Đavolja kralježnica (2001.)

Piše: Marin Mihalj

Đavolja kralježnica (El espinazo del diablo, 2001., 106 min)

Redatelj: Guillermo del Toro

Glume: Marisa Paredes, Eduardo Noriega, Fernando Tielve

 

»Što je duh? Tragedija osuđena na ponavljanje opet i iznova? Trenutak boli, možda. Nešto mrtvo što se još čini živim. Emocija zaglavljena u vremenu. Kao insekt zarobljen u jantaru.«

Jedan od najcjenjenijih redatelja novog milenija, Guillermo del Toro, prije no što će se posvetiti (odličnim) stripovskim ekranizacijama (Blade II, Hellboy), a nakon što se prometnuo u novo intrigantno ime u svijetu horror filma ranim uratcima (solidni Cronos i osrednji Mimic), godine 2001. Svoj će talent za plašenje ljudi pokazati trećim dugometražnim uratkom, fenomenalnim i višeslojnim misterioznim horrorom El espinazo del diablo.

Godine 1939., krajem krvavog građanskog rata u Španjolskoj, mladi Carlos, sin republikanskog palog heroja, završava u sirotištu na periferiji ničega. Dobro odgojen, pametan ali i povučen, dječak se u početku neće najbolje snaći u sirotištu, bar dok ne shvati funkcioniranje hijerarhije: dječaci ga maltretiraju jer je novi dok ga čuvar sirotišta Jacinto, strah i trepet sirotišta kojeg se boje čak i vlasnici istoga, proganja kad god se znatiželjni Carlos približi jednoj od ostava u kojoj se krije tajna…No, to nije sve. Tu je i duh.

Del Toro je, a jedan od njegovih sljedećih filmova dat će i konačnu potvrdu, opsjednut bajkama i bajkovitom atmosferom u svojim filmovima i, što je najbitnije, on je autor koji je svjestan kako je dosta bajki, u suštini, prilično pogodno tlo za zastrašivanje svojih čitatelja, a u ovom slučaju, kada je bajka ovjekovječena na velikom ili malom ekranu – gledatelja. Od profilizacije likova, gdje imamo Carlosa koji predstavlja znatiželju, sanjarenje i dječju naivnost, preko nesigurnog glavnog bullyja među klincima (koji, saznat ćemo kasnije, ima razloge za svoje ponašanje) sve do čuvara Jacinta koji će, kako film bude odmicao, pokazivati sve veću sklonost nasilju, zlu i pohlepi te će postati ultimativni bajkoviti negativac i, naposljetku, dvije stare duše, upravitelje sirotišta, ljude sa svim svojim manama i vrlinama koje predstavljaju tog običnog neglamuroznog čovjeka, del Toro se, kao autor sa svim svojim utjecajima i motivima, jasno opredjeljuje za jednu vješto ispričanu bajku.

Gdje se tu uklapa duh? I što taj duh predstavlja? Prve rečenice ove recenzije su prve rečenice izgovorene u filmu, gdje jedan od likova pita što je duh, a kako nam film odmiče pred očima, sve smo svjesniji da duh može biti svaka od navedenih stvari gore. Ja ću se, recimo, odlučiti za “emociju zaglavljenu u vremenu”, a ta emocija može biti sve što želim. Duh može biti alegorija tadašnjeg španjolskog društva koje je izgubilo svoj život, svoju nevinost, pod čizmom generala Franca, a može biti i duh nevinog dječaka koji samo traži razrješenje svoje nesretne sudbine…

Redatelj nas uvodnim sekvencama ne želi upozoriti da je to horror. To je, prije svega, jedna komorna drama o dječaku koji nema više nikoga na cijelom svijetu. Priča o dječaku koji se u ključnim godinama španjolske prošlosti, kada general Franco uspijeva postati gospodar života i smrti u toj zemlji (što filmu daje dodatnu dimenziju, baš kao i jednom od sljedećih del Torovih uradaka, El labirinto del fauno, čija se radnja odvija tek nekoliko godina kasnije, 1944.), pokušava izboriti za svoje mjesto u tom svijetu… O besprijekornim tehničkim aspektima del Torovih filmova ne treba puno trošiti riječi, ali, opet, vrijedi spomenuti izvrsnu fotografiju boje zlata (kao nenametljiv hint). O redateljevom umijeću građenja atmosfere, stvaranja jeze dok se dječak suočava s dječakom… sve možete vidjeti sami kada, ako već niste, pogledate ovaj izniman i dirljiv film.


Pola stoljeća horror filma:

The Innocents (1961.)
Village of the Damned (1960.)
Repulsion (1965.)
Rosemary’s Baby (1968.)
Night of the Living Dead (1968.)
Spalovac mrtvol / The Cremator (1969.)
The Last House on the Left (1972.)
Jaws (1975.)
Profondo Rosso / Deep Red (1975.)
The Omen (1976.)
Eraserhead (1977.)
Halloween (1978.)
The Fog (1980.)
Cannibal Holocaust (1980.)
Friday the 13th (1980.)
The Entity (1982.)
Poltergeist (1982.)
Videodrome (1983.)
Nightmare on Elm Street (1984.)
The Hitcher (1986.)
Near Dark (1987.)
Flatliners (1990.)
Jacob’s Ladder (1990.)
The Silence of the Lambs (1991.)
Bram Stoker’s Dracula (1992.)
Dellamorte Dellamore (1994.)
Scream (1996.)
Ringu (1998.)
Vampires (1998.)
The Blair Witch Project (1999.)
Stir of Echoes (1999.)
Odishon (1999.)
What Lies Beneath (2000.)
El espinazo del diablo (2001.)
Dog Soldiers (2001.)
The Forsaken (2001.)
28 Days Later (2002.)
Ju-on / Kletva (2003.)
Haute tension (2003.)
A Tale of Two Sisters (2003.)
Shutter (2004.)
The Descent (2005.)
30 Days of Night (2007.)
The Mist (2007.)
El orfanato (2007.)
The Orphan (2009.)
Los Ojos de Julia (2010.)

br /

2 komentara za “Đavolja kralježnica (2001.)

  • maxima says:

    Prva klasa, as usual 😀

    (mislim, recenzija. ovaj film nisam gledala, no zato mi tvoje pisanije i služi, sve sam pogledala 😀 )

  • bakero says:

    film je stvarno moćan, recenzija je sasvim uredna!

Leave a Reply

Your email address will not be published.