Audicija (1999.)

Piše: Marin Mihalj

Audicija (Ôdishon, 1999., 115 min)

Redatelj: Takashi Miike

Glume: Ryo Ishibashi, Eihi Shiina, Tetsu Sawaki

 

Prokrastinacija je riječ dana i problem otuđenog modernog čovjeka. Dok ja, recimo, odgađam pisanje osvrta za ovo psihotično/romantično/zastrašujuće remek-djelo legendarnog japanskog filmskog autora Takashia Miikea, njegov protagonist Shigeharu (Ishibashi) odgađa uvođenje nove žene u svoj život nakon što je, skoro jedno desetljeće ranije, izgubio ljubav svog života, svoju suprugu. Posredstvom najboljeg prijatelja, filmskog producenta, Shigeharu će organizirati audiciju za lažni film gdje će kandidatkinje nesvjesno aplicirati za ulogu svog života: ulogu dobre i poslušne supruge. Žene, lijepe i one manje lijepe, paradirat će pred dvojicom prijatelja unedogled; pričat će o svojim željama, strahovima, skidat će se pred kamerom i sve do samog kraja, čini se, nijedna neće biti idealan kandidat… ali, tada će u sobu ući Asami (Shiina), stidljiva i submisivna bivša balerina spuštenog pogleda koja će svojom dugom, zanosnom crnom kosom i čednošću (odjevena u bijelo) »kupit« i Shigeharua, pridobiti njegovu naklonost.

Miike nigdje ne žuri i sporo razvija priču o našem protagonistu, prikazujući njegovu dnevnu rutinu, miran život i nezainteresiranost za žene koje ga okružuju, koje mu se otvoreno nude. Koristeći statičnu kameru postavljenu u visinu glave aktera, u kutu sobe, redatelj odaje zahvalnost starim japanskim majstorima (Ozu, primjerice), obuhvaća sve ono što ostaje neizrečeno, dočarava bol samotnog života te prikazuje jedinu sreću u životu glavnog aktera, njegovog sina tinejdžera koji, kao i njegova okolina, nagovara oca da pronađe ženu i ne provodi ostatak svog života sam. S druge strane, kao iz drugog univerzuma, upoznavanje s Asami donosi sasvim drugi ugođaj, sasvim drugi film. Nakon njihovog susreta, nakon što joj je obećao da će ju zovnuti, redatelj prikazuje Asami kako savijena sjedi na podu svoga stana, kao duh, dok u daljini vidimo poveću smeđu vreću koja se u jednom trenutku počne trzati i razvlačiti, dajući nam do znanja da se netko u njoj nalazi. I dok Shigeharuov prijatelj producent upozorava, obraća pažnju Shigeharuu na to kako je Asami lagala o svojoj prošlosti, kako je njen bivši šef nestao netragom prije godinu dana, on je u potpunosti opčinjen mladom djevojkom i ne čuje ono što mu govori okolina i, što je najbitnije, ne čuje ono što mu govori Asami.

Ona želi da on voli samo nju i ako on to ne može ispuniti… Svaka trećina filma je sasvim oprečna. Od slow-paced drame koja kao da želi govoriti o onima koji su izgubili ljubav svog života preko zapleta koji naginje prema nekonvencionalnoj ljubavnoj priči pa sve do te treće trećine, same završnice, koja koketira s onom začudnom, košmarnom atmosferom kakvu najbolje oslikava Lynch u svojim filmovima. Miikeov film, stoga, funckionira na nekoliko razina: izopačena studija moderne žene koja je jednako sebična, sadistički nastrojena i brutalna kao moderni muškarac; izazov naših čula trima bojama koje zasebno obilježavaju tri dijela filma, od uvodnog sivila samoće preko kulminativno nestvarne plave boje ljubavi do tamnocrvene boje paklenog raspleta i kraja.

Veliki poznavatelj japanskog filma Velimir Grgić Ôdishon neće nazvati horrorom. S punim pravom, pritom. Izuzev par situacija u filmu koje se mogu naći u klasičnom horroru (hint: odsječeni jezici), sve ostalo je napravljeno na puno drugačiji način. No, ako ćemo film pogledati s jedne ljudske razine, možemo se zapitati, što tu, zapravo, nije horror? Nije li horror naići na osobu koju zavolite čija očekivanja (voli mene i samo mene!) ne možete realno nikada ispuniti, što automatski poništava njenu »pravedničku« srdžbu? Ako je Shigeharu na prevaru došao do djevojke, nije li njena odmazda nesrazmjerna s jačinom grijeha koji je on počinio? Dok Asami, koju obamrli Shigeharu pokušava moliti za milost, zabija igle tik do njegovih očiju i za to vrijeme veselo, kao mantru, ponavlja »dublje«, dublje, ja nemam nikakvih problema ovaj film nazvati jednim od najboljih filmova devedesetih; jednim od najboljih horrora desetljeća.

 

Pola stoljeća horror filma:

The Innocents (1961.)
Village of the Damned (1960.)
Repulsion (1965.)
Rosemary’s Baby (1968.)
Night of the Living Dead (1968.)
Spalovac mrtvol / The Cremator (1969.)
The Last House on the Left (1972.)
Jaws (1975.)
Profondo Rosso / Deep Red (1975.)
The Omen (1976.)
Eraserhead (1977.)
Halloween (1978.)
The Fog (1980.)
Cannibal Holocaust (1980.)
Friday the 13th (1980.)
The Entity (1982.)
Poltergeist (1982.)
Videodrome (1983.)
Nightmare on Elm Street (1984.)
The Hitcher (1986.)
Near Dark (1987.)
Flatliners (1990.)
Jacob’s Ladder (1990.)
The Silence of the Lambs (1991.)
Bram Stoker’s Dracula (1992.)
Dellamorte Dellamore (1994.)
Scream (1996.)
Ringu (1998.)
Vampires (1998.)
The Blair Witch Project (1999.)
Stir of Echoes (1999.)
Odishon (1999.)
What Lies Beneath (2000.)
El espinazo del diablo (2001.)
Dog Soldiers (2001.)
The Forsaken (2001.)
28 Days Later (2002.)
Ju-on / Kletva (2003.)
Haute tension (2003.)
A Tale of Two Sisters (2003.)
Shutter (2004.)
The Descent (2005.)
30 Days of Night (2007.)
The Mist (2007.)
El orfanato (2007.)
The Orphan (2009.)
Los Ojos de Julia (2010.)

6 komentara za “Audicija (1999.)

  • Jelena Djurdjic says:

    najjači Milkeov adut je atmosfera koju pravi; ne pada se toliko ni na samu priču, glumce, estetiku, msm sve je to negde bolje urađeno, nije apsolutno vrhunsko, ali atmosferu koju pravi malo ko može dostići – tako da da, ovo je horor. I ima ono što msm da je najjači adut da kažem ‘pravog’ horora – likove najpre zbilja upoznajemo, povezujemo se sa njima, naslućuje se neki podtekst jasno, ali ipak sve ide svojim tokom, tako da je psihološki mnogo jači utisak kad nama poznatu osobu neko bocka iglama, nego kad je to bockanje bockanja radi

  • mel9 says:

    Svakako jedan od najboljih azijskih!

    Super recenzija, bravo 😉

  • Izabela says:

    ja sam kupljena:)

  • maxima says:

    Opako… i opaka recenzija, as usual. (sad ide ono, ponavljanje je majka…)

  • Geri says:

    Dobar, ali nikako jedan od najboljih

  • bakero says:

    Zanimljiv film nadasve

Leave a Reply

Your email address will not be published.