Krvava romansa (2003.)

Piše: Marin Mihalj

Krvava romansa (Haute Tension, 2003., 91 min)

Redatelj: Alexandre Aja

Glume: Cécile De France, Maïwenn Le Besco, Philippe Nahon

 

Studentice Marie i Alex putuju na selo kod Alexinih roditelja ne bi li se osamile, pobjegle od strke velegrada i na miru učile. Alex je tipična francuska “ljepotica” koja posjeduje “ono nešto”: senzibilnost i ponašanje koje privlači pregršt muškaraca, pune usne i zavodljiv osmijeh. S druge strane, pak, Marie je kratko ošišana i ofarbana, s rinčicom u uhu i u pupku. Dvije sušte suprotnosti, ali najbolje prijateljice. No, već prije njihove vožnje autocestom u Peugeotu, znamo kako sve nije u redu zbog samog uvoda u radnju filma gdje jedna od njih dvijee (Marie) bježi šumom, prekrivena krvlju i blatom. Od “neugodno” nabijene atmosfere u crvenom Peugeotu (istospolna podtekstualnost), redatelj nas vodi u sasvim drugačije okruženje. U polju, kraj ceste, parkiran je oronuli polukamion. U njemu se nalazi muškarac obučen u kombinezon, s kapom na glavi, dok mu netko pruža oralni seks. Bar tako mislimo sve dok tajanstveni stranac ne izbaci dekapitiranu žensku glavu na seoski put i odjuri u svom vozilu.

Kadar koji veže dvije razmjerno različite scene je sljedeći: kamera ukopana u jedno mjesto prikazuje idilu seoskog života, lijep krajolik te zalazeće sunce koje zlokobno najavljuje što nas čeka dolaskom noći… Aja je, čini se, vješt redatelj. Od odabira lokacije (kuća udaljene od civilizacije okružena poljem kukuruza) do znalački upotrijebljenog sukoba dviju stvarnosti: muškarasta Marie i njeno lutanje ispred kuće dok se ostali spremaju na spavanje predstavljena je uz znakovit nedostatak glazbene podloge, zvuk ljuljačke, psa i noći je u potpunosti pojačan; prljavi (kad kažem prljavi, to doista i mislim — neuredna i neoprana odjeća i masno lice) ubojica, s druge strane, predstavljen je s laganom atmosferskom glazbom dok se njegovo prijevozno sredstvo približava domu usred ničega. A onda, nova francuska ekstremnost koja kombinira slasher i splatter. Ma, kombinira sve.

Redatelj se ne zadovoljava samo stvaranjem neugodne atmosfere (što zbog napetosti između Marie i Alex, što zbog dolaska neizbježnog). Ubojstva su inovativna, krvava i nemaju pravila. Nitko nije pošteđen. Koliko god bio kriv ili nevin. Izravne posvete svojim uzorima su, također, na mjestu. Ubojičin kombinezon, sporo hodanje koje je uvijek uspješnije od trka progonjenih i nož prizivaju Carpenterova Myersa, a galoni prolivene lažne krvi Argenta ili Fulcija. Ono što vrijedi spomenuti iznimni su glumački nastupi Cécile De France i Phillipea Nahona, a pogotovo ovog potonjeg u ulozi poremećenog “mesara” što je — bravo, Aja — još jedan podsjetnik na Ajine možebitne utjecaje jer se Nahon i proslavio ulogom mesara u Noeovom Seul contre tous.


Haute Tension je teško opisati iz jednog jedinog razloga — njegova najveća kvaliteta, razlog zbog kojeg je čuven, leži u posljednjih 15ak minuta filma gdje se kockice počnu slagati, gdje saznajemo ubojičine motive. Kada bih ih naveo, otkrio bih zbog čega je film, osim briljantno izvedenih scena ubojstva, toliko cijenjen (koliko i necijenjen, jer rasplet razotkriva izvjesne rupe u scenariju). I zato to neću napraviti kako ne bih pokvario film onima koji ga nisu gledali. Iako je, znam, takvih malo.

Pola stoljeća horror filma:

The Innocents (1961.)
Village of the Damned (1960.)
Repulsion (1965.)
Rosemary’s Baby (1968.)
Night of the Living Dead (1968.)
Spalovac mrtvol / The Cremator (1969.)
The Last House on the Left (1972.)
Jaws (1975.)
Profondo Rosso / Deep Red (1975.)
The Omen (1976.)
Eraserhead (1977.)
Halloween (1978.)
The Fog (1980.)
Cannibal Holocaust (1980.)
Friday the 13th (1980.)
The Entity (1982.)
Poltergeist (1982.)
Videodrome (1983.)
Nightmare on Elm Street (1984.)
The Hitcher (1986.)
Near Dark (1987.)
Flatliners (1990.)
Jacob’s Ladder (1990.)
The Silence of the Lambs (1991.)
Bram Stoker’s Dracula (1992.)
Dellamorte Dellamore (1994.)
Scream (1996.)
Ringu (1998.)
Vampires (1998.)
The Blair Witch Project (1999.)
Stir of Echoes (1999.)
Odishon (1999.)
What Lies Beneath (2000.)
El espinazo del diablo (2001.)
Dog Soldiers (2002.)
The Forsaken (2001.)
Ju-on / Kletva (2003.)
Haute tension (2003.)
A Tale of Two Sisters (2003.)
Shutter (2004.)
The Descent (2005.)
30 Days of Night (2007.)
The Mist (2007.)
El orfanato (2007.)
The Orphan (2009.)

6 komentara za “Krvava romansa (2003.)

  • Deckard says:

    Imao sam jednom prilikom gadnu raspravu s par osoba jer sam rekao kako mi je ovo najprecjenjeniji i jedan od najlošijih horora koje sam uopće gledao i dojam se od onda nije popravio. Rupčage u logici scenarija su takve da se može kamiončina provesti kroz njih i drastično mi ruše dojam, a rijetko se spominje i to da je film djelomični rip off američke horor/triler serije “Intensity” nastale po romanu Deana Koontza.

  • Marin says:

    Sve znam. Al’ mi je film i dalje prilično kvalitetan, ako ništa zbog scena ubojstva (što to govori o meni? :D) koje su poprilično brutalne i, s tehničke strane, jako korektno izvedene.

    Gledajući film drugi put vrlo je lako shvatiti blage hintove koje redatelj ostavlja, ne bi li nam rekao u čemu je stvar, jelte.

    Al’ eto, ne bih htio spoilati.

    No, zbog jedne scene u filmu, skidam kapu redatelju.

  • Deni Zgonjanin says:

    Nemrem iskreno reći zašto, ali mi je ovaj film uvijek bio drag, od kad sam ga prvi put pogledao pa sve do danas… Možda zbog Cecile, možda zbog kraja, možda zbog atmosfere… Ne znam…

  • maxima says:

    Dobar film, sjeo mi je. Nisam ga “vagala” ili secirala, jednostavno mi je sjeo.

    Dobar osvrt 😉

  • bakero says:

    Menio isto odlično sio, ovaj redatelj mi odgovara, definitivno

  • marlon says:

    nista posebno, preokret ne smi bit sam sebi svrhom nego triba bit logican

Leave a Reply

Your email address will not be published.