Kako je Orson Welles pljuvao po kolegama

Piše: Tena Strahinec

Kritike najpoznatijih aktera filmskog svijeta jednog od najvećih filmskih redatelja svih vremena objavljene su u knjizi My Lunches with Orson: Conversations Between Henry Jaglom and Orson Welles koja izlazi 16. srpnja ove godine. Autor knjige je Peter Biskind, a razgovori u knjizi su transkripti intervjua između Orsona Wellesa i njegovog prijatelja i redatelja Henryja Jagloma, snimljeni za vrijeme njihovih ručkova u poznatom kalifornijskom restoranu Spago 1981.-1983. godine. Snimke sadrže Wellesovu priču o usponima i padovima njegove karijere te kritike glumica i glumaca, kao i redatelja koje je poznavao. Transkripti ustvari dočaravaju ležernu atmosferu Wellesovih razgovora s prijateljem, bez dlake na jeziku. Štoviše, za vrijeme snimanja intervjua Welles je tražio da diktafon bude čim dalje od njih dvojice kako bi razgovor zvučao što opuštenije. Umro je od srčanog udara samo nekoliko dana nakon njihovog zadnjeg sastanka. Njegova ideja bila je da napiše autobiografiju na temelju snimljenih razgovora, no taj zadatak ipak je pripao Biskindu.
U ovim razgovorima, Welles je Charlieja Chaplina nazvao arogantnim, Jamesa Stewarta lošim glumcem, a Spencera Tracyja punim mržnje i nije podnosio, kako kaže, njegove „romantične stvari“ s Katharine Hepburn. Za Laurencea Oliviera je rekao da je glup te komentirao da su njegove prve dvije scene u Kralju Learu nešto najgore što je ikad vidio u životu. Također je rekao da Joan Fontaine „ima dvije ekspresije i to je to“, a da je Norma Shearer „jedna od najmanje talentiranih dama koje su se pojavile na srebrnom platnu“. Bette Davis nije mogao ni vidjeti, kao ni oskarovku Jennifer Jones za koju je rekao da je beznadna.

Humphreyja Bogarta je ismijavao jer je izazivao tuče u noćnim klubovima, za Josepha Cottena Welles kaže da je brilijantan, a za Johna Waynea je rekao da ima manire kakve se rijetko viđaju među glumcima u Hollywoodu. Spomenuo je i Marilyn Monroe, kojoj je želio pomoći u vezi njezine karijere te ju je zato vodio na zabave, no nitko ju u to vrijeme nije želio ni pogledati. U jednom restoranu za vrijeme ručka s Jaglomom je do njega došao Richard Burton i rekao: „Elizabeth [Taylor] je sa mnom. Želi Vas upoznati. Mogu li je dovesti do Vas?“ Welles je odgovorio: „Ne. Kao što možete vidjeti, usred ručka sam.“ te je kasnije komentirao: „Burton je imao veliki talent koji je sad uništen. Ispao je predmet sprdnje s poznatom ženom. Sada samo radi za novce, radi najgora sranja.“

Što se tiče redatelja, divio se Carolu Reedu, a za Hitchcocka je rekao: „Ne razumijem Hitchcockov kult. Posebno kasniji američki filmovi… Egoizam i lijenost. Neku večer sam gledao jedan od najgorih filmova koje sam ikad vidio u životu [Prozor u dvorište, izv. Rear Window]… Potpuna bezosjećajnost prema onome što priča o voajerizmu može biti. Reći ću ti što je zapanjujuće. Otkriti da Jimmy Stewart može biti loš glumac… Čak je i Grace Kelly bolja od njega, on pretjeruje.“

Još neki od glumaca i redatelja koje spominje su Daryl Zanuck, Jack Nicholson, Harry Cohn, Ronald Reagan, Greta Garbo, John Ford, Peter Bogdanovich, Rita Hayworth, Winston Churchill, Marlene Dietrich i mnogi drugi.

2 komentara za “Kako je Orson Welles pljuvao po kolegama

Leave a Reply

Your email address will not be published.