Najveći previdi Oscara u proteklih 13 godina

Piše: Marin Mihalj

Vrijedi li Oscar kao nagrada? Vrijedi, svakako. To nitko ne može osporiti. Neki će glumac, koji je godinama bio na rubu upadanja u prvu ligu, priskrbljenom nominacijom za Oscara, da ne govorimo o samoj pobjedi, otvoriti si vrata za velike projekte, veće plaće i, općenito, svjetsku slavu. Ako to želi, naravno. Je li Oscar meritoran? Ako je Akademija prošle godine odlučila nagraditi Narednika Jamesa nagradom za najbolji film, znači li to da je to doista najbolji film? Ne. Doduše, a to je najveći problem protivnika Oscara i njegove dodjele, to ne znači da je film loš. Ni blizu. Godinama je Akademija pravila neke velike gafove; dodjeljivali su nagrade redikulima (Benigni, Paltrow), izbjegavali nagraditi najbolji film zbog osjetljive tematike (Brokeback Mountain), obasipali nagradama filmove redatelja koji su te nagrade zaslužili svojih prethodnim, boljim ostvarenjima (Scorsese, braća Coen)… Neću vam predočiti listu tih i takvih filmova, glumaca koji su bili nominirani, a nagradu nisu osvojili. Ne, ovo je lista filmova i glumaca koji nisu uspjeli ući u konkurenciju iako su to, po mom skromnom i nadasve subjektivnom sudu, zaslužili. S obzirom na to da sam sve to počeo pratiti prije nekih desetak godina, slijedi lista najvećih propusta Akademije od 1998. godine.

13. Jim Carrey (1998.)

Peter Weir jedan je od najvećih živućih redatelja. Jedan od njegovih novijih filmova, Bijeg iz gulaga, bio je među pretendentima za najveće nagrade ove godine, što dosta govori o njegovoj konzistentnosti. Godine gospodnje, 1998., po scenariju ingenioznog Andrewa Niccola, snimio je jedan od najboljih filmova 90-ih, Trumanov show, priču o čovjeku koji je od rođenja okružen kamerama. Sve oko njega je lažno. Njegovi roditelji, njegova žena, njegovi prijatelji, njegov posao. Weir se kockao i glavnu ulogu dodijelio Jimu Carreyju, koji je do tada svima bio poznat kao šašavi detektiv, lažljivi odvjetnik ili glupi vozač limuzine. Carrey je briljirao. U potpunosti je isključio svoju sklonost preglumljivanju, pokazao zavidan dramski potencijal, izvrsno prenio prikaz učmalosti jednoličnog života. Usprkos konsenzusu kritike i publike o Carreyju kao dostojnom kandidatu, Akademija je zatvorila oči. Da žalost bude veća, isti glumac je još bar dva puta zaslužio bar nominaciju (Man On The Moon, Eternal Sunshine Of The Spotless Mind), ali je svojim ranijim ulogama – u očima Akademije, bar – očigledno stigmatiziran.

12. Matrix (1999.)

Matrix je u tehničkim kategorijama osvojio četiri Oscara. Zasluženo. No, koliko god su se nekoć braća, Andy i Larry, a danas brat i sestra, Andy i Lana, Wachowski diskreditirali  nastavcima koji su bili bezobrazno zgrtanje love, prvi dio trilogije je bio i ostao jedan od najboljih filmova  kraja devedesetih. U redu, dosta toga smo mu mogli zamjeriti; jeftina “pročitao sam jednu filozofsku knjigu” papazjanija, “Wow!” Keanua Reevesa, pokretanje cijelog jednog slow-mo trenda… ali, film koji je na puno razina bio revolucionaran zaslužio je rekogniciju Akademije  u bitnijim kategorijama (tom su se logikom vodili kad su nominirali Avatar, bit će). Nije ju dobio.

11. Fa yeung nin wa/In The Mood For Love (2000.)

Cijenjena kolegica Vanja je prije nekog vremena recenzirala ovo remek-djelo u rubrici “Apsolutna preporuka”. Ukoliko film niste gledali, pogledajte. Fa yeung nin wa je, složit će se mnogi, jedan od najboljih ljubavnih filmova svih vremena. To je oda prijateljstvu, vjernosti i trajnoj ljudskoj želji za pronalaskom srodne duše. To je poezija u pokretu. To je Kar-Waiev obol filmskoj umjetnosti. To je film koji je morao biti nominiran u kategoriji najboljeg filma. To je, zapravo, film koji je morao pobijediti. Ne samo da nije nominiran u kategoriji najboljeg filma, nije nominiran ni u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja.

10. Heath Ledger  (2001.)

Nikad prežaljen. Najbolji glumac svoje generacije, neki će reći (a ja sam među njima) bilo koje generacije, svoju nagradu je dobio posthumno savršenim utjelovljenjem Jokera. To mu nitko ne može oduzeti. No, postoji jedna njegova uloga, mala i zanemarena, iz 2001. godine koju će rijetki spomenuti, a baš tu je pokazao zavidnu razinu talenta i baš tom ulogom se pokušao distancirati od pretty boy imidža koji ga je pratio. Monster’s Ball, film koji je zapamćen po Halle Berry i Oscaru za najbolju žensku glavnu ulogu (prva Afro-Amerikanka koja je dobila tu nagradu) i mučnoj sceni seksa između nje i matorog hill Billyja (Boba Thorntona), sadrži jednu od najboljih sporednih uloga u nultim – Heath Ledger kao osjetljivi zatvorski čuvar koji ne može psihički podnijeti put koji mu je otac odabrao.

9. Irréversible (2002.)

Da se razumijemo, Gaspara Noea smatram jednim od najprecijenjenijih autora 21. stoljeća. Ipak, 2002. godine, Irréversible je bio film koji volite ili mrzite. Akademija ga nije voljela. Je li to zbog požarnog aparata i glave čovjeka pretvorene u zgnječenu marelicu, skoro desetominutnog silovanja Monice Bellucci ili nelinearne strukture? Tko će ga znati. Ostaje činjenica da je jedan od najpamtljivijih, najutjecajnijih i najšokantnijih filmova novog doba ostao zakinut za nominaciju. Noeu, pak, to nije škodilo.

 

8. Nicholas Cage (2003.)

S ovim se mnogi neće složiti, ali ja Nicholasa Cagea smatram vrhunskim interpretatorom. Određenih uloga. Nije raznovrstan kao Phillip Seymour Hoffman ili Dustin Hoffman, ali uloge psihičkih nestabilnih alkoholičara, prevaranata, pisaca ili policajaca savršeno odrađuje. Cage je svog Oscara dobio još tamo 1996. godine, ali njegovu, po meni, najbolju ulogu, u filmu Šibicari Ridleyja Scotta, Akademija nije shvatila ozbiljno. Kao fobični prevarant kojemu na vrata pokuca kći koju nikad nije upoznao, Cage briljira. Ako želite potvrdu toga, samo ukucajte u YouTube “pissed blood”. Pogledajte. Uživajte. Poklonite se The Cageu.

7. Christian Bale (2004.)

Mogao sam mirne duše navesti i njegovu ulogu u Američkom psihu, briljirao je kao psihotični (nemoj zezati) yuppie. No, uloga svih uloga, najveća predanost viđena u 21. stoljeću (uz Fassbendera, recimo) bilo je izgladnjivanje za ulogu Trevora Reznika, grižnjom savjesti izmučenog industrijskog radnika. Kad se spominje Nestajanje, svi će se sjetiti Baleovog mršavljenja, doslovnog shvaćanja metode, ali mnogi će, nažalost, zaboraviti sve ostalo što je išlo uz mršavljenje – vjerno prikazanu premorenost, mučenje sa svakim sljedećim udahom i bespomoćni pogled pun konstantnog očaja…

 

6. Terrence Malick (2005.)

Ako ikomu mogu povjerovati kako ga boli kurac za Akademiju, Oscare i showbizz općenito, to je onda Terrence Malick, autor vizualno-narativnih remek-djela poput Days Of Heaven ili Tanke crvene linije. Njegov za sada posljednji izdani uradak, The New World, podjednako miljama daleko od gorenavedenih filmova, što se tiče redateljsko-scenarističkih kvaliteta jede za doručak većinu konkurencije iz 2005. godine. Jedan sasvim novi pogled na Pocahontas i Smitha, zaokružen očaravajućom fotografijom Lubezkog, morao je biti u nominiran u kategoriji za najboljeg redatelja.

5. Mel Gibson (2006.)

O Melu Gibsonu možemo misliti što hoćemo. Usprkos svim silnim skandalima koji ga prate još od pred-produkcije njegove iznimno kontroverzne Pasije, pijančevanjima, anti-semitizmu i navodnog jednostranog šakačkog dvoboja s bivšom suprugom, simpatičnog Australca uvijek ću pamtiti kao pobješnjelog Maxa ili neurotičnog Riggsa. Ako je ikada Akademija trebala nagraditi njegovo vizionarstvo, spektakularnu režiju, svojeglavost, dosljednost i hrabrost, to su trebali napraviti za režiju filma Apocalypto, poprilično vjeran prikaz pada jedne civilizacije.

 

4. The Assassination Of Jesse James By the Coward Robert Ford (2007.)

Iako je film nominiran u nekoliko kategorija (najbolji sporedni glumac, najbolja fotografija), to jednostavno nije dovoljno. Jedan od najboljih westerna uopće, savršeno isprofiliranih likova – što bitnih, što minornih – i besprijekorne režije, ostao je zapećku, nepravedno zapostavljen… Prvotno otpisan od jednog dijela kritike, film je iz mjeseca u mjesec, godine u godinu stjecao sve veću popularnost da bi, konačno, s tim očigledno potrebnim vremenskim odmakom  zaslužio status modernog klasika…. Andrew Dominik i Brad Pitt sramotno zakinuti.

3. The Dark Knight (2008.)

Ako je bilo ikakvih sumnji da je Akademija skučena i konzervativna, 2008. godine one su sve odagnute. Film baziran na stripu, ali ujedno i svojevrsna posveta nekim krimi dramama poput Mannovog remek-djela Heat, The Dark Knight, djelo britanskog autora Christophera Nolana, zakinuto je u svim mogućim bitnim kategorijama. Ledgera nisu mogli i smjeli zapostaviti zbog smrti (sasvim sam siguran da ne bi bio ni razmatran da nije preminuo, ne zato što je uloga loša, nego zato što Akademija nema sluha za ovakve filmove), ali je Nolan, baš kao i ove godine, nezasluženo popušio nominaciju za najboljeg redatelja. Utjehe radi, Akademija je zbog ovakvog kolosalnog propusta ponovno vratila deset nominiranih za najbolji film. Slaba utjeha.

2. Sam Rockwell (2009.)

Sam Rockwell godinama figurira kao jedan od najpouzdanijih karakternih glumaca, najčešće blista u sporednim ulogama, a povremeno se nađe i u glavnim rolama solidnih do odličnih indie filmova. 2009. godine sreća i sin Davida Bowiea, Duncan Jones, su mu se nasmiješili. Jones, redatelj debitant, oslonio se na Rockwella, negovu karizmu i glumački talent koji je samostalno trebao u potpunosti iznijeti film na svojim leđima, s obzirom da se samo on u filmu pojavljuje (u nekoliko verzija, doduše). Odlične premise i vjerno dočarane komorne, zbunjujuće atmosfere, Moon je dopustio Rockwellu da se u potpunosti razmaše, pokaže sve što zna i konačno bude uvršten u krug najboljih glumaca današnjice. Morat će još sačekati.

1. Mark Wahlberg (2010.)

Nepopularan izbor, znam. Mark Wahlberg će u očima mnogih ostati Marky Mark, Calvin Kleinov model za muško donje roblje, ali ovaj simpatični glumac, cijenjen producent, već godinama ostvaruje zanimljive i impresivne glumačke nastupe. Iz ovogodišnje oskarovske utrke najvjerojatnije ga  je izgurao mladi Jesse Eisenberg (zasluženo ili ne, prosudite sami), ali, da ja ne bih bio jedini Wahlbergov zagovaratelj, pogledajte što o o njegovim glumačkim sposobnostima misli najvjerojatniji ovogodišnji laureat Christian Bale prilikom zahvalnog govora 27. veljače 2011. godine.

17 komentara za “Najveći previdi Oscara u proteklih 13 godina

  • Maxima says:

    Ovo je fantastično urađeno, kolega. Ne postoji niti jedan od svih 13 izbora s kojim se neću svim srcem složiti, gdje bih posebno … ne. Nema posebnog izdvajanja jer svaki, koji si naveo, obrazložio si dovoljno dobro da ja tu nemam što pametovati.

    Postoji među mnogima jedan mali veliki film iz, mislim, 2001.g., (braća Coen), koji je u nekim segmentima sigurno mogao biti jak kandidat (The Man Who Wasn’t There), gdje je B. B. Thornton odista bio maestralan. O fotografiji u tom filmu i koječemu drugome ne bih ni pričala. (Doduše, bila je tu neka nominacija, no…)

    Zatim, “Life of David Gale” iz 2003, izvrstan film, vrhunski redatelji i u tom filmu izvrsni Kevin Spacey (doduše, tu bih sad mogla dodati još koji njegov film)…

    No… pretjerujem sad ono… sa svojim favoritima, no tvoja je lista creme de la creme i nema joj se što osporiti. Naravno, u 13 odabranih ti vjerojatno nisu uspjeli ni stati neki drugi biseri, poput, recimo – “Mementa”, no s druge strane – to i nije “oskarovski” film, ako ćemo iskreno, iako je zasigurno zaslužan svojom nepobitnom inovativnošću. I ja bi ih mogla nabrojati toliko, ali tvoja je lista – savršena!

    Bravo!

  • Maxima says:

    Zapravo je čudno kako su neki od tih gore navedenih filmova tako jaaaako dobri, a ostali su praktično ispod radara… sjećam se osobnog iznenađenja i užitka kad sam gledala “Jesseja”, mislila sam da je u današnje vrijeme takvu poetičnu kaubojštinu nemoguće napraviti – ma taj je film … ah, nisu li svi :(

  • Gjuro says:

    A di je di Caprio? I “Bijela vrpca” (bolji i od “Avatara” i od “Narednika Jamesa”).

    Dobra lista, iako bi je svatko prema ukusu mogao proširiti na pedesetak filmova. Jedino mi ne sjeda Wahlberg na prvome mjestu. Prvi put sam ga gledao u “Pokojnima” i bio mi je super pa sam si zabrijao da zna glumiti. Ali u svim filmovima nakon toga bio je očajan (“Ljupke kosti”, naročito “Murjaci s klupe”). Moram pogledati “Boksača” i po potrebi revidirati tezu.

  • 2shaq says:

    Odlična lista Marine! S toliko se stvari slažem da ih neću posebno navoditi :) Jedino mogu reći da se posebno jako slažem u vezi Rockwella i Carreyja jer Truman, Moon i Eternal sunshine su mi neki od najboljih filmova!

  • Matea Rebrović says:

    Fora što je netko odlučio napraviti ovakvu listu… iako se s ovom slažem samo za Carreya i Gibsona :) no ipak se radi o osobnom ukusu..
    Dobro si rekao ovo za Oscare.Već su toliko podcjenjeni jer akademija ima favorite, predvidljivi su i sl. No meni Oscari jednostavno imaju svoj čar,kvalitetu,stručnost i uživam već 5 godina u izravnom prijenosu. to mi je jedna od najboljih noći u godini 😀

  • Maxima says:

    Sad sam nešto čačkala po starijim Weirovim filmovima… ma mogla sam ruku dati da je dobio Oskara za “Svjedoka” i “Galipolje”, to su i tad a i danas su dobri filmovi, elem – nije :) tako da si i kod njega, kao i kod Carreyja, u pravu – a kad nisi. 😉

  • Maxima says:

    a društvo mrtvih pjesnika :( aw… tek sad idem redom, po izborima koje si stavio i sve bih si čupala kose 😀 ali što sad. Gledati najbolji film 2009.g. (ma dobar je, ali da je najbolji, come on!) umjesto dodjele Oscara… jasno je da je ta dodjela velika i sjajna i sve što Matea reče, velika je to ipak stvar, kako nije, ali … ali.

  • Jelena Djurdjic says:

    4/13 poklapanja imamo 😀

    Na stranu lični ukusi stvarno je apsurd recimo da Jim Carrey nije ni nominovan, pogotovo pogledali se lista onih koji su bili u igri 1998, ne verujem da se možemo i setiti uloga ljudi koji su se borili za kipić

    In the mood for love je film 2000, na svetu a ne samo van engleskog govornog bla bla (primera radi bili su nominovani Chocolat i Crouching Tiger, Hidden Dragon, da čovek ne poveruje)

    Jesse James… moja tiha patnja… A za Nolana je već čista glupost šta mu rade, kao i Scorseseu, namerno sebi dižu cenu, šatro naravno, jer zaboga oni znaju da Nolan ne treba biti ni u prvih 5 a čovek je otkrovenje decenije

    Ostatak liste je po mom sudu pravedno i zasluženo izvisio 😀

  • Maxima says:

    Nolan je još u prošlom mileniju napravio izuzetan film, “Following”, ako je tko imao prigodu gledati, tako da… naravno, nije to bio materijal za Oscara, mislim da je to njegov prvijenac, ali se dalo naslutiti što sve može izrasti iz toga.

    Meni su osobno najveće patnje Jesse, Weir kao redatelj, Ledger u “Monster’s Ball” (nemojte me tjerati da sad gledam, nije valjda za to ona koza dobila Oscara, mrzim je inače 😀 osim kad glumi “Storm” (guilty pleasure), naravno, Bale u “El Maquinista”, e to je već previd desetljeća… za onakvu transformaciju, ma to je… ma on je.

  • Maxima says:

    Da, i Sam Rockwell, naravno… naravno – kad se sjetim izvedbe u “Zelenoj milji” i onog ludila, ajme… za “Moon” nisam očekivala da će uopće biti uzet u obzir, valjda nije dovoljno lijep :D… ma u biti ja imam poklapanje 1/1

  • Marin Mihalj says:

    Ima tu još sramotnih previda, narafski. No, ovi su mi prvi pali na pamet. Mogao sam mirne duše navesti DiCapria i njegovu rolu u “Shutter Island” kao previd 2010., ali mi je Wahlberg ostao malo svježiji slučaj – zato on.

  • Maxima says:

    ionako nećemo svi gledati kako spada, pa se tješim 😀 – “uživajte u najboljem filmu 2009” – nemam ništa protiv Hurt Lockera, ali definitivno da protiv takve karakterizacije 😀 (off topic, sorry, neću više).

  • CeboAmebo says:

    Malick FTW. Jedini kojem je umjetnost na prvom mjestu. Boli ga uho hoće li ga ko prihvatiti ili ne, jednostavno dere po svom i zato ga obožavam.

  • Maxima says:

    “Malick FTW. Jedini kojem je umjetnost na prvom mjestu. Boli ga uho hoće li ga ko prihvatiti ili ne, jednostavno dere po svom i zato ga obožavam.”

    right! 😀

  • Christian Bale says:

    Apsolutno se slažem da su Bale, Nolan i Di Caprio nezasluzeno izostavljeni posljednjih nekoliko godina,ali mislim da ce ove godine Bale to nadoknaditi-fakat impresivna uloga Dickeya!!

    Ali po meni najveca nepravda koja je napravljena unazad par godina je ona prema Mickey Rourke-u za njegovu brutalno odradenu ulogu u Hrvaču!!

  • Nuuica says:

    Zanimljiv izbora.
    Ne slažem se s puno toga napisanog o Heathu.
    Mislim da je bio vrlo interesantan glumac i da je uloga u Monsters ballu zaista bila teška i da ju je zaista impresivno izveo. Usudila bi se i raspravljati da je upravo njegova izvedba najbolje u tom filmu. Također u Brockeback Mountain je bio interesantan i vrlo uvjerljiv, ali mislim da njegovom liku u tom filmu su nekako odrezana krila.
    Ali o tome da je on generacijski najbolji glumac – mislim da je cijela priča o njegovoj smrti (ili bolje rečeno samoubojstvu jer tko živi kako je on živio i konzumira što je on konzumirao je definitivno sucidalan) je toliko napuhana i medijski izudarana sa svih stana da mislim da bi tom skromnom mladom čovjeku (takav je nam mene dojam ostavljao) bilo čisto neugodno o tome što su sve o njemu iznjeli – glumci, filmaši i mediji.
    Sve mi je to djelovalo kao neko opravdavanje proroka i takvog načina života u Hollywoodu.
    Koliko god genijalna njegova izvedba u Batmanu bila, po meni su mu dali Oscara upravo zato što je umro – a Warrner Boss je to marketinški toliko iskoristio da su mi se zgadili na duže vrijeme.
    Ali što se Oscara tiče – nije toliko važno jer takve poteze vuku oduvijek. Sada su se počeli furati na “retro” ali ne budu dugo. Tako mi se čini. Oscari su jako ispolitizirani unutar kompanije i često su neke nagrade zapravo kompromisi da se ne odari po 1. ili 2. igraču.
    Isto tako – jednom kada je netko nominiran – uglavnom se postoji šansa da će nagodinu ili za 2. opet biti. Jer to je ko klub s nekim plusićima.
    Isto tako, već se vidi što žene trebaju glumiti da bi dobile nagradu…

    Uvijek ubace neki “čudan” ili “mali” film kao začin. Ali inače je više manje vrlo predvidljivo.
    Little miss sunshine je bio jedan od tih kao mini simpa filmića, ali zapavo ih i u Americi ima – ovaj je tek bio te sreće da je proguran od pravih imena u oko pažnje Akademije.
    Isto tako da zaista rijetko kada daju nagradu za ulogu strabom glumcu ili iz filma koji nije na engleskom. Time pokazuju ograničenost za koju tvde da u filmoskoj – kao i u svakoj drugoj umjetnosti ne postoji.

    Izbor stranog film je uviojek amerocentričan. Jedan od razloga zašto Amelie nije dobila Oscara. Film koje je pravi bon bon za gledatelje.

    A što ćeš.
    Život je nepravedan.
    Baš sam se zalaprdala.

  • Mr Blond says:

    Odličan izbor…Međutim o propuštenim prilikama na Oskarima se mogu pisati knjige i knjige.Navest cu par svojih filmova i glumaca koji su nepravedno zakinuti na tim “cuvenim Oskarima”.1.LORD OF WAR-Film koji govori o zivotu fiktivnog trgovca oruzjem kojeg je savrseno utjelovio Nicolas Cage.Radnja je smjestena nesto prije pada Berlinskog zida.Lord of War izvrsno prikazuje kako je funkcionirala trgovina oruzjem,a sam sadrzaj filma je sokantan,dirljiv i duhovit te time dokazuje kompleksnost i sadrzaj kojeg bi trebali imati svi kandidati za Oskara.Velik propust Akademije jer se radi o jednom od najboljih filmova ako ne i najboljih filmova na ovu tesku temu.2.MILLEROVO RASKRIŽJE(1990.)-Gangsterski film velike brace Coen sa Gabrielom Byrneom,Marciom Gay Harden,Johnom Turturrom,Albertom Finneyem te Steveom Buscemijem u sporednoj ulozi.Millerovo Raskrižje je savrsen prikaz vremena Prohibicije i intrigantnih likova te njihovih sukoba.Taj je film,bez pretjerivanja,u rangu remek djela poput Goodfellas,Casina i Scarface,a uz to je i briljantna posveta film noir zanru iz 40-ih.Dijalozi su glavni adut filma jer zrace orginalnoscu i duhovitoscu,a radnja je drugacija od ostalih mafijaskih filmova jer se vise koncentrira na radnju i likove nego na ubojstva i obracune.Gabriel Byrne igra ulogu cinicnog gangstera(u stilu Bogarta)i ostvaruje genijalnu ulogu antiheroja koji preletava sa jedne na drugu stranu kako bi prezivio u mracnom svijetu u kojem se nalazi.Film je takodjer vrlo nasilan i pun crnog humora.Remek djelo i po meni najbolji film cuvene brace.3.THE QUICK AND THE DEAD(1995)-Vestern Sama Raimija sa nevjerovatnom glumackom postavom:Gene Hackman,Sharon Stone,Leo DiCaprio i Russel Crowe.Film prikazuje mali gradic kojeg kontrolira opaki kauboj (Gene Hackman) i koji organizira revolverasko turnir na kojeg se prijavljuje Stone koja zeli osvetiti svog oca kojeg je Hackman ubio,a pratimo i Crowea ciji lik je nekadasnji suradnik od Hackmana i bivsi kriminalac koji je postao svecenik.Film je odlican a likovi su briljantno odigrani.Sam film iskazuje nekakav hommage vesternima Sergia Leoneja, a sam radnja je vrlo zanimljiva i orginalna no vestern je ostao zakinut kod kriticara.Potpuno nepravedno jer se radi o odlicnom djelu sa besprijekorno prikazanim obracunima i sukobima likova.4.BAD LIEUTENANT PORT OF CALL:NEW ORLEANS(2009)Ovaj film je tzv remake odlicnog filma Abela Ferrare iz 92. sa odlicnim Harveyem Keitelom.Međutim radnja je izmijenjena kao i mjesto te vrijeme radnje.Cage ostvaruje jednu od najboljih i najpodcijenjenijih filmskih uloga proslog desetljeca,a redatelj,cuveni Werner Herzog je odlicno prikazao zivot pokvarenog policajca u napetoj istrazi ubostva.Film se razlikuje od ostalih policijskih filmova jer se koncentrira na portret kompleksnog lika za kojeg nakraju ne znamo je li dobar ili los5.SEDAM-Sto reci kada jedan od najboljih i najsokantnijih trilera svih vremena koji je zajedno sa JAGANJCIMA promijenio zanr nije nominiran za nijednog oskara?Spacey stvara jednog od najboljih modernih negativaca a Pitt je odigrao ulogu zivota.Akademija srami se!

Leave a Reply

Your email address will not be published.