Dječak i njegov pas (A Boy and His Dog, 1975.)

Piše: Vedrana Vlainić

Dječak i njegov pas (A Boy and His Dog, 1975., 91 min.)

Režija: L. Q. Jones

Scenarij: L. Q. Jones

Glume: Don Johnson, Tim McIntire, Susanne Benton, Jason Robards, Alvy Moore, Helene Winston

 

Budući da sa žanrom odabranim za temu ovog ciklusa, moram priznati, vrlo loše stojim, naslove koje ću recenzirati bila sam primorana birati po zvučnosti, ili pak onoj rečenici-dvije sinopsisa, u nadi da će mi nečim privući pozornost. „A rather kinky tale of survival“, bilo je otisnuto jednim od onih rukopisu-sličnih Wordovih fontova koji su nam svima bili jako kul pri pisanju srednjoškolskih referata, ispod slike narančaste atomske gljive. „A boy communicates telepathically with his dog as they scavenge for food and sex“, daljnja je elaboracija na radnju filma. Nemojte me krivo shvatiti, nemam nastrane sklonosti u svakodnevnom životu, ali priznajem da me takva originalna, pomalo bizarna tema, odmah privukla.

Priča odvodi radnju filma korak dalje od ostalih post-ap filmova koje sam gledala. Drugi svjetski rat neposredno je slijedio Treći, a ubrzo i Četvrti, koji je trajao ravno 5 dana – taman dovoljno da se ispuca sve preostalo atomsko oružje i svijet u potpunosti pretvori u prašinu i pustoš kakvu će, godinama kasnije, popularizirati serijal Mad Max. Prikaz preostalog čovječanstva vrlo je sličan spomenutom kultnom klasiku. Generacijama nakon eksplozije posljednje bombe, društvo je spalo na strvinarenje, silovanja i razmjenu konzervi hrane za ulaz na projekcije retro pornića Ž kategorije. Vic (Johnson) napaljeni je osamnaestogodišnjak koji prilično uspješno preživljava kao solo-brijač, zahvaljujući najviše svom životnom partneru, mnogo inteligentnijem Bloodu (glas Tima McIntirea), specijalnom psu čiji njuh koristi za pronalaženje žena koje bi mogao iskoristiti da zadovolji svoj libido.

A Boy and His Dog, uz višestruke svjetske ratove i prijetnju neprikazanih mutanata, kombinira distopijsko društvo u kojemu tročlani odbor šalje robota da zavrne vratom svakome tko se ogluši na koje od strogo definiranih pravila, u film koji s SF-om graniči tek u najosnovnijem tematskom pogledu i uzdiže ga na nivo satire u stilu Kubrickove kultne Paklene naranče. Ideja je možda malo prevelik zalogaj za jedan niskobudžetni film (a pogotovo za vrijeme u kojem je nastao), ali nemojte odustati od njega tako brzo. Radi se o projektu nekolicine holivudskih veterana koji su željeli napraviti nešto drukčije, nešto što odudara od „sistema“. I u tome su u potpunosti uspjeli. Već od prve scene, kada Vic promatra skupinu mladih baraba koji demoliraju nekakvu improviziranu nastambu, čeka dok odu, ulazi unutra i zatiče golu, okrvavljenu, polumrtvu ženu te razočarano komentira situaciju s „Hell! They didn’t have to cut her! She could have been used two or three more times…“, postajete svjesni da se radi o nečemu što podosta odudara od filmova kakve smo navikli gledati. Nemojte očekivati mladog, neuglađeno zgođušnog anti-junaka koji će hrabrošću i mekim srcem koje skriva iza fasade razbijača nadvladati grupicu manijaka predvođenu psihotičnim megalomanom i, kao šećer na kraju, osvojiti lijepu i odvažnu djevojku koju je, po mogućnosti, spasio od spomenutih manijaka. Odličan obrat na kraju osigurava da je jedina pouka koju biste mogli izvući ta, da „prava ljubav“ postoji jedino između dečka i njegovog psa.

Vizualno, suočeni smo s materijalnom pustoši, no prava je pustoš ona moralna, dok promatramo ljudsko društvo u svom najprimitivnijem obliku od kamenog doba. Ako ste sposobni „probaviti“ bizarnu premisu, radi se o pravom malom festivalu nihilizma u kojemu je gotovo zabrinjavajuće lako uživati, upravo zato što se nimalo ne opterećuje nekakvom lažnom pristojnošću, taktom ili pak dobrim ukusom. Suprotstavljeno opustošenoj zemlji, tu je i tajnovito podzemno društvo koje izgleda kao mješavina zlih Amiša i Fellinijevih filmova, koje je u potrazi za svježom spermom kako bi provelo repopulacijsku politiku. Dok su „oni gore“ prikazani kao brutalni pljačkaši, silovatelji i ubojice, „ovi dolje“ tim su jeziviji sa svojom klaunovskom šminkom i uvrnutim društvom gdje se sloboda izbora kažnjava smrću.

Prava zvijezda filma svakako je pas Blood, jedan od najuvjerljivijih ne-ljudskih filmskih likova ikad. On Vicu pronalazi žene, hranu, detektira neprijatelje (uz neizbježan pozadinski zvuk radara u procesu skeniranja, kako nikome ne bi palo na pamet shvatiti ga ozbiljno) i zabavlja gledatelje savršenim cinizmom. Njegovi stalni komentari situacija u kojima se Vic i on nalaze urnebesni su do te mjere da je katkad teško odrediti predstavlja li on u filmu comic-relief ili pak glas razuma. Don Johnson je, očito, i prije Poroka Miamija imao potrebu za malim, čupavim partnerom i Blood tu titulu zasluženo nosi. Johnson, pak, sasvim je solidan u jednoj od svojih prvih uloga, iako, slično kao i u kultnim Warriorsima, na mahove ubija u pojam (ne)kvalitetom glume.

Dječak i njegov pas jedan je od onih filmova koji vjerojatno nikada neće biti univerzalno popularni, ali ugodno iznenađuju inteligentnom premisom kakvu čovjek ne očekuje od relativno nepoznatog SF-ića B kategorije poput ovoga. Možda ne nudi ne znam kakve efekte ili pak glumačku superiornost, ali svejedno pričamo o kreativnom, provokativnom i hrabrom pokušaju da se napravi nešto „drukčije“, i zbog toga zaslužuje kultni status koji mu pripisuju pobornici žanra.

 

Ciklus post-apokalipse na FAK-u

On the Beach (1959.)

The Time Machine (1960.)

La Jetee (The Pier) (1962.)

Panic in Year Zero! (1962.)

The Last Man on Earth (1964.)

Planet of the Apes (1968.)

A Boy and His Dog (1975.)

The Noah (1975.)

Logan’s Run (1976.)

Stalker (1979.)

Mad Max (1979.)

Mad Max 2 (1981.)

Le Dernier Combat (1983.)

1984 (1984.)

Threads (1984.)

The Quiet Earth (1985.)

Akira (1988.)

Miracle Mile (1988.)

Delicatessen (1991.)

Twelve Monkeys (1995.)

Vodeni svijet (1995.)

The Matrix (1999.)

28 Days Later (2002.)

Reign of Fire (2002.)

Equilibrium (2002.)

Time of the Wolf (2003.)

Shaun of the Dead (2004.)

Children of Men (2006.)

28 Weeks Later (2007.)

I Am Legend (2007.)

The Dark Hour (2007.)

Blindness (2008.)

City of Ember (2008.)

The Road (2009.)

9 (2009.)

Knowing (2009.)

Zombieland (2009.)

Monsters (2010.)

The Book of Eli (2010.)

The Divide (2011.)

Fase 7 (2011.)

Leave a Reply

Your email address will not be published.