Dog Soldiers (2002.)

Piše: Danijel Špelić

Dog Soldiers (2002., 105 min)

Redatelj: Neil Marshall

Glume: Sean Pertwee, Kevin McKidd, Emma Cleasby

 

Vukodlaci na filmu imaju svoj trag, ali manji nego je to slučaj s vampirima i ostalim čudovištima koja pripadaju i dolaze iz faze klasičnog Hollywooda. Problem obično bude i u njihovom predstavljanju: nesretna i tužna sudbina izdvaja ih od ostatka gomile (jedino mu Frankenstein parira po karakteru) što je kroz vrijeme rezultiralo s nekoliko kvalitetnih filmova, no koji nikad nisu posve uspjeli napraviti horor atmosferu kakva se traži za jedan žanrovski film. Ne možemo se užasavati nekoga tko je na svoje stanje osuđen protiv svoje volje, zar ne? No što ako bi vukodlacima oduzeli tu notu nesretnika iz uobičajene karakterizacije, dodali im krvoločnost kakva i pripada zvijeri koja ovisi o punom mjesecu te mu izbrisali osjećaj krivice i/ili grižnju savjesti? Govorili bi o potpuno drugačijem filmu, a to, vjerujte mi na riječ, nije uopće loša stvar. Malo bacanja tradicije kroz prozor nije nikome naškodilo, a nekako bi se počeo isticati i onaj koji to napravi. O svemu tome biti će par riječi u redovima koje slijede, pa se priključite vožnji, obećavam vam da će biti napeta.

Priča Dog Soldiersa započinje izvan područja na koje smo naučili, Amerikance su zamijenili Englezi, velike dvorce prelijepe škotske šume, a umjesto šekspirijanske tragedije dobili smo pravo čovjek protiv životinje borbu. Grupa vojnika odlazi na nekakve rutinske vježbe, sve dok ne nalete na krvave ostatke jedinice koja je ondje bila prije njih i tragove koji ukazuju na to da ih je napalo nešto puno veće od običnog neprijatelja. Ne treba previše vremena da i nova jedinica ostvari kontakt s gadnim stvorovima, a jedina opcija koja ima nekog smisla jest – povlačenje. Strategija upali samo djelomično, pošto se povlače u usamljenu kuću unutar šumskog područja. To znači biti teški pehist jer kuća je adresa vukodlaka koji ih proganjaju, a naši junaci imaju krvavu noć za pregurati ako žele dočekati svitanje živi.

Toliko stvari za reći i pitanje je odakle krenuti. Od čovjeka koji je napravio film bilo bi najbolje. Neil Marshall do tada, ljeta gospodnjeg 2002., nije bio nitko i ništa, što ne treba iznenađivati, Dogs su mu debitantski večernji film, ali u roku odmah je zadobio simpatije kritike i publike koji znaju cijeniti novitete koji razbijaju stare predrasude. Marshall je i autor scenarija, a da je baš toliko originalan – nije. Zašto nije? Kada netko ide raditi scenarij na osnovu posveta filmovima koje voli, to nikad ne zvuči baš dobro, a Marshall nije ni skrivao kako su mu uzori stari majstori, ne nužno povezani s horor žanrom. Dogs… zato u sebi imaju elemente Hillove Southern Comfort, vojna jedinica koja se nađe u problemima i u sukobu s lokalnim življom unutar prelijepe, no zabačene prirode, a nije mu mrzak ni rad Johna Carpentera; grupa suprotnih karaktera treba pregurati noć u zatvorenom prostoru okružena superiornijim neprijateljem, čime je Assault on Precinct 13 ispisan cijelom širinom preko drugog dijela filma. Film broji još nekoliko referenci na par naslova koji nisu tako jasno ispisani, ali važno je da Marshall nije radio film koji bi kopirao spomenute uzore mu. Njegov scenarij je svjež kao jutarnja rosa, s odlično ocrtanim likovima, situacijama i dijalozima koje je gušt slušati. Nije loše za debitantski film, ne. A ne libi se upotrijebiti i neke nove redateljske trikove kako bi podcrtao ono što želi reći.

Sukob čovjeka vs. životinje ne može funkcionirati nikako drugačije nego brutalno, bez milosti. Dog Soldiers tu ne poznaju granice, akcija je režirana nasilno, brzo, krvavo i žestoko, čime je stara tradicija svakako uzela odmor (a nećemo reći da Marshall nije koji put pogledao i Cameronove Aliense jer jest) no treba spomenuti da je sve to došlo jako blizu grafičkog pretjerivanja (srećom, nije prešlo tu granicu) te da neke stvari možda i ne funkcioniraju kako trebaju. Tako imamo i jedan ženski lik koji naše soldate prebacuje do kuće i imanja, no u ostatku priče ona sama i nema nekakvu posebnu ulogu… sve dok se otkrije preokret zašto ih dovela tamo. Također, par likova je bolno nerazrađeno (osim glavnog dvojca) i odmah u startu se zna kako će biti posluženi na pladnju te se samo očekuje na koji način će biti servirani. Ali, to je i općenita mana ovakvih filmova s survival formulom, netko mora izginuti da bi se postigao željeni efekt te takvi likovi rijetko kada dobiju prostor za razradu osim onog osnovnog. Marshall ih koristi s namjerom, ubija jednako tako (padne i koja referenca na neki film u tom postupku), ali žrtvovanje logike, pa čak i karakterizacije, da bi se dobilo na napetosti i jest poanta da se napravi drugačiji film. Vukodlaci ovdje ne predstavljaju nekoga koga bi trebali žaliti, oni su jednako tako mogli biti zamijenjeni malim zelenima iz druge galaksije i stvar bi bila jednaka. Zato je akcija besprijekorna, sukobi prsa u prsa režirani su s stilom i kvalitetno, žestoko, čime je dobrano prikrivena činjenica da je film imao budžet veličine kikirikija (par stotina tisuća funti, ako se ne varam) te ne možemo zamjeriti što se nekim naglašenim trikovima skretala pažnja s tih stvari koje obično budu uočljive kod filmova s malom lovom koja je uložena.

A ekipi iza kamere pomoglo je i originalno mjesto radnje. Škotske su šume i krajolik ugodni oku, nema setova koji djeluju umjetno (to se malo osjeti u drugom dijelu filma) i ne može se reći da su upotrijebljeni kao još jedna mogućnost krpanja malog budžeta. Osobno, veliki sam obožavatelj prirode kao takve, autentične, i djeluje kao prirodno mjesto za sukob čovjeka i životinje (nikako nekakvi srednjovjekovni dvorci) da ne govorim kako kadrovi pridodaju nešto novo u materijalu. Treba spomenuti i kako je film montiran pregledno, priča ima svoju glavu i rep te, iako je riječ o hororu, ne udara (barem ne previše) po inteligenciji gledatelja. Marshall zna gdje se mora koristiti smirena ruka pri snimanju, a gdje nešto žešća, čime je čovjek pokazao da se na njega može računati i na nešto još bolje u daljnjoj budućnosti. I to ne bez razloga jer, ovo se mora spomenuti, nakon Dog Soldiersa neke stvari su se dogodile.

Neil Marshall režirat će cijenjeni horor film The Descent, čime će potvrditi kako nije samo još jedan srećković kome se zalomio dobar debitantski film, te da ima oko i ruku za pisanje, kao i režiranje uradaka koji će odjeknuti izvan matične mu države. A Dogs… su imali takav odjek koji je odmah pokrenuo glasine kako će se dogoditi nastavak koji bi nastavio priču. Možda je sretna okolnost što se nije dogodio jer oko originala se danas znaju lomiti dileme radi li se o najboljem filmu s vukodlacima (pa, dobro, možda nije najbolji, ali je pri vrhu), što nije loše ako se u obzir uzmu sve stavke oko njegova nastajanja. Ono oko čega nema dileme jest da se radi o rasnom i punokrvnom survival horor uratku, kvalitetne režije, dobro zaokružene i pregledne priče, koji nudi atrakciju, napetost i krvoločnost te za kojeg se bez muke može reći da je kultni film s razlogom.

The Innocents (1961.)
Village of the Damned (1960.)
Repulsion (1965.)
Rosemary’s Baby (1968.)
Night of the Living Dead (1968.)
Spalovac mrtvol / The Cremator (1969.)
The Last House on the Left (1972.)
Jaws (1975.)
Profondo Rosso / Deep Red (1975.)
The Omen (1976.)
Eraserhead (1977.)
Halloween (1978.)
The Fog (1980.)
Cannibal Holocaust (1980.)
Friday the 13th (1980.)
The Entity (1982.)
Poltergeist (1982.)
Videodrome (1983.)
Nightmare on Elm Street (1984.)
The Hitcher (1986.)
Near Dark (1987.)
Flatliners (1990.)
Jacob’s Ladder (1990.)
The Silence of the Lambs (1991.)
Bram Stoker’s Dracula (1992.)
Dellamorte Dellamore (1994.)
Scream (1996.)
Ringu (1998.)
Vampires (1998.)
The Blair Witch Project (1999.)
Stir of Echoes (1999.)
Odishon (1999.)
What Lies Beneath (2000.)
El espinazo del diablo (2001.)
Dog Soldiers (2001.)
The Forsaken (2001.)
28 Days Later (2002.)
Ju-on / Kletva (2003.)
Haute tension (2003.)
A Tale of Two Sisters (2003.)
Shutter (2004.)
The Descent (2005.)
30 Days of Night (2007.)
The Mist (2007.)
El orfanato (2007.)
The Orphan (2009.)
Los Ojos de Julia (2010.)

4 komentara za “Dog Soldiers (2002.)

  • Geri says:

    daleko od najboljeg s vukodlacima. To su američki vukodlak u londonu i the wolf man. Oov je zabavan film sa dobrim vukdolacima, ali nikako najbolja što potvrđuju i ocjene

  • Deckard says:

    Ocjena 1. Aupičku…

  • maxima says:

    Marshal me toliko puta razočarao ali s dog soldiers sam skorz OK, dobro nam je s vremena na vrijeme.

    Danny boy, interesting as usual 😀

  • Danijel says:

    Thank you, thank you very much :-)

Leave a Reply

Your email address will not be published.