Beskrajni dan (1993.)

Piše: Marin Mihalj

Beskrajni dan (Groundhog Day, 1993. 101 min.)

Redatelj: Harold Ramis

Scenarist: Harold Ramis, Danny Rubin

Glume: Bill Murray, Andie MacDowell, Stephen Tobolowsky

 

Ako ste imali sreću provesti djetinjstvo kroz devedesete godine dvadesetog stoljeća onda ste imali privilegiju doživjeti i preživjeti rat, tj. ne izlaziti puno van. No, ako ste ljudsko biće, a jeste, zaboravite lošu prošlost, skrivanje pred granatama i gelerima i samo se sjećate dobrih stvari. U tom sam periodu jako zavolio filmsku umjetnost, iako je ono što sam tada gledao teško moglo proći kao umjetnost, ponajviše srednjostrujaške američke komedije. Neke od njih  zub je vremena dobrano načeo, ali kad je u pitanju Groundhog Day Harold Ramisa… pa, jednostavno je, to je jedan od rijetkih filmova iz moje mladosti koji novim gledanjima postaje sve bolji a ne eksponencijalno lošiji. Zato sam tu da napišem nešto o njemu, ali što napisati kad je već sve napisano? Kao i uvijek, nešto sasvim subjektivno.

Okvirna radnja filma je sljedeća: nadrkani meteorolog Phil Connors dolazi sa svojom televizijskom ekipom u gradić Punxsutawney ne bi li zabilježili još jedan 2. veljače, Dan svisca. Odrađuje posao preko kurca, provocira snimatelja Larryja i producenticu Ritu, ali, na svoju žalost, mora prenoćiti u istom gradiću zbog snježne oluje. I prenoći, doista. Ujutro kad se probudi shvati da nešto nije uredu – čini se da je zapeo u istome danu, 2. veljače, Danu svisca. Intrigantnu ideju trebalo je prenijeti na veliki ekran, ali, budimo realni, dobar scenarij i izvrstan komičarsko-redateljski tempo Harolda Ramisa ne bi značili ništa da se u ulozi bahatog meteorologa nije našao Bill Murray, komičar svoje ili bilo koje generacije.

Film možemo shvatiti kako želimo. Za shvatiti ovaj film na tri različita načina, ja morao sam proći kroz tri životne faze: djetinjstvo, adolescenciju i taj prokleti period života koji zovemo odraslost. Kad sam ga gledao prvi put kao dijete, nisam razmišljao o tomu što znači zaglaviti u jednom danu cijelu vječnost. Smijao sam se našem anti-junaku i urnebesno smiješnim rečenicama koje je izgovarao s izvjesnom dozom napora, kao da mu se ne da živjeti. To je bilo to za mene, najbolji film koji sam ikad gledao. Prošlo je nekoliko godina kad sam na televiziji slučajno uhvatio isti film. Tad još nisam razmišljao o tomu kako neki moji filmski klasici postaju sve lošiji kako sam stariji pa sam filmu ponovno dao priliku. Malo stariji, bio sam zaintrigiran odnosom između Phila i Rite te svim srcem navijao za to da ostanu zajedno, da to jutro 3. veljače konačno svane. I onda, posljednje gledanje. Znam sve segmente filma, kao da je moj život »beskrajni dan« u kojem sam zaglavio i baš svaki dan, na mom meniju, nudi se Ramisova komedija 90-ih koja je ujedno jedan od najboljih i, pritom, najgledljivijih egzistencijalnih filmova svih vremena.

High-concept filmova bilo je prije, bit će ih i poslije (What Women Want, recimo), ali nijedan od njih nije ostavio takav trag  i takav dojam. I ne samo na mene. Danas taj film hvale renomirani filmski kritičari i književni teoretičari uvrštavajući ga u kategoriju najboljih američkih filmova svih vremena. Sama činjenica da vam film može biti drag zbog suštinske fizičke komedije s prvoloptaškim forama; priče o čovjeku kojeg neobične okolnosti mijenjaju ili zapravo pokazuju kakav je ispod svih slojeva ušminkane odjeće i oholosti; duhovite ljubavne priče; “I Got You Babe” Sonnyja i Cher i silnog materijala za nadobudnog filozofa u nama koji će u svakom kadru vidjeti taj zavjerenički namig redatelja i scenarista… dovoljno govori.

I zato, ako je blizu Božić ili Nova godina, dobro provjerite vaše TV programe i potražite ovaj film. Bit će tu, siguran sam. Sjedite, lezite, što god već radite kad gledate filmove, i, po vašem osobnom izboru, uživajte u ovoj komediji, drami, melankoliji… ovaj film nudi sve.

5 komentara za “Beskrajni dan (1993.)

  • Izabela says:

    teško je reći nakon ovako pohvalne recenzije, ali mene je to stalno ponavljanje iritiralo, u ‘drugom razdoblju’.a i andie macdowell mi nikad nije bila pretjerano simpatična. ali, valjalo bi ga pogledati opet, u’tom prokletom razdoblju odraslosti’ :)))

  • vanja says:

    Priznajem, nisam ovo gledala, što znači da je na repertoaru ASAP, iako mi Andy ne paše u rom-comove (knpr. u 4 vjenčanja i sprovod, neka fatalna ženska, nisam je nikad takvom shvaćala) 😀 no … nije knjigu po koricama suditi.

  • Danijel.82 says:

    Beskrajni dan ili Dan mrmota, kako ga pamtim od detinjstva, za mene je jedna od najboljih komedija, koju uvek rado mogu pogledati sa uživanjem. Po mom mišljenju, Bill Murray je genije cinizma, džangrizavosti, letargičnosti, i sa lakoćom krade svaku scenu u svojim filmovima. Zbog toga sam ga više gotivio od, npr. Stevea Martina. Eh, ne smem zaboraviti ni ostale vedete komedija ’80-ih: Chevya Chasea, Martina Shorta, pa i Dana Eykroyda.

  • Jelena Djurdjic says:

    izguglah high concept 😛

    ovo je preprejebeno dobar film, pogotovo ako ga gledaš baš ovako kako je vrli kolega objasnio – period kad samo želiš da sve upali i on sve uradi kako treba i kasnije kad skapiraš podtekst (koji je jasan je li, ali ne u svakom periodu odrastanja) zilion forica i hintova, stvari koje su odabrane da se ponavljaju i da, pesmu od koje odlepiš svako njegovo jutro

    malo da patosiram – msm da sam zrela za jedno ovako iskustvo, dana koji mi se ponavlja i koji me onako, iz potaje, uči da živim

  • zac says:

    Nemam puno za reći.
    Marine slažem se s tobom u potpunosti 😉

Leave a Reply

Your email address will not be published.