telepatska povezanost vampira sa svojim žrtvama. Kao i mnogo puta dosad, i ovdje imamo lijepu damsel in distress, a i studentice koje Sean sretne na autocesti mašu sisama sve u šesnaest. U Americi je, čini se, dovoljno malo se provozati autoputom i, ako je vjerovati filmovima, sigurno će naići neki kabriolet s tri-četiri para nestašnih sisa koje same od sebe iskaču iz bluza i topića. Stereotipi nisu dobra stvar, ali, s druge strane, iz kratkog poznanstva s djevojkama iz jedne srednje škole na Floridi (katoličke!), mogu reći da stereotipizirani mitovi o raspuštenim, moralno fleksibilnim američkim tinejdžericama i nisu baš posve bez temelja.

Je li ovaj film zaista ”šokantno amaterski” i ”kinematografski junk food”, kako brojni kritičari nisu propustili istaknuti? Na trenutke – apsolutno. Ali ako mu pristupite na pravi način – koga briga. Kad na naslovnici ugledate lice hrabrog homoseksualca Jacka iz popularne sapunice Kevina Williamsona i zamišljenog, kulerskog Michaela iz tinejdžerima prilagođene verzije posjeta izvanzemaljaca Novom Meksiku, tko bi od filma očekivao išta više od bezazlene, one night thing zabave namijenjene mlađoj, uz spomenute serije odrasloj populaciji?

Kerru Smithu i Brendanu Fehru ovo nije jedini teen horror koji su snimili početkom tisućljeća – godinu dana ranije, ako se sjećate, zajedno s Devonom Sawom i Ali Larter, pokušali su pobjeći smrti u meni čist’ simpatičnom Putu bez povratka. (I ne samo meni, sudeći prema broju nastavaka.) Nakon šestogodišnjeg staža igranja uloge plahog mladića koji se bori da bi prihvatio pravu prirodu svoje seksualnosti, Smith je, čini se, jedva čekao riješiti se takve etikete igranjem ovakve, akcijom nabijene uloge. Tijekom filma, njegov se lik razvija iz ”nemoj pit pivu dok te vozim” štrebera u pravu ”razbićutinjonju’ Buffy ubojicu vampira, dok mu desnu ruku predstavlja još veći onodobni magnet za školarke. Koliko se same serije sjećam, Fehr je ovdje samo malo modificirao svoj lik iz Roswella; i dalje se radi o suzdržanom, prekul-sam-da-pričam frajeru kojeg smo mogli gledati kako se vucara novomeksičkim pustopoljinama. Dva simpatična lika, u ono vrijeme prilično popularni mladi glumci, dinamična radnja, solidni glavni negativac i sasvim pristojna buddy kemija protagonista – sve to  ovdje je sasvim dovoljno za možda ne originalni, vjerojatno preblesav da ga se u bilokojem kontekstu ozbiljnije shvati i definitivno vrlo brzo i lako zaboravljiv hororac koji je, za razliku od mnogih ambicioznijih filmova, svoje obećanje – koliko god skromno ono možda bilo – ipak ispunio.

Pola stoljeća horror filma:

The Innocents (1961.)
Village of the Damned (1960.)
Repulsion (1965.)
Rosemary’s Baby (1968.)
Night of the Living Dead (1968.)
Spalovac mrtvol / The Cremator (1969.)
The Last House on the Left (1972.)
Jaws (1975.)
Profondo Rosso / Deep Red (1975.)
The Omen (1976.)
Eraserhead (1977.)
Halloween (1978.)
The Fog (1980.)
Cannibal Holocaust (1980.)
Friday the 13th (1980.)
The Entity (1982.)
Poltergeist (1982.)
Videodrome (1983.)
Nightmare on Elm Street (1984.)
The Hitcher (1986.)
Near Dark (1987.)
Flatliners (1990.)
Jacob’s Ladder (1990.)
The Silence of the Lambs (1991.)
Bram Stoker’s Dracula (1992.)
Dellamorte Dellamore (1994.)
Scream (1996.)
Ringu (1998.)
Vampires (1998.)
The Blair Witch Project (1999.)
Stir of Echoes (1999.)
Odishon (1999.)
What Lies Beneath (2000.)
El espinazo del diablo (2001.)
Dog Soldiers (2002.)
The Forsaken (2001.)
Ju-on / Kletva (2003.)
Haute tension (2003.)
A Tale of Two Sisters (2003.)
Shutter (2004.)
The Descent (2005.)
30 Days of Night (2007.)
The Mist (2007.)
El orfanato (2007.)
The Orphan (2009.)

3 komentara za “The Forsaken (2001.)

  • maxima says:

    Jako mi se sviđa način na koji si obradio film, osobito ono o “ej, imamo to i to, jel’ ti mene slušaš” i tako to 😀 jako korektno i … nasmijao si me 😀 ali film mi se nije nimalo dopao. Nisam ga čak ni odgledala do kraja – ja, koja SVE odgledavam do kraja 😀 Nije to nizak budžet ili etiketiziranje od stranje “velikih” filmofila (sic!) nego eto – nismo se sreli na pravoj frekvenciji, ali da – nije se prodavao za biti ono što objektivno nije. (BTW, mene uvijek zapanji, bez obzira na komentar da se nismo sreli u dobrom raspoloženju) kako ljudi (gledajući iz današnje perspektive) znaju opet svašta napraviti s tako bijednim proračunom 😀 To je svakako za pohvalu, zbubaju se stotine pa opet bude – čuč 😀

  • Sven Mikulec says:

    Heh, prvo, drago mi je da ti se dopalo. Film je prilično neozbiljan, pokušao sam da takva bude i recenzija.

    I znam da ti gledaš sve i daješ priliku baš svemu, tako da mu činjenica da nisi izdržala do kraja stvarno nije neka preporuka :)

    S druge strane, prošlo je dosta otkad sam ovo recenzirao, i sad mi se čini da 15 milijuna i nije baš mali novac :S Ah, u svakom slučaju, zabavila me ekipa, i hvala Deckardu na preporuci.

  • bakero says:

    Film je sasvim ok, za jedno gledanje i to je to, nebi ga nikad svrstao u ovu vašu rubriku ali dobro 😉

Leave a Reply

Your email address will not be published.