Priča ili život: Psihoanalitički pristup tumačenju bajki

Piše: Izabela Laura

1


Piše: Izabela Laura

 


Kralj Šahrijar, kako govori okvirna priča zbirke bajki Tisuću i jedna noć,  iznevjeren od vlastite i razočaran u sve žene, kako bi izbacio svoj bijes svake noći spava s djevicom koju sljedeće jutro pogubi. Uskoro ne ostane više ni jedna koju bi mogao iskoristiti, osim Šeherezade, kćerke njegova vezira. Međutim, Šeherezada ne namjerava tako lako popustiti kralju. Umjesto zadovoljavanja njegovih tjelesnih potreba, Šeherezada zavede kralja pripovijedanjem priča. Zanesen žudnjom da sazna nastavak priče sljedeće noći, kralj odgađa Šeherezadino pogubljenje. No nakon tisuću priča, ta želja iščezava – kralj je oslobođen mržnje. Priče su ga izliječile, a Šeherezadu izbavile od smrti.

Priča je moćna, moćnija nego što mislimo, potrebnija nego što smo toga svjesni. Ona je ono što tražimo u novinskim člancima, u romanima i filmovima, pa i u reklamama. Jedan od najstarijih i najjednostavnijih oblika priče upravo je bajka, žanr koji danas doživljava svoj novi procvat. Zadnjih nekoliko godina brojnost reekranizacija bajki, što filmskih što televizijskih, doživljava svoj vrhunac, a taj trend namjerava rasti. 2011. imali smo  Red Riding Hood,  krenula je i izvrsna serija Once Upon a Time, a koristeći motive Trnoružice Julie Leigh u svom filmu Uspavana ljepotica prikazala nam je svijet elitne prostitucije. 2012. bila je godina Snjeguljice: izašli su Mirror Mirror i Snow White and the Huntsman, čiji se nastavak sprema za 2016. godinu.

Ove smo godine dobili francusku verziju Ljepotice i zvijeri s Vincentom Casellom u ulozi zvijeri (film s velikim potencijalom koji je nažalost otišao u krivom smjeru) i dugoočekivanu Maleficient u Disneyevoj produkciji. Slijedeće godine očekuje nas Pepeljuga, također Disneyjeva.

I to su sami neki od primjera. O kvaliteti tih uradaka detaljnije će biti riječi u nekom od sljedećih tekstova posvećenih toj tematici koja sasvim sigurno zaslužuje našu pažnju. Zasada, prije nego li krenem na recentni primjer filma Maleficient,  vratit ću se Šeherezadi i pokušati dati uvod u tumačenje bajki kroz psihoanalitički pristup.

scarlett-johansson_1839663b

Izbavljenje

Kralj i Šeherezada susreću  se u „razdoblju velikih kriza u svom životu: kralju se zgadio život i pun je mržnje prema ženama; Šeherezada strepi za svoj život ali je riješena postići kraljevo i svoje izbavljenje” .[1]

Jedna priča za takvo je nešto nedovoljna, jer su problemi koji muče ljudski, odnosno kraljev um mnogobrojni i zamršeni pa je Šeherezadi potrebno tri godine pripovijedanja raznovrsnih priča kako bi se kraljeva ličnost integrirala. Svaka bajka u sebi sadrži sretno razriješen neki unutarnji sukob, a kako bajki ima bezbrojno mnogo, one pokazuju kako svaki sukob riješiti u svoje vrijeme. Razriješujući unutarnje sukobe, osviještavajući i prihvaćajući vlastite ambivalentnosti, način je postizanja cjelovite uravnotežene ličnosti.

O tome kako su ljudi skloniji potiskivanju vlastitih negativnih osobina i osjećaja, gotovo ne treba ni govoriti. Ali sav taj materijal ne može misteriozno ispariti i nestati, negdje se pojaviti mora, jer on naprosto postoji u nama.

 

images (1)Zločesti i dobri, sve smo to mi

Glavni Bettelheimov argument u objašnjavanju važnosti narodnih bajki činjenica je da one u sebi sadrže jednako vrlinu i manu, dobro i zlo, obraćajući se svim dijelovima čovjekove (djetetove ) ličnosti (idu, egu, superegu). Često se djecu želi zaštiti ili ih uskratiti negativnih emocija poput agresije, straha, sebičnosti, uvjeriti ih da su svi ljudi u biti dobri. No djeca, tumači Bettelheim, znaju da ni ona nisu uvijek dobra i često se nalaze u situacijama u kojima su suočena upravo s tamnim stranama postojanja (primjerice mnoge bajke počinju majčinom ili očevom smrću). Bajke ih, pojednostavljivajući situacije, suočavaju s time. Likovi u bajkama su više tipični nego posebni, ili dobri ili zli. Zli uvijek gube, a spoznaja da se zločin ne isplati odvraća dijete od njega. Polaritet likova omogućuje djetetu da u svakoga od njih projicira neke svoje težnje i osjećaje te da shvati razliku među njima. Eksternalizacija  proturječnih sklonosti – priželjkivanja projicirana u vilu, strahovi u vuka, rušilačke težnje u vješticu, gnjev u životinju – omogućuje mu da ih počne razvrstavati i time smanjivati kaos što vlada u njemu.

Bajka ozbiljno shvaća životne tjeskobe i dvojbe, poput čovjekove potrebe da bude voljen, straha da će ga smatrati bezvrijednim – straha od smrti. Ne uvjerava ga u vječni život već promovirajući uspostavu zadovoljavajuće veze s drugim („I živjeli su potom dugo, sretni i zadovoljni” ) ublažava neugodan osjećaj kratkoće čovjekova vijeka na zemlji. Ona je okrenuta budućnosti i i upućuje dijete da se ostavi infantilnih želja za ovisnošću i ostvari nezavisan život.

Stoga Bettelheim kritizira suvremene bajke koje dokidaju one stravične elemente u bajkama i romantiziraju taj čudesni svijet. Djetetu, a i odraslom čovjeku, potreban je prostor na kojem može uobličiti, a onda se i u suočiti s krajnjim svojim željama.

 

preuzmi (3)Sukob, podvojenost, zabrane

Prema psihoanalitičkoj teoriji koju iznosi Bettelheim, jedna od tih želja je i ona za jednim od roditelja. Dječak želi majku, djevojčica oca; njegova je prepreka otac, uobličena u bajkama u liku neke grdosije poput zmaja, a njena majka, odnosno zla maćeha ili vještica. Međutim, u bajkama se uvijek pojavljuje i jedna dobra, često odsutna brižna prededipovska majka koja simbolizira onaj dio djevojčičine majke koji je pružao skrb, ljubav i nježnost za razliku od lika maćehe ili vještice koja je onaj dio koji nešto zabranjuje i kori. Pada mi na pamet primjer iz Zgodne žene, suvremene inačice Pepeljuge,  kada Vivian (Julia Roberts) priča Edwardu (Richardu Geereu) kako se, kad ju je majka slala na tavan jer je bila „zločesta”, pretvarala kako je ona princeza  koju je zla vještica zatočila u toranj. Naravno, uskoro bi se pojavio  princ i spasio je iz zatočeništva. Podvojenost lika oca ne nalazimo tako često kao podvojenost lika majke, jer , tvrdi Bettelheim, dječak se zbog češće očeve odsutnosti ne čudi što mu otac priječi put do majke.

Ono što je bitno naglasiti, jest da ovaj pristup pretpostavlja heteroseksualnu matricu. Kao što primjećuje Judith Butler, zabrani incesta zapravo je trebala prethoditi  homoseksualna zabrana[2].

 

Snaga priče

Bili pristalica psihoanalitičke teorije ili ne, mislim da Bettelheim daje poprilično čvrste argumente pogotovo kada zagovara izvorne inačice bajki.

Ne treba zaboraviti da su te bajke, poput Pepeljuge braće Grimm u kojoj zlim Pepeljuginim sestrama ptice iskljuju oči, potekle ipak iz čovjekove mašte. Što će reći da koliko god svi htjeli biti više „dobri” nego „zločesti  ” kako bi dobili poklon od Djeda Mraza, u nama postoje jednako i nagoni za osvetom koliko i za oprostom, sposobnost da mrzimo i da volimo. Negiranje takvih osjećaja i želja može dovesti do puno opasnijih posljedica nego njihovo priznavanje. Zato su mašta i priča prekrasan, siguran svijet u kojem sve može supostojati. Jer, kako je rekao Victor Hugo, sve što postoji u prirodi, postoji i u umjetnosti.  Za Šeherezadu pripovijedati znači živjeti još jedan dan. Doista, možemo li uopće zamisliti život bez priče?

0

[1] Bettelheim, Bruno (2000), Smisao i značenje bajki ; izvor za psihoanalitički pristup

[2] Judith Butler, Nevolje s rodom (2000)

5 komentara za “Priča ili život: Psihoanalitički pristup tumačenju bajki

  • Matea Rebrović says:

    Odlično napisano! Živjele bajke, živjela mašta! :) Kao osoba koja je i sama prošla desetak kolegija eng. i hrv. dječje književnosti. Bajke su još jedan žanr koji ima nevjerojatnu dubinu. S filmske strane(jer smo ipak zato tu), žalosno je što nijedan igrani film zapravo nije vrijedan gledanja. Uvijek se ipak okrećemo Disneyevim animiranim bajkama :) Vječni favorit mi je Ljepotica i zvijer, i zapravo me zanima što je s onim glasinama da Del Toro radi igrani film?

  • Matea Rebrović says:

    pardon, 3. i 4. rečenica su trebale biti povezane, ovako nema smisla XD

  • DS says:

    Pogledaj Jin Roh: The Wolf Brigade.

    Uskoro recenzija – no u kontekstu teme – moglo bi te zanimati.

  • Mirna says:

    Od svih tvojih tekstova na FAK-u ovaj mi je najbolji. :) Krasno si to sročila. Nakon čitanja mi je psihoanaliza još draža nego prije. (A uvijek mi je bila draga.)

    Jedva čekam idući tekst.

  • Izabela says:

    hvala, hvala:) jako mi je drago da tekst komunicira sa čitateljimai da će poslužiti kao plodno tlo za daljne konkretnije analize. samo , matea, bojim se da nam je guilermo odustao, barem kako sam zadnje čula :(

    ds kaj, radi pristupa? ne vjerujem da ću biti u mogućnosti doći do filma, ali ako budem svakako hoću, sviđa mi se plot mnogo

Leave a Reply

Your email address will not be published.