Mostra 2014.: Inarritu, Oppenheimer, Ferrara, Ki Duk, Levinson, Sviličić…

Piše: Jelena Djurdjic

2

71. filmski festival u Veneciji trenutno je u tijeku, takoreći pri kraju. Čekajući pobjednike, bacimo oko na filmove koji nam za par mjeseci  dolaze na domaće festivale ili, mada smiješno zvuči, u kinodvorane.

Mostru je otvorio Birdman, Inarrituov (Babel, Biutiful) film najavljen kao crna komedija  o glumcu koji nakon uloge superheroja čovjeka-ptice pokušava dobiti ulogu na Broadwayu. Kažu da Michael Keaton dominira, oko crnog humora već ima malog neslaganja, kao i oko konačne ocjene filma – za neke redatelj je genije, za neke sve dobro je zajebao umišljenošću. Američka premijera je za nekih mjesec dana, napravljene su i lutke Birdmana. Dakle, čeka se napeto.

U glavnom program se na neviđeno izdvaja par imena. The Look of Silence novi je film američkog redatelja Oppenheimera, koji živi i snima u Danskoj. Njegov prethodni nevjerojatni film, The Act of Killing, genocid u Indoneziji prikazao je iz perspektive počinitelja. Sada, u svojevrsnom nastavku, data je vizura žrtava.  Očekivan je, makar samo lično, i novi film Fatiha Akina. Povlačenje s Cannesa i trejler spustili su očekivanja, te negativni komentari o The Cut ne padaju previše teško. Na festivalu je i ove godine Kim Ki-duk, ne natječe se, a spominjemo ga uz Akina jer , ako je vjerovati komentarima, One on One ne valja ničemu. Mi znamo bolje, pa priču o osveti za ubojstvo tinejdžerke nestrpljivo iščekujemo.

Kako zašto ne znam, tek u glavnom  programu ove godine se baškari čak šest francuskih filmova. Selektori kažu opravdano. Izgleda da je David Oelhoffen napravio najbolji posao. Njegov Loin des Hommes govori o građanskom ratu u Alžiru, borbi za nezavisnost i prijateljstvu francuskog učitelja (Viggo Mortensen) i alžirskog disidenta. Dakle politički angažiran. Zbog pješčanog eksterijera vuče na vestern. Muziku je radio Nick Cave. U kolonu ‘obavezno’. Potencijalno simpatičan može biti i Three Hearts (Charlotte Gainsbourg, Chiara Mastroianni, Catherine Deneuve), kao i svaki ljubavni trokut iz francuske filmske škole. Abel Ferara je snimio omaž Pasoliniju, još jedan neizdrž u najavi, a Christophe Honoré adaptirao Ovidijeve Metamorphose.

Kao nešto što treba gledati izdvojit ćemo još Nobi (Fires on the Plain) Shinya Tsukamota, film čija je radnja vremenski smještena pred sam kraj Drugog svjetskog rata. U pitanju je adaptacija Ooka Shoheijeve knjige o japanskom vojniku koji dezertira, završi u filipinskim džunglama i pokušava preživjeti – ima gadnih scena, kanibalizma, sve kako se samo u azijskom hororu poželjeti može.

Izvan konkurencije prikazani su filmovi Barryja Levinsona (The Humbling) i Jamesa Franca (sjećate se, The Sound and the Fury). Ako izvori ne pretjeruju u Levinsonovom filmu Al Pacino konačno opet jaše, i to u ulozi glumca naklonjenog samoubojstvenim namjerama. Inače je na Lidu prisutan i s filmom Manglehorn Davida Gordona Greena, gdje glumi tipa koji nikad nije prebolio svoju pravu ljubav.

U natjecateljskom programu Horizonti prikazan je Sviličićev (Dva sunčana dana) film, Takva su pravila, priča o obiteljii, tj. životu roditelja nakon što im je dijete pretučeno (do smrti).  U programu Tjedan kritike sudjelovao je Ršumovićev debitanski film, Ničije dijete, inspiriran istinitom pričom o dječaku koji je odrastao s vukovima, pronađenim na granici Srbije, Crne Gore i Bosne.

3 komentara za “Mostra 2014.: Inarritu, Oppenheimer, Ferrara, Ki Duk, Levinson, Sviličić…

  • jelena says:

    nema poslednjg pasusa ladno 😀

    a bio na drugoj strani hahah

  • J & L says:

    A Roy Andersson?

  • jelena says:

    tekst nije pisan sa lica mesta, komentari mu nisu davali neke šanse, pa njega, i još par, nisam spomenula. u vesti o pobednicima biće reči o njemu, i filmu

Leave a Reply

Your email address will not be published.