Logan’s Run (1976.)

Piše: Marin Mihalj

Logan’s Run (1976., 119 min.)

Redatelj: Michael Anderson

Scenarij: David Zelag Goodman

Glume: Michael York, Jenny Agutter, Richard Jordan, Peter Ustinov

 

Znanstveno-fantastični film mora imati originalnu ideju, a ako želi biti subverzivan, nešto što smatram ključnim dijelom svakog dobrog ZF filma, onda u sklopu svoje fabule mora prokazati što trenutačno ne valja u našemu društvu, koje je u potpunosti lišeno letećih automobila i nesputanih djeva željnih neobaveznog seksa. U redu, samo ovog prvog. William F. Nolan autor je serije znanastveno-fantastičnih romana o Loganu, represivnom organu distopijske budućnosti. Michael Anderson, pak, filmski je autor, a proslavio se adaptacijom romana Julesa Vernea, Around the World in Eighty Days. Logična kombinacija. David Zelag Goodman scenarist je koji je adaptirao Nolanov roman, a sama je adaptacija, rekao bih, u dobro znanom prijenosu ideja iz knjige na film, tu i tamo izmijenjena, možda i pojednostavljena. Ali, i kao takva, u vremenu kad je film izašao, donekle i danas, funkcionira. Otud valjda i dugogodišnja želja holivudskih studija da se napravi prerada za modernu publiku. Nekoliko puta planirana, ali za sada neostvarena. Refn i Gosling bili su posljednji tipovi povezivani s mogućom preradom.

E, sada, prije nego tragači dlake u jajetu moga šefa Svena i mene razapnu na krivovjernički križ – da, svjesni smo kako je roman Logan’s Run prije svega distopijski, ali je znatno izmijenjena radnja iz filma posve u korelaciji s našom postapokalipsom. Ima li elemenata postapokaliptičnog filma? Svakako. Pogledajte, ako ne vjerujete meni na riječ. No dobro, o čemu se tu radi, pitat će se oni koji film još nisu gledali. Ukratko, ako ste gledali prošlogodišnji, užasno loš uradak In Time nekoć obećavajućeg autora Andrewa Niccola, nešto je slično tomu i ima veze s kraćim trajanjem života naših protagonista; tj., k’o što u potonjem uratku život mora završiti do dvadeset i pete godine, a možete ga produljiti samo ako kupite još koju godinu [vrijeme = novac], tako i u prvospomenutom život završava u tridesetoj godini. I nitko se ne žali, jer ih s druge strane čeka raj. Uberi ti tu paralelu sa (zab)lud(jel)im kršćanstvom koje te tjera da ne postavljaš pitanja i cuclaš kurac establišmenta. Idilično, zar ne?

Prije pokušaja raščlambe Andersonova filma, vrijedilo bi spomenuti kako neki filmski klasici [u koje se – gdjegdje – ubraja i ovaj!] graciozno stare, dok drugi baš i ne. Logan’s Run nažalost spada u skupinu onih koje je vrijeme pregazilo. OK, ne izgleda to vizualno loše k’o jedan Flash Gordon, ali opet, gledano iz drugog kuta, nije li Michael York, na isti način k’o Sam J. Jones, jednako neuvjerljiv k’o fokalna točka filma? S tim da je jasno kako autori FG-a streme treš-estetici, dok se Anderson, barem u ovom uratku, doima poput smrtno ozbiljnog autora koji će nama predstaviti alegoriju tadašnjega, a bome i sadašnjeg društva, u kojemu smo odgajani da ne postavljamo suvišna pitanja i bezbrižno ručamo sve što nam se servira. Nesuptilan, ali i hvalevrijedan poziv za buđenje, koji se može primijeniti i danas.

Da bih ukazao na ključnu grešku ovog uratka, vratit ću se još jednom na Niccolov ranije spomenuti uradak In Time. Ogled dva autora uvijek proizvodi niz dobrih zaključaka. Naime, oba filma muči isti problem – nekarizmatičan glavni glumac. A za isti problem, sve što je redatelj trebao napraviti jest dati glavnu ulogu sporednim glumcima. U slučaju In Time, glavnu je ulogu trebao nositi Matt Bomer, koji je, nažalost, samo katalizator svih zbivanja u daljnjem tijeku filma. Timberlake je, naravno, očajan, i za razliku od Bomera, nije u stanju spasiti film s lošim scenarijem. Isti je slučaj s Andersonovim filmom – umjesto Yorka, glavnu je ulogu trebao tumačiti Richard Jordan, koji krade gotovo svaku scenu u kojoj se pojavi. Zaključak? Za razliku od većine kultnih filmova koje Hollywood želi preraditi, ovoj se mogućoj preradi zapravo i veselim, jer ima prostora za napredak.

 

Ciklus post-apokalipse na FAK-u

On the Beach (1959.)

The Time Machine (1960.)

La Jetee (The Pier) (1962.)

Panic in Year Zero! (1962.)

The Last Man on Earth (1964.)

Planet of the Apes (1968.)

A Boy and His Dog (1975.)

The Noah (1975.)

Logan’s Run (1976.)

Stalker (1979.)

Mad Max (1979.)

Mad Max 2 (1981.)

Le Dernier Combat (1983.)

1984 (1984.)

Threads (1984.)

The Quiet Earth (1985.)

Akira (1988.)

Miracle Mile (1988.)

Delicatessen (1991.)

Twelve Monkeys (1995.)

Vodeni svijet (1995.)

The Matrix (1999.)

28 Days Later (2002.)

Reign of Fire (2002.)

Equilibrium (2002.)

Time of the Wolf (2003.)

Shaun of the Dead (2004.)

Children of Men (2006.)

28 Weeks Later (2007.)

I Am Legend (2007.)

The Dark Hour (2007.)

Blindness (2008.)

City of Ember (2008.)

The Road (2009.)

9 (2009.)

Knowing (2009.)

Zombieland (2009.)

Monsters (2010.)

The Book of Eli (2010.)

The Divide (2011.)

Fase 7 (2011.)

7 komentara za “Logan’s Run (1976.)

  • M says:

    Sinoć je bio ovaj film na TCM-u pa ga pogledah. Film spašava originalna ideja (i Jenny Agguter), odnosno tema koja se rijetko obrađuje na filmu i koja za razliku od vizualnog dijela filma nije nimalo zastarjela. Film dakle tematizira pitanja ageisma i religije (ne samo kršćanstva nego religije općenito, jer neki koncepti podjećaju npr. na budizam), a ta pitanja su i dalje itekako aktualna i provokativna. Slažem se stoga da je film jedan od najsmislenijih kandidata za remake jer priča zaslužuje izgled koji nije demode. Zapravo, The Island (2005) je dosta ličio na Loganov bijeg, no s obzirom da je to film Michaela Baya jasno da je u tom filmu najbitnija blještava i blesava akcija.

  • Mujan says:

    dali Soylent Green spada u ovu skupinu?

  • M says:

    U koju skupinu? Za remake? Specijalni efekti u Soylent greenu (za razliku od Logan’s runa) ne igraju bitnu ulogu. Soylent je iz doba kad su u SF-u glavna poruka i originalna režija bili važniji od kvazi-realizma i specijalnih efekata, s kojima su svi opsjednuti danas. Ne smetaju meni ni efekti, ali danas su tehnički aspekti filma prečesto važniji od dobre priče i originalnih ideja u postavki i izvedbi priče.

    Soylent Green je postavljen u budućnosti samo za potrebe poante koju želi reći, “znanstveni” aspekti te budućnosti nisu toliko bitni, te budućnost u filmu ne izgleda puno drugačije od doba kad je film snimljen (zbog čega film izgleda manje demode od starih filmova koji žele prikazati mogući izgled budućnosti).
    Naglasak u filmu je o budućem stanju čovječanstva, a ne o tome kako će odjeća, stanovi i vozila u budućnosti izgledati. Dakle Soylent je još uvijek dobar ovakav kakav je, umjesto remake-a bolje bi bilo napraviti potpuno drugi film koji će dati novi pogled na temu rasta populacije svjetskog stanovništva.

  • Mujan says:

    a to znaci da je 28 dana poslije potreban remake?:) matrix? equilibrium? mislio sam na “post 20 century era feeling” filmove-skupinu :)

  • M says:

    Ne kužim zašto je 28 dana kasnije tu, radnja tog filma se mogla odvijati i u starom vijeku, poanta bi bila ista (homo homini lupus, jel).

    Htio sam reći da je remake Loganovog bijega potreban jedino zato što film izgleda prezastrajelo, pa današnjoj publici uopće neće biti privlačan za gledanje, ili će ga gledati kao kičasti materijal za izrugivanje, pa će im promaknuti prilično relevantna tema filma. Meni bi film ostavio snažniji dojam da je vizualno uvjerljiviji…

  • Mujan says:

    Mhm, potpuno se slazem…od robota koji je sve samo ne zastrasujuc( danas ne, dok sam bio dijete mi je bio itekako gadan, onako spor, a svi ga se iz nekog razloga boje, imao sam dojam da mu je stvarno nemoguce pobjec)…do epskih scena smrti u ringu i washingtona na kraju filma….prevelika vizualna “discrepancy”,a da ne govorim o prici koja je bezvremenska….. TREBAMO REMAKE!!!

  • Carlito says:

    vjerojatno ga je pregazilo vrijeme, ali onomad je to bio pravi hit, ja sam ga gledao dosta davno u sklopu školskog programa i sjećam ga se jako dobro i dan danas. po meni ima dosta sličnosti s THX 1138 (1971 pa ako netko želi pogledati svojevrsnu moderniju verziju jer vidim da zazivate remake…

Leave a Reply

Your email address will not be published.