30 dana noći (2007.)

Piše: Deni Zgonjanin

30 dana noći ( 30 Days of Night, 2007., 113 min)

Redatelj: David Slade

Glume: Josh Hartnett, Danny Huston, Melissa George, Ben Foster

 

Oduvijek sam bio veliki fan filmova u kojima su glavnu prijetnju predstavljale bića noći, tj. vampiri, iako vam ne znam sa sigurnošću objasniti zašto. Možda imam podsvjesni fetiš na zašiljene očnjake ili mi jednostavno krv počne kolati venama puno brže kad vidim vampira kako ispija krv svoje žrtve, što je čin za kojeg psiholozi tvrde da krije strašno jaku seksualnu komponentu pa bi se trebao zapitati… No uglavnom, činjenica je da sam praktički odrastao gledajući vampirski žanr, ponekad ko dijete gledajući filmove kroz prste ili u odsjaju na prozoru zato jer mi gospođa mama nije dopuštala da gledam najkrvavije scene Od sumraka do zore. Zbog toga sam sredinom prošlog desetljeća zapao u laganu depresiju gledajući jedan te isti tip filma iznova, desetke naslova vampirske tematike bez ikakvih inovacija koje bi ovaj umirući žanr ponovno podigle na noge.  Sve dok u videoteci nisam nabasao na 30 Days of Night koji me zadivio, vratio u djetinjstvo i razočarao u isto vrijeme, ponajviše zbog toga što sam shvatio da se snimanjem ovog filma iskoristila još jedina preostala originalna ideja za pravi vampirski film.

Premisa je bolno jednostavna, mali gradić na Aljasci napadaju vampiri za vrijeme ciklusa u kojem je 30 dana samo noć :). Stanovnici gradića predstavljaju laki plijen za grupu vampira, zbog konstantne noći tokom tih 30 dana, hladnoće i udaljenosti od civilizacije.

Fascinantno zvuči činjenica da smo tek 2007. dobili priliku odgledati film baziran na ovakvoj premisi koja zvuči nevjerojatno logično za ovakvu vrstu filma, ali je očito bila prekomplicirana da bi ju netko stavio na film pa nas ne treba čuditi što je 30 Days of night ustvari nastao – po stripu…

Strip je napisao Steve Niles, koji je svoju ideju prvotno zamislio kao film te išao od studija do studija i nudio ju, ali producenti i agenti jednostavno nisu imali sluha pa se na kraju odlučio pretočiti 30 Days u strip. Zanimljivost vezana za sve to jest da je jedan od ljudi koji su odbili scenarij prije nastanka stripa, radio kao producent na ovom filmu. Strip je izdan u 3 nastavka koji su nedugo po izlasku stekli veliku fan bazu i zapeli za oko jednom majstoru zanata, Samu Raimiju. Prava je otkupila njegova produkcijska kuća Ghost House pictures, a sami Raimi je prvotno trebao režirati film, no na kraju se ipak odlučio zadržati samo na producentskoj ulozi. U redateljsku je stolicu nedugo nakon toga uletio David Slade, još vruć od uspjeha njegovog redateljskog prvijenca Hard Candy, filma koji je započeo zvjezdani uspon fenomenalne Ellen Page. Slade je svojim debijem pokazao umijeće režiranja napetih scena, što je nužno trebalo 30 Days, kako film ne bi ispao samo jedan u nizu vampirskih koljačina. Što reći nego, uspio je…

Prva stvar koja upada u oči gledajući film jest atmosfera, osjećaj da se nalazite bogu iza nogu i da vam nitko neće doći u pomoć ukoliko se nešto loše dogodi. Ustvari, atmosfera me pomalo podsjeća na Carpenterov The Thing, snježna bjelina svuda uokolo i hladnoća kao još još jedan neprijatelj likova osim vampira. Okruženje koje je savršeno za ovakav film, zahvaljujući kojemu ponekad imate osjećaj da igrate nekakvu survival igricu na plejci. Pogotovo kad počne vampirski napad na grad, u kojem se krvopije pojavljuju iz svakog ugla i brutalno kolju svakog kog stignu.

Sami vampiri su jedan od najvećih pluseva ovog filma, to više nisu obični komarci koji vas žele pretvoriti u jednog od njih nakon što vas olakšaju za par litara krvi, već je riječ o pravim predatorima, ubojicama sa vrha hranidbenog lanca. Nemaju nikakve afinitete prema pretvaranju normalnih ljudi u članove svojeg krda, to su opake zvijeri koje su došle s dva cilja – napiti se krvi i poklati sve u gradu. Zapravo, ovo je jedan od rijetkih filmova u kojima je naglasak više stavljen na njihovu divlju, životinjsku stranu negoli na nadljudske osobine. Uostalom, baš i ne izgledaju praviše humano, sa jezivim crnim očima i zubima koji me podsjećaju na one morskih pasa. Definitivno jedna od najstrašnijih varijanti vampira u povijesti filma, barem meni. Njihovog vođu glumi Danny Huston, za kojega je ova uloga kao stvorena, pogotovo verbalni dio u kojem govori, tj. bolje rečeno glasa se na vampirskom jeziku ( originalnom jeziku stvorenom za potrebe ovog filma u suradnji sa jednim profesorom lingvistike ) što liku daje jednu dodatno jezivu dimenziju.

Za razliku od vampira, ljudski likovi su baš ljudskih karakteristika, što znači da nisu superheroji, a to me oduševilo. Najbolji primjer je lik šerifa, kojeg tumači Josh Hartnett i pokazuje nam kako bi svaki normalni čovjek reagirao da njegov grad napadnu vampiri. Prepao bi se, počeo paničariti, doživio živčani slom i na koncu bio u stanju oduzeti nevinom čovjeku život. Odličan mi je sjeo dodatak njegovom liku u obliku astme, koja ga čini pomalo netipičnim šerifom i uzrokuje probleme tokom filma. Iskreno rečeno, ovo je jedna od najboljih Hartnettovih uloga ikad, čime je po meni pokazao kako je spreman zakoračiti u A ligu glumaca, no tako ga izgleda studiji nisu gledali onda, a očito ni danas, pošto je skoro 4 godine poslije, Hartnett skoro pa nestao sa filmske scene. Osim Hartnettovog i Hustonovog, moram istaknuti i nastup Bena Fostera, još jednog općenito tragično neiskorištenog glumca koji u kratkom vremenu koje je dobio u ovom filmu uspješno parirao ovoj prije navedenoj dvojici. Da film ne bi protekao bez ljubavne priče pobrinula se Melissa George, kao bivša cura od šerifa, koja me moram priznati razočarala, iako nemrem točno objasniti zašto. Možda zato što mi je Melissa općenito antipatična glumica.

Ono što ne smijem zaboraviti napomenuti jest montaža, koja pripovijeda priču dosta skokovito i ne dopušta prazan hod, što bi moglo nekim ljudima zasmetati, ali je meni osobno to donijelo dašak svježine.

Možda najveći aplauz je zavrijedio David Slade, koji je unatoč malenom budžetu snimio film koji izgleda duplo skuplje. Iako je imao vizualni predložak za film pred sobom, Slade je unio dio sebe u film i servirao nam pravu količinu napetosti i krvi, taman onoliko koliko nam je i trebalo. Izgleda da se držao stare redateljske poslovice koja kaže da se gledatelju uvijek treba pokazati manje od onoga što želi…

Sve u svemu, 30 Days treba pogledati zbog toga što se pokazao kao dan nakon 30 dana noći, prijeko potrebna injekcija vampirskom žanru koja baš i nije pokrenula novi val, ali je pokazao da se može, samo treba sjesti za pisaću mašinu i malo promisliti. Film je čak doživio i nastavak, naravno ni blizu kvalitetan poput originala, ali gledajući realno, kako bi itko i snimio kvalitetan nastavak ovakvog filma? Topla preporuka svima da pogledaju ovaj film, koji je bio i ostao svježa krv istinskim ljubiteljima horora…


 

Pola stoljeća horror filma:

The Innocents (1961.)
Village of the Damned (1960.)
Repulsion (1965.)
Rosemary’s Baby (1968.)
Night of the Living Dead (1968.)
Spalovac mrtvol / The Cremator (1969.)
The Last House on the Left (1972.)
Jaws (1975.)
Profondo Rosso / Deep Red (1975.)
The Omen (1976.)
Eraserhead (1977.)
Halloween (1978.)
The Fog (1980.)
Cannibal Holocaust (1980.)
Friday the 13th (1980.)
The Entity (1982.)
Poltergeist (1982.)
Videodrome (1983.)
Nightmare on Elm Street (1984.)
The Hitcher (1986.)
Near Dark (1987.)
Flatliners (1990.)
Jacob’s Ladder (1990.)
The Silence of the Lambs (1991.)
Bram Stoker’s Dracula (1992.)
Dellamorte Dellamore (1994.)
Scream (1996.)
Ringu (1998.)
Vampires (1998.)
The Blair Witch Project (1999.)
Stir of Echoes (1999.)
Odishon (1999.)
What Lies Beneath (2000.)
El espinazo del diablo (2001.)
Dog Soldiers (2002.)
The Forsaken (2001.)
Ju-on / Kletva (2003.)
Haute tension (2003.)
A Tale of Two Sisters (2003.)
Shutter (2004.)
The Descent (2005.)
30 Days of Night (2007.)
The Mist (2007.)
El orfanato (2007.)
The Orphan (2009.)

3 komentara za “30 dana noći (2007.)

  • bakero says:

    VOlim horore po snijegu uf, ovaj je stvarno osvježavajuć bio, dobra atmosfera,radnja… vampiri su isto vrlo dobri, sjajna recenzija

  • maxima says:

    Slažem se, sjajno odrađeno, upravo injekcija pravog nemrtvaštva i čega sve ne – ja sam zguštala, no čak mi je padalo na pamet da je mogao biti još i bolji 😀

  • bakero says:

    Ma i ovako je sasvim super film…. jedan od rijetkih horora u zadnje vrijeme (uz the descent i možda još neki ) da se mogu više puta pogledat

Leave a Reply

Your email address will not be published.