Plagijatorske avanture Shije LaBeoufa

Piše: Sven Mikulec

3

Ono što je počelo kao kratko predstavljanje zanimljivog kratkog filma koji je njegov autor, 27-godišnja holivudska zvijezda Shia LaBeouf, reklamirao na Twitteru, nakon jednog dana kreativne pauze pretvorilo se u tekst potpuno drugačijega karaktera. Mislio sam objaviti pohvalu kreativnosti i smisla za dobro pripovijedanje mladoga glumca, ali vijest je u međuvremenu poprimila izrazito negativan naboj i pretvorila se u kratko izlaganje o glumčevim očitim problemima s konceptom plagijarizma.

Krenimo od početka. Preko Twittera sam dobio molbu da izreklamiram novi LaBeoufov kratki film pod naslovom HowardCantour.com, intrigantnu pričicu o filmskom kritičaru i njegovom pristupu filmovima i životu s poznatim stand up komičarom Jimom Gaffiganom u glavnoj ulozi. LaBeouf se ovim filmićem pokušao približiti svijetu profesionalnih seronja koji su ga bezbroj puta osakatili u svojim osvrtima na raznorazne Transformere ili Indiane Jonesove, ali prije no što je moja prokrastinatorska malenkost uopće stigla sastaviti suvislu vijest i promovirati njegov film, ovaj je povučen s internetskih bespuća. LaBeoufov kratki film, čini se, uopće nije LaBeoufov i glumcu prijeti ozbiljna tužba zbog sramotnog nepoštivanja autorskih prava.

Naime, kako je web pučanstvo ubrzo nakon online premijere filma (Short of the Week imao tu čast – ubrzo ga ‘skinuli’ s weba i ispričali se čitateljima) shvatilo i oglasilo zvono za uzbunu, HowardCantour.com nevjerojatno je sličan grafičkom romanu pod naslovom Justin M. Damiano izvjesnog crtača stripova Daniela Clowesa. LaBeouf, međutim, nije samo posudio filmski privlačnu ideju, zakamuflirao to u zaštitni omot i projektu dao svoj pečat, izoperirao ga da neprepoznatljivosti. Kamo sreće, jer to bi značilo da, iako film nije osobito originalan, njegov autor barem priznaje i poštuje autorska prava kolege umjetnika. Ali ne, LaBeouf je od Clowesa preuzeo čitave dijaloge, od riječi do riječi, kao i poneka vizualna rješenja. HowardCantour.com i Justin M. Damiano toliko se podudaraju da dileme nema. Odlukom da snimi kratki film temeljen na tuđem kreativnom radu i pritom originalnog autora ne samo da ne spomene, već na kraju filma ima obraza napisati „a film by Shia LaBeouf“, glumac je počinio vrlo ozbiljan zajeb.

2

U svojoj izjavi Buzzfeedu, autor stripa rekao je da LaBeoufa „nikad nije sreo ni pričao s njime“ te da je bio „blago rečeno šokiran“ kad je vidio da mu je pokrao scenarij i vizuale. „Ne mogu zamisliti što mu je prolazilo kroz glavu“, zaključuje Clowes. Kad je shvatio da je govno pogodilo ventilator, LaBeouf se obratio svijetu preko svog Twitter profila i napravio jedino što je mogao – poklopio se ušima i ponizno ispričao.

Copying isn’t particularly creative work. Being inspired by someone else’s idea to produce something new and different IS creative work. In my excitement and naïveté as an amateur filmmaker, I got lost in the creative process and neglected to follow proper accreditation. Im embarrassed that I failed to credit @danielclowes for his original graphic novella Justin M. Damiano, which served as my inspiration. I was truly moved by his piece of work & I knew that it would make a poignant & relevant short. I apologize to all who assumed I wrote it. I deeply regret the manner in which these events have unfolded and want @danielclowes to know that I have a great respect for his work. I fucked up. I have let my family down, and I regret those transgressions with all of my heart. I was wrong, terribly wrong. I owe it to future generations to explain why. It starts with this…I’m sorry @danielclowes.

Svakome se može dogoditi da zezne, i Shia je ispod sve te slave i naslikavanja s Bradom Pittom ipak samo čovjek, jel’ da? Problemi, međutim, tek počinju kad se malo detaljnije prouči cijela ova frka oko tog nesretnog Howarda Cantoura.

Za početak, film kruži po festivalima diljem svijeta već godinu dana, čak se pojavio i na Cannesu prošle godine. LaBeouf ga nije, dakle, prekjučer sklepao u Windows Movie Makeru i preuranjeno, nepromišljeno „puknuo“ online bez da je još jednom pregledao materijal i ubacio „temeljeno na stripu Daniela Clowesa“. U Twitter isprici tvrdi da se „izgubio u kreativnom procesu i zaboravio pripaziti na akreditacije“, ali imao je dobrih godinu dana da ispravi tu greškicu i izbjegne ovu kolektivnu kišu hračaka u svome smjeru. Zasluženu, da se razumijemo, jer je lako ispričati se nakon što si uhvaćen.

Ali, opet kažem, kamo sreće da je cijelo sranje ovdje stalo. LaBeouf, nesmotren ili pokvaren – nebitno, ima jedan veliki peh, a taj je da živi u vrijeme interneta. Interneta, preko kojeg se mogu iskopati milijarde informacija i preko kojeg se može saznati kakve je točno nijanse jutarnja stolica čivave Kate Middleton. Interneta, koji je znatiželjnicima omogućio da otkriju da je LaBeoufova isprika zbog plagijarizma – i sama plagijat.

Copying isn’t particularly creative work. Being inspired by someone else’s idea to produce something new and different IS creative work.

Uvod u ispriku dosta podsjeća na jedan od upisa na Yahoo Answersima, star 4 godine:

Merely copying isn’t particularly creative work, though it’s useful as training and practice. Being inspired by someone else’s idea to produce something new and different IS creative work, and it may even revolutionalize the “stolen” concept.

Sad već pretjerujete, reći ćete. Lako je moguće da se radi o bezazlenoj slučajnosti, i vjerojatno biste bili u pravu da u tekstu odlične web stranice Short of the Week, koja je prva objavila LaBeoufov film i predstavila ga svijetu u suradnji sa samim autorom, Shia novinaru koji ga je intervjuirao nije ponudio pametne misli koje uopće nisu njegove.

Opisujući kako je projekt nastao i što ga je točno motiviralo da snimi baš tu priču, LaBeouf je rekao:

I know something about the gulf between critical acclaim and blockbuster business. I have been crushed by critics (especially during my Transformers run), and in trying to come to terms with my feelings about critics, I needed to understand them. As I tried to empathize with the sort of man who might earn a living taking potshots at me and the people I’ve worked with, a small script developed.

Prije godinu i pol, novinar Vulturea film je prokomentirao identičnim riječima:

LaBeouf would know something about the gulf between critical acclaim and blockbuster business — he’s made three Transformers movies, after all. But his short isn’t an attempt to slag on critics, not really: Instead, he tries to empathize with the sort of man who might earn a living taking potshots at the actor.

Slika postaje sve crnija, a onda nailazimo na LaBeoufovo objašnjenje zašto mu je forma kratkog filma tako draga.

At their best, short films capture the essence of storytelling without the encumbrance of pop-psychology, over-developed characterizations, and without the unnecessary weight of meaningful subplots & subtexts. Simple, universal stories that cater to my generation’s attention span.

Vrlo rječito i inteligentno. U rangu s tekstom objavljenim na stranici First Light Online.

At their best, short films capture the essence of story-telling, without the encumbrance of pop-psychology and over-developed characterisations, and without the unnecessary weight of meaningful subplots and subtexts. Simple, universal stories.

Prepisano od riječi do riječi, uz zanemariv dodatak na samome kraju. Za koji još nije otkriveno odakle je posuđen.

Što se točno dogodilo ovdje, ne mogu baš shvatiti. Je li moguće da je LaBeouf toliko zajebao stvar? Na stranu s teško oprostivim nepoštivanjem autorskih prava, što da mislimo o čovjeku koji u predstavljanju plagijata koristi ukradene rečenice? Što je tek s isprikom, djelomično sastavljenom također od tuđih riječi? Je li moguće da je LaBeouf mislio da će mu internet zažmiriti na jedno oko i da će proći nekažnjeno, kao što je godinu dana prolazio dok je film putovao po svjetskim festivalima?

Ili se radi o nekoj velikoj šali u koju mene nitko nije uputio, kakvoj subverzivnoj kritici Hollywooda koju nisam ubrao na vrijeme.

17 komentara za “Plagijatorske avanture Shije LaBeoufa

  • goodye says:

    Da oprostis, boli njega kita.
    Bilo, proci ce i svak za svojim poslom. On ce i dalje nastaviti glumiti a mi cemo gledati i gotovo.
    Iskreno malo mi je previse tu podudarnosti, da citira toliko toga od rijeci do rijeci….
    Ako je toliko glup da uradi sve to onda bi trebao takoder biti glup i da ne upamti sve od rijeci do rijeci.
    Ali opet, na kraju, tko zna, mozda je neka teoriaj zavjere 😀

    Sjecam ga se jos iz I, robot, gdje sam ga zamjetio prvi put i tada sam rekao da ce postati netko u Hollywoodu, dogurao je daleko, sad da li je bacio to sve ili ne vidjet cemo kroz odredeno vrijeme, isplivat ce sve na povrsinu

  • Sven Mikulec says:

    Ne znam, izgleda mi kao da se ruga svijetu, novinarima, svima. Pa ne možeš plagijat braniti plagijatom, kriste isuse. Kao da se prividno ispričava, a u stvari jebeno zabavlja cijelo vrijeme i smije nam se svima.

    Inače, sasvim solidnu karijeru ima zasad i ono najbolje će tek doći. Ako nije u glavi skrenuo.

  • Plamenko says:

    Kakvu razlika za gledaoc predstavlja to što je film potpisan ili nepotpisan? Naše je, valjda, da uživamo u umjetnosti. Problem vlasništva neka rješe pravnici. Zamislimo da ću film gledati, zakasnivši na najavnu špicu, i da pojma neću imati ko ga je pravio. Vrijedi li mi trošiti vrijeme na to gledanje? Valja li film ili ne?

  • Sven Mikulec says:

    Film valja, pogledao sam ga prije nego što je odstranjen.

    Ali naravno da je važno jel’ potpisan ili ne. “HowardCantour.com” kruži po svijetu već godinu dana i ljudi govore, hej, pa ovaj mali Shia stvarno zna svoj posao, pogle ovu odličnu priču koju je snimio. Dobiva pohvale za nešto što nije njegovo. Tekst je direktno prepisan iz stripa, barem cijeli uvodni dio.

    Kad nemaš love do krova i baviš se snimanjem filmova/crtanjem stripova/ubaci koje god zanimanje hoćeš, i u nešto uložiš puno vremena, da bi ti na kraju čak oduzeli intelektualno vlasništvo i pohvalili drugog čovjeka za tvoj rad, to je ozbiljan problem i razumijem zašto se puno ljudi uzjebalo oko ovoga.

    Jedan “temeljeno na stripu XY-a” bio bi sasvim dovoljan.

  • DS says:

    @ Plamenko: Film nije samo ono utisnuto na traku sto nam se prikazuje projektorom, nije tek skup bitova sto nam prevode sliku i zvuk, iako sam siguran da bi se neki strogi formalista to mozda usudio ustvrdivati. Nemoguce je valjano vrednovati film bez razumijevanja njegove povijesti jer on nije tek cin; nego je stvaralastvo.

  • Deckard says:

    Mali autori posuđuju, veliki kradu (George Lucas) 😀 Čovjek se toga držao doslovno.

    Ali, moram priznati da me ovo nasmijalo. Imali smo na forumu jednog korisnika koji je otvarao jako dobre teme, stvarno kvalitetne, pa se ustanovilo da je ih je ‘ladno kopirao s drugih stranica i potpisivao sebe. Plus, njegovi najbolji komentari bili su kopija ili drugih korisnika ili s IMDb-a, koje je prevodio preko google translatora (a svi znamo kako TO ispadne). Pa kad je mogao on, što ne bi i jedan Shia 😀

  • DS says:

    Mozda je kronicni lazljivac ili nesto. Ali nesto sam bio cituckao o njemu i cini mi se da ima neki kompleks nize vrijednosti.

  • Cinephilia & Beyond says:

    “Ili se radi o nekoj velikoj šali u koju mene nitko nije uputio, kakvoj subverzivnoj kritici Hollywooda koju nisam ubrao na vrijeme.”

    Bingo! Nije Shia glup, naravno da se radi o nekoj vrsti medijskog eksperimenta, zajeba, hoaxa poput onog Joaquina Phoenixa. Smisao istog možeš pronaći u sadržaju DM poruke: “When I stated I liked Shia’s short I got death threats and several nasty messages. I almost quit this whole thing.”

  • Marin says:

    Nakon incidenta sa Hardyjem, rekao bih da je Shia ograničen k’o balkon, te da ovo nije nikakva duhovita spačka. Možda griješim, ali ne vjerujem.

  • goodye says:

    Ma ljudi opet kazem, zamarmo se glupostima. Sve ce ovo proci za koji dan, cim se desi neka nova rastava u Hollywoodu i to je to.
    Mali se pokazao kao dobar glumac, bar meni i mislim da ce u buducnosti imati jos sta za reci, a sada ovo jel istina ili ne…
    Film nisam pogledao, ali budem cim se ukaze prilika, cisto da vidim o cemu se radi.

  • Tofus says:

    Ma šta vam je. Mali je daleko od nekog dobrog glumca. Ispodprosječan i plagijator.

  • Plamenko says:

    DS, to jednostavno, za film ili bilo koju drugu umjetnost nije tačno. Film je upravo ono što je na ekranu, roman je samo ono što je između korica knjige, slika je tačno ono što je na platnu… sve preko toga je kontekstualiziranje i nema veze sa umjetnošću, nego sa naukom. Makar se ta nauka zvala istorija umjetnosti.
    Hegelijanski stav da je potrebno da znamo sve o svemu, negira neke legitimne metode stvaranja. Kao što je, recimo, pisanje pod pseudonimom. Šta ćemo sa narodnim stvaralaštvom, gdje obično ne znamo ni ime autora, ni vrijeme, a vrlo često ni mjesto nastanka djela? Zbog kompleksne tehnologije, kod filma je ta anonimnost , do sada, bila rjetka, ali nastankom You Tube-a, počeli su se na internetu pojavljivati radovi neznanih autora, o čijem načinu stvaranja ne znamo ništa. I šta sad? Ne možemo ih valjano vrijednovati? Naprotiv. Samo takve možemo nepristrasno vrijednovati, lišeni predrasuda koje nam poznavanje autora nameće.

  • DS says:

    @ Plamenko: Kako znanje negira legitimne metode stvaranja?

  • Plamenko says:

    @DS, napisao si: “Nemoguce je valjano vrednovati film bez razumijevanja njegove povijesti jer on nije tek cin; nego je stvaralastvo.”
    Iz toga proizilazi da je, po tebi, nemoguće vrijednovati djela objavljivana pod psudonimom, kao i djela nepoznatih autora, kakva čine 90 posto narodnog naslijeđa, ili bilo kakva druga djela čija povijest nam nije dostupna. To jednostavno nije tačno. Jer je itekako moguće vrijednovati ih. Da bismo dali umjetničku ocjenu nekog umjetničkog djela, ne moramo znati ama baš ništa o autoru i metodi stvaranja. Naprotiv, za samu umjetničku ocjenu je bolje biti lišen tog znanja i predrasuda koje sa sobom donosi. Uupravo zbog toga mnogi autori su, nakon što bi postali slavni, počeli objavljivati pod pseudonima, jer ni kritika ni publika nisu bili u stanju da razdvoje lik od djela i samom time su postajali neobjektivni. Znanjem “o djelu”, se bavi nauka pod imenom istorija umjetnosti. Koliko god se preplitale te dvije grane, umjetnička kritika i istorija umjetnosti nisu isto.

  • DS says:

    1) Strawman. ‘nemoguće je valjano vrednovati film bez razumijevanja njegove povijesti’ ne znači a) ‘nemoguće je valjano vrednovat film bez potpunog razumijevanja njegove povijesti’ b) ‘nemoguće je valjano vrednovati film bez potpunog razumijevanja njegove totalne povijesti’ c) ‘nemoguće je valjano vrednovati film bez razumijevanja njegove totalne povijesti’ d) nemoguće je vrednovati film bez potpunog -a, -b, -c; Suprotno, znači samo to što piše.

    2) Filmsko djelo ima, formalno gledano, određene univerzalne i partikularne karakteristike koje se moraju uzimati u obzir. Strogo gledanje npr. filmoloških i pripovjednih tehnika je tek djelomična vrijednost za film koji je snimljen s ciljem prenošenja poruke, gotovo nikakva vrijednost za propagandni film ili film koji je mogao i morao nastati isključivo u određenom periodu i kontekstu. Tehnički briljantan antisemitski film je baš to: tehnički briljantan i antisemitski. Ova tehnička briljantnost pripada kakvoj ‘nutarnjoj’ prirodi filma, ali ova ‘antisemitičnost’ sasvim je druge, jednako bitne ‘vanjske’ prirode koja tim filmom ordinira.

    3) Nadalje, uzmimo za primjer sljedeće: Dobijemo spekulativni film strave koji nahvalimo zbog njegove formalne filmološke briljantnosti povezane s dubinskom pripovjednom ispletenosti simbola, da bismo od autora potom čuli kako su se ondje simboli našli zato jer su djelovali cool, a ne zato jer zbilja nose kakvu vrijednost, ili, da su se ondje našli slučajno, a ne da je zbiljski u planu bilo ispreplitanje simbola. Opseg fenomenaliteta, koje dobivamo tom dodatnom činjenicom, je enorman. Primjerice, utjecaj podsvjesnog u filmu ili valjanost interpretativnog slojevanja gledatelja, odnosno djelovanje oba na to određeno djelo i time na nas. Ispustiti to iz shvaćanja djela je u najmanju ruku nezahvalno. Mogu navesti i različite druge primjere. Recimo uloga propagande za Blairwitch ili povijesna implementacija go-motion tehnike za Vermithrax u Dragonslayer. To su povijesni kompleksi otkinuti od bitova, koji umnogome pridonose vrijednosti djela. Cjelovito razumijevanje određenog djela je ideja – potpuno razumijevanje cjelovitosti djela je nedostižni ideal – naše je postupanje ispunjavanje ideje i težnja ka idealu.

    4) Kontra primjer za tezu da je bez povijesnog poznavanja ‘itekako moguće’ vrednovati djelo: kič antike nije kič, jer kič kao izmještanje smisla i svrhe u antici ne može biti moguć s obzirom koju izvornu funkciju u toj kulturi nose elementi kiča kakve mi raspoznajemo. Drugim riječima, tko određeni aspekt antičke umjetnosti osudi za kič promašio je ceo fudbal. Prema tome, formalističko je određivanje vrijednosti filma jedan od aspekata. I ovakvo šonjavo kršenje copyrighta ovdje ima svoje objašnjivo mjesto, koje sada neću tumačiti jer sam ionako prekardašio komentarom.

  • Plamenko says:

    DS, način na koji analiziraš tezu pod brojem jedan je logički neodrživ Ne može nešto biti samo malo nemoguće. Nemoguće ne ostavlja mjesta za komparaciju. Probaj: nemoguće, nemogućnije, najnemogućnije… Zbog isključivosti same riječi, teza: “nemoguće je valjano vrednovati film bez razumijevanja njegove povijesti”, znači upravo sve ono što si ti naveo pod a) b) i c). Ukoliko težiš nijansiranju, onda se trebaju koristiti nijansirani izrazi, recimo “nije do kraja moguće” i sl.
    Primjeri pod brojem tri su sasvim promašeni. Svi navedeni postupci su dio rediteljske metode, spadaju u sadržaj, i samim tim utiču na doživljaj filmova i definišu njihovu vrijednost. Na isti način na koji svod Sikstinske Kapele utječe na umjetnički doživljaj Mikelanđelovog Strašnog Suda. Ali Mikelanđelov sexualni život, dugovi asistentima, odnos sa naručiocem i drugo, ne utječu, Koliko god uzbudljivi bili, oni samoj slici niti dižu niti spuštaju umjetničku vrijednost.
    Plagijarizam Shije LaBeoufa nema veze sa samim sadržajem, nije dio radnje, i ne utječe na vrijednost njegovog filma. To ni autor teksta ne spori, jer se ne bavi samim filmom, nego etikom njegovog autora. I da se vratimo na postupak. LaBeouf je uzeo neku priču i pretočio je u film. Pa, na taj način nastaje 90% filmova koji su snimljeni. Sporno je to što autor nije naveo izvor? Naravno da je sporno, ali za pravnike. Te stvari se rješavaju na sudu a ne u gledalištu.
    U svakom slučaju imamo potpuno suprotno gledanje na taj problem. Ja tebi ne branim da se snabdijevaš enciklopedijskim znanjem o nekom filmu prije njegovog gledanja. Ja to obično radim tek nakon, iz razloga koje sam već naveo.

  • DS says:

    Logička predikacija trebala bi ti pomoći u razumijevanju opsega pojma nemoguće u ovoj sintaksi. Ne želim se vrtjeti u krug.

Leave a Reply

Your email address will not be published.