Noć živih mrtvaca (1968.)

Piše: Jelena Djurdjic

Noć živih mrtvaca (Night of  the Living Dead,  1968.)

Režija: George A. Romero

Glume: Judith O’Dea,  Russell Streiner,  Duane Jones

Ocjena: 7.5

 

Neka prezumpcija kad pravite horor, pored one da vi uživate i da to valja, i da ne probijete budžet,  jest da ljudima koji će to gledati priuštite što više ludih, do tada nesnimljenih scena, da se originalno i pomalo čudno bavite temama, da pomičete granice općeprihvaćene stvarnosti (ili tako da u nju upakirate pojave i ličnosti koju tu nisu etablirane, ili da još više pojačate njihovu neetabliranost). I sad, znajući ovo, jer je, rekla bih, opće mjesto, zašto bi netko snimao horor, u kojem je veliki dio misterije i nepredvidljivosti eliminiran već samim naslovom.

Noć živih mrtvaca film je koji traje 95 minuta, od kojih bar 40-ak mi ne trebamo znati koja nas to vrsta spodoba može napasti kad odemo, recimo, ocu na grob. Ali kako kad je čovjek (Romero) već u naslovu „misteriozno“ ponašanje ljudi (hodaju kao zombiji – sad već opće prihvaćen momenat, ruke ispred tijela pod kutom od 90 stupnjeva, a cijelo tijelo u transu; hoće da te/nas ubiju, a i pojedu) demisterizirao, a potencijalnu opasnost i bojaznost za cjelokupni razvoj situacije ograničio na jednu noć? Razlog je vjerovatno kranje providan, dovući ljude u kino dvorane opscenim naslovom, što ga samo za nijansu čini prihvatljivijim.

Cijela priča počinje prilično nevino. Brat i sestra, Johnny (Russell Streiner)  i Barbra (Judith O’Dea), na godišnjicu smrti svog oca odlaze na njegov grob (vjerojatno će me ljubitelji ovog filma smjestiti u kutiju s natpisom fool, no meni najbolja scena, točnije replike, upravo se tada dešavaju – kada se Johnny pita koliko su samo puta sasvim identično cvjeće na očev grob donijeli, i dok govori sestri „He is going to get you“). U momentu kad napuštaju groblje nepoznat čovjek im dolazi u susret. Johnny zadirkuje sestru kako joj i od njega prijeti opasnost(„zadirkuje“ nije lapsus, Barbra se, kao i većina djece, plaši groblja, utvara i sličnih gluposti, mada,  je li, jesu li gluposti). Ona prilazi nepoznatom čovjeku, kasnije napominje da je to uradila ne bi li se ispričala ako je čuo bratove riječi, iako tada ta scena ne izgleda tako. Nepoznati lik je tu ščepa za grlo (jel’ vam stao dah?), nesretni Johnny skače da pomogne, protivnik ga ubija i kreće na sestru. Jurnjava se završava u napuštenoj kući. Sad već u stanju apsolutnog šoka, Barbra tu upoznaje Bena (Duane Jones), Afroamerikanca (ne mogu se oteti dojmu da je prisutna i ta paralela – društvo jednog Afroamerikanca je jedino bolje ako je alternativia „živi mrtvac“, ovo ne kao stav koji se propagira, nego kao slikoviti prikaz stvarnosti pojačan scenom kad ga poluhisterična Barbra ošamari, a on joj uzvrati krošeom).

Elem, njih dvoje su u kući, gdje se i on sklonio nakon što je preživio napad. Odatle se planiraju braniti, praveći od kuće jednu vrstu utvrđenja. Uskoro otkrivaju da kuća i nije tako napuštena, i istovremeno s dramom kuća-zombiji, imat ćemo i dramu unutar kuće možda čak i sajačim relacijama, a zasigurno grotesknijim.

Likovi su prilično nerazrađeni, naglasak je na sukobima, borbi, pa je tako teško dati nekakvu sugestiju hoće li vas glumački nastup ispuniti. Glumci su tu da odrade posao, čini se, bez previše ili imalo prostara da udahnu svojim junacima išta osim poze nemjerljivog straha i užasa, u karakterističnoj kič-glumi, možda i jedinoj poželjnoj u ovoj formi.

Za mene poanta cijele priče u ovakvom filmu, i ono što me opredjeljuje, nije ni činjenica da je snimljen sa strašno malo para, ni što ima status kultnog, nego sama suština – zašto su mrtvaci postali živi, a onda im ni to nije dovoljno, nego su i masovne ubojice, kanibalističkih sklonosti. To Romeru nije bilo bitno koliko meni, što pogotovo ima smisla uzme li se u obzir vrijeme u kojem je ovaj film nastao. Eksplicitne scene kanibalizma, ljudska glupost, izuzetan završetak (čini se, trade-mark istinskih horora: sam redatelj kaže da, uprkos pritisku dvaju studija, Columbia i American International Pictures, nije mogao zamisliti happy end, a ni Hollywood ending) i konstantan minimalistički pristup – to su njegovi aduti. Meni nedovoljni.

Pola stoljeća horror filma:

The Innocents (1961.)
Village of the Damned (1960.)
Repulsion (1965.)
Rosemary’s Baby (1968.)
Night of the Living Dead (1968.)
Spalovac mrtvol / The Cremator (1969.)
The Last House on the Left (1972.)
Profondo Rosso / Deep Red (1975.)
The Omen (1976.)
Eraserhead (1977.)
Halloween (1978.)
The Fog (1980.)
Cannibal Holocaust (1980.)
Friday the 13th (1980.)
The Entity (1982.)
Poltergeist (1982.)
Videodrome (1983.)
Nightmare on Elm Street (1984.)
The Hitcher (1986.)
Near Dark (1987.)
Pet Sematary (1989.)
Flatliners (1990)
Jacob’s Ladder (1990.)
The Silence of the Lambs (1991.)
Dellamorte Dellamore (1994.)
Scream (1996.)
Ringu (1998.)
Vampires (1998.)
The Blair Witch Project (1999.)
Stir of Echoes (1999.)
Odishon (1999.)
What Lies Beneath (2000.)
El espinazo del diablo (2001.)
Dog Soldiers (2001.)
The Forsaken (2001.)
28 Days Later (2002.)
Ju-on / Kletva (2003.)
Haute tension (2003.)
Shutter (2004.)
The Descent (2005.)
30 Days of Night (2007.)
The Mist (2007.)
El orfanato (2007.)
The Orphan (2009.)
Pontypool (2009.)

26 komentara za “Noć živih mrtvaca (1968.)

  • Gjuro says:

    Jelenina recenzija mi je kudikamo bolja od samog filma koji sam (uz obilato zijevanje) jedva odgledao do kraja. Očito ga treba promatrati u kontekstu vremena u kojem je nastao jer iz današnje perspektive većina scena nije strašna, nego blesava. Što se mene tiče, klasik koji je lako cijeniti (zbog inventivnosti, utjecaja bla bla bla), ali teško voljeti.

  • Sven Mikulec says:

    Sram me priznati da ovo još uvijek nisam pogledao.

    Vjerujem da se radi o općoj kulturi, ali nikad se nisam uspio natjerati, a ovakva (inače odlična) recenzija ne nagovara me previše.

    Ono što mogu komentirati je trailer, a on je – kako Gjuro veli – blesav. :S

  • Deckard says:

    Pogledao ga davno (pa čak i onu nadosnimavanu verziju) i film je prosjek, ali ono što najviše živcira tamo – glavni ženski lik. Romero joj je dao zavidnu ulogu, ženska je u komi pola radnje, nikakve razrade. Za razliku od “Dawn…” ovaj dio me uopće ne vuče pogledati ponovo. Ali, dobar tekst.

  • Gjuro says:

    U korist važnosti filma svojedobno je argumentirao Matej Lovrić. Citirat ću ga:

    “Prvi Romero je definitivno na trenutke težak za pogledati i, da, glumci su očajni. Doduše, ništa lošiji od onih iz današnjih remakeova u žanru. Al u nekim trenucima atmosfera je zbilja sjajna, a kad se staviš u poziciju fana horrora ’68, naviklog na Draculu ili Frankensteina ili, još gore, one američke gluposti iz 50-ih, ovo je fakin’ revolucija, nevjerojatno stravično i brutalno. Kad još svemu dodaš i alegorijski ton i onakav završetak, kultnost pršti.”

  • Sven Mikulec says:

    Imao je Lovrić još dosta toga za reći.

    Hvala što si me podsjetio.

  • Jelena Djurdjic says:

    Ženska deluje naduvano, da, da, ali to je jednostavno deo kolorita, glumci skoro da moraju biti apsolutno užasni, neki od reditelja ovog žanra ne žele da im neko bravurom zezne tj zaseni ono šta je njima bitno, oni su egoističniji od drugih reditelja 😀

  • bakero says:

    Legendaran film…sjećam ga se još s vhs-a kad sam bio 3,4.osnovne :) :)

  • Maxima says:

    ja se sinoć raspisala k’o velika i nigdje mi posta :( (tako je bolje).

    Odlično, Jelena. Sažeto i u kost kao i inače, naime, ovo jeste dobar, kultni film ali ja sam ga očito pogledala u vrijeme kad su mi (a uvijek su mi) ti zombiji i slično bili – tek smiješni. Tako da… – a s druge strane, da je dašak inovacije (da, dašak, ponekad i uragan) i nešto drugačije od onoga na što je publika navikla u to vrijeme… neosporno. Tako da— meni je to horor kao otprilike i petak 13… nije možda najsretnije poređenje jer je kao film kopljima, kopljima iznad.

    Dobar izbor i vrlo kvalitetna recenzija. I lajk. 😀

  • Jelena Djurdjic says:

    Maxima šteta za taj post :). Ovaj film nije moj ultimativni izbor btw, dakle da znaš da nije moja preporuka gledati ga, pa kao otud recenzija 😀

  • miloš says:

    sramotni filmovi, ima zasluženih naslova, ali gdje su još neki istinski klasici poput fearless vampire killers i ostalih, sramotno za ovako nešto. Trebali ste dati horor stručnjacima i fanovima, a ne vama, običnim laicima

  • Deckard says:

    I da ja ponovim svoje pitanje: gdje su ti stručnjaci? A fanovi su najgori kad treba o nečemu pisati, nemaju nikakve objektivnosti, ne bih fanu dao da piše o onome što obožava ni da mi život ovisi o tome.

  • Hrvoje Hučić says:

    Miloš ajde lijepo ti popljuj u jednom komentaru sve filmove i čitavu stranicu jednom zauvijek daj si oduška i nemoj se ponavljati već si dosadan sa komentarima koji su uvijek isti ako misliš da nekoga provociraš varaš se… Mi smo svjesni što radimo i koje filmove obrađujemo… ovo ti je poslijednje upozorenje da ne spamaš portal.. u protivnom će biti sankcija :)

  • Sven Mikulec says:

    Nekad mi se čini da se borimo s vjetrenjačama. :S “Sramotno za ovako nešto”. Za ovakvo ŠTO? Ili stvarno nismo bili jasni kad smo napisali da se ne radi o listi najboljih, ili nas JEDAN čovjek jebe u mozak i pritom se slatko smije kad mu mi naivci pokušamo objasniti neke stvari.

    Nevezano za miloša, namjerno sam htio da Jelena napiše recenziju ovog filma. Djelomično zato što drugi nisu pokazali interes, a o filmu sam htio pročitati odlomak-dva, a djelomično jer sam vjerovao da bi zanimljivo bilo vidjeti što o kultnom filmu može reći osoba kojoj on nije naročito drag, a općenito je poznata kao recenzentica prilično oštrog pera.

    I nisam požalio. Žao mi je jedino ako ti je naporno bilo pisati o nečemu što nisi sama izabrala. U tom slučaju, moje isprike.

  • Jelena Djurdjic says:

    Sven ti i ja imamo odličnu komunikaciju, otkud ti ideja da ja ovo nisam htela? Više puta sam rekla da želim da pišem o svemu, kao i ti do sad ovo nisam odgledala i koliko se sećam od par ponuđenih mislila sam da je prvi Romero najsvrsishodniji, šta me sad mučiš da se pred ljudima pravdam :D? Mi smo se savršeno razumeli. Samo sam Maximi rekla osobni utisak, jer je negde pretpostavka da su ljudi odabrali samo one stvari koje jako vole, a ja neću da misli da je ova recenzija bila time motivisana :D, i da ga zato odgleda i posle mene psuje :D, trebala sam joj to na nekom drugom mestu objasniti

  • Sven Mikulec says:

    Ne, nisi nigdje drugdje trebala, ovo je mjesto sasvim uredu 😀

    Ma znam da jesi, ali ipak, svi su ostali odabrali svoje naslove, i dok bi s tobom trebalo biti najlakše (šta god predložim, dobro je), malo sam ipak bio oprezan jer FAK dosada nije tako funkcionirao. Samo me nemoj zamrzit što te tjeram da gledaš pizdarije 😉

  • Gjuro says:

    Što se tiče Miloša (i ostala dva-tri loša), kao nepristrani promatrač rekao bih da vas trolla jedna te ista osoba, vjerojatno debil, vjerojatno mlađi od 16, vjerojatno sve navedeno. Preporučam ignoriranje.

  • Maxima says:

    Jelena, nismo se shvatile. Ja sam to pogledala, no napisah kako očito nisam “u pravo vrijeme” pa… je i priča takva kakva jeste – zbog čega mi se i recenzija jako dopada. I da, mislim da si već negdje napisala da ti je rado pisati ne o izabranima, nego o filmovima koji su ti novi 😀 tako da… sve je OK 😉

  • miloš says:

    Hahaha, kakvo kmećenje, pa dajte prestanite biti obična djeca. Joj daj deckard ajde ne laži, ti si žestoki fan carpentera pa si tu, zato ššššš. ako ne možete podnijesti objektivnu kritiku, onda se sramite, sramoton je da ste toliko izostavili, treba vas neki fan naučiti o hororima. Izostaviti fearless vampire killerss i još mnogo naslova je sramotno

  • Deckard says:

    Čekaj, hoćeš reći da sam jedan od “stručnjaka” sad? Awsome.

  • Sven Mikulec says:

    Hahaha, koji lik ovaj miloš, svim našim hororima je dao ocjenu jedan.

    Samo to ne, pa kako možeš biti tako zao 😀

  • Deckard says:

    Što? Čak su i Romero i Polanski dobili jedan? Imamo pravog stručnjaka među nama, nema šta.

  • fan filma says:

    samo da kažem svoj osvrt. Recenzija filma se zasniva na pretpostavci da je ovo klasični horor film, kojem je glavna zadaća da ljude prestraši ubijanjem likova i napetim scenama, stanjem neznanja i produženim scenama lova.

    Zašto je ovaj film kultan? Zato što nije horor film. Kao što se može vidjeti iz svih scena, dok je okruženje nemrtvih služi kao prikazivanje situacije u kojoj su glavni likovi prepušteni sami sebi. Moraju odlučiti što i kako dalje u situaciji za koju nemaju nikakav prethodno naučeni obrazac ponašanja, i neznaju što je ispravno ili nije ispravno.
    I upravo se tu stvara napetost. U odnosima ljudi, u odlukama kako dalje, što je ispravno, što ne. Kako se postaviti kada se neko ne slaže, koje su motivacije ljudi, kako neko s dobrim najmerama može biti loš, kako nešto što svima zvuči logično zapravo na kraju ispadne krivo.
    Takvi apsurdi, odluke likova i prikaz razno raznih psiholoških likova (zato je ubačena ona histerična žena, da pokrije sve psihe) stvaraju izvrsnu atmosferu i superiornost ovog filma. Zombiji su najmanje važni.

    Slažem se da lošija gluma malo kvari film, ali po mom mišljenju, ne toliko da se ne može gledati. Čak nekak mi i loša gluma pridonosi atmosferi straha nove situacije, neočekivanog, nesnalaženja i bivanja izvan svog elementa

  • Jelena Djurdjic says:

    “Eksplicitne scene kanibalizma, ljudska glupost, izuzetan završetak i konstantan minimalistički pristup – to su njegovi aduti” – u navedene tri stvari koje su bitne sam stavila ljudsku glupost, ranije u tekstu piše i da je drama unutar kuće veća od one izvan nje, tako da recenzija se ne zasniva na pretpostavci da je ovo klasičan horor, jer nikakve pretpostavke pre gledanja filma nije ni bilo. Kao najveću vrednost filma sam navela završetak, koji jasno podcrtava besmislenost i apsurdnost ljudksih postupaka in the heat of the moment, tako da slažemo se, ali ne možeš reći da je to Romeru bilo najvažnije i da sami zombiji ili eksplicitnost nemaju uticaja na status ‘kultni’, a da unutrašnju dramu Polanski recimo ne donosi daleko hm bolesnije pa samim tim se možda ne može ovom filmu pripisati kao osobenost

  • fan filma says:

    Ma dobro, u pravu si. Nisam mislio inzistirati na tome da si nešto krivo rekla.
    Meni se čini samo u recenziji da se očekivo neki horor, pa da te malo razočralo kaj to nije u tolikoj mjeri, i da ti se čini da je nedovoljna iskorištenost horor dijela malo naškodila cjelokupnom dojmu.
    I da se recimo nije više naglasila ta zapravo jako dobra socijalno -psihološka strana filma, koja je bez sumnje Romeru važnija od zombija (koji su iako važni, zapravo u drugog planu)

  • Jelena Djurdjic says:

    film me jeste razočarao u neku ruku, ne jer mu fali jedna konkretna stvar, nego jer mi se ne dopada kao celina i onda mi je tvoj utisak sasvim jasan, samo nisam stvarno očekivala ništa scary i sl. očekivala sam samo dobar film;

    a stoji da nisam u dovoljnoj meri insistirala na socijalno-psihološkoj drami unutar horora (ponašanju ljudi u nezamislivim okolnostima i onome u šta se pretvaraju) i da je mogao uljeteti jedan pasus posvećen samo tome

  • Lorenzo van Matterhorn says:

    Sa velikim sam zanimanjem krenuo u čitanje ovog reviewa i moram reći lijepo je vidjeti pogled na film iz potpuno drugačije perspektive.

    Ali.

    Ovaj film je šteta promatrati kroz prizmu klasičnog hororca, filmovi sa zombie tematikom se u principu bave kolapsom društva i sudbinama pojedinaca u divljini gdje je čovjek čovjeku vuk – živi mrtvaci su convenient vechile uništenja civilizacije ( a i pritom efektivan jer na ovom planetu ne postoji vrsta kojoj u genetski kod nije ugrađena komanda “Bježi!” kad vidi svoje mrtve ), tako da je po mom mišljenju razlog ustajanja apsolutno nebitan, osim možda kao testament doba – u današnjem dobu SARS paranoja radnja ovakvih filmova se uvijek vrti oko virusa, dok ovdje u filmu iz zlatnog doba Space Racea imamo strange radiation from outer space.

    Meni je ljepota ovog filma u nekim detaljima i motivima koji su kasnije puno detaljnije istraženi u poplavi filmova sa sličnom tematikom. Broj jedan je naravno nemoć vlade i posljedično uzimanje stvari u svoje ruke, mene je radio broadcast da grupe naoružanih građana uzimaju stvar u svoje ruke uplašio više od svih zombija u filmu dotad ( zgodna je stvar također što je zombie apokalipsa omiljen fiktivni scenario oko kojeg se okupljaju američki gun nutsi, survivalisti i protivnici federalne vlade ).

    Fan filma je istaknuo bitan moment suočavanja sa nepoznatom situacijom, nezaustavljivom silom i različite reakcije ljudi, od predaje i mirenja sa sudbinom do grčevite borbe do posljednjeg daha bez obzira na male izglede za preživljavanje.

    Također, ne treba zaboraviti da se u doba kada je ovaj film izašao odvijao rat u Vijetnamu, i u kontekstu toga borba protiv neprijatelja kojeg fundamentalno ne razumiješ i koji ne odustaje je zgodna mala paralela sa problemom zvanim VC koji je tada okupirao gospodina Westmorelanda a posljedično i psihu cijele Amerike, samu činjenicu da ovdje vidimo američki heartland rastrgan nečim što opasno liči na rat da i ne spominjem.

    I na kraju nezaboravni pucanj u Bena, da li zato što su mislili da je zombi ili tek tako iz sporta? 1968. u tom pucnju se čuje i eho pucnja u Malcolm X-a, a pucanj u Martin Luther Kinga je bio još prilično svjež u sjećanju.

    Svjestan sam da sam nadrobio svega i svačega ( mogao bih još pisati i elaborirati, ali mi se spava i jedva slažem rečenice a sutra sigurno neću imat volje pisat ), al samo želim ukazati na to da ako se ima volje prebroditi inicijalnu averziju prema premisi, te gledati carnage kao kulisu, a ne poantu filma, filmovi sa zombie tematikom često skrivaju zanimljive poruke o krhkosti društva, ljudskom ponašanju kada je tanki film civilizacije i zakona skinut i istraživanja situacija gdje nas veliki braco zvan država sa svojom policijom, vojskom i oružjem neće moći zaštititi.

    Moja presuda bi bila da unatoč nekim očitim shortcomingsima kao što su očiti nedostatak budžeta i malo drvena gluma subtext koji izvire na sve strane u ovom slučaju sve nadoknađuje.

Leave a Reply

Your email address will not be published.