Jerry Maguire (1996.)

Piše: Marin Mihalj

Jerry Maguire (1996., 139 min.)

Redatelj: Cameron Crowe

Scenarist: Cameron Crowe

Glume: Tom Cruise, Renée Zellweger, Cuba Gooding Jr., Jonathan Lipnicki, Kelly Preston

 

Prvo želim naglasiti kako se u ovom filmu nalaze jedan od mojih najdražih glumaca (Tom Cruise) i uvjerljivo najodvratnija glumica koju sam imao priliku gledati (Renée Zellweger). No, odvratna je postala prijelazom u 21. stoljeće, tako da sve to i nema neke velike veze s ovim filmom. Ali, nekako moramo proći taj uvod, pa sam krenuo s tom, za ovaj film prilično nebitnom, informacijom. Sad kad smo završili s tim, ne bi bilo zgorega nešto reći o ovom filmu, koji nije klasična romantična komedija na koje smo naviknuti, nego je to, radije, kao i skoro svaki film Camerona Crowea – istrgnuta slika života vjerno predočena na velikom platnu. Ili na maloj televiziji. Tužna i sretna, baš kao i sam život.

Radnja filma smještena je u devedesete godine prošloga stoljeća i bavi se životom Jerryja Maguirea, sportskog agenta koji jedne večeri doživi totalni meltdown, napiše priručnik o nekom novom pravcu kojim bi se trebalo krenuti. Nakon što dobije aplauze kolega radnika koji, vjerujem, misle slično kao i on, ali se boje izjasniti, Maguire dobiva poziv radnog kolege koji ga otpušta u punom restoranu da ne bi napravio scenu. Nakon otpuštanja, Maguire ulazi u borbu s vremenom: pokušat će privući što više klijenata dok pakira svoje stvari iz tvrtke, ali na kraju uspijeva osvojiti naklonost neobičnog Roda Tidwella, igrača američkog nogometa, i tajnice Dorothy, koja je u njega, naravno, zaljubljena. To je taj dramski, kasnije i komedijaški dio filma. S druge strane, nakon što biva otpušten s posla, veza s power-hungry droljicom Avery propada, a s vremenom Jerry počinje gajiti osjećaje prema Dorothyjinom preslatkom sinu Rayju.

Cameron Crowe čovjek je koji je svijetu filma dao nekoliko nezaboravnih junaka, ali nijedan nije ušao u pop kulturu kao Jerry Maguire. Jer, kad kažete Jerry Maguire, tko se ne sjeti scene njegovog gubljenja živaca i pozivanja ljudi da idu s njim? Ili over-the-top performans Cube Goodinga, Jr.-a, koji, ipak, ni na jedan jedini trenutak nije dosadan? No, sve to možemo staviti u zapećak i okrenuti se pravoj zvijezdi ovog filma, a to je vječno podcijenjeni ter patuljasti Tom Cruise. On je film. On je Jerry Maguire. Čovjek koji je nekoć gajio osjećaje prema sportu, postao je još jedan u nizu bešćutnih agenata koji  ne mari za svoje klijente, i onoga trenutka kad se želi mijenjati, stvoriti novi sistem koji će samo pogodovati svima, sistem koji je on pomogao stvoriti mu okreće leđa i od njega stvara nepoželjnu osobu, maligno tkivo koje treba, brže-bolje, odstraniti.

Da ne bi potpuno poludio u svijetu koji mu je okrenuo leđa, suprostavljeni su mu Dorothy i njen sin Ray. Ona je slatka i smotana, baš kao i njen sin, i, iako joj razum govori da je ponor razlika između nje i Jerryja prevelik, srce je jače od razuma i ono će na kraju pobijediti, uvjeriti razum da je put koji je odabrala ispravan. Poseban segment filma zauzima sama završnica kad se Jerry dolazi ispričati, tražiti natrag ono što je, možda izgubio, i sve to u nekom light Stanley Kowalski izdanju. Cameron Crowe savršeno pogađa ton filma. Zna koristiti patetične elemente priče, ali ne inzistira na njima previše. Zna koristiti glazbenu podlogu ne bi li u nama izazvao osjećaje, ali nikad to nije isuviše manipulatorski nastrojeno. Jedini manipulatorski potez je upošljavanje mladog Jonathana Lipnickija u ulozi Rayja. Dok gledaš film svjestan si zašto je to, da u vama probudi onaj awww osjećaj, ali kad ga vidite ispred vas, to je jedino što možete reći i ne zamjeriti redatelju što nas tako mučki provocira.

Pa, ono, gledali na ovaj film kao na jedan od najboljih nastupa Toma Cruisea, posljednji film gdje je Zellweger bila simpatična, film gdje je sporedni glumac ukrao cijeli show, najavu velike karijere Camerona Crowea ili, najvažnije, kao na film koji uspješno kombinira socijalni komentar, dramu, komediju… što god mislili, vjerojatno niste pogriješili.

6 komentara za “Jerry Maguire (1996.)

  • vanja says:

    izvrstan film (također prvi put pogledan tijekom ciklusa – jer ne volim Toma Cruisea iz nekog razloga :( (mea culpa) ) no užitak je potpun. jedan od njegovih najboljih filmova, možda čak bolji i od Top Gun-a

    txs, marine, otprilike si pogodio točno kako je na mene utjecao film (samo što ja manje volim Cruisea od Rene, a nijedno ne volim posebno … 😀 )

  • vanja says:

    Lažem, Cruise mi je dobar bio u onom s Paulom Newmanom, odličan! (ah, kržljaju vijuge …) “The color of money”?

    Anyway, recenzija za desetku. Film za osmicu, ali pošto rom-com-drame ionako pristrasno ocjenjujem … 😀

  • Izabela says:

    ‘tužan i sretan’, u potpunosti pogođeno, kao i cijela recenzija, a na krajeva i film, jel:D

  • Vedrana Vlainić says:

    Jao, baš volim ovaj film! Iako niti ja, kao ni Vanja, Cruisea ne preferiram naročito, ali mu priznajem da je zbilja solidan i da, slažem se, podcijenjen glumac (dobio me Rain Manom, šta ću…). Spot-on recenzija, baš bittersweet i životan film. I ima u sebi jednu od valjda dvije Springsteenove pjesme koje volim… 😀

  • Huco says:

    Show me the money!!!

  • vanja says:

    Cruise je zbilja vrstan glumac, točno, nema to veze s tim je li ga ja volim ili ne – neospornih masu uloga ima taj, iako bi one koje bih ja izdvojila vjerojatno bile miljama daleko od tuđih izbora, as usual 😀

    Ah … wainman…

Leave a Reply

Your email address will not be published.