Ralje (1975.)

Piše: Matej Lovrić

Ralje (Jaws, 1975.)

Redatelj: Steven Spielberg
Glume:
Roy Scheider, Robert Shaw, Richard Dreyfuss, Lorraine Gary, Murray Hamilton

Nisam siguran kakve će tko imati kritike o tome, no doista nisam veliki fan holivudskog megateškaša Stevena Spielberga. Je li tome razlog nevjerojatna razvikanost i popularnost, ogromna pompa koja odavno prati sve njegove projekte, sam redateljski stil ili uvijek prisutna patetičnost unutar tog stila, ne mogu odrediti. Divio sam se, dakako, pojedinim dijelovima Ryana i Schindlerove liste, kao klinac slinio nad kompjuterskim dinosaurima i uživao u Indyjevim avanturama, svidio mi se i A.I., no nešto je, na kraju, uvijek nedostajalo za sljedbeništvo i ulazak na privatne redateljske top-liste. Malo karizme, malo kontroverze, možda i malo pozitivne drskosti u ispeglanoj karijeri filmskog velikana. Ipak, da sam nastao u 60-ima, pa nekakve primitivne filmske korake napravio sredinom 70-ih, postoji mogućnost da bi pod „najveći utjecaj“ naveo židovsku ikonu. Naime, sjajni The Duel iz ’71. i ovu pošast iz morskih dubina kojom ćemo se danas baviti smatram daleko, daleko najrelevantnijim dokazivanjem Spielbergovih redateljskih vještina. Sve ono poslije bilo je preušminkano, blještavo i ziheraški. Hard core filmaštvo je svoj vrhunac doživjelo s Raljama.

Jedno od djela koje je u američku kulturu unijelo pojam ljetnog blockbustera ima iznimno jednostavnu premisu koju, vjerujem, vrlo dobro znate. Maleni otočni gradić Amity se, usred ljetne sezone, suočava s jezivom pošasti u obliku gigantske bijele psine, koja se, u kratkom roku, počasti dvjema žrtvama. Središnji lik je onaj racionalnog i inteligentnog Martina Brodyja (Scheider), šefa policije, koji jedino rješenje vidi u zatvaranju plaža za kupače i slanju dobro opremljenih brodica u lov na pseto. No, gradonačelnik Vaughn (Hamilton) ne želi ostati bez sezone i riskira s kupačima, a poveći broj ribara-amatera kreće u uzaludni pohod. Nakon novih žrtvi, Brody udružuje snage s oceanografom Mattom Hooperom (Dreyfuss) i prekaljenim morskim vukom Quintom (Shaw), te trojka isplovljava ni sama ne znajući što ih doista očekuje.

Dakle, jednostavna priča, jednostavna radnja i film koji žudi za brojnim redateljsko-scenarističkim finesama kako ne bi ispao zanemariv, zaboravljen, gotovo B-kategorija. I doista, gledatelju ne treba više od nekoliko minuta kako bi, sljedećom prilikom, dobro razmislio o umakanju nogu u ocean ili plivanju na luftmadracu. Briljantno ukomponirana, iako, također, krajnje jednostavna glazbena pozadina Johna Williamsa, u kombinaciji s famoznim „pogledom iz perspektive grabežljivca“ šalje onaj dobro poznati osjećaj na vrh kralježnice – jeza u svom iskonskom obliku. Za stvaranje kultnog statusa dovoljna je prva scena. Za sjajan film, ipak nešto više. Roy Scheider, veliki glumac, iako često podcijenjen zbog ponekog manje ozbiljnog projekta, ostvario je fantastičnu ulogu. Kao i uvijek, čovjek je nerealno prirodan, iznimno simpatičan i s njim je moguće i simpatizirati, ali ga i shvaćati kao jaku, očinsku figuru, gotovo jedinu racionalnu na cijelom, ljetnom zaradom opsjednutom, otoku. Dreyfuss je savršeni smartass, tipični dečko s fakultetom usred primitivnog mjesta, koji, unatoč znanju, na terenu pokazuje mane i neizbježno dolazi u sukob s trećim sjajnim likom, onim Roberta Shawa. Britanac, pokojni jedva 3 godine nakon premijere Ralja, briljira u još jednoj od brojnih filmskih varijanti kapetana Ahaba. Pojam velikog, neuhvatljivog ribolovnog trofeja utječe na njegovu, iskustvom natopljenu, nepoderivost, pa svjedočimo ponekoj mučnoj sceni svađe, nervoze i netrpeljivosti. Ipak, s tri nesretnika u Quintovoj krhkoj brodici se vrlo lako poistovjetiti i u nekom trenutku gledatelj osjeti ono nešto u dubini želuca, onaj znak kako vam je do likova, u sve neizglednijoj situaciji, doista stalo. Scheider, Dreyfuss i Shaw, unatoč, osobito glede razrade likova i stvaranja napetosti, vrlo dobrom scenariju, tome nemjerljivo doprinose. Također, pohvale idu i prikazu male, zatvorene i slabo organizirane otočne zajednice, pune ljudi koji su potpuno pogubljeni u novonastalom kaosu.

Na kraju, moramo se posvetiti i svemu pozitivnom vezanom uz Stevenov posao. Na stranu ono opjevano izazivanje strave i užasa, Jaws je besprijekorno organiziran film. Uzlaznog tempa, rastuće napetosti, s klimaksom koji oduzima dah i uspješnim izbjegavanjem praznog hoda i rastegnutosti, unatoč podužem trajanju (120 minuta) u sferi horrora. Izbjegnut je i zamor negativcem, budući da ga, u punom naletu, doista ne vidimo do samog kraja.

Ako ste fan filmskog zastrašivanja, ne sumnjam kako svoje viđenje ovog klasika odavno imate pohranjeno. Da, ponekad se osjeti nekakav trashy dodir i ponekad neki segment vuče u smjeru niskobudžetnih horrora, no kvaliteta, privlačnost i ogroman utjecaj ne mogu se nikako osporiti. U danima kada nas iznova bombardiraju raznim idiotizmima iz morskih dubina (Mega Shark vs Giant Octopus, Piranha 3D, Frankenfish itd.), jedino pravo rješenje protiv mučnine je kralj vodene strave – prvi i neponovljivi.

Pola stoljeća horror filma:

The Innocents (1961.)
Village of the Damned (1960.)
Repulsion (1965.)
Rosemary’s Baby (1968.)
Night of the Living Dead (1968.)
Spalovac mrtvol / The Cremator (1969.)
The Last House on the Left (1972.)
Jaws (1975.)
Profondo Rosso / Deep Red (1975.)
The Omen (1976.)
Eraserhead (1977.)
Halloween (1978.)
The Fog (1980.)
Cannibal Holocaust (1980.)
Friday the 13th (1980.)
The Entity (1982.)
Poltergeist (1982.)
Videodrome (1983.)
Nightmare on Elm Street (1984.)
The Hitcher (1986.)
Near Dark (1987.)
Pet Sematary (1989.)
Flatliners (1990)
Jacob’s Ladder (1990.)
The Silence of the Lambs (1991.)
Dellamorte Dellamore (1994.)
Scream (1996.)
Ringu (1998.)
Vampires (1998.)
The Blair Witch Project (1999.)
Stir of Echoes (1999.)
Odishon (1999.)
What Lies Beneath (2000.)
El espinazo del diablo (2001.)
Dog Soldiers (2001.)
The Forsaken (2001.)
28 Days Later (2002.)
Ju-on / Kletva (2003.)
Haute tension (2003.)
Shutter (2004.)
The Descent (2005.)
30 Days of Night (2007.)
The Mist (2007.)
El orfanato (2007.)
The Orphan (2009.)
Pontypool (2009.)

Napomena: ova recenzija objavljena je još 10. siječnja ove godine, a ubacili smo je na listu jer definitivno pripada u ovaj ciklus.

3 komentara za “Ralje (1975.)

Leave a Reply

Your email address will not be published.