Nevini (1961.)

Piše: Jelena Djurdjic

Nevini (The Innocents, 1961.)

Režija: Jack Clayton

Glumci: Deborah Kerr, Martin Stephens, Pamela Franklin, Megs Jenkins, Michael Redgrave

Ocjena: 8/10

 

Otkako znam da ćemo se zanimati hororima, pokušavam laički dokučiti u čemu je kvaka s ovim žanrom. Koje sve standarde treba neki film zadovoljiti da bi dobio tu etiketu horrora? Filmovi strave i užasa možda je najtočniji prijevod, a strava i užas nisu samo pojavni, nego i emocionalni segmenti – i onda valjda stvar funkcionira.

Deborah Kerr (gđica Giddens) igra ulogu guvernante koja prihvaća posao u udaljenom engleskom selu. Radit će, naravno, u ogromnoj viktorijanskoj kući u kojoj nema dovoljno sustanara i pazit će dvoje djece, Floru i Milesa, dvoje malih anđela, koji ni mrava ne bi zgazili. Flora i Miles ostali su bez roditelja, tako da je sada njihov staratelj ujak, kojeg igra Michael Redgrave (Cary Grant se nudio za ovu ulogu, no odbijen je). Bit ćete malo razočarani početnim razvojem situacije, jer je dosta predvidiv. Gđici Giddens se počinju priviđati ljudi, koje ntiko drugi ne vidi, jer su, pod jedan, mrtvi (bivša guvernanta i sobar), i pod dva, vjerovatno su neki psihološki momenti (i to omiljeni – premorenost, kako joj sugerira gđa Grose, kućepaziteljica; je li netko od vas ikad vidio stvari koje ne postoje, a zbog premorenosti?); a i djeca više ne ostavljaju dojam anđelčića. Međutim, ovaj film nudi mnogo više od startne postavke, pa budite strpljivi s njim.

Svih osam Claytonovih filmova rađeno je kao adaptacija literarnog predloška, ovog puta knjige Henryja Jamesa, Okretaj zavrtnja, za one koji su je čitali malo upozorenje – veći dio filma ustvari se drži pozorišne adaptacije Williama Archibalda, a sam scenarij potpisuje Truman Capote. Potrebnu napetost i zloslutnju Clayton je najuzbudljivije rješavao glazbenom podlogom, i mada je više nego očigledna upotreba studija, uspio je kamerom donijeti baš one prave uglove, njihovu tamu pa i zlo. Dominantan utisak je da je s dosta suzdržanosti i hladnokrvnosti (ipak je on Englez) riješio većinu situacija, jasnim i preciznim snimanjem cjelokupne scene, neposezanjem za ikakvim specijalnim efektima kad se pojavljuju duhovi – oni se jednostavno pojavljuju. Time se dosta postiže, jer imate dojam da vam jedna sasvim trezvena osoba donosi priču onakvu kakva je, bez pretencioznih upada i sugestija. Potpuno su uspjele scene šetnje sablasno mračnom kućom sa svijećnjakom u ruci, em imate osećaj da je to jedino osvjetljenje u kadru, em osjećate kako gledate kako je žanr nastajao.

Glavna fora u The Innocents je ipak vezana za klince – jesu li oni ’nevini’ , zaposjednuti ne svojom krivicom, ili je neka veća muka s njima. Martin Stephens (otprilike desetogodišnji Miles) i  Pamela Franklin (otprilike osmogodišnja Flora) su, ima li potrebe da pišem, razbili, ali poseban utisak ostavlja njihova različitost pristupu, oboje su trebali uhvatiti savršenu nevinost i nekakvu zaposjednutost kao svoje svakodnevno stanje i oboje to postižu, Stephens kao već iskusan u tome (Village of the Damned) ima i više prostora i bolji tekst i veći zamah i emotivnu podlogu, ali Pamela daje posebno potreban ton, jer, da bi sve valjalo, ovu djecu moramo prihvatiti prvo kao djecu, gdje ona uskače, vjerojatno zato i prvo nju upoznajemo.

I na kraju, Deborah. Njen lik klišejirano klizi od trezvenosti i apsolutnog prihvaćanja situacije do sumnje u sebe i svoje živce. U prvoj varijanti želja da pomogne dominira, u drugoj imate osjećaj da je napad histerije samo pitanje trenutka. Otklon od savršenog klišeja, koji ovdje funkcionira u potpunosti zato što je zapravo ovo original, mlade djevojke u nedođiji, daju njene godine, koje nisu baš rane dvadesete, pa naivnost koja zna iritirati nije faktor, tako da se u scenaristički najbolja rješenja može svrstati razgovor gđica Giddens/gđa Grose. Najintrigantniji dio njene ličnosti je tijekom filma u pozadini, uz svega par nagovještaja seksualne tenzije koju je osjetila pri susretu s ujakom, na samom početku filma – u nekoliko navrata ona mu se želi obratiti pismom, pozvati ga da dođe, svjesna da ima dvojake motive, koji, ako su i mogli biti dovođeni u pitanje tijekom filma, u njegovom klimaksu bivaju jasno potvrđeni. Nominirana je za Oskara.

Priznajem da sam prije početka filma bila na stanovištu da on spada u horrore kojima će se baviti samo studenti režije, kupiti cake i širiti teoretsko znanje. The Innocents to nije. Predrasude treba maknuti, i u genijalnost, i potrebu za inovativnostima, pa i provokacijama, ljudi koji su prije pola stoljeća snimali ne treba nimalo sumnjati.


Pola stoljeća horror filma:

The Innocents (1961.)
Village of the Damned (1960.)
Repulsion (1965.)
Rosemary’s Baby (1968.)
Night of the Living Dead (1968.)
Spalovac mrtvol / The Cremator (1969.)
The Last House on the Left (1972.)
Profondo Rosso / Deep Red (1975.)
The Omen (1976.)
Eraserhead (1977.)
Halloween (1978.)
The Fog (1980.)
Cannibal Holocaust (1980.)
Friday the 13th (1980.)
The Entity (1982.)
Poltergeist (1982.)
Videodrome (1983.)
Nightmare on Elm Street (1984.)
The Hitcher (1986.)
Near Dark (1987.)
Pet Sematary (1989.)
Flatliners (1990)
Jacob’s Ladder (1990.)
The Silence of the Lambs (1991.)
Dellamorte Dellamore (1994.)
Scream (1996.)
Ringu (1998.)
Vampires (1998.)
The Blair Witch Project (1999.)
Stir of Echoes (1999.)
Odishon (1999.)
What Lies Beneath (2000.)
El espinazo del diablo (2001.)
Dog Soldiers (2001.)
The Forsaken (2001.)
28 Days Later (2002.)
Ju-on / Kletva (2003.)
Haute tension (2003.)
Shutter (2004.)
The Descent (2005.)
30 Days of Night (2007.)
The Mist (2007.)
El orfanato (2007.)
The Orphan (2009.)
Pontypool (2009.)

12 komentara za “Nevini (1961.)

  • Deckard says:

    Kako ja obično znam zakomplicirati tekstove sa svim i svačim, uvijek mi gušt pročitati nešto što je jednostavnije, a bolje uhvati bit. Film nisam nikad gledao, pa je proizvod prodan, morat ću to ispraviti. Jako dobro. Nego, malo skretanje, ovo mi jako zvuči kao sadržaj za The Others, to neki remake od ovog naslova?

  • Gavran says:

    Vidim da ste počeli, sretno sa recenzijama jer stvarno ste izabarali loše, mislim, ok su, ali toliko ste toga izbacili, ah, kada ste laici

  • Koraljka Suton says:

    Jelena, super recenzija!

    Gavran, hm, odluči se – jesmo li izabrali loše ili ”su okej”? Ovakve kontradiktorne izjave zbunjuju. I kakve veze odluka da se neki filmovi recenziraju a neki ne ima s bivanjem laikom? Iskreno, ne vidim nikakvu korelaciju tako da slobodno elaboriraj.

  • Gjuro says:

    Gavran? Još jedan nadobudni “stručnjak” koji ne može prihvatiti da nema “Psiha” i “Stvora” iako su isti odavno recenzirani?

    Da se bar pospe pepelom i kaže: “Nikad više.”

  • Sven Mikulec says:

    Nakon recenzije, ovo mi se gleda. Pogotovo ako je bar upola učinkovito kao ‘The Others’.

    Ne razumijem zašto se i dalje raspravlja o izboru, izostavili smo na tisuće filmova. Pišemo o čemu nam se piše, nismo rekli da je naša lista THE lista najboljih hororaca.

    Svi su dobrodošli da čitaju i komentiraju. ili čak da daju kakav doprinos u vidu teksta ili dva 😀

  • Deckard says:

    Vidim, “stručnjaci” su izašli van (Misaoni=Gavran) i nikako da prebole što se ne piše o čemu svaki drugi pišu. Mislim, koja je ponata biti drugačiji ako ćeš biti kao i svi ostali. Ovo nije mainstream, ovo je posve nova dimenzija slike, zvuka… i riječi :-) (tko kaže da tagline Zone Sumraka ne pali u stvarnosti)

  • Vanja says:

    Odlična, sažeta recenzija kao obilježje početka! 😀
    Naravno – save as 😀 pošto nisam gledala…

    God speed!

  • Marin says:

    Počelo je, počelo. :lux:

    Veselim se svakoj novoj recenziji i natjeravanju mene, čitatelja i sudionika, da popuni rupe svog velikog neznanja…

    Ovo se skida, as we speak.

    Good work, Jelena. :)

  • Vanja says:

    Jako mi se dopao uvod koji objektivno nema veze s filmom – nego definicijom horrora, ali ne “onom” nego definicijom svakog pojedinca za film koji je ostavio učinak “horrora”, da… to mi je od velike pomoći, jer sam zapravo i sama slično napisala za svoj prvi horrorac, budući da… a čujte… ne djeluju svi filmovi isto na svakoga i nije sve svakome horror – teksaški masakr je horror, petak 13 (barem prvi) je horror, Orphanato… Single White Female, Pacific Heights… sve su to neki horrori u ovisnosti kako djeluju na čovjeka

    E zbog uvoda, Jelena, još jednom hvala jer je to svejedno jak “boost” nama koji… amaterski (nesebično, od srca, laički, ali prije svega od srca) pristupamo prvom od “projekata” – iako ne mogu reći da nismo dali sve od sebe i dosad

    Recenzija me samo potakla da još više razmislim o vlastitoj “ljestvici” (ne Jacobovoj 😀 )… jer fakat ako išta u filmu ima toliko pod-teksta, podžanrova, horroru ih sigurno ne nedostaje

    Hvala još jednom

  • Jelena Djurdjic says:

    Od tri filma koje recenziram ja sam odabrala jedan, dva su u dogovoru sa šefom. Malo ne kapiram te potrebe za rangiranjem, i moji motivi uopšte nisu išli u smeru ‘želim Psiho, želim Isijavanje’ nego želim da pogledam nešto što nisam i upoznam žanr koji me ne fascinira više od ostalih btw, i preko onoga o čemu će drugi pisati

    s druge strane ne treba bežati i od drugačije forme, uvažiti sugestiju, staviti linkove ispod svake recenzije ako treba za horrore kojih nema ovde, jer su već u drugim rubrikama ili neki sledeći put jasno reći – mi mislimo da je ovo najbolje – jer ja znam da mi i to savršeno možemo, i naši brojni čitatelji 😀 treba da znaju da će i takvih poduhvata biti. Raznovrsnost je naše srednje ime

  • Normand says:

    Pozdrav ljudi, svaka vam čast, znate koji se mogli horor staviti. BAL VAMPIRA od Polanskog 😀 meni je to genijalan. Inače, i meni baš fali nešto horora koji su značajniji od What Lies Beneath ili Stir of Echoes tipa return of the living dead ili candyman. Candyman je dobar horor, ali utjecajan tamo 90ih ili Tremorsi no to je vaša lista, samo naprijed.

  • Danijel says:

    I baš pronađe dva moja filma.

Leave a Reply

Your email address will not be published.