Panika u nultoj godini (Panic in Year Zero!, 1962.)

Piše: Mirnes Alispahić

Panika u nultoj godini (Panic in Year Zero!, 1962., 93 min.)

Redatelj: Ray Milland

Glume: Ray Milland, Jean Hagen, Frankie Avalon, Joan Freeman

 

Period iza Drugog svjetskog rata pa skoro do samog kraja tisućljeća, točnije 1989. godine, poznatiji je kao doba Hladnog rata. Malo bolji poznavatelji povijesti sjetit će se da je u nekoliko navrata svijet stajao na samom rubu provalije atomskog rata, gdje su doslovce sekunde bile presudne dok su ljudi s vrha odlučivali hoće li pritisnuti ono veliko crveno dugme ili ne. Taj period, posebno ’40-e, ’50-e i ’60-e godine prošlog stoljeća, obilježen je jednom neviđenom paranojom koja se prehranjivala propagandom. Koga interesira nešto više o toj temi može pogledati jedan super dokumentarac The Atomic Caffe (1982.), koji je u potpunosti sastavljen od tih propagandnih poruka, što će vam barem malčice dati uvida u psihu ljudi toga vremena.

Jedan od tih gorespomenutih, za svijet kritičnih trenutaka dogodio se ‘62., kada se desila poznata Kubanska kriza, ali nešto ranije iste godine izašao je film koji se bavio događajima neposredno nakon jednog fiktivnog atomskog udara na Ameriku i početka Atomskog rata i koji je prilično vjerno opisao vrlo vjerojatne doživljaje jedne prosječne četveročlane obitelji, baveći se onim psihološkim aspektom poniranja civilizacije i ljudskosti nakon velikih katastrofa. Riječ je o Panici u nultoj godini (Panic in Year Zero!, 1962.), poznatoj i kao Smak svijeta (End of the World), filmu iz produkcije kuće American International Pictures (AIP) koja je bila poznata po B-filmovima snimljenih na vrlo malom budžetu, što se ovdje i vidi. Ali usprkos skromnom budžetu, ovaj film imao je i nekoliko asova u rukavu, čime je s vremenom stekao kultni status među obožavateljima ovog žanra. Prije svega, glavni as je Ray Milland, poznati glumac iz ’40-ih godina prošlog stoljeća kada je harao Hollywoodom te čak pokupio i zlatni kipić poznatiji pod imenom čika Oscar. Njemu je studio povjerio režiju i glavnu ulogu, nimalo ne pogriješivši tom odlukom. Zatim je tu tinejdžerska ikona tog vremena, Frankie Avalon u sporednoj ulozi, kao i na kraju sam scenarij, dobro napisan i uvjerljiv, s nešto većom koncentracijom na lik Harryja, oca i glave obitelji Baldwin, čovjeka o kojem ovisi opstanak familije. Kvaliteta scenarija vjerojatno leži u činjenici da je ovaj baziran na dvije priče Warda Moora, koji u filmu, nažalost, nije naveden kao izvorni autor. To je producentima na duši.

Film počinje prilično lagano i opušteno, pomalo nalik komedijama tog vremena: četveročlana obitelj, otac, majka, sin i kći, prosječna američka uzorna familija iz predgrađa, onakva kakva se mogla vidjeti na propagandnim materijalima tog doba, kreće na izlet. Dok se oni voze prema svom izletištu, odjednom izbija panika. Radio prestaje raditi, a velika eksplozija praćena ogromnim oblakom u obliku pečurke pojavljuje se na mjestu gdje se nekada nalazio Los Angeles. Zbog nedostatka vijesti počinje vladati panika. Uplašeni ljudi bježe, uspaničeno pokušavajući pobjeći što dalje od toga, onako kako su naučeni. U malim mjestima to vide kao mogućnost brzog bogaćenja. Cijene namirnica i goriva skaču do neba. Po cesti se počinju pojavljivati male bande nafuranih mangupa koji u toj panici vide mogućnost zarade koje kinte i eventualno dolazak do žena.

U svoj toj panici Harry mora odlučiti što učiniti dalje i kako zaštititi svoju obitelj. Treba li se odati nasilju? Ili pokušati sačuvati ljudskost? Hoće li mu to spasiti porodicu? Zanimljivo je gledati čovjeka koji za prvim obrokom u njihovom novom obiteljskom domu, pećini u blizini izletišta, govori o očuvanju ljudskosti i prisebnosti, očuvanju zakona, reda i civilizacije, a netom prije je sam prekršio iste te norme koje je zacrtao da se očuvaju. Nevjerojatno kako čovjek postavlja dvostruke standarde u životu u različitim situacijama, zar ne? I tako, dok oni žive sretno u nekoj kvazi-idili, ludilo i pošast koji su obuhvatili čovječanstvo dolaze i do njih, a tada sva njegova priča o očuvanju vrijednosti pada u vodu. U što se on pretvara? U istog onog čovjeka protiv kojih je pričao, čovjeka koji pribjegava nasilju kao rješenju problema. Ma da, ne mogu reći da ga krivim ili osuđujem. Das u životi naših obitelji u pitanju, vjerojatno bi svatko od nas postupio isto.

Film je glumački prilično slab, ali se zato na tom polju iskazuje veteran Milland, zaista odličan u ulozi glave obitelji. Čak i kao redatelj trudi se odraditi svoj posao korektno te izaći na kraj s malim budžetom izbjegavajući određene scene te pribjegavajući trikovima da ih dočara. S te strane imam par zamjerki, nekada te scene zaista smiješno i nerealno izgledaju, što ćete i sami primjetiti kada budete gledali. Ipak, najveća zamjerka nije na račun tehničkog dijela, jer valja uzeti u obzir godinu kada je film snimljen i smiješan novac koji im je bio na raspolaganju, već na račun glazbe u filmu. Iako je za nju bio zadužen Les Baxter, prilično velika faca u  svijetu filmske muzike svojevremeno, ovdje je totalno podbacio, ako mene pitate. Muzika je… previše generična tj. liči na soundtrack gotovo svakog filma tog doba i više pristaje nekom Oceanovih 11 (Ocean’s Eleven, 1960.) nego li post-apokaliptičnom ostvarenju kakvo je Panika u nultoj godini. Definitivno promašaj, i više odvlači pažnju nego što stvara neku napetost.

Iako su dotad Amerikanci manje-više uspješno koketirali sa žanrom u kojem je vidljiv strah i panika od atomskog rata, obično u vidu mutiranih živuljki (tu su i Japanci sa svojom Godzillom), ovo je bio film koji je uveo neke nove stvari, pomalo šokantne i nezamislive za to vrijeme, a tako često viđene u današnjim filmovima. Mnoge od filmova na koje je Panika utjecala pronaći ćete i ovdje, u našem ciklusu. Ako ste, dakle, spremni zanemariti loše efekte i promašen soundtrack, siguran sam da ćete u ovom ostvarenju uživati.

 

Ciklus post-apokalipse na FAK-u

On the Beach (1959.)

The Time Machine (1960.)

La Jetee (The Pier) (1962.)

Panic in Year Zero! (1962.)

The Last Man on Earth (1964.)

Planet of the Apes (1968.)

A Boy and His Dog (1975.)

The Noah (1975.)

Logan’s Run (1976.)

Stalker (1979.)

Mad Max (1979.)

Mad Max 2 (1981.)

Le Dernier Combat (1983.)

1984 (1984.)

Threads (1984.)

The Quiet Earth (1985.)

Akira (1988.)

Miracle Mile (1988.)

Delicatessen (1991.)

Twelve Monkeys (1995.)

Vodeni svijet (1995.)

The Matrix (1999.)

28 Days Later (2002.)

Reign of Fire (2002.)

Equilibrium (2002.)

Time of the Wolf (2003.)

Shaun of the Dead (2004.)

Children of Men (2006.)

28 Weeks Later (2007.)

I Am Legend (2007.)

The Dark Hour (2007.)

Blindness (2008.)

City of Ember (2008.)

The Road (2009.)

9 (2009.)

Knowing (2009.)

Zombieland (2009.)

Monsters (2010.)

The Book of Eli (2010.)

The Divide (2011.)

Fase 7 (2011.)

2 komentara za “Panika u nultoj godini (Panic in Year Zero!, 1962.)

Leave a Reply

Your email address will not be published.