Ljubav i ostale droge (2010.)

Piše: Koraljka Suton

Ljubav i ostale droge (Love and Other Drugs, 2010., 112 min.)

Redatelj: Edward Zwick

Glume: Jake Gyllenhaal, Anne Hathaway, Josh Gad, Hank Azaria, Oliver Platt, Gabriel Macht, Judy Greer

 

Film Love and Other Drugs redatelja Edwarda Zwicka (Legends of the Fall, The Last Samurai, Blood Diamond, Defiance) baziran je na knjizi Jamieja Reidyja naziva HARD SELL: The Evolution of a Viagra Salesman u kojoj Reidy opisuje svoja iskustva rada u marketingu farmaceutske kompanije Pfizer. Kao što naslov djela sugerira, jedan od najisplativijih poteza Pfizera definitivno je bio izum Viagre. Iako se Love and Other Drugs dobrim dijelom stvarno bavi konkurencijom unutar farmaceutske industrije, odnosno rivalstvom između farmaceutskih kompanija koje pokušavaju svoje međusobno isključive proizvode podvaliti (pardon, pošteno prodati) bolnicama, ono što okosnicu ove humorne drame čini zapravo je – ljubav (u duhu Svenove jučerašnje recenzije – love, actually, is all around, jel’).

Radnja filma odvija se 1996. godine. Jamie Randall (Jake Gyllenhaal) samopouzdan je, privlačan, inteligentan i do bola šarmantan mladić kojeg na početku filma upoznajemo kao zaposlenika u prodavaonici elektroničkih uređaja. On svoj posao radi nevjerojatno dobro – karizmom i osobnim pristupom osvaja potencijalne kupce samo tako. No njegov ga neosporivi šarm ipak ne može spasiti od neminovnog otkaza kada ga šef ulovi kako mu na poslu ševi curu. Ali taj nesuđeni student medicine koji sam za sebe kaže kako je “very trainable” brzo se snađe te zahvaljujući svom bogatom bratu Joshu (Josh Gad) krene na šestotjedni seminar koji bi od njega trebao napraviti dobrog prodavača farmaceutskih proizvoda u ime kompanije Pfizer. Nakon prođenog seminara, njegov je zadatak pokušati nagovoriti doktore da umjesto Prozaca ljudima propisuju Pfizerov lijek na istu foru – Zoloft. I dok Jamie vježba svoje govorničko i zavodničko umijeće, pravi se preokret u njegovom životu dogodi kada upozna Maggie Murdock (Anne Hathaway), 26-godišnju umjetnicu koja je u početnom stadiju Parkinsonove bolesti. Jamie se odmah zapali za nju, prvenstveno zato što ga prvo odbije, no kad se Maggie ipak pristane naći s njim, ispostavi se da ni ona nije zainteresirana za vezu, već,  baš poput njega, isključivo za seks. Ali kako to obično biva, to dvoje ljudi koji se svatko iz svojih razloga boji prave bliskosti ipak se zaljubi, ali sada se postavlja pitanje koliku će prepreku u njihovom odnosu predstavljati Maggieina neizlječiva bolest koja će se s godinama samo pogoršavati…

Iako na prvi pogled glavna premisa filma zvuči neobično slično onoj koju možemo naći u ovogodišnjim komedijama No Strings Attached i Friends With Benefits, s velikim olakšanjem i još većim osjećajem sreće moram naglasiti – Love and Other Drugs na svim je mogućim razinama i frontama miljama daleko od ta dva uratka. Ako ste primijetili, u prvom sam odlomku namjerno izbjegla sintagmu ”romantična komedija” te okarakterizirala film kao humornu dramu – inteligentan, ozbiljan, dirljiv i promišljen riječi su kojima bih ga opisala. Činjenica da se glavni protagonisti u početku ne žele vezati jedno za drugo uopće nije predstavljena kao okosnica radnje niti njen krucijalni element, već kao logični korak koji se izrodio iz datih okolnosti određenih radnjom i karakterima likova. Maggie ima Parkinsonovu i strah ju je uopće započinjati išta emocionalno ozbiljno kada je svjesna toga da “nitko ne želi dugoročno biti s bolesnom osobom”, a Jamie je tip frajera kojeg su ljudi uvijek doživljavali kao šarmera kojem ni do koga ne može biti stalo pa je s vremenom i sam sebe počeo tako percipirati. I eto ti začarnog kruga.

Maggie: Let’s go.
Jamie: Excuse me?
Maggie: You want to close right? You want to get laid?
Jamie: Now?
Maggie: Oh right, right, right. I’m supposed to act like I don’t know if it’s right. So then you tell me that there is no right or wrong. It’s just the moment. And then I tell you that I can’t while actually signalling to you that I can, which you don’t need because you’re not really listening. Because this isn’t about connection for you. This isn’t even about sex for you. This is about finding an hour or two of relief from the pain of being you. And that’s fine with me, see, because all I want is the exact same thing.

K tome, ne treba njima cijeli film da shvate kako se zapravo ludo vole, kao što je to slučaj s protagonistima u dvjema ranije spomenutim komedijicama, već do odluke da si ipak ne žele biti isključivo fizički bliski dođu poprilično brzo, prirodno i spontano. To se naprosto dogodi – bez prevelike drame, bez patetike i bez metaforičkog vatrometa.

Sam odnos Maggie i Jamiea osobno mi je jedna od ljepših i dražih filmskih ljubavnih priča. Na tome mogu zahvaliti glavnim glumcima koji su napravili svoj posao kako se spada i kreirali likove toliko osebujne i živopisne da je meni kao gledatelju bilo strašno stalo do njih kao pojedinaca i kao para. Mislim da je sada vrijeme da se napokon out-am kao Gyllenhaalic, odnosno da priznam kako mi je Jake Gyllenhaal već godinama jedan od najdražih mladih glumaca, točnije od 2001., kada sam ga prvi put vidjela u Richard Kellyjevom Donnie Darku. Pogledala sam sve što je do sada snimio i uživala u bogatoj galeriji likova koju je imao prilike stvoriti. Od anksioznog i ambivalentnog teenagera koji ide ususret smaku svijeta (Donnie Darko) do plahog muškarca koji je ostao bez zaručnice i sada živi s njenim roditeljima (Moonlight Mile), od američkog vojnika (Jarhead) do gay kauboja (Brokeback Mountain), Jake si je kao glumac stvarno uvijek iznova postavljao izazove i dozvoljavao metamorfozu. Ni u ovom filmu nije podbacio – napravio je divan posao stvorivši lik karizmatičnog ali emocionalno zatvorenog Jamieja koji si po prvi put u životu odluči priznati da treba nekoga – i da taj netko treba njega. Njegova glumačka partnerica Anne Hathaway (Becoming Jane, Alice in Wonderland, Rachel Getting Married, The Devil Wears Prada) od Maggie je napravila takav karakter od žene da ju je milina za gledati i zajedno s njom proživljavati njene trenutke ranjivosti, nesigurnosti i samosažaljenja (You are not a good person because you pity fucked a sick girl).

Kao još jedan dokaz dobro odrađenog glumačkog posla s obje strane istaknula bih činjenicu da je Jakeu i Anne ovo drugi zajednički projekt – već su glumili (gay) muža i ženu u Ang Lee-ovom Brokeback Mountainu 2005. godine. Tamo ne samo da su im likovi koji tumače karakterno potpuno različiti od Jamieja i Maggie, već je drugačija i kvaliteta same veze. U Brokebacku, riječ je o hladnom i nezainteresiranom bračnom odnosu, dok su u Love and Other Drugs Maggie i Jamie vidljivo zaljubljeni i emocionalno bliski. Kemije ima napretek, a smatram da je dodatni razlog zbog kojeg su glumci bili u stanju stvoriti tako jednu lijepu intimnu atmosferu činjenica da su dobar dio filma proveli goli jedno s drugim. Tu golotinju nisam ni u jednom momentu doživjela kao nepotrebno prodavanje seksa ili pak marketinški trik – za mene je ona odigrala veliku ulogu upravo u produbljivanju odnosa između glavnih likova. Jer, budimo realni – u stvarnom ćeš životu ostati gol ležati u krevetu sa svojim partnerom nakon seksa. Partner će ti vidjeti sise. Ustat ćeš se i prošetati do kuhinje (ako je toplo u stanu). I pritom ćeš se osjećati jako ugodno i prirodno – i upravo tom ugodom i prirodnošću odiše cijeli odnos naših protagonista.  Zašto ne uzeti u obzir takve jednostavne životne trenutke i prikazati ih na filmu u svrhu postizanja što veće realističnosti i životnosti?

Uz neosporivo dobru glumu, lijepo kreiran odnos između likova i mnogo golotinje, još jedan ogroman plus filma definitivno je predivno taktičan, osviješten, senzibiliziran i krajnje empatičan način na koji je obrađena tematika Parkinsonove bolesti. S obzirom na to da je Love and Other Drugs reklamiran kao romantična komedija, ono čega me bilo strah kada sam prije gledanja saznala da Maggie od iste boluje jest da će njena bolest biti iskorištena u svrhu izazivanja smijeha (a kao što znamo, današnje komedije stvarno ne prežu ni pred čime kada je u pitanju ismijavanje…apsolutno bilo čega). To se, na moju preveliku radost, nije dogodilo ni u jednom trenutku. Sav humor prisutan u filmu proizlazi iz one linera i pokoje neočekivane situacije, no to je u principu to. I uistinu, više od toga nije ni potrebno.

Dirljiv je i stvarno bittersweet trenutak kada Maggie igrom slučaja ode na okupljanje oboljelih od Parkinsonove, gdje ti ljudi dijele svoja iskustva i na jedan strašno pozitivan i životno afirmativan način pristupaju okolnostima koje su ih snašle. No ono što se u ključnom momentu nameće kao pitanje jest koliko je partner spreman posvetiti se takvom odnosu. Koliko je voljan žrtvovati sebe i slobodu koju mi zdravi ljudi uzimamo zdravo za gotovo, kako bi cijeli život bio uz osobu čije će se stanje samo pogoršavati i postojanje činiti sve nesnošljivijim? To je pitanje s kojim se Jamie susretne u razgovoru s mužem jedne od oboljelih i dođe do točke u kojoj, kako bi mogao i dalje biti s Maggie, mora sebe uvjeriti da će njoj s vremenom biti bolje. I, ako ćemo biti iskreni, takva razmišljanja stvarno nisu za osudu. Riječ je o teškoj i nezavidnoj odluci koja potencijalno mijenja cijeli čovjekov život.

S obzirom na to da je Maggiena bolest tek u početnom stadiju, simptomi nisu toliko očiti i česti, ali je svejedno svaka scena u kojoj joj ruka počne nekontrolirano drhtati dok pokušava podignuti šalicu ili izrezati komad papira stvarno teška za gledati. To su momenti koji filmu daju težinu, a opet, nisu u tolikoj mjeri prisutni da bih ovaj film mogla nazvati emocionalno opterećujućim. Uistinu dirljivim i na trenutke jako tužnim da, ali psihički razarajućim nikako.

Svemu navedenome usprkos, kritičari ovu humornu dramu i nisu najsretnije dočekali. Ono što joj se u prvoj liniji osporava njena je “raspršenost” tj. činjenica da na više planova navodno neuspješno pokušava balansirati između žanrovski različitih radnji – nikako da se odluči želi li biti drama, romantična komedija ili film o farmaceutskoj industriji i prodaji Viagre. No iskreno, meni se taj balans činio uspjelim. Niti u jednom momentu nisam osjetila zamor ili osjećala kao da “ne znam kuda ovo vodi”. Štoviše, jako mi se svidjelo ubacivanje elemenata  iz različitih životnih sfera jer mi je i to pridonijelo više puta spominjanoj realističnosti (truth to life, jel’) na koju očito toliko patim. In real life istovremeno funkcioniramo na xy različitih fronti od kojih je svaka jedan mali svijet za sebe. Nije nečiji individualni život samo romantična komedija ili samo drama ili samo tragedija ili samo priča o, ne znam, uredskom poslu. Čemu onda od filmova zahtijevati da žanrovski budu samo jedno, ako je moguće napraviti fino odmjereni miks?

I za kraj, stvarno bih vam od srca preporučila da dopustite Jakeu Gyllenhaalu i Anne Hathaway da vas upoznaju s beskrajno ljudskim likovima koje su stvorili i odnosom koji se iz njihove interakcije izrodio. Ne mogu jamčiti da će vam se film dopasti koliko i meni, da će vam se svidjeti ljubavna priča ili pak da ćete dijeliti moj stav o golotinji (makar, ako ste muško, vjerojatno hoćete) i moj dojam o dobrom balansiranju različitih krakova radnje. Ali kako god bilo – dajte mu šansu i priuštite si povratak u 1996. godinu. Ako ni zbog čega drugoga, onda makar da se prisjetite hitova 90-ih koji se provlače kroz film i pridonose sveukupnoj atmosferi.

14 komentara za “Ljubav i ostale droge (2010.)

  • vanja says:

    duša od recenzije (nije to ni inače čudno 😀 ) još ako uberemo Koraljkin soft spot na Jakea (je li ono njega voliš jako?)

    meni se film isto dopao.

  • Koraljka Suton says:

    Ma ne Vanja, odakle ti samo ta ideja? XD 😀

    Haha, sintagma “soft spot” poprilični je understatement (na zidu mi još od 2002. stoje njegovi posteri i filmski plakati…k’o da imam 12 godina, brate! 😀 <3)

  • Gjuro says:

    Sve upućuje na to da je naslov filma preveo Google Translate.

  • vanja says:

    o naslovima, djuro 😀

    pa, mene je recka natjerala da to sinoć, sama i šuplja, ponovno pogledam i bome mi je film još ljepše sjeo. mislim, zaboga. pa dobre stvari se dešavaju. i dobre drame mogu biti dobre romantične komedije iako je ovo komedija … onako.

    i opet sam se iščuđavala kako hathawayica zna svašta glumiti. što su joj trebala ona smeća, djeveruše, što li? ma izvrsna je u ovom filmu.

  • Izabela says:

    kvragu koraljka,a mislila sam da ću ovaj film bez puno razmišljanja zaobići,ali čini se da će ipak trebati naći mjesto na repertoaru, i to zahvaljujući recenziji:) pomalo netipično blago, rekla bih, za tvoj stil; tekst je tako pitak,iskren da mi je baš lijep sjeo u ovo još uvijek malo mamurno jutro, a i eto, uvjerio da ću actually nešto dobit od filma (ra razliku od spomenutog friends with benefits, koji eto, ma nije toliko strašno loš, kad si u krevetu na kafetinima i malo ti se duplaju slova) mada hathawayicu stvarno ne podnosim(taj smiješak..??),a jake mi je..pa sjetim se brokeback mountaina koji mi u trenutku kad sam ga gledala nije nimalo sjeo, ali način na koji si prezentirala film kaže, dat šansu, možda se isplati!
    odista uživah, hvala ti:)

  • Koraljka Suton says:

    Hvala ti na stvarno lijepim riječima, draga Izabela. Ne bih htjela da ljudi imaju prevelika očekivanja (zato i napisah da ne mogu ništa garantirati), jer očito nije generalno dopadljiv (puno loših kritika i nekakav “meh meh” stav velikog broja ljudi koji je film gledao), no mene je naprosto osvojio. Tko zna, možda mi ne bi toliko sjeo da ne glume Jake i Anne, već neki glumci koji površnije pristupaju kreiranju svojih likova. Pa eto, kada pogledaš, komentiraj, baš me zanima hoće li ti se svidjeti :)

    I zanima me: na koji način “netipično blago za moj stil”? :)

  • Izabela says:

    😀
    Inače si dosta žustra, britka, baš zna zapeći to što imaš reći i ne libiš se pogoditi u srž, izraz ti je dosta jak, slobodan. to je pak moj dojam,dakako, i osobno, guštam u takvom načinu pisanja. mislim svi smo ovdje podosta slobodni , i to mi se jako sviđa jer uvijek mislim da najbolje stvari ispadnu onda kada su u ‘najčišćem ‘obliku. meni napamet pada recenzija pomrčine, prva,i mada se ne slažem s tobom pa, u dosta toga, recenziju sam tati čitala koliko mi se svidio način na koji si izrazila svoje negodovanje. a love &..je ponešto drukčija, kako napisah, laganija,blaža..što ne znači da nije jednako dobra, to nipošto

  • Izabela says:

    *na kraju bi trebalo biti 😀 a ne neki meni nepoznati..kvadratić?

  • Koraljka Suton says:

    Aha, na to si mislila :) Jest, takva sam kada mi se neki film ne svidi ili kada mi digne živac. No kada film volim ili ako mi je emocionalno strašno bitan, onda sam mali plišani medvjedić :)

  • Sanja Kežman says:

    Koraljka, meni se sviđa kako tvoje pljuvanje filmova, glumaca itd.(fkt je zabavno to čitat), tako i ovi “pekmezasti” i srčani hvalospjevi :-)

    Koliko god stalno zanovijetam kako ne volim Hathawayicu (pa se onda čudim sama sebi zašto pobogu pogledam svaki njezin film), moram priznati da je ovdje iznad solidnosti. I slažem se s Vanjom, uopće joj nisu trebale sve one preloše uloge koje su je etiketirale kao “Kate Hudson copy/paste”, no nadajmo se da im se (barem u ovom životu) više neće vraćat… A Gyllenhaal je naprosto Gyllenhaal. I to je sasvim dovoljno 😀

  • vanja says:

    Gyllenhaal je spontan, valjda 😀 I svašta može glumiti.

    Ali Anne me kupila potpuno na dodjeli zadnjih Oscara, ma ja sam se valjala od smijeha, mislim, zbilja je bila ekstra.

    Što će jadna cura kad joj ništa ne fali 😀 (i sretna sam što mi je sad draga)

  • Matea Rebrović says:

    Upravo odgledan, također po ovoj preporuci. Moram reć da sam očekivala neku seks komediju, a dobila puno više. Odličan je, i drago mi je da si posvetila dobar dio recenzije glumačkom paru. Oboje vrijede mnogo :)

  • Izabela says:

    jake i anne u nekom sasvim drugom, meni (i više no)podnošljivom svjetlu. film je daleko od spomenutih friends with benefits i sličnim spomenutim, ali za moj ukus, ne tematika kojoj se volim posvećivat. previše zabrine.ali u svakom slučaju , lijep film :)

Leave a Reply

Your email address will not be published.