Dobre zlikovke ili antijunakinje: Rubí i Scarlett

Piše: Izabela Laura

1


Piše: Izabela Laura

 


rubi 2

indeksiraj

Što je to zajedničko glavnoj protagonistkinji velikog filma klasičnog Hollywooda Zameo ih vjetar[1]onoj meksičke telenovele Rubi[2]? Na prvi pogled možda ne dijele ništa osim spola i činjenice da su obadvije svojevrsne anti-junakinje svijetova u kojima djeluju, ali između njih postoje neke paralele posebno važne upravo zbog razlika među njima[3].

Protagonistkinja i glavna Zlikovka

Rubi i Scarlett kreću iz dvije različite pozicije: Rubì je siromašna djevojka iz Meksika 21. stoljeća, dok je Scarlett bogata aristokratkinja američkog Juga na početku Građanskog rata. Obadvije su zanosne ljepotice koje izazivaju pažnju gdje god se našle, a i ne libe se koristiti svoje „ženske čari” kako bi u vidljivo muškom svijetu postigle svoje ciljeve. No čine to na bitno različite načine.

Rubin je glavni cilj pobjeći od neimaštine u kojoj se rodila, vriskova neuredne djece, skučene sobe koju dijeli sa sestrom, radoznalih susjeda tračerica, preživljanja umjesto življenja. Ona smatra da zaslužuje bolji život od onoga kojeg trenutno živi, a glavni adut u postizanju tog cilja jest njena iznimna ljepota. Rubi se obrazuje na prestižnom sveučilištu zahvaljujući napornom radu svoje sestre Cristine („dobra” sestra, radišna , skromna, brižna; njen antipod) koja je financira, ali obrazovanje koje tamo stječe ne vidi kao način da postigne zacrtano. Ako se načas osvrnemo na strukturu svijeta u kojem je Rubi prisiljena funkcionirati shvatit ćemo da to nije isključivo biranje lakšeg puta.

rubi 88

Gradnja identiteta
Okolinu u kojoj se Rubi kreće i kojoj želi pripadati karakteriziraju bogati i uspješni očevi i stričevi koji skrbe za svoje žene i djecu. Muškarci su ti koji djeluju u sferi javnog, koji posjeduju financijsku moć, poput oca njene „najbolje prijateljice”, imućne Maribel ili strica Maribelinog zaručnika. Rubin otac je doduše mrtav, pa njena sestra Cristina skrbi za nju i njihovu majku, ali život koji im taj novac omogućava daleko je od onoga što Rubi za sebe želi.

Štoviše, to mirenje sa sudbinom koje karakterizira njenu majku i sestru povećava kod Rubi prijezir prema stilu života koji vodi, ali i žudnju da ga što prije zamijeni s onim koji drži boljim. Ali siromašna i bez ikakve potpore, kako bi ona, prvenstveno kao žena, mogla dobiti luksuzan život za kojim teži? U muškarcu stoga Rubì traži najbrži i najsigurniji izlaz iz svijeta siromaštva i bolesti.

sgrTu se krije bitna razlika između nje i lika Scarlett O’Hare. Nakon što je rat uništio sve što je znala i imala, Scarlett je prisiljena sama djelovati kako bi se izvukla iz gladi i siromaštva koje je zateklo nju i ono što je ostalo od njene obitelji. Nekad prekrasna i bezbrižna, južnjačka će dama morati zaprljati ruke, doslovno i preneseno rečeno. Ona će brati pamuk, ubiti Jenkija koji joj upadne na imanje, pa i udati se za zaručnika svoje sestre kako bi njegovim novcem spasila svoju voljenu zemlju Taru. Međutim, ona to ne čini kako bi se prepustila njemu na brigu: naprotiv, preuzima jedan dio njegova posla i pretvara ga u pravi biznis. Scarlett ne samo što zasjeda u ulogu glave obitelji (nakon smrti njene majke otac joj izgubi pamet), nego u potpunosti ovladava sferom koja je donedavno bila rezervirana isključivo za muškarce, onom javnom, i iznenađenja li, čini to bolje od svih muškaraca koji je okružuju zajedno! Ona dakako izaziva kontroverze kod svojih sestara i susjeda, ali zahvaljujući njenim poslovnim sposobnostima i inteligencijom nitko na Tari više nije gladan.

Pomoć koju je dobila od Rhetta Butlera u mnogim prijelomnim trenucima svog života, služila je samo da je, kao u slavnoj sceni citiranoj u uvodnom tekstu kolumne, dovede do praga arene u kojoj je jedino u što se može pouzdati ona sama. I upravo u tim situacijama Scarlett, mada nekad prisiljena, prepoznaje svoje vrijednosti, svoju snagu te gradi vlastiti identitet.

Žena koja ubija[4], žena koja govori; bijesna žena

rubi alejOsobine koje karakteriziraju Rubi poput nedostatka želje za majčinstvom , egocentrizma, nagona za samoodržavanjem, stavljanja materijalnih dobara ispred prave ljubavi same po sebi ne moraju biti isključivo negativne. Zašto bi svaka žena htjela biti majka, zašto bi uvijek skrb za drugog trebala biti ispred skrbi o sebi ? No, zbog koda meksičke telenovele, takve su osobine, pogotovo kod ženskog lika nedopustive, odnosno onemogućuju protagonistici da postane junakinja.

Zato je Rubi otpočetka prikazana kao „zločesti” lik (primjerice, već u prvoj epizodi, kada namjerno polijeva kavom sestrinu haljinu koju joj je sašila majka). Struktura sapunice nalaže preuveličavanje običnih situacija[5], pa su tako hipertrofirane njene negativne osobine poput ljubomore, zavisti i kroničnog nedostatka suosjećanja za druge (mada Rubi, primjerice, spašava sestrinu kćer od udarca automobila i tako gubi vlastito dijete).

A u podlozi svih njih krije se bijes. Očituje se on u tonu njena glasa, sadržaju njena govora (ona vrlo eksplicitno iskazuje što želi i što ne želi) u njezinim postupcima, pa i činu samo-žrtvovanja odnosno odbijanju sreće s muškarcem kojeg istinski voli. Bijes, proizašao iz frustracije vlastitim životom pomiješan sa žudnjom za nečim boljim tjera je da, gotovo makinalno, radi kobne pogreške neprestano izmičući samoispunjenju.

Bovarizam, istinski grijeh

imagesJunakinje meksičkih telenovela uglavnom su, poput Pauline Martinez ili Marisol, dobre i lijepe, nevine, milostive žene, koje, unatoč patnji, prihvaćaju danu im sudbinu. Naravno, za to na kraju bivaju nagrađene. Rubi međutim nije takav lik. Ona kao svaki pravi villain odlučuje stvari preuzeti u svoje ruke i promijeniti tok sudbine u vlastitu korist. Zato jer ona nije bespomoćna, jer predstavlja naše skrivene želje, želimo da uspije[6].

Ali u čemu to točno? Žudnja koju posjeduje Rubi na početku se, kao i u slučaju Emme Bovary, čini kao da ima cilj: postati uglednom, bogatom ali i voljenom (Alejandrovom) ženom koju više neće ponižavati ljudi koji misle da imaju to pravo samo zato jer imaju novaca, kao što je to bio čest slučaj na fakultetu na kojem je studirala.

Ali taj cilj s vremenom gubi svoje obrise jer se Rubi počinje sama gubiti: kad sazna da jedini čovjek kojeg voli, Alejandro, nije bogat kako se činilo, preotima Maribelinog zaručnika Hectora, ali joj njegov novac ne biva dovoljnim pa se u priču upliće i njegov (bogatiji) partner Yago, a zatim i grof Lucio. Nedostatak koji Rubi osjeća manifestiran kroz glad za novcem i moći koju on donosi, ne može se popuniti jer je on u Rubinoj matrici mišljenja shvaćen pogrešno. Znam koliko vrijedim, rečenica je koju često ponavlja. A vrijednost same sebe projicira na drugog, odnosno mjeri je prema bogatstvu muškarca koji je može imati. To je igra koja nužno vodi u propast i jedini istinski grijeh ove zapravo tragične junakinje.

Zašto su nam bitne ?

last

Unatoč tome što Rubi  potvrđuje vrijednosni sustav meksičkih telenovela, a mogli bi reći i publike koja ih gleda (oholost i taština vode ka propasti, dobrota i poniznost bivaju nagrađeni), a lik glavne protagonistkinje stereotipnu priču o razornom djelovanju femme fatale, Rubi je kao (anti)junakinja važna jer je  aktivni sudionik kreiranja vlastite sudbine, ma kakva ona bila. Ista stvar vrijedi i za Scarlett , ali bih posljednje retke teksta ipak posvetila junakinji tog često omalovažavanog žanra telenovela.

Načini na koje Rubi „kreira” svoju sudbinu  čini možda su pogrešni, ali sam čin pobune protiv zadanog joj vrijednosnog i ekonomskog sistema ima katarzično djelovanje. Ona čini sve što se gledatelj ne usudi, usuđuje u njega sumnju jer što bi bilo da se zaustavila na vrijeme?

To će možda otkriti njena nećakinja Fernanda, jer kraj telenovele, kao i kraj Zameo ih vjetra, ostaje otvorenim. Rubi tako još jednom pomiče granice vlastita žanra i ponovno postavlja neizvjesnost i napetost u trenutku kada smo sigurni da je nastupilo smirenje.

Jednostavnost i banalnost stoga nisu epiteti kojima se Rubi može opisati, a zašto toliko volimo likove (dobrih ) Zlikovaca, uskoro raspravljamo na nekim sasvim drugačijim primjerima.



[1] Nastao prema istoimenom romanu Margaret Mitchell

[2] Nastala prema kratkoj priči meksičke spisateljice Yolande Varas Dulché

[3] Na samu strukturu telenovela i sapunica, kao i na njihovu publiku vratit ću se u nekim od slijedećih članaka posvećenih toj tematici.

[4] Stih iz uvodne pjesme telenovele Rubi.

[5] Prema Ien Ang, Watching Dallas: Soap Opera and the Melodramatic Imagination (1985)

[6] Prema: Tania Modleski, The Search for Tomorrow in Today’s Soap Operas

10 komentara za “Dobre zlikovke ili antijunakinje: Rubí i Scarlett

  • jelena says:

    poštenije bi bilo da je tekst samo o rubi

  • Izabela says:

    istina je da je priča o rubi prevagnula, najviše zbog toga jer sam smatrala da se o njoj manje zna. nadam se da je barem jasna temeljna razlika u gradnji identiteta. ali drugi put pripazim na ravnotežu kad bude bio ovakav koncept članka :)

  • Mirna says:

    Ja ću samo reći, da je meni članak baš uravnotežen. :) Lijepo si ih komparirala. S pravom si Rubi dala više prostora. Vrijeme je da i klasici jednom budu u drugom planu =).
    Za vrijeme čitanja imala sam osjećaj da se odmaram od sve sile vrhunskih ostvaraja s kojima nas bombardiraju na faksu, ali ih opet ne zapostavljam. To godi.
    Jedva čekam iduće čitanje. =)

  • jelena says:

    moj je najtačniji utisak da su spojene junakinje tvoje omiljene sapunice i omiljenog filma, da je to jedina autentična nit koja ih povezuje i da sii htela onoj prvoj da daš prostor (što je načisto cool) koji msš da zaslužuje. tekst mi se istovremeno dopada i msm da je netačan 😀

  • Izabela says:

    zašto netočan? 😀

  • jelena says:

    npr jer ne verujem u ‘građenje identiteta’ u španskoj seriji na razini koju ovaj tekst pretpostavlja a da sam gledala seriju osećam da bih mogla to taksativno da dokažem :D. ovako samo na osnovu teksta msm da je netačno za svaku sponzorušu, s dušom :D, reći da je madame bovari i svaku ‘aktivnu ulogu u kreiranju svoje sudbine’ pripisati zaostavštini scarlet o’hara

  • Marija says:

    Super tekst, dobar dokaz da se o žanru telenovela može i na malo ozbiljniji način govoriti. Zanimljiva interpretacija Rubí, da. Slažem se s tobom, i ja sam ju slično doživjela. Rubí jest više tragičan lik, nego neka zlikovka velika. Osoba s krivim životnim prioritetima.

    Problem je što kod meksičkih telenovela uglavnom nema nekih ozbiljnih tema pa postoji puno predrasuda, ali ovdje se stvarno može izvući dublja poruka.

    Rijetke su takve telenovele s malo drukčijom tematikom, ali ipak ih ima. Iduća koja je ovako dosta dobra za analizu je Moj grijeh, pa bi bilo lijepo o njoj neki članak pročitati ubuduće. Ako nisi pogledala, Izabela, svakako preporučam :)

  • Izabela says:

    @marija: dapače, prijedlozi su i više nego dobrodošli! svakako ću obratiti pažnju na tu sapunicu kad se slijedeći put budem bavila tom tematikom. drago mi je da ti se tekst sviđa i nadam se da ćeš nastaviti pratiti zašto monogamiju :)
    @jelena:kada govorimo o meksičkim telenovelama, svakako govorimo o posebnoj vrsti strukture i zapravo zakonitostima kojima se ona podvrgava, kao svaki drugi žanr, zbog čega likovi moraju funkcionirati na određeni način itd. ali isto tako kao i svaki drugi žanr, može se poigravati svojim granicama i tim pravilima koja ga definiraju. nema tu ostavštine scarlett o hare, ali činjenica da, kao većina junakinja mek.tel., rubi odbija pasivno podnositi vlastitu sudbinu, i to je zaista bitan momenat, jer je ona glavna protagonistkinja, a preuzima osobine koje inače pripadaju zlikovcima, upravo to odbijanje podređenosti, prkošenje sudbini, da kažem jezikom meksičke telenovele. naravno da kao takva ne može nego završiti kao zlikovka, odnosno sa zbog koda mora biti i tako prikazana, pa se neke osobine prenaglašavaju odnosno idu u krajnost. ali, to im je zajednička polazišna točka, njoj i scarlett, ne samo jer su meni dragi likovi, nego jer su žene, unutar društva (ili koda fikcionalne strukture) koje na sebe preuzimaju osobine svojih antipoda (spolnih/prema funkciji -junakinja/zlikovka-), i koje djeluje iako im svi zakoni kažu da ne smiju. kako, zašto, s kojim ciljem..to su sve razlike. al mi se učinilo zanimljivo oprimjeriti to. možda se nisam dobro objasnila, ali stojim iza svojih argumenata :)

    a bovarizam…apsolutno da, bez obzira na vrstu teksta, rubi i emma, vrlo slična, ako ne i ista stvar (evo baš nedavno opet čitah madame), po mojem sudu.
    inače, mada ovaj treći put kad gledah rubi, gledah samo određeni izbor epizoda, zaista mogu reći da joj struktura zaista nije tako banalan ai da bi se fina fina analiza mogla napraviti, sam za to

  • Matea Rebrović says:

    Hahah, ovaj specijal kao da je nekako feminiziran. Gdje ste, dečki?
    U svakom slučaju, odličan tekst i dobra analiza lika Rubi. To je bila prva sapunica u kojoj sam istinski uživala u zločestoći nekog lika, odnosno kako Marija kaže “lik s krivim životnim prioritetima”. Kraj te serije je baš, kako i sama kažeš, po vrijednosnom sustavu meks. telenovela. To mi je jedino žao, iako ga istinski štujem (!), ali bilo bi totalno ljudski i brutalno da je Rubi dobila najsretniji kraj ikad. Ali jbg..
    I još malo o tom vrijednosnom sustavu sapunica. Gledam ih od 5.godine i oduvijek mi je smetalo kad su mi roditelji i prijatelji pljuvali po tom “smeću” koje samo oduzima vrijeme i nije kao stvaran život. Dakako da se o tom žanru može raspravljati i uživati na pravi način, ali problem je što mu jako malo ljudi pristupa na ozbiljan način. Kao kad ti kažu da su crtići za djecu. Obožavam činjenicu što sam odrasla na sapunicama, jer su upravo one veliki dio mog odgoja i taj njihov vrijednosni sustav je utjecao na moje razmišljanje, stavove i osjećaje. Veliki dio svoje persone pripisujem upravo sapunicama jer sad kad sam odrasla, jasno vidim taj utjecaj. I nikad me toga neće biti sram, žalim ovu silnu djecu što će odrasti na fejsbuku. Kojim će ih vrijednostima fejsbuk naučiti?

  • Izabela says:

    ne bih ulazila u vrijednosni sustav meks.telenovela, mislimda bi se s tim fenomenom valjalo dobro pozabaviti (jer su dosta specifične ) i uzeti obzir kontekst iz kojeg dolaze , a koji baš i nema pretjerano poveznice s konkretno hrvatskih društvom (koncept iz 90ih poprilično vrijedi i danas ), ali kao što sam napisala maloprije, telenovela , kao i sapunica je žanr za sebe i ima svoja pravila.tako da apsolutno se slažem s tobom matea, kad kažeš zašto bi te bilo sram reći da gledaš to ili išta drugo što nije high- culture -product, jer u svakom se ‘tekstu’ pronalazi drugačija vrsta užitak i uglavnom publika prepoznaje pravila žanra i prihavaća ih, ako gleda. ne tražiš isto od kuma i od rubi, ali svaki uradat predstavlja posebnu vrstu užitka, zbog čega se i konzumira. ali o sapunicama će još svakako biti riječi. šesti mjesec nam je rezerviran za bavljenje bajkama, i njihovim reekranizacijama, a malo ćemo skoknuti i na područje plesne umjetnosti.

Leave a Reply

Your email address will not be published.