La jetee (1962.)

Piše: Antonija Bračulj

La jetee (1962., 28 min.)

Redatelj: Chris Marker

Glume: Étienne Becker, Jean Négroni, Hélène Chatelain, Davos Hanich, Jacques Ledoux

 

Zamislite nekoliko desetaka crno bijelih fotografija. Zatim zamislite post-apokaliptični film satkan od tih nekoliko desetaka statičnih crno bijelih fotografija objedinjenih briljantnom montažom, glazbom i naratorskim glasom. Vizionar Chris Marker napravio je ovaj 28-minutni rezonantni ”foto roman” prije točno pedeset godina, a još uvijek ne možemo vidjeti ništa ni približno nalik njemu.

Treći svjetski rat je završen. Pariz je potpuno uništen. Mnogi su poginuli, a radioaktivna Zemlja više nije pogodna za život. Preživjeli obitavaju u tunelima pod zemljom gdje sudjeluju u značajnom eksperimentu. Vođe istraživanja žele spasiti ljudsku vrstu putujući kroz vrijeme jer tvrde da ”jedina nada za opstankom leži u vremenu”. Nastoje spasiti sadašnjost udruživanjem prošlosti i budućnosti. Za tako zahtjevan pothvat potreban im je netko tko ima snažne mentalne prizore urezane u sjećanju. Čovjek (Davos Hanich), čija je priča ispričana, izabran je između tisuću njih zato što je opsjednut scenom iz djetinjstva – misterioznom ženom (Hélène Chatelain) na aerodromu i prizorom umirućeg čovjeka. Iako je poslan, kao izaslanik u vremenu, s namjerom da pronađe hranu, lijekove i energiju za buduće naraštaje, neimenovani protagonist usredotočio se na spomenutu ženu koju više nije promatrao očima djeteta, već očima muškarca.

Film kao što je La jetee nikako ne može biti produkt moćnih filmskih korporacija niti može biti produkt pretencioznih trgovaca šundom kakvih je danas i previše. Jasno je da je ovaj genijalan uradak djelo ništa manje genijalnog redatelja. Chris Marker ujedno je (bio) i pjesnik, novelist, fotograf, dokumentarist i multimedijalni umjetnik. Tim njegovim silnim zvanjima i kompetencijama nekako i vjerujem. Potpuno ih opravdava svojim nimalo razvikanim uratcima iz sjene za koje ne znaju baš svi, a opet se drže jednima od nautjecajnijih svih vremena. Primjerice, Terry Gilliam otvoreno je rekao da mu je La jetee bio inspiracija za njegovih hvaljenih 12 majmuna. No, ja vjerujem da je esencija Markerovih filmova baš u tome što nisu predmetom globalne intelektualne masturbacije pa uspijevaju sačuvati svoju autentičnost.

Redatelj svojim eksperimentalnim kratkometražnim uratkom postavlja kompleksna filozofska pitanja oživljena na vrlo realističan i pomalo dokumentarističan način. Propitkuje postojanost sjećanja, manipulaciju umom i vremenom te cirukularnost života, što je vješto upakirao u uznemirujuću post-apokalipitičnu atmosferu dodatno nabijenu ekspresivnom glazbom. Između svega navedenog, uspio je oživjeti dirljivu ljubavnu priču koja je dobila na ljepoti baš zbog toga što je ispričana fotografijama. Tu nisu postojale riječi. Nisu postojali dodiri. Postojali su samo pogledi, osmjesi, sreća, punina i zabrinutost zbog fikcije i nepostojanosti njihovog odnosa dok se vrijeme bezbolno gradilo oko njih. Ona je njega nazivala ”svojim duhom”, a on se zbog nje uvijek iznovao vraćao međuvremenu i međuprostoru bez obzira na konfuziju koju mu je to stvaralo i bez obzira na to što je znao da je samo prolaznik u vremenu i da će taj osjećaj obuzetosti njenom blizinom jednom nestati. Njegova očaranost tom mističnom djevojkom dodatno je naglašena u jedinom pokretnom trenutku filma – trenutku njenog bezbrižnog buđenja i treptaju oka.

Hrabar je potez pričanja ovako kompleksne i poetične priče fotografijama. S jedne strane, teško je predočiti protočnost vremena fotografijama, a s druge strane, postoji li bolji način od toga? Sjećanje, naposljetku, i jest mnoštvo slika nagomilanih u prašnom dijelu nas samih koje su ujedno i ulaznice za bijeg u svijet ”pravih spavaćih soba, prave djece, pravih ptica, pravih mački i pravih grobova”. Izdvojite 28 minuta svoga života za ovaj film. Bit ćete mu zahvalni. Obećajem.

 

Ciklus post-apokalipse na FAK-u

On the Beach (1959.)

The Time Machine (1960.)

La Jetee (The Pier) (1962.)

Panic in Year Zero! (1962.)

The Last Man on Earth (1964.)

Planet of the Apes (1968.)

A Boy and His Dog (1975.)

The Noah (1975.)

Logan’s Run (1976.)

Stalker (1979.)

Mad Max (1979.)

Mad Max 2 (1981.)

Le Dernier Combat (1983.)

1984 (1984.)

Threads (1984.)

The Quiet Earth (1985.)

Akira (1988.)

Miracle Mile (1988.)

Delicatessen (1991.)

Twelve Monkeys (1995.)

Vodeni svijet (1995.)

The Matrix (1999.)

28 Days Later (2002.)

Reign of Fire (2002.)

Equilibrium (2002.)

Time of the Wolf (2003.)

Shaun of the Dead (2004.)

Children of Men (2006.)

28 Weeks Later (2007.)

I Am Legend (2007.)

The Dark Hour (2007.)

Blindness (2008.)

City of Ember (2008.)

The Road (2009.)

9 (2009.)

Knowing (2009.)

Zombieland (2009.)

Monsters (2010.)

The Book of Eli (2010.)

The Divide (2011.)

Fase 7 (2011.)

Leave a Reply

Your email address will not be published.