R.I.P. Elizabeth Taylor

Piše: Sven Mikulec

Jedna od najvećih glumica holivudskog Zlatnog doba i zaštitnih lica filmske industrije 20. stoljeća preminula je danas od posljedica zatajenja srca u bolnici Cedars-Sinai u Los Angelesu, i to u dobi od 79 godina.

Tayloricu je svijet imao prilike upoznati u filmu Lassie (1943.), kada je imala svega 9 godina. Oduševljeni njenim nastupom, MGM-ovci su joj ponudili sedmogodišnji ugovor, a prva sljedeća gaža bila je uloga Helen Burns u jednoj od mnogobrojnih verzija Jane Eyre već iduće godine. Prava je zvijezda postala angažmanom u filmu National Velvet (1944.). Osim što joj je film osigurao vrlo bogat ugovor od otprilike 30 000 dolara godišnje, poslužio joj je i kao odskočna daska za projekte koji su uslijedili: Courage of Lassie (1946.), Life with Father (1947.), Cynthia (1947.), Little Women (1949.), i mnoge druge, uglavnom vrlo uspješne dječje filmove.

Prvu odraslu ulogu odigrala je u Conspiratoru (1949.), a njen je nastup dočekan hvalospjevima od strane kritike. Iduće godine snimila je uspješnu romantičnu komediju Father of the Bride uz Spencera Tracyja, a nakon manje uspješnog nastavka uslijedio je odlično prihvaćeni A Place in the Sun (1951.) kojim se Taylorica zapravo dokazala kao poštena, kvalitetna glumica. Tranzicija iz zvijezde dječjih filmova u pravu, odraslu glumicu, za razliku od mnogih drugih, bezuspješnih slučajeva, ovoga je puta prošla potpuno bezbolno.

U bogatoj je karijeri Elizabeth glumila u sedamdesetak filmova, a posebno će je pamtiti poklonici Raintree Countyja (1957.), Mačke na vrućem limenom krovu (1958.), Suddenly, Last Summer (1959.), filmova za koje je nominirana za Oscara, kao i obožavatelji BUtterfielda 8 (1960.) i Tko se boji Virginije Woolf? (1966.) za koje je joj je prestižna nagrada najbolje glumice konačno dodijeljena. Uloga koja ju je također obilježila bila je ona Kleopatre u istoimenom epskom (financijskom) spektaklu iz 1963., gdje se i spetljala s budućim mužem Richardom Burtonom, a mnogi su je rado vidjeli i u Ukroćenoj goropadnici (1967.) ili Divu (1956.) s Jamesom Deanom.

Nagradu za životno djelo primila je 1997. godine, a od snimanja je odustala tek 2004., kada je objavila da joj je dijagnosticirano zatajenje srca (srce ne pumpa dovoljno jako da krv stigne do ekstremiteta, pogotovo stopala). Osim toga, operirala je dobroćudan tumor na mozgu, pet puta slomila leđa, zamijenila oba kuka, hrvala se s gadnim upalama pluća, kao i rakom kože. Svim tim bolestima unatoč, bitku s vlastitim tijelom izgubila je tek danas, ostavivši iza sebe četvoro djece, desetoro unučadi i čak sedam muževa (četvoricu nadživjela), od kojih je najpoznatiji svakako još jedan velikan, spomenuti Burton.

Jedan komentar za “R.I.P. Elizabeth Taylor

Leave a Reply

Your email address will not be published.