It Happened One Night (1934.)

Piše: Jelena Djurdjic

It Happened One Night (1934., 105 min.)

Redatelj: Frank Capra

Glume: Clark Gable, Claudette Colbert, Walter Connolly, Roscoe Karns

 

Nedavno, BC (before Carpenter; back na home, dolje, desno, ’Kava i pljuge’), dok sam razmišljala znam li ga što pitati i iskoristiti ponudu velikoga štrumfa ovdašnjeg, malo sam se zanimala temom remakeova, zašto, trebaju li, koliko, kada. Danas, dok sam ponovno gledala Gablea kako stopira, u glavi mi se motala primisao – e, ovo se da i može ponovno snimiti. Odlična osnovna postavka, tekst, držati se epohe i eto romantične komedije kakvu Hollywood, kad je Allen već opsjednut europskim metropolama, nema od ’97. i Bolje ne može.

It Happened One Night prvi je film koji je osvojio Grand Slam Oscara  (režija, glumac, glumica, scenarij), ali Capra nije lako snimio ovu stvar. Redatelj koji je imao već tada jednu nominaciju za Oscara, koji je kasnije režirao klasike poput  Mr. Smith Goes to Washington i It’s a Wonderful Life, nije uspijevao zaokružiti casting, neprestano čašćen od glumaca komentarima da ništa gluplje pročitali nisu (adaptirana priča Samuela Adamsa), čak i ovih dvoje koji su prihvatili uloge (Colbertova, šesta glumica po redu kojoj je uloga ponuđena,  pristaje tek nakon što su joj duplirali plaću i snimanje sveli na četiri nedjelje) ostali su upamćeni po izjavama: “Let’s get this over with.” (Clark) i “I just finished making the worst picture I’ve ever made” (Claudette). Još jedna od urbanih legendi vezanih za ovaj film je i ta da su proizvođači muških potkošulja pokušali tužiti Columbiu. Naime, u jednoj sceni kada se Gable skida, ne bi li je ubrzali efektnosti radi, on istovremeno svlači košulju i potkošulju, pa se stekao dojam da potkošulju nije ni nosio, ergo postaje odjednom cool ne nositi potkošulju, što dovodi do sloma tržišta potkošulja.

Elem, Peter Warne (gdin Gable) i Ellie Andrews (gđica Colbert) slučajno su upareni partneri, na proputovanju od Miamija do NY-a. Peter je novinar, čovjek koji i pijan i trijezan svojim pretpostavljenima na slikovit način govori što misli o njima, čak i ako to znači da ostaje bez posla, ili upravo tada najviše. Ellie je sirota mala bogatašica, iz prkosa ocu šatro udata za nekog pretencioznog skota. Na početku filma svjedočimo njenom bijegu iz virtualnog zatvora (otac je nigdje ne pušta samu, ona nema svoj život, i sl.) – jahte, nakon čega u Miamiju, u autobusu na putu za New York biva primorana dijeliti sjedište sa, sa… Peterom! Prvo se malo ne podnose, pa imaju kao poslovni dogovor, pa se upoznaju, pa se ona malo udaje, sada za stvarno, za onog pretencioznog skota, ima i obrta iznenadnih, ma ima sve.

Cijelu stvar postavlja na noge dosta dobro napisan dijalog, jer na odnosu glavnih likova film zapravo i živi. Motiv suprostavljanja a upućivanja jedno na drugo dvoje različitih, inteligentnih, zgodnih  ljudi iskorišten je zilion puta, ali ako bi mu se tražio filmski prapočetak, to bi bio upravo ovaj odnos. Colbertova (Cleopatra, Since You Went Away) stvara živahnu Ellie, naivnu, nadahnutu i inspiriranu željom za ultimativnom slobodom, dok Gable (Gone with the Wind) briljira u ulozi novinara, simbola slobode u američkoj pop kulturi, blago sklonom najprihvatljivijem od poroka – alkoholu. Njen otac (Walter Connolly) i njegov šef (Roscoe Karns) daju potreban dodir stvarnosti, a epizode vozača autobusa i uličnog razbojnika malo gegova na prvu loptu.

Zašto danas ovaj žanr faktički ne postoji i predstavlja istinsku sprdnju? Zato što ga se ozbiljni redatelji ne prihvaćaju, zato što je bezbrižnost zlatnog doba Hollywooda zamijenila suvremena bezbrižnost aka površnost koju vjerno dočaravaju Sarah, Jennifer, McConaughey, Sandler & co. „I thought drama was when the actors cried. But drama is when the audience cries.“, rekao je Capra. Možda se sad smijemo i plačemo na druge teme – odgovorit će neki vrli producent. Neće biti.

2 komentara za “It Happened One Night (1934.)

  • Vanja says:

    Više sam se ismijala recenziji nego kad sam (tek nedavno, kad smo se pisali tko će što) pogledala film – savršena je! 😀 I yes, pogledat ću film opet, jer je vrckav i veseo i ima sve što treba

    “Zašto danas ovaj žanr faktički ne postoji i predstavlja istinsku sprdnju? Zato što ga se ozbiljni redatelji ne prihvaćaju, zato što je bezbrižnost zlatnog doba Hollywooda zamijenila suvremena bezbrižnost aka površnost koju vjerno dočaravaju Sarah, Jennifer, McConaughey, Sandler & co.”

    O, yes…

    Nemam zbilja ništa protiv “novih” rom-comova, apsolutno ništa, to mi je općenito govoreći jako dragi žanr, ali ovi su stari biseri jednostavno – biseri. Sad samo čekam “Bringing Up the Baby” 😀 E to je koma od filma, zbilja!

    Ovo je baš savršeno za uvod u ciklus 😀

  • Izabela says:

    i film i recenzija, apsolutan užitak:) slažem se-dijalozi su ono što baš čini film živim i neizrecivo simpatičnim,a možda je to i stoga što bezuvjetno padam na gablea-jedini pravi kralj Holywooda-rekla bi moja baka,ali i claudette je izvrsna, a caprin duh ne može da te ne napuni energijom;odista, pravi biser. ali ne za svakog, jer jel, današnja generacija..khm. no dobro, svakom svoje:))

Leave a Reply

Your email address will not be published.