Sirotište (2007.)

Piše: Koraljka Suton

Sirotište ( El orfanato, 2007.)

Redatelj: Juan Antonio Bayona

Glume: Belén Rueda, Roger Princep, Fernando Cayo, Edgar Vivar, Mabel Rivera

 

Guillermo del Toro, redatelj i scenarist bujne mašte i bogate vizije koji nam je donio prave dragulje od filmova poput Panovog labirinta i Đavolje kralježnice, prihvatio se produkcije filma Sirotište, a redateljsku palicu prepustio newcomeru Juanu Antoniu Bayoni, kojemu je ovo prvi dugometražni film. I bome je mudro postupio.

El orfanato je priča o Lauri (Belén Rueda), ženi koja sa svojim mužem i sinom živi u ogromnoj kući, nekadašnjem sirotištu u kojem je i sama odrastala. Laura i muž joj odluče otvoriti novo sirotište za hendikepiranu djecu i sami se brinuti za njih, no prije no li im se planovi uspiju ostvariti, njihov sin Simón (Roger Príncep) netragom nestane. A netom prije toga saznajemo kako je mali baš upoznao novog imaginarnog prijatelja…

I tu počinje Laurina potraga.

Ono što Sirotište čini sjajni filmom i hororcem činjenica je da sva jeza koja iz filma izbija i gledatelju šalje trnce kroz tijelo nije posljedica eksplicitnih scena nasilja, prikaza masakriranja ljudskog tijela i (nepotrebnog) prolijevanja nekoliko hektolitara umjetne krvi, već nevjerojatna atmosfera koju Bayona od prvog do zadnjeg kadra postepeno i suptilno gradi, a koja svakom scenom i svakim novim ”otkrićem” na planu radnje postaje sve gušća i napetija. I baš to Sirotište čini strašnim i uznemirujućim.

Osim atmosferičnosti koja stvara jezu toliko opipljivu da gledatelja prati i nakon završetka filma, ono što Sirotište odlikuje i izdvaja iz mora predvidljivih, repetitivnih, ”sve-na-isti-kalup” hororaca upravo je njegova priča. Jer ovaj film je, u svojoj srži, zapravo drama (i to kakva!). Drama o majci koja ne preže ni pred čime kako bi pronašla svoje dijete, pogotovo u trenutku kada svi drugi od potrage odustaju – od vlastitog muža pa do policije. Drama o majci koja je spremna povjerovati u nadnaravno, obratiti se ljudima koji mogu komunicirati s mrtvima i naposljetku, obitavati sama u toj kućerini kako bi se suočila s duhovima vlastite prošlosti (poprilično doslovce) i time ušla u trag svome sinu. Ta emocionalna komponenta toliko prisutna u filmu samo ga dodatno ”natovaruje” težinom, a atmosferu čini još gušćom. K tome, nevjerojatnu zadovoljštinu pruža wow efekt koji uslijedi svaki put nakon što zajedno s Laurom razotkrijemo novi djelić misterije i posložimo novi komadić puzzle, dok završni obrat skupa s konačnim razrješenjem ostavlja jedan letargični bittersweet okus u ustima, a svim iole emotivnijim bićencima ne bi naodmet bila pokoja maramica.

Belén Rueda sjajna je kao odlučna i nepokolebljiva Laura te uistinu ”nosi” cijeli film. Fernando Cayo dobro joj parira kao skeptični muž koji nakon višemjesečne potrage ipak odustaje i odbija vjerovati u nadnaravni mumbo jumbo, dok je Roger Príncep, makar dobar dio filma bio odsutan, zasjao kao razigrani i znatiželjni Simón koji se igrati može jedino sa svojim imaginarnim prijateljima. Male ali ništa manje značajne uloge ostvarili su i Edgar Vivar kao Leo Bálaban, čovjek koji se bavi nadnaravnim te Mabel Rivera kao Pilar, medij koji Lauri uvelike pomogne u otkrivanju tajne sirotišta.

Da sumiram: ako ste fan Guillerma del Tora i dvaju spomenutih filmova s početka recenzije, na Sirotište ćete vrlo vjerojatno otkačiti. Jer makar on ovaj film nije niti režirao niti za njega napisao scenarij, njegov specifični pečat teško da će vam promaknuti. Priča za kakvu znaš da bi je on ispričao, napetost i jeza kakve bi on stvorio te ništa manje važno – emocije na koje bi on ciljao.

Stoga dozvolite ovoj ekipi talentiranih Španjolaca (i ako brojimo samog del Tora (a brojimo ga), Meksikanaca) da vas uplaše – na kvalitetan način.

Pola stoljeća horror filma:

The Innocents (1961.)
Village of the Damned (1960.)
Repulsion (1965.)
Rosemary’s Baby (1968.)
Night of the Living Dead (1968.)
Spalovac mrtvol / The Cremator (1969.)
The Last House on the Left (1972.)
Jaws (1975.)
Profondo Rosso / Deep Red (1975.)
The Omen (1976.)
Eraserhead (1977.)
Halloween (1978.)
The Fog (1980.)
Cannibal Holocaust (1980.)
Friday the 13th (1980.)
The Entity (1982.)
Poltergeist (1982.)
Videodrome (1983.)
Nightmare on Elm Street (1984.)
The Hitcher (1986.)
Near Dark (1987.)
Flatliners (1990.)
Jacob’s Ladder (1990.)
The Silence of the Lambs (1991.)
Bram Stoker’s Dracula (1992.)
Dellamorte Dellamore (1994.)
Scream (1996.)
Ringu (1998.)
Vampires (1998.)
The Blair Witch Project (1999.)
Stir of Echoes (1999.)
Odishon (1999.)
What Lies Beneath (2000.)
El espinazo del diablo (2001.)
Dog Soldiers (2002.)
The Forsaken (2001.)
Ju-on / Kletva (2003.)
Haute tension (2003.)
A Tale of Two Sisters (2003.)
Shutter (2004.)
The Descent (2005.)
30 Days of Night (2007.)
The Mist (2007.)
El orfanato (2007.)
The Orphan (2009.)

3 komentara za “Sirotište (2007.)

  • Sven Mikulec says:

    Jedan od prvih španjolskih hororaca koje sam pogledao i jedan od najboljih općenito u posljednjih desetak godina.

    Odlično, Koraljka, odlično.

  • bakero says:

    Izvanredan kao i sama recenzija 😉

  • maxima says:

    Odličan, potresan film, koji ima sve – održivost, konzistentnost likova, stravu, dramu – sve, rijedak takav, a bom ga tekst ga prati u stopu 😉

Leave a Reply

Your email address will not be published.