Harold and Maude (1971.)

Piše: Franjo Zajec

Harold and Maude (1971., 91 min.)

Redatelj: Hal Ashby

Glume: Ruth Gordon, Bud Cort, Vivian Pickles

 

Prije nego što pogledamo neki film, stvaramo si određeni stav, stereotip ili očekivanje. Ništa čudno, to je jednostavno nešto što svi radimo htjeli mi to ili ne. Tako i sad, kada sam dobio priliku recenzirati ovaj, meni do nedavno nepoznati film, nisam očekivao ništa posebno, čak sam pomislio da će to biti gubitak vremena. Ljubavni filmovi nisu moja furka, no neka vas to ne obeshrabri od daljnjeg čitanja, jer do kraja biste se mogli iznenaditi, baš kao i ja s Haroldom, Maude i njihovom sudbinom. Crna komedija koja se poigrava ljudskom naravi, načinom kako pojedinci doživljavaju svijet oko sebe i, naravno, jednom neobičnom ljubavi.

Već prva sekvenca udara ravno u glavu. Harold (Bud Cort) se spušta niz stepenice, zapali svijeće, popne na stol i objesi, dok njegova majka Mrs. Chasen (Vivian Pickles) komotno razgovara na telefonu. Ona se na to ne obazire, jer, kako kasnije saznajemo, to je samo još jedan u nizu od njegovih mnogobrojnih pokušaja samoubojstva. Morbidno zabavan početak performansom samoubojstva odaje kakav će biti i ostatak filma. Harold ima dvadeset godina, dolazi iz aristokratske obitelj, živi s majkom u ogromnoj vili i ima bizaran hobi odlaska na sprovode. Na jednom takvom sprovodu upoznaje se s Maude (Ruth Gordon), koja dijeli njegovu fascinaciju smrću, ali na posve drugačiji način. Ona je ekscentrična udovica, u dobi „jeseni života“ kako sama opisuje, ali puna je životne energije i okolinu gleda očima nestašnog djeteta. Malo pomalo, njih dvoje se počnu družiti i otkrivati jedno drugome. Bez potrebe pokazivanja afekcija, ispričaju si kratke pripovijesti strasti i nastanuju se u malom svijetu gdje mogu hraniti kosture prošlosti, odvojene opsesije i personalne demone.

„I like you, Maude.

I like you, Harold.“

Harold je disfunkcionalan mladić kojeg pokušava kontrolirati njegova majka. Nema prijatelje, zapravo, ne želi ih imati. Njegov bolesni smisao za humor zabavljao me tijekom cijelog filma, posebno domišljati načini na koje je tjerao potencijalne žene koje mu je majka bezuspješno pokušavala namjestiti za ženidbu. U tim mladim djevojkama nije pronašao ono što nije niti tražio, a otkrio je u Maude. Srodnu dušu. Velika razlika u godinama nije ih spriječila da se njihovo druženje pretvori u prijateljstvo i, naposljetku, ljubav. Prije četrdeset godina na takvo ponašanje gledalo se poprijeko, osuđivalo ga se, čak i zabranjivalo. Danas, ipak, to i nije neki tabu – koliko često vidim stare bogate prdonje kako po gradu šeću s najnovijim preplanulim akvizicijama od 20-ak godina i isto tolikim kvocijentima inteligencije. Kada je Harold majci otkrio svoje namjere za Maude, u nadi da doživi prihvaćanje jer je napokon prošao ženu s kojom želi provesti ostatak života, ona ga je zauzvrat (ponovno) poslala neučinkovitom psihijatru i morao je odslušati poprilično neugodan i eksplicitan govor o odvratnosti ženskog tijela, naravno, kod lokalnog svećenika. Maude je dijametralna suprotnost Haroldu, rekli bi neki suprotnosti se privlače(?), ona ne živi život, nego ga grli, prihvaća i umjesto molitve, komunicira s njim. Vrckava 80-godišnjakinja radi što želi (npr., svaki dan ukrade automobil), pri tome ne obazire se na društvene i zakonske norme društva. Zanimljivo da su sve scene kada je Maude vozila auto ili motor bile inscenirane, jer glumica nikad u životu nije naučila voziti.

On ne priča puno, ona melje sve u šesnaest. Vjerojatno namjerno prikazani kao potpune različitosti da se naglasi cijela neobičnost filma. Jedino što ih veže jest da su oboje u jednom trenutku života izgubili nekoga do koga im je stalo. Njihova komunikacija i obzirnost podsjetili su me na odnos kakav sam imao sa svojom bakom, ali, naravno, bez onog romantičnog dodatka. Smatram da je dobitnica Oscara Ruth, majstorski odglumila Maude i drago mi je što je sada mogu povezivati uz ovu ulogu, a ne samo one dijabolične starice iz Rosemary’s Baby. Zapravo, oboje su dobro odradili svoje uloge, dajući priči prijeko potrebnu dozu realnosti, koja me polako uvukla u njihov svijet i na kraju definitivno nisam ostao ravnodušan. Doista nemam nikakvih većih zamjeriki, osim možda toga što sam do polovice filma mislio da Harold ima oko 10 godina… ili sam to samo ja? Htio bi zahvaliti Paramountu što nije dopustio redatelju Halu Ashbyju scenu seksa. Mislim da bi mi to ipak bilo previše. Čak ne bih imao ništa protiv da je ostalo samo na temi prijateljstva, ali tada bi nedostajao efekt kontroverze. Sountrack Cata Stevensa (Yusufa Islama, kako želite) odlično je dočarao atmosferu filma i onu idilu slobodne ljubavi iz ere ’60-ih.

„Give me an L. Give me an I. Give meVGive me an E. L-I-V-E. LIVE !“

Ako ste se u iti jednom trenutku djetinjstva osjećali kao da ne pripadate ovdje, onda je ovo film za vas. Film koji nas podsjeća da smo svi smrtni – memento mori, da treba uživati i smijati se bez obzira na to koliko ste mladi… Harold i Maude koji su se međusobno iskoristili da ponovno pronađu radost u onim malim stvarima. Sometimes we have to stop and smell the flowers. Nije im trebao nitko i ništa. Prošlost, sadašnjost i budućnost bili su neminovno isprepleteni linijom ravnodušnosti. Otkucaji pogleda i nasumični trzaji srca, stavljali su dušu u potrošno tijelo besmrtnosti i nakon toga. Ljubav možda, zapravo da, jer prikladniji naziv još nije izmišljen.

2 komentara za “Harold and Maude (1971.)

  • Jelena Djurdjic says:

    zbog predstave s Milenom Dravić nikad se nisam mogla smisliti da odgledam film

  • Vanja says:

    Meni je vrijeme to pogledati. (Naredila sam si gledati kako izlaze recenzije, ili bar “otprilike”).

Leave a Reply

Your email address will not be published.