Magla (2007.)

Piše: Antonio Žapčić

The Mist (2007., 126 min)

Režija: Frank Darabont

Glume: Thomas Jane, Marcia Gay Harden, Laurie Holden, Andre Braugher

 

Američki kralj horrora Stephen King, 1980 napisao je priču „The Mist“, iliti po naški… „Magla“. Da budem iskren, originalnu priču nikada nisam čitao, ali u očekivanju filma, informirao sam se i pročitao sažetak. Lagao bih kada rekao da me sam sažetak ostavio ravnodušnim, te iako se ne radi o najoriginalnijoj priči u žanru, sasvim sigurno mogu ustvrditi da mi se polazna ideja učinila izuzetno uznemirujućom i prigodnom za žanr koji je proteklih godina tonuo pod najezdom na brzaka sklepanih low budget nedjela, slabašnih remakova i torture porn perverzija. Ne moram dodatno napominjati da sam film započeo sa očekivanjima na razini i zdravom dozom entuzijazma.

Priča nas vodi u idilični planinski gradić smješten negdje u Američkoj unutrašnjosti. Dvoje protagonista koje čine otac i sin (Thomas Jane i Nathan Gamble) promatraju štetu koju je noć prije uzrokovala oluja, te zatim zajedno sa susjedom (Andre Braugher) odlaze u lokalni supermarket. Po njihovom dolasku na grad se neobično brzo spušta gusta magla, a nakon što iz nje istrči uspaničeni muškarac prekriven krvlju, u njihovu grupu u supermarketu uvlači se panika, nepovjerenje i strah. Dok jedni vjeruju da magla skriva opasnost, drugi smatraju da se radi o neukusnoj šali, dok se treći okreću prema samoprozvanoj vođi i vjerskom fanatiku (Marcia Gay Harden) koja vjeruje da je na pomolu apokalipsa.

Sagledajući film u cijelini, prvo bih izdvojio atmosferu, koja je izuzetno klaustrofobična, jeziva i naizgled vanzemaljska. Tome pogotovo pridonosi tranzicija između uobičajene životne idile koja se nazire na početku filmu te dolaska magle i nastupanje potpuno nove situacije u kojoj među likovima počinju prevladavati najniži i najdivilji porivi. Prisutnost magle toliko je snažna i toliko jeziva da magla postaje dodatan lik filma. Magla postaje neka vrsta alegorije ili metafore za smrt, a same reakcije likova na maglu dovoljno su zastrašujuće i uznemirujuće da izazovu iskonski dojam i kod samih gledatelja. Šlag na tortu postavlja snažna orkestralna podloga, jedna od rijetkih novih ostvarenja u filmskoj glazbi koja mi se dugoročno urezala u podsvijest, a njezina pojava u ključnim trenutcima filma značajno doprinosi atmosferi i ukupnom jezivom i uznemirujućem utisku filma.

Glumački raspon je solidan i uglavnom varira od prosječnih do odličnih glumačkih performansi. Thomas Jane nalazi se u nešto drukčijoj ulozi od svojih uobičajenih akcijskih angažmana i u njoj se snalazi pristojno i većinu vremena, uvjerljivo. Iako definitivno nije najcjenjeniji glumac na holivudskom repertoaru, moram priznati da sam ga uvijek simpatizirao i cijenio iz razloga što se čovjek iskreno trudi i pokazuje predanost u svakoj ulozi. Marcia Gay Harden je toliko dobra da gotovo postavlja novi standard glume u ovom žanru. Ne treba posebno isticati da se radi o najboljoj glumici u filmu. Od sporednih uloga, ističe se zadovoljavajući kraći dramatičan performans Sama Witvera, te vrlo dobar nastup Nathana Gamblea, koji je u vrijeme snimanja imao tek 10 godina. Zanimljivo je spomenuti da se u postavi nalazi i dva Darabontova favorita koji su se pojavili u svakom njegovom dosadašnjem ostvarenju, a to su Jeffrey Demunn i William Sadler. Nažalost, iako je njihova gluma korektna, teško je reći da po ičemu odskaču od ostatka postave.

Vjerojatno najzanimljvija komponenta filma zasigurno je vjerojatno jedna od konzervativnijih i šokantnijih scena u filmu ovog žanra uopće. Pritom ne mislim na šokatntno nasilno ili šokatntno zastrašujuće, pošto su oba slučaja već dobrano izlizana i isfurana. Iskreno, taj određeni dio filma, vjerojatno će zacementirati vaše mišljenje i zaključiti vašu osobnu konačnu ocjenu cijele stvari, te će vas ili oduševiti ili vas natjerati da popljujete film. Uglavnom, među svim scenama koji nude groteskno ubijanje i krvoprolića u filmu, ta scena bez pretjeranog proljevanja krvi, bez pretjeranog nasilja i kojekakvih kreatura, jednostavno ledi krv u žilama.

Da zaključim: Film obiluje atmosferom, vještim glumcima i nažalost… Ne pretjerano konzistentnim efektima i kompjuterskom animacijom. Pritom mislim na kompjutersku animacija čija kvaliteta varira između vrlo dobrog i vrlo niskobudžetnog izgleda, a budimo iskreni… Ovo nije niskobudžetan film. Ipak, bilo bi pomalo licemjerno pljuvati po filmu na temelju nesavršenih specijalnih efekata kada ostatak filma funkcionira sasvim dobro. Osim nešto slabije kompjuterske animacije, te ponekad ne pretjerano uvjerljivog postupanja likova, filmu se teško može prigovoriti na temelju ičega. Doista, Darabont je sklopio jezivu i modernu viziju strave koja će zasigurno zadovoljiti ljubitelje žanra, ali i prosječnog gledatelja, a pohvale zaslužuje i tim više što mu je ovo prvi izlet u horror vode. Za kraj, „The Mist“ je punokrvan horror starog kova koji klasičan koncept žanra proširuje i osvježava sa nekoliko vrlo nekonvencionalnih i modernih, ali dobrodošlih filmskih elemenata. Vrlo dobar, preporuka!

Pola stoljeća horror filma:

The Innocents (1961.)
Village of the Damned (1960.)
Repulsion (1965.)
Rosemary’s Baby (1968.)
Night of the Living Dead (1968.)
Spalovac mrtvol / The Cremator (1969.)
The Last House on the Left (1972.)
Jaws (1975.)
Profondo Rosso / Deep Red (1975.)
The Omen (1976.)
Eraserhead (1977.)
Halloween (1978.)
The Fog (1980.)
Cannibal Holocaust (1980.)
Friday the 13th (1980.)
The Entity (1982.)
Poltergeist (1982.)
Videodrome (1983.)
Nightmare on Elm Street (1984.)
The Hitcher (1986.)
Near Dark (1987.)
Flatliners (1990.)
Jacob’s Ladder (1990.)
The Silence of the Lambs (1991.)
Bram Stoker’s Dracula (1992.)
Dellamorte Dellamore (1994.)
Scream (1996.)
Ringu (1998.)
Vampires (1998.)
The Blair Witch Project (1999.)
Stir of Echoes (1999.)
Odishon (1999.)
What Lies Beneath (2000.)
El espinazo del diablo (2001.)
Dog Soldiers (2002.)
The Forsaken (2001.)
Ju-on / Kletva (2003.)
Haute tension (2003.)
A Tale of Two Sisters (2003.)
Shutter (2004.)
The Descent (2005.)
30 Days of Night (2007.)
The Mist (2007.)
El orfanato (2007.)
The Orphan (2009.)

 

3 komentara za “Magla (2007.)

  • maxima says:

    uh.
    izvrsno 😀

  • bakero says:

    Jeben film, odlična atmosfera a kraj filma najbolje nešto što sam vidio u zadnje vrijeme

  • Marin says:

    Ako mu zanemarimo smiješne “efekte” (tko ih treba uopće, ovo je priča o međuljudskim odnosima ponajviše), “The Mist” mi je jedan od najboljih horora novog doba jer njegov “horor” ne dolazi od bića iz SPOILER druge dimenzije SPOILER, strašna bića su ona koja se nalaze oko nas.

    Uostalom, znate koji je najbolji znak dobrog filma?

    Nurse Ratched sindrom.

    To vam je ono kada iznimno iritantnu osobu u filmu, ovdje ju tumači Marcia Gay Harden, toliko prezirete da biste htjeli ustati, penetrirati u ekran i pretući ju.

    To bi značilo da je i “Ljubav u zaleđu” dobra serija/sapunica jer sam svaki put htio “ući u televiziju” i učiniti nešto nažao Jeleni Popović Volarić Veljači, al’ ajd.

Leave a Reply

Your email address will not be published.