Sestre Marije Magdalene (2002.)

Piše: Marin Mihalj

Sestre Marije Magdalene (The Magdalene Sisters, 2002., 119 min.)

Redatelj: Peter Mullan

Scenarij: Peter Mullan

Glume: Eileen Walsh, Dorothy Duffy, Nora-Jane Noone

 
Šef Sven je odlučio pokrenuti novi ciklus filmova odabravši filmove irske kinematografije i dopustivši nama, vjernim podanicima, da odaberemo barem jedan naslov koji ćemo predstaviti šačici vjernih čitatelja i zagovaratelja FAK-a, filmskog portala koji opstaje isključivo na osnovu naše ljubavi prema sedmoj umjetnosti. K’o što pjeva Thom Yorke, prava ljubav može preživjeti na lizalima i čipsu, tako i naša na vrlo rijetkim šefovim pohvalama. Logičan izbor za mene bio bi odabir jednog od irskih filmova koje sam naveo u rubrici FAK Top 13 filmova koje niste, a trebali biste pogledati, ali nakon što sam ih ja predstavio u par kratkih, informativnih rečenica, za nešto iscrpnije predstavljanje pobrinula se Vanja, najnadahnutija i najplodnija članica naše vesele družine. Stoga, izbor je mogao biti samo jedan: Mullanove Sestre Marije Magdalene.

Sada dolazimo do šokantnog filma. Sestre Marije Magdalene, njihove priče bazirane na stvarnim životnim situacijama koje su se zbivale tijekom šezdesetih godina 20. stoljeća, šaka su oko Crkvi i crkvi. Naime, priča koju mi pratimo opisuje nedaće četiriju mladih djevojaka koje su, svaka na svoj način, zaslužile boravljenje u ovom samostanu ili, nazovimo ga pravim imenom, koncentracijskom kampu: Crispina i Rose rodile su izvanbračnu djecu, Margaret je silovao njen bludni rođak, dok je Bernardette, siroče, svoju kartu za ovaj pakao na zemlji zaslužila jer je tu i tamo flertovala s dječacima. Redatelj Mullan stvara prigodno komornu atmosferu. Ekran je obojan sivilom bezizlaznosti, a prizori koje nevoljko gledam(o) su k’o neprekidni, najnadahnutiji trenutci Formanove sestre Ratched. Dojma sam, čak, kako je Formanovo remek-djelo [Let iznad kukavičjeg gnijezda] o pokušajima sistema da slobodoumne, izvanokvirne ljude zatvori, skloni od očiju zabludjelih ovaca, Mullanov aksiom. Jer, ne kritizira Mullan samo Crkvu i crkvu, kritizira i državu koja je svojom zavjereničkom inertnošću omogućila da se ovakve nehumane gadosti događaju.

Po gledanju filma bio sam pomalo zbunjen. Je li zbilja moguće da se ovo događalo uz blagoslov pregršt roditelja, jesu li doista božji ljudi spremni učiniti sve ovo? Detaljnim istraživanjem utvrđeno, da. Pritom, ovo su samo bazični primjeri onoga što se odvijalo iza vrata samostana. Zamjerao sam redatelju što su svi suučesnici psiholoških, katkad i fizičkih, zlostavljanja, svećenici i časne sestre, prikazani k’o beskrupulozni pohlepnici koji bi u ime Boga došli do samo jednog, jedinog bitnog cilja – novca, ali, na kraju dana, jedini način da se ljudima, svim ljudima, pošalje poruka jest da im se uleti s obje noge u potkoljenice, k’o Pepe Messiju. S tim da je Mullanov cilj, vjerujem, puno plemenitiji. Ne doživljavam ovaj uradak k’o isprazni kršćopljuv nego k’o izuzetno domišljatu ideju redatelja da se neke datosti trebaju i moraju preispitivati. Smatram da, k’o katolik koji nisam, ateist koji nisam, agnostik koji nisam, bilo koji -ist kojemu me žele pripisati, ljudi moraju preispitivati sve ono što im je nametno tradicijom, civilizacijom ili politikom, samo tada će se [možda?] ovakvi sramotni (ne)ljudski činovi prikazani u filmu izbjeći.

2 komentara za “Sestre Marije Magdalene (2002.)

  • Vanja says:

    Oooodličan izbor! Meni je Mullan kao redatelj skroz dobar, sestre su dozla gadan film, ali fantastičan.

  • Vanja says:

    Zbog ovakvog izbora teme i načina predstavljanja iste, masa ljudi počne pljuvati. Kao … ako se to ne snimi, neće se dešavati.

Leave a Reply

Your email address will not be published.