Naj u 2010-oj

Piše: Matej Lovrić

Top 13 – Naj u 2010-oj

Prva godina novog, nadamo se i pamtljivog, desetljeća na samom je kraju. Godina koja je, kao i svaka druga, obilježena i kulturom i sportom i politikom i svim ostalim globalnim temama, filmski je bila, u nedostatku kreativnijeg izraza, tako-tako. I smrdila je i mirisala, a sve njezine čari probat ćemo dostojno obuhvatiti u rečenicama i mislima koje slijede. Što nas je oduševilo, što razočaralo? Zbog koga smo razmišljali o bojkotiranju praćenja sedme umjetnosti, a zbog koga, pak, uzimali prašnjavu opremu za snimanje i stvarali kućna remek-djela? Je li 2010. uopće bitna ili će, u budućnosti, biti posve marginalizirana? Mnoga pitanja, a samo 13 „najova“ na raspolaganju. Naravno, svim fanovima naših baljezganja i amaterskih uradaka želimo sve najbolje u nadolazećoj godini i brojna druženja s našim stavovima i mišljenjima, a sebi samima, recimo, pokoje rušenje stranice zbog preopterećenog servera. Čitajte nas, komentirajte, kritizirajte i, prije svega, uživajte, jer, kako bi jedan čitatelj zaključio, film je, ipak, samo zabava.

NajPRECIJENJENOST:  The Hurt Locker
Tehnički, riječ je o djelu iz 2009-e, no tek smo u ovoj godini mogli udahnuti svu prašinu koje je diglo čedo bivše gospođe Cameron i prve Oscarom nagrađene redateljice u povijesti, Kathryn Bigelow. Narednik James je, ne budimo nepošteni, kvalitetan film. Sjajno snimljen, s lijepo dočaranom atmosferom, dinamičnom režijom i odgovarajućim glumačkim nastupima. No, spadam li u kategoriju potpunog idiota i naivca smatrajući zlaćanog ćelavca NAJVEĆOM filmskom nagradom, a dobitnika nečim, ne znam, sjajnim? Očito, jer korektan i solidan film, smatram, nije materijal kojega treba neizmjerno štovati, a dodjela ove monumentalne nagrade nikad ne smije biti u službi ičega drugog osim – filmske kvalitete. Da, živimo u razdoblju filmske nekreativnosti i opće „solidnosti“, no imamo i jednog drugog Jamesa koji je, ako ništa drugo, izazvao globalnu svađu i opće kontroverze. Izazivanje emocija, makar negativnih, ukazuje na jednu stvar – VAŽNOST.

Naj – SRAMOĆENJE: Kevin Smith
Cop Out  je manje bitan razlog. Kao dijete 90-ih, posebno sam (bio) ponosan na dvije tvorevine „svog desetljeća“: Quentina Tarantina s nasilnije i Kevina Smitha s komičnije strane. Urbani heroj iz New Jerseyja oduševljavao je svojim oštrim, ali pristupačnim i običnom puku bliskim scenarijima, kroz koje smo upoznali brojne kultne likove i dobili nepresušno vrelo legendarnih citata. Sada, krajem 2010-e, Smith je kreten. Popljuvan zbog onog nedjela iz prve rečenice, debeli se obrušio na filmske kritičare, koji su, dakako, nestručne lijenčine koji pogledaju toliko besplatnih filmova da im, očito, ukus otupi, a zanimanje izblijedi. Za kraj, „redatelj“ je predložio besplatne projekcije za sve istinske fanove, koji bi onda trebali sastavljati recenzije s puno više smisla. Ma je li, Kevine? Znaš li još neku osobu koja je vlastito postojanje bazirala na isključivo „fanovskim“ kritikama? Meni pada na pamet određeni karizmatik iz Berlina, 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća.

Naj – ODGAĐANJA: MGM-ovi projekti
Legendarni filmski studio, prepoznatljivog logoa i sa stoljećem iskustva iza sebe, ne tako davno je potpisao financijsku kapitulaciju. No, nas, dakako, ne brine sudbina bijelih ovratnika iz američkih ureda, nego, dakako, avanture Hobbita, novog Oh Jamesa, trojice Stoogesa, pa čak i remakea Robocopa, za koji je i dalje zainteresiran Darren Aronofsky. Zadnjih mjeseci situacija se bitno popravila, no većina informacija i dalje nije potpuno jasna, pa nismo sigurni ni za početke snimanja, ni za studije koji su preuzeli projekte, ni za zamjene u glumačkim i redateljskim pozicijama, a kamoli za datume izlaska. Sve novosti vezane uz ovu temu bit će pomno praćene u 2011-oj.

Naj – UČESTALA POJAVLJIVANJA: Josh Brolin
Nekadašnji heroj Gooniesa apsolutno je neizbježan sastojak današnjeg filmskog svijeta, što i nije tako loša stvar. Nakon pamtljivih nastupa u Grindhouseu, No Country for Old Men, W. i tako dalje, u godini na izmaku odlučio nas je počastiti s čak 4 uloge. Jonah Hex nije trebao nikome, novi Woody Allen je prosječan, Wall Street II tek čeka tretman na ovoj listi, a True Grit još nismo imali prilike vidjeti. No, unatoč kvalitativno osrednjoj 2010-oj, Josh Brolin uglavnom nije višak. Konkretni nastupi, polivalentnost, a i, unatoč neizbježnosti. sasvim solidan ukus u odabiru uloga tijekom godina. Čovjek ne baca na stražnjicu i ne spušta nisko čeljust, ali će odraditi posao.

Naj – ZASTUPLJENOST U NOVOSTIMA: The Untitled Ridley Scott Alien Prequel
Ili je to samo moja subjektivna, fanovska vizija? U svakom slučaju, rijetko je bilo tjedna kada nismo naletjeli na neku najnoviju informaciju vezanu uz ljigavo čudovište dvostrukih ralja. Od casta (Michelle Yeoh, Michael Fassbender, Noomi Rapace) i radnje filma, sve do samog naziva (Paradise je svakako dio naslova), srce je brže zakucalo svaki put kada su uporni novinari saznali neku sitnicu. Fanovi SF-horrora, na rubu živčanog sloma nakon AvP-ova i sličnih gadarija, odavno strpljivo čekaju, a jedina negativna stvar koja dotiče projekt, iako nije riječ o nečemu malom i zanemarivom, jest smrt sjajnog Dana O’Bannona, scenarista originala i suradnika na svemu ostalom vezanom uz Osmog putnika. Produkcija djeluje maksimalno profesionalno i ambiciozno i možda nas, konačno, čeka prava stvar.

Naj – POVRATAK STAROG MAJSTORA: John Carpenter, The Ward
Možda i najjači predstavnik posljednje prave generacije majstora horrora, Johnny je dosegao kultni status u vremenima kada većina nas nije bila niti ideja. S potpunim razlogom. Strašan redatelj, s nenadmašnim osjećajem za stvaranje atmosfere, s vizijom i jedinstvenim dodirom. I s Duhovima Marsa u opusu, ali to je ionako zaboravljeno. Gotovo cijelo desetljeće smo ga čekali, proklinjali njegovu lijenost i poput ovisnika tražili dozu prave, iskonske strave. The Ward je pohvaljen na cijenjenom i relevantnom festivalu u Torontu, što i nije toliko bitno, ali dodatno otežava čekanje. A čeka nas, navodno, i L.A. Gothic u 2011-oj. The Prince of darkness is back, bilo je i vrijeme.

Naj – POUZDANA KVALITETA: Robert Downey, Jr.
Bez imalo pretjerivanja, riječ je o, trenutno, glumcu u najboljoj formi u Hollywoodu. Imate njega i automatski ste pokrili troškove, a i digli kvalitetu filma za 20-30%. Nažalost, još uvijek nije dobio projekt vrijedan njegovog neograničenog talenta u ruke, jer i Iron Man i Tropic Thunder i Sherlock Holmes nisu ništa osim pop-korn zabave, koja bi, bez njega, u najboljem slučaju bila goli prosjek. 2010-a i nastavak Željeznog i jedva podnošljivi Due Date samo su pojačali tu neugodnu istinu. Ogromne mogućnosti sjajnog glumca, koji na leđima može iznijeti bilo koji lik, žude za nečim većim i iskusnijim od Jona Favreua, ozbiljnijim od Todda Phillipsa i svestranijim od Guyja Ritchieja. Downey je karakter za najveće stvari i jedna od rijetkih istinski svijetlih točaka današnjeg Hollywooda.

Naj – OPRAVDANO OČEKIVANJE: Inception
Nepatvoreni genij Christophera Nolana i službeno je priznat, ponajviše jer ga je, nakon Inceptiona, apsolutno nemoguće pamtiti samo po Dark Knightu, koliko god bili skloni typecastu i koliko god ekranizacije superheroja bile nemilosrdne prilikom obilježavanja karijera pojedinih autora. Već s Mementom i Insomniom bilo je očito kako je riječ o velikom talentu, Batman Begins dokazao je hrabrost, a sve ostalo je legenda. Ogroman pritisak prati svaki njegov projekt, u općem sivilu mladih redateljskih imena gladna publika ima brojna nerealna očekivanja, no Chris, zasad, nije u stanju razočarati. Nikoga. Kada su, nakon Inceptiona, krenula pitanja poput: Kamo dalje? Kako ovo nadmašiti?, smireni Englez samo se nasmiješio i najavio nešto neviđeno za njegovo posljednje poglavlje o mračnom heroju Gotham Cityja. Problem je što smo neviđeno već vidjeli, tražimo više.

Naj – NEPOTREBAN NASTAVAK: Wall Street II: Money Never Sleeps
Bilo je i mnogo gorih filmova i nastavaka, ali prljanje reputacije klasika uvijek je bolno. Da, znamo da je reputacija Olivera Stonea bila i na višim nivoima i da mu treba nešto što će odobrovoljiti producente u financijskom smislu, ali, doista: Čemu ovo? Isprazan, na dijelove dosadan, predugačak, s netalentiranim i iritantnim mladim parom u glavnim ulogama i ubacivanjem elemenata romantike u svijet kojemu to odgovara poput trećeg nastavka neke komedije Robertu De Niru. Da, Stoneov redateljski dodir je vidljiv i intrigantan, Michael Douglas je dovoljno zanimljiv, ali sve je to moglo biti i nekog drugog naziva, bez zadiranja u reputacijom sjajni svijet Wall Streeta. Ovako, niti je zarada bogznašto, niti su nastali novi fanovi franšize, a svako gledanje Shijine glume je i dalje vrlo bolan proces. Da je film loš, bar bi se nešto događalo, ovako je jednostavno – zaboravljivo i nepotrebno.

Naj – FACA: Sylvester Stallone
Prije nego potpuno odustanete od svih mojih budućih recenzija, uzmite (ponovno) u obzir da sam odrastao u 90-ima, a i da pojam „face“ nije isključivo kvalitativna odlika. I da mi je drago što, od Rockyja Balboe naovamo, djetinji idol povećeg broja pripadnika moje generacije snima mnogo suvislije stvari od dobrog dijela njegove karijere. Štogod „znalci“ pričali, njegov projekt iz tekuće godine, Expendablesi, je ono što jednostavan akcijski film treba i mora biti – jednostavan akcijski film. Bez krivo usmjerene pretencioznosti, smiješnih pokušaja razrade karaktera i ostalih preseravanja. Doista smo dobili ono što smo očekivali, dobro se zabavili, naišli na legendarne komentare poput „Expendablesi – muški Sex i grad“, a najlegendarnija usna svih vremena dokazala je kako razumije i žanr i publiku. Čak mu i to režiranje ide od ruke, u okvirima onoga u što se razumije. Uostalom, od Shaquillea O’Neala ne očekujemo pucanje trica, zar ne? Budimo realni, a ako ni to nije dovoljno, osvrnimo se malo na mlade „akcijske glumce“ današnjice. Chris Evans, Taylor Lautner, odjednom i Bradley Cooper, Channing Tatum? Sly, molim te, ne odlazi nikamo.

Naj – POZITIVNO IZNENAĐENJE (FILM): Buried
Povratak na iskonsko filmaštvo, kako li je to bilo lijepo za vidjeti, i velika hvala Rodrigu Cortesu na hrabrosti. Čim spominjem Ryana Reynoldsa, pritom i jedinog glumca u filmu, u ovako pozitivnom kontekstu, mnoga moja načela odlaze u vjetar, ali je doista zasluženo. Na trenutke neizdrživa atmosfera, sjajna režija na lokaciji koja je, blago rečeno, ograničena, dojmljiv završetak priče i vrlo konkretna društveno-politička kritika čine Buried jednim od tek nekoliko filmova u 2010-oj koje doista ne bi valjalo propustiti. O uspjesima malih, iznenađujućih filmova uvijek je ispunjavajuće pisati, a ako spomenem i kako je riječ o tipu djela koje potiče na sjedanje u redateljsku stolicu svojim sirovim pristupom, očito je kako zakopani Ryan ima potencijala za trajniju reputaciju.

Naj – POZITIVNO IZNENAĐENJE (GLUMAČKI NASTUP): Jesse Eisenberg / Andrew Garfield
Ironije li, iščekivanje Social Networka u mom je slučaju bilo popraćeno ogromnom skepsom. Iako sam veliki pobornik svestranosti, prelazak obožavanog Davida Finchera u prilagođeni, producentskim kompromisima ispunjeni svijet Benjamina Buttona izazvao je svojevrsno gađenje. Biografija štrebera zaduženog za taj prokleti Facebook također mi se, ni na koji način, nije uklapala u opus majstora jezovitih trilera i tamnih tonova. Pa odabir ova dva derišta, pa k tome još i Justin? Ima li uopće nade? O, kako li sam bio u krivu. Virtuozan scenarij, energična režija, napete i intrigantne scene u filmu o kompjuterskom programiranju? Jesse u ulozi koja dominira, u kojoj ne možete skinuti oči s njegovog nastupa, savršeno uvjerljiv? Garfield, nakon nečeg potpuno suprotnog u Dr Parnassusu, staložen i pribran u jednom trenutku, izgubljen i prevaren, ogorčen u drugom? Nagrade, makar u obliku pismenih pohvala i nominacija će zasigurno padati, za neke od najboljih uloga godine u jednom od najboljih filmova godine. Kad vam, u samo 2 sata, jedan redatelj iznova dokaže zašto ga volite i cijenite, a dva mlada talenta ukažu na svjetlo u holivudskom tunelu, spontani aplauz je neizbježan.

Naj – PROBLEM/ZLO: Ziheraštvo/Remake
Povezani na velikom broju razina. Žao mi je što godinu i top-listu završavam u ovako negativnim tonovima, ali moram nekako ispuhati frustracije i ukazati na ono čega smo itekako svjesni. Krenimo od problema. Martin Scorsese snimio je Shutter Island, dobar, kvalitetan krimić, ali nismo ni očekivali Taksista, zar ne? Ridley Scott se pojavio s Robinom Hoodom i izazvao – ništa. U redu, solidno ostvarenje. Što ste očekivali, Blade Runnera?!? Došao je i njujorški bog sredovječnih kriza i židovstva, u pratnji visokog, tamnog stranca i ne, nije snimio Manhattan. Nismo to ni očekivali. Jesmo li beskrajno naivni idealisti, kad od velikana tražimo velike stvari? Jesu li se oni ispuhali, bez namjere za slušanjem eventualnih kritika, pa samo odrađuju solidan, korektan posao? Riskiranje i osobni, specifični dodir velikih redateljskih imena iz prošlosti, a to svakako nisu samo Allen, Scott i Scorsese, je li to lanjski snijeg? Možda.
Što se tiče zla, sve je poznato. Ako je nešto zaradilo više od 10 milijuna dolara u bilo kojem dijelu filmske povijesti, remake je već u planu. Ili snimljen. Čemu originalnost u horroru, SF-u, vesternu, kada je lakše izmusti novac na način koji je sve, samo ne umjetnost? Oprostite, ali ne mislim bacati oko na isključivo dalekoazijsku, europsku ili indijsku kinematografiju, odrastao sam na Hollywoodu i pojam američkog filma mi je i dalje, u velikoj mjeri, odrednica situacije u filmskom svijetu. Kako stvoriti novo redateljsko ime, kad mladić živi pod čizmom producenata i blati kultna i klasična djela iz prošlosti? Kako se razviti bez originalnosti i vlastitog mišljenja? Kako postati sjajan glumac, kad ste okruženi krvopijskim mediokritetima i ljudima bez smisla za film, umjetnost i kulturu kao takvu? Žabokrečini zvanoj suvremeni Hollywood treba slap svježine i čistoće, većini žanrova treba revolucija, nama trebaju filmaši s kojima se možemo poistovjeiti i diviti im se, da nam makar malo olakšaju ulazak u svijet odgovornosti koji je sve, samo ne pristupačan. Neka nam 2011-a ostvari barem dio želja, sretno nam bilo!

Naj – DOGAĐAJ U KOMPLETNOJ 2010-oj: FAK-tvoj film.net
Baš sam mučko đubre i lažov kad imam 14 poglavlja na Top-13 listi, ha? Bez potrebe za infantilnim i neduhovitim samoisticanjem, drago nam je što radimo i postojimo, a toga nije bilo prije 2010-e. Dragi fanovi, Vas nekoliko, Vi ste ono zbog čega provodimo sate uz vražje kompjutore i zbog čega imamo potrebu podijeliti naše filmsko i slično neznanje s Vama. Jednostavnije rečeno, tu smo zbog Vas i svjesni smo toga. Ako se u nekom trenutku razbahatimo ili pogoršamo ili ulijenimo, računamo na Vas i bombardiranje zasluženim kritikama. Još jednom, sretna Vam 2011-a i mnogo ugodnih druženja uz nove filmove, evergreene, preporuke, top-liste, serije, kavu i pljuge, poglede iza kamere i amaterske filmske uratke, uživajte!

14 komentara za “Naj u 2010-oj

  • Deni Zgonjanin says:

    Dodao bih jedino nastavak Hangovera kao naj- zastupljenost u novostima, bar našim :)
    i
    Naj – PRECIJENJENOST- Avatar, definitivno…

  • 2shaq says:

    Ovako nešto stvarno nisam očekivao…Ovo što sam upravo pročitao je naprosto fenomenalno i zaslužuje titulu naj-liste 2010. godine! Svaka ti čast majstore na fenomenalnoj listi s kojom se 90% slažem, pogotovo s onime o Robertu Downeyju, Slyju i Social Networku. Inception je već sam po sebi dovoljno priznat :) Normalno je da se ne mogu u potpunosti složiti s listom, ali upravo to je ono što najviše volim kod tvojih lista i recenzija – uvijek mi ostaje prostor za raspravu hehe. Fenomenalna i inovativna lista! Sad si si postavio letvicu jako visoko! :)

    Na listi ne bih mijenjao gotovo ništa, osim možda što bih stavio The Town pod naj – precijenjenost. Ja očito nisam doživio taj film kao ostali, ali što se može…

    Još jednom – bravo!!!

  • maxima says:

    Ma potpis na svaku riječ!

    Bravo, ovo je tako neočekivano i dobro!

    (Ma, ja to samo zbog RDJ-a 😀 )

  • Huco says:

    Svaka čast bravo Jadranki Kosor što je smijenila ministre! Jedino mi na lisiti ne štima ovo zadnje zeznuo si čitavu listu sa zadnjom stavkom :). Ništa Lovriću morat ćemo ti dati cipelu ovakvu grešku fakat nisi trebao napraviti…

  • Jelena Djurdjic says:

    The Hurt locker nije film kakav bih volela da dobije Oskara, ali je Avatar SVAKAKO daleko precenjeniji, koliko samo ja ne volim taj film…. 😀

    Robert Downey, Jr. je baš si to fino posložio – u ubedljivo najboljo formi, i to taman kad sam ja mislila da će možda proćerdati nenormalan talenat. Sad još samo da dobije i nenormalno dobar film.

    Za Social network prosto uživam u napisanom, dok Inception opravdano zauzima mesto na listi, ali kako vreme prolazi moj entuzijazam glede tog ostvarenja opada

    I fakat je da je kriza ideja, i Marty i Woody i Roman su sve to režirali kako treba, Polanski možda i više od dobro, ali i ja želim tako mnogo više

  • Marin Mihalj says:

    Volim Matejove Top 13 liste, ali s jednim se ne mogu složiti – na stranu Akademija i njene nominacije, “Avatar” je od strane tih “ozbiljnih” kritičara ili recenzenata ozbiljno podcijenjen film, vizualno iskustvo (što god već jest)… dok je, s druge strane, “The Social Network”, iako jako dobar film, vjerojatno najprecijenjeniji film godine.

    Ako govorimo o tim nekim kritičarsko-recenzentskim pogledima na film, jelte.

  • Matej Lovrić says:

    Veliki sam fan Avatara, tako da od mene nećete čuti ni prevelike kritike (iako sam nekih spominjanih mana svjestan), a KAMOLI uvrštavanje u neki negativni kontekst, tipa precjenjivanje. Žao mi je. 😀
    Što se tiče Social Networka, još uvijek čekam neki konkretni, da ne kažem opipljivi feedback, pa se zasad držim onoga što o filmu mislim od prvog dana – vrlo kvalitetan, ali također, kao i Hurt Locker, ne zaslužuje baš uzdizanje u ne znam kakve visine.

  • Jelena Djurdjic says:

    Avatar vredja svojom neoriginalnošću 😀 , to čak i ne bi bio užasan film da nije toliko pretenciozan…ne ne, ipak je to užasan film 😀 . Najobičnija manga ima zilion maštovitijih rešenja, ako je nečija mašta onoliko ograničena da
    ne ume da mrdne od ljudskog tela kao polaznog rešenja za mene je to poražavajuće (neću uopšte o ovim standardnim zamerkama sad 😀 )

    U ukupnoj oceni Social i Locker možda podosta učestvuju i predočekivanja sa kojim smo ih odgledali. Nije da je bitno, ali uvek bih pre gledala SN opet

  • Matej Lovrić says:

    Jednog dana, svi s FAKa bi se trebali naći, podijeliti u dvije grupice i krenuti s debatom o Avataru…

  • Jelena Djurdjic says:

    I bi svjetlost 😀

    Ako ćeš verovati to sam i ja prvo pomislila

  • Deni Zgonjanin says:

    A pobjednik debate dobije DVD i 15 litara plave boje…

  • Huco says:

    Ja stojim još uvijek iza toga da je Avatar remake Pocahontas sa 3d naočalama…

  • Vedrana Vlainić says:

    Mene je skoro sram priznati da još uvijek nisam pogledala taj famozni Avatar… *pokriva se škarniclom preko glave*
    Ne znam, što se više film povlači po medijima i što ga se više a priori najavljuje kao “najbolji film godine”, to nekako meni sve više opada interes (osim ako me radnja ili glumačka postava baš nešto posebno ne privuku). I Social Network sam tek nedavno ulovila, već kad je lagano bio “pri izlasku” iz kina (precijenjen, slažem se, ali kvalitetan, napet i Garfield i Eisenberg su i meni najugodnija iznenađenja godine).
    U biti, takve blockbustere jako rijetko gledam u kinu, ima već pozamašna kolekcija onih koje sam “otkrila” tek nekoliko godina nakon što su bili “najočekivaniji filmovi” godine/desetljeća/stoljeća.

    Sve u svemu, da ne skrećem dalje s teme, slažem se uglavnom sa svime (pogotovo potpis na Hurt Locker, Downey Jr-a i Inception uz spomenuti SN). Super lista! :)

  • maxima says:

    Ja se ne pokrivam preko glave što nisam gledala Avatar. Da sam bila u prigodi gledati ga po propisu (3D), bih, čisto da mogu čista srca reći što mislim (a to ne mogu jer ne znam, iako se imam običaj šaliti s Pocahontas već mjesecima). No, budući da 3D mogu samo sanjati (dok ne kupim bar kakav bijesan TV), “Avatar” je na “stand-by”, bez obzira što imam predrasude prema tom filmu. No smatram da je zbog uloženog truda zaslužio gledanje.

    😀

Leave a Reply

Your email address will not be published.