Amelie (2001.)

Piše: Izabela Laura

Amelie (Le fabouleox destin d ‘Amelie Poulain, 2001., 122 min.)

Redatelj: Jean-Pierre Jeunet

Glume: Audrey Tautou, Mathiev Kassovitz, Serge Merlin, Jamel Debbouze

 

‘Bolje je pomagati ljudima nego vrtnim patuljcima.’

Amelie Poulain (Audrey Tautou) rodila se kao dijete liječnika i učiteljice. Sa šest godina otac joj je na mjesečnom pregledu otkrio da ima problema sa srcem – a ono je samo ubrzano kucalo od uzbuđenosti jer je to bilo jedino vrijeme kad je imala fizički kontakt s njim. Amelie je školovana kod kuće i nije se imala s kime igrati pa si je stvorila svijet mašte kako bi se zabavljala. Imala je jednog ljubimca, ribicu zvanu Meduza, koja se jednog dana pokušala ubiti. To je izuzetno pogodilo Amelie. Kako su ti pokušaji postali učestali, njena majka je, inače slabih živaca, odlučila osloboditi Meduzu. Amelie je zauzvrat dobila fotoaparat.

Jednog dana se neka turistkinja bacila s vrha crkve i padom usmrtila Amelieinu majku na izlasku.Od tog trenutka, Ameliein otac postao je opsjednut izgradnjom minijaturne kapelice za svoju suprugu, a Amelie maštala o svijetu i o odlasku. Otišavši od kuće, zaposlila se u Montmartreu kao konobarica u kafiću Dvije vjetrenjače.

Amelie nema dečka, ali zato pronalazi sreću u malim stvarima: voli gurati ruku u vreću zrnja i bacati kamenčiće na kanalu St. Martin. No, miran i jednostavan život Amelie Poulain promijenit će se posljednjeg dana kolovoza 1997. godine, kada će, potresena smrću Lady Di, slučajno otkriti, skrivenu u zidu, kutijicu uspomena nekog dječaka koji je davno prije živio u njenomu stanu. Amelie će krenuti u potragu za tim dječakom s nadom da će ga ‘relikvija djetinjstva’ dirnuti. Ali to će biti tek početak njenih dobročinstva: sređivanje tuđih zbrkanih života za Amelie će postati strast. Ali hoće li biti dovoljna hrabra da sredi svoj zbrčkani život?

Amelie je sve samo ne film rađen po šabloni kakve pronalazimo unutar tog, rekla bih, izmučenog žanra rom-coma. Pristup jednog od najcjenjenijih francuskih redatelja Jean- Pierrea Jeuneta drukčiji je i on svoje likove boji laganim nijansama groteske i poigrava se elementima fantazije. Svaki dio ove Jeunetove priče malo je umjetničko djelo. Ameliejini susjedi, „čovjek od stakla“, Raymond (Serge Merlin), koji dvadeset godina nije izašao iz stana radi lomljivih kosti, njegova samoća i ljubav prema slikarstvu, Madeleine, udovica koja živi od pisama poginulog supruga koji ju je ostavio radi ljubavnice, čangrizavi trgovac koji verbalno zlostavlja svog zaostalog pomoćnika, kolegice iz kafića, vječito bolesna Georgette, bivša cirkusantica Madam Suzzane, Gina, čiji svaki korak prati njen opsesivni bivši dečko Joseph – sve su to ljudi od krvi i mesa, sa svojim strastima i bojaznima koje je Jeunet učinio, na samo sebi svojstven način, upravo – umjetninama. One se naoko čine malim i neprimjetnim, ali njemu ovdje uspijeva prikazati ih u svoj njihovoj punini i intenzitetu, baš kako zaslužuju biti prikazani. Kada tako Dominique Bretodeau, vlasnik pronađene kutijice, reže leđa pečenog pileta i prinosi komad mesa ustima, gledatelj preko svojih osjetila jasno razaznaje kakav užitak za njega predstavlja taj ritual. Svi oni žive od sitnica koje se ne mogu s ničime mjeriti, ali ih se i čvrsto drže jer se boje koraknuti naprijed. Amelie će jednim djelom pokrenuti mlaz promjena, sitnih, ali izuzetno vrijednih. Jer Georgettin ‘išijas’ i ‘migrena’ neće biti više toliko učestali kad će postojati netko tko će joj posvećivati pažnju, bit će lakše raditi kolač od šljiva za Amelie znajući da će, kad joj ponestane kvasca, netko skočiti u dućan po njega. Kao Raymondov lik djevojke s čašom vode na reprodukciji Renoirova Doručka na brodu koji nikako da ‘uhvati’, svi oni trebaju malu pomoć da se slika dovrši. Nekog s kim će dijeliti svoje slatke – i malo manje slatke – strasti.

Ali iz zatvorenog svijeta mašte nije lako otvoriti vrata realnosti i pokušati obistiniti te žarko željene dijelove iluzije – jer se ona može rasprsnuti, a to bi mogao biti kraj jednog svijeta utočišta na kojeg su uvijek mogli računati. Zato se Amelie i boji susreta s Ninom Quincampoixaom (Mathiev Kassovitz), dečkom čija je torba, nakon nekoliko ‘slučajnih’ susreta na željezničkom kolodvoru, Amelie ‘slučajno’došla u ruke. Ninov je hobi, između ostalih, skupljanje ostataka slika iz kabina za fotografiranje i njihovo ponovno spajanje. Pronašavši jedan od tih albuma u torbi, Amelie polako stvara svoju viziju Nina i kad uoči natpis na kolodvoru da se traži izgubljena torba, uplaši se i krene razvijati strategiju kako će mu i može li mu uopće vratiti album. Upoznati ga značilo bi otkriti tko je on ustvari, ali i otkriti sebe. Može li to Amelie?

Nisam sigurna mogu li uopće naći prave riječi kojima bih opisala ono što je Jeunet (Zaruke su dugo trajale, Delicatessen, Alien:Uskrsnuće), iako bez formalnog obrazovanja, uspio napraviti u dva sata montiranog materijala koji osvaja svakom minutom.Vizualno je film više nego dojmljiv, prepun boja, prelijepih pitoresknih dijelova Pariza – caffea, ulica, parkova (Jeunet je zahtijevao da svaki prostor koji se snima mora biti iznimno čist), a sve je to popraćeno nenametljivom ali neizostavnom glazbom Yanna Tiersena. To dakako ne bi bilo dovoljno da nije glumaca koji su uspješno svoje likove začinili po redateljevim napucima, i učinili ih stvarnima, a tu zaista mislim na svakog ponaosob. S intrigantnim scenarijem kojeg su radili Jeunet i Guillame Laurant, Amelie je jednostavno film koji treba pogledati.

Bila je potrebna velika vizija, vrijeme ali i srce da bi se stvorio jedan savršeno nesavršeni svijet u malom, blistavog pakiranja ali još ljepše unutrašnjosti. Priča o nama ispričana na filmski način, Amelie je jedan od filmova kakve bi češće trebalo snimati i zato mu od mene ide čista desetka.

4 komentara za “Amelie (2001.)

  • Franjo says:

    za mene,najbolji ljubavni film ikada

  • vanja says:

    ah <3 amelie …toliko je … "amelie", ne znam ni što bih drugo

    obožavam taj film!

  • MARIN! says:

    Sad mi je jasno zašto je katin najdraži film,neam crnaca,govori o nekom Francuskom idiličnom društvu a nema ovih arapa,crnaca i tih tipova.Rasistički film.MARIN! D:

  • XXXXXXXXX says:

    S
    R
    A
    N
    J
    E

Leave a Reply

Your email address will not be published.