Angelin prah (Angela’s Ashes, 1999.)

Piše: Vanja

Angelin prah (Angela’s Ashes, 1999., 145 min.)

Redatelj: Alan Parker

Glume: Robert Carlyle, Emily Watson, Joe Breen, Ciaran Owens, Michael Legge, Ronnie Masterson

 

Ovaj sam film odabrala onako – napamet. Idem po nekom dragom redatelju i tražim film s preduvjetima „irski“. Bingo. Kad se nevolje obruše na protagoniste, ja sam s njima dušom i srcem. No, nisam uspjela sama sebi objasniti zbog čega me ovaj film ostavio relativno ravnodušnom. S likovima u Angela’s Ashes nikako se nisam u potpunosti uspjela identificirati. Istina, glumi nemam zamjerki, filmu kao cjelini također. Ima vrijednosti same po sebi – Irska, kostimografija, prekrasni setovi, i odista nemam konkrentu zamjerku iako nije ono što sam željela. Možda sam ovaj dio teksta trebala ostaviti negdje za sredinu, jer ovako se doima pljuvački, no nije. Dobar je, ima svoje adute. Ima tu irskoga, iako mi geografija apsolutno nije preduvjet za film „o Ircima“.

Naracija kao adut u sličnim filmovima (koju inače obožavam) ovdje je vjerojatno neophodna, glas jednostavno prija uhu, ugodan, melodičan i mek, no ne pridonosi osobito nečemu što je jasno samo po sebi. Doduše, Frank McCourt jest bio stvaran, rodio se Brooklynu i vratio se s roditeljima u Irsku, u Limerick. Pa se opet vratio u Ameriku. I napisao knjigu „Angela’s Ashes“. Posvećenu, valjda, majci. Atipično i samim time valjda i interesantno, „filmske Irce“ češće sam gledala negdje preko vode, te me iznenadilo gledati obitelj koja pozdravlja Kip slobode, ali idući u suprotnom smjeru od otoka Ellis.

McCourtove, osim obiteljske tragedije, iz Brooklyna tjera velika kriza. No, ako je u Americi kriza a u bruklinskom stanu vlaga, Limerick se doima mjestom iz mračnoga doba – kiša gotovo i ne prestaje padati, sive se zgradice nižu oko pokockane ceste. Malachy (Robert Carlyle) je preponosan skupljati ugljen poispadao pri prijevozu, dok supruga Angela (Emily Watson) hrabro s djecom trpa komadiće u vreće, ne želeći dopusiti da joj se tek rođena beba smrzne. No Malachyju je ponos iznad topline doma. I što je McCourtovima inače dom u Irskoj? Jad i bijeda, poniženje u redovima za kakvu krpicu, za papirić kojim će dobiti komad kruha ili slično.

Pomalo smeta pogled na obitelji koje uglavnom imaju viška djece, koliko god to ružno bilo za reći – kao da sam gledala Montyja Pythona, kad Michael Palin mora prodavati klince. Životni prostori? Sve je prokislo, kroz svaku rupicu ljuštri kiša, na 11 obitelji u jednoj ulici je i jedan vanjski WC, a pišaš u hodnik, u kantu. Životinje i ljudi dijele životni prostor. Odjeća je podrapana, a djeca u školu idu u cipelama punim rupa, a tamo ih dočekaju narogušeni profesori, čije se lekcije svode na ispiranje mozga, mržnju prema Englezima i uglavnom stvari koje će im zasigurno biti od velike pomoći kad odrastu. Dobro žive samo oni čije su glave obitelji u Engleskoj, po tvornicama, pa petkom šalju novac kući, umjesto da ga propisno struse u prvoj krčmi, iako nekako sumnjam da se taj klišej veže isključivo za Irsku.

Alan Parker je, bez daljnjega, možda isuviše detaljno i realistično prikazao grub svijet u kojemu Bog uzima, a ništa ne daje. Jasno, film je autobiografski i Pulitzerom nagrađen, pa ne znam je li me zbog nepoznavanja pisanog djela iritirala ta minucioznost, vrištanje bijedom, kao da je imao potrebu stalno naglašavati gledatelju „ovo je Irska, ovo nije film“. Moguće je da mi je upravo to uskratilo ono istinsko filmsko zadovoljstvo. Carlyle i Watsonica su očekivano dobri i autentični, nevjerojatna je Ronnie Masterson kao Emilyina majka. E sad dolazim do točke u kojoj sam se upitala je li Carlyle dobar izbor – naime, tko god da je dobio tu ulogu, nema se tu mnogo što izvući jer objektivno se nema s čime raditi. Malachy je, kako rekoh, preponosan, čovjek koji će i za obavljanje prljavog posla svezati kravatu. Izgledati kao gospodin bez pokrića. OK, tako je lakše, ali je kao lik potpuno nerazrađen – nekako odijeljen i stereotipna niškorist koja ne vodi računa o tome da mu ne treba desetoro djece a da samo jedno ima gaće. Dalje, Irac je sa Sjevera (totalno nerazjašena stvar je zbog čega ga njena obitelj prezire, tj. sve Irce koji nisu iz Limericka, valjda). No iako Carlyle objektivno nije imao s čime baratati, njegov je Malachy uvjerljiv jer je on vjerovao u lik, udahnuo mu je nešto neobično, što, nažalost, ipak nisam uhvatila rječju. Postoji još jedna dimenzija koja me malo smorila, a to je taj željezni stisak crkve u Irskoj, gdje se malecki Frank simpatično odvali „holy toast“ i priznaje svećeniku i što jest i što nije. Nekad simpatično, češće nepotrebno, tako da… ne znam. Irci su prikazani na način koji mi nikako ne paše. I to je to. Ali svejedno, to je film, iako realističan i rađen po knjizi, sasvim autobiografski. To mu ne daje mnogo više na vrijednosti. A možda je u pitanju samo loša prilagodba knjige za koju sam čula da je jako dobra.

Što su mala čuda ovog možda ne tako velikog filma? To su dečki koji su glumili Franka (Joe Breen sa 4, Ciaran Owens s 10 i Michael Legge s 15). Svaki je uspio prenijeti ono što je trebao prenijeti cijeli film. Frank je oduvijek dopadljiv i topao, kao mali ljutit i lud za očevim šašavim pričama, malo stariji, već s nelagodom sluša majku i ide tražiti oca po kavanama. Ludo i opasno zaljubljen s 15, nesretan, shrvan majčinim i očevim postupcima i  izborima, osamostaljuje se i ništa od navedenog ga ne spriječava da traži svoj san.

Napravila sam hrabar iskorak odabravši za ciklus film koji nisam gledala. Obično sam sigurnija s onim što već poznajem. Ponekad takva hrabrost (a za mene to sigurno jest) nečemu i pouči. Istinski sam željela zavoljeti ovaj film: ubitačni crno-bijeli poster namrgođenog petogodišnjeg Franka je ono što je ovaj film morao biti: brutalno teška drama (jest, ali nije dovoljno), beskompromisna, film koji ne ostavlja ravnodušnim, ne oprašta. Umjesto toga, Alan Parker je parkirao svoju viziju na vrlo ziheraški i ne baš pamtljiv način. Ne mogu reći da me oborio s nogu no rizik se svakako isplatio, a svaki je film zaslužio jedno gledanje.

Jedan komentar za “Angelin prah (Angela’s Ashes, 1999.)

Leave a Reply

Your email address will not be published.