Kvalitetni nastavci

Piše: Matej Lovrić

Top 13 – kvalitetni nastavci

Filmski nastavci su, doista, jedna vrlo kontroverzna i osjetljiva biljka u našem predivnom svijetu sedme umjetnosti. Za početak, oni uvijek, i prije samog pojavljivanja ili gledanja, donose gomilu pitanja. Ima li smisla i razloga nastaviti nešto (uglavnom) popularno,  uspješno i kvalitetno ili je bolje ostaviti svetinju neka se ponosi samom sobom u miru? Postoji li dovoljno kreativna i originalna, nova ideja koja će na zadovoljavajući način biti povezana s ikonom koja joj prethodi? Ako redatelj ili glavna glumačka zvijezda originala odustanu od projekta, što onda? Što je s novim licima, s novinama u radnji, s iščekivanjima publike i skepsama? Tisuću pitanja, i, nažalost, rijetki kvalitetni odgovori, o čemu svjedoči često razočavarajući tretman i prihvaćenost brojnih zgrtača love, što je oduvijek bila glavna titula nastavaka. Ipak, mit ili čak zlatno pravilo o sequelu koji je kvalitativno miljama slabiji od originala pobijaju rijetki, ali iznimno cijenjeni primjerci. Ovo je top-lista onih filmova koji su se usudili postaviti bezobrazno pitanje – je li moguće da smo bolji od onoga kojemu dugujemo svoje postojanje?

P.S. Nastavci kod Star Warsa i Lord of the Rings su napisani, osmišljeni i dogovoreni i prije snimanja originala, što smatram varanjem, pa ih nemojte tražiti na ovom popisu.

No.13: Rocky Balboa (2006)
Rijetko je koji dio rijetko koje popularne franšize izazivao toliko podsmijeha i otvorenog pokapanja i prije samog početka produkcije kao (valjda) posljednje, šesto poglavlje priče o filadelfijskom boksaču zlatna srca i čelične brade. Balboa sigurno nije najbolji nastavak istinskog klasika iz 1976, no nakon eksplozije testosterona u 80-ima i popljuvane 5-ice, pružio je elegantan, suptilan i kvalitetan završetak s mnogo stila i razumijevanja za glavni lik. Kvalitetan scenarij i sigurna režija ostarjelog Slyja izazvali su mnogo ugodne topline kod vjerne, ali i isfrustrirane publike i učinili da Italian Stallion uzdignuta čela otkorača u legendu.

No.12: Gremlins II: The New Batch (1990)
Kako nadmašiti nešto šarmantno i neodoljivo suludo, što u idealnom omjeru spaja stravu, humor, akciju i društvenu kritiku, te usput stvori jednu od najvećih ikona pop-kulture 80-ih? Jednostavno – sprdaj se s tim do granice dobrog ukusa. Legendarni Gremlini, nevjerojatno simpatični bad guysi koji su 1984 pokrenuli seriju tzv. creature moviesa, bili su i ostali predivno sjećanje iz djetinjstva kojemu se vraćamo s osmijehom. Nasreću, potpuno je ista situacija i s dvojkom, koja je navila ludilo na maksimum, parodirala sve cake iz originala (što, kvragu, znači „ne hrani ih iza ponoći“, kad prestaje zabrana?) i dodatno osnažila mogućnosti zločestih klipana. Moderna poslovna zgrada kao lokacija pruža nebrojene mogućnosti, a film ne bismo tu spominjali da ih sjajni Joe Dante nije u potpunosti iskoristio.

No.11: Back to the Future Part II (1989)
A kad smo već kod djetinjstva i pop-kulture 80-ih, grijeh bi bio zaobići jednu od najjačih trilogija svih vremena i, unatoč prečestom statusu SF-zezancije, remek-djelu Roberta Zemeckisa. Nakon jednostavno briljantnog originala, nastavak se ipak spustio za pola stepenice, no međuigra Doca Browna, Martyja i, ovoga puta detaljno obrađenog, negativca Biffa Tannena ponovno funkcionira savršeno. U nastavku, bavimo se čak četirima vremenskim razdobljima (1955, 1985, 2015 i alternativna 1985), do kraja upoznajemo razvoj Hill Valleyja i njegovih žitelja, a brojne fore vezane uz određena vremenska razdoblja i probleme putnika kroz vrijeme dižu ionako vrlo pozitivan dojam. Scenaristički, ali i s logičko-realistične strane, film je pravi pakao za autore, no proizvod je vrhunski.

No.10: Dawn of the Dead (1978)
Unatoč neosporno ogromnom značaju Romerova kultnog prvijenca, Night of the Living Dead je ipak, zbog očajnih produkcijskih i financijskih uvjeta, film pregažen od vremena i ponekad teško gledljiv. Nastavak vrlo originalne i kreativne priče je, iz tih istih razloga, bio nužan i premda su fanovi čekali čak 10 godina, sve se višestruko isplatilo. Za početak, kao i svaki kvalitetan Romerov film, Dawn savršeno oslikava društvenu situaciju, i nakon turbulentnih, mističnih 60-ih, rastući prosperitet Amerike smjestio je film u ogromni mall, narugavši se pritom, također rastućim, shoppingholičarima i usporedivši ih sa zombijima. Svjetlosnim godinama udaljen od „samo“ kvalitetnog nastavka, Zora je, bez pretjerivanja, jedan od najboljih i najzabavnijih horrora svih vremena, jedan od najkvalitetnijih filmova 70-ih i daleko, daleko najbolji primjer zombie-flicka. Sjajna atmosfera, razrađeni likovi i odnosi među njima te briljantna režija čine djelo zbog kojeg smo Romeru i dalje sposobni oprostiti sve suvremene svinjarije.

No.9: Indiana Jones and the Last Crusade (1989)
Rijetko koja trilogija završena je na tako ispunjavajući i hvaljen način kao avanture legendarnog profesora sklonog s/m pomagalima. To što je u međuvremenu sve postalo kvadrilogija samo osnažuje tezu. Dapače, obožavatelji, ali i mnogi kritičari su poprilično opravdano isticali kako nije samo riječ o zadovoljavajućem finišu, nego i o najkvalitetnijem dijelu čitave franšize. Razlog? Ma sjajna suradnja i nevjerojatna kemija Seana Conneryja i Harrisona Forda, jednostavno ne trebamo tražiti dalje. Ostatak radnje je, kao i u prva dva slučaja, nizanje ekshibicija koje odaju počast starim pustolovnim filmovima, a sjajna režija i šarm cijele trilogije, praćeni zaraznom main theme su nas privukli i nikad, srećom, do kraja ispustili.

No.8: Mad Max 2: The Road Warrior (1981)
Men like Max, the warrior Max…
Na nekavom čudnom, „down under“ kontinentu naseljenom bizarnim životinjama, trendseter George Miller je 1979. snimio nasilan, pesimističan i beskompromisan futuristički film ceste, stvorivši karijeru budućeg ženomrsca, rasista i luđaka Mela Gibsona. No, tek je nastavak prolupalog bivšeg policajca odveo u the real thing, u tzv. Wasteland, od civilizacije zaboravljeno mjesto kojim vladaju motorizirane bande u borbi za svaki promil benzina. Naglašeni fetišizam (koža, benzin, cesta), sadizam i okrutnost te brojna čudnovata vozila kojima upravljaju još čudniji stvorovi osigurali su vječni kultni status, a režija i montaža cestovnog nasilja i dalje služi kao primjer i utjecaj svemu sličnom snimljenom nakon. Tek je kod Millera i Road Warriora apokalipsa doista postala cool i privlačna.

No.7: Ying Hung Boon Sik II / A Better Tomorrow II (1987)
Činjenica je kako John Woo, hongkongški luđak akcijskih i borbenih scena, ne leži svima i kako mu u većini filmova pogine 500-tinjak ljudi, no njegove koreografije iz ranijeg razdoblja karijere su naprosto nenadmašne. Nakon sjajnog Boljeg sutra, samo godinu dana trebalo je za podjednako uspješan i omiljen nastavak, u kojem ikone azijske kinematografije, Leslie Cheung i danas potpuno izgubljeni Chow Yun Fat, opet uspješno nose dinamičnu i napetu radnju. Zamršena priča, sjajna režija i orijentalne mudrosti o važnosti prijateljstva, lojalnosti i časti čine A Better Tomorrow ponajboljom dalekoistočnom franšizom u povijesti filma.

No.6: Army of Darkness (1992)
Stoljećima prije negoli je snimao paukolike ljude kraj američke zastave, Sam Raimi bio je, kratko i jasno, vizionar i genijalac, čemu je svjedočila potpuno suluda, ali nevjerojatno zabavna i originalna mješavina strave i humora znana kao Evil Dead. Prva dva, ultraniskobudžetna nastavka predstavila su nam sada veći legendarni materijal, poput demonima opsjednute kolibe u šumi i Knjige mrtvih te nenadmašnog trash-majstora Bruce Campbella u ulozi Asha, glavnog „junaka“ s motorkom na mjestu ruke. Treći nastavak, iako od nekih prezren zbog približavanja mainstreamu (iz naziva je čak i izbačen Evil Dead), potpuno je ludilo. Daleko najkomičniji u cijeloj trilogiji i smješten u nekakvo bizarno srednjovjekovno okružje, nudi gomilu fenomenalnih gegova, Brucea u najboljoj formi dosad (kako bi jedan kritičar napisao, idealan omjer assholea i badassa) i konačnu, monumentalnu bitku protiv vojske iz naziva. Raimijeva režija je besprijekorna, kao i prepoznatljiv rad s kamerom, a unatoč kasnijim ogromnim uspjesima, ovaj iznimno talentirani momak je trenutak karijere vjerojatno doživio redateljskim debijem.

No.5: Kill Bill Volume 2 (2004)
OK, Tarantino doista nije filmaš, a ni ličnost za svakoga, a ultrakontroverznim Kill Billom je postavio još čvršću granicu između fanova i onih koji ga preziru te smatraju šarlatanom. No, ako ste u kategoriji koja ga prihvaća ili čak obožava, povratak Umine Nevjeste je prokleto dobra konkluzija. Nakon bezumnog bloodfesta iz prvog dijela, Volume 2 svira u mnogo smirenijim, iako podjednako pomaknutim tonovima te pokušava opravdati sve te hektolitre krvi. U mnogočemu superiorniji originalu, upoznaje nas s najzanimljivijim likovima u priči (Madsen je u ulozi oronulog Buda naprosto savršen), sjajno zaokružuje i završava istu te pruža ogromnu količinu dokaza o Tarantinovom poznavanju borilačkih filmova 70-ih i azijske kinematografije te njegovim mogućnostima kad je riječ o pretvaranju vlastite fascinacije u odlične autorske uratke. Iskreno, ovakav kontroverzan i svojeglav, ali očito beskompromisan Tarantino mi je tisuću puta draži od mlakih, bezličnih (uz časnu iznimku C.Waltza) i prilagođenih Basterdsa.

No.4: Aliens (1986)
Rijetko koja franšiza se toliko razlikovala od nastavka do nastavka i pružilo toliko očitog redateljskog rukopisa kao strašni Osmi putnik. Iako su Alien3 i Resurrection potpuno neopravdano pokopani, nakon Camerona i njegovog SF-spektakla sve se ipak spustilo za ocjenu ili dvije. Početak kvadrilogije donio je atmosferični, klaustrofobični horror i predstavio nam jedno od najzeznutijih svemirskih čudovišta svih vremena, čemu je pridonijela i sjajna Scottova režija te snažna glumačka ekipa, predvođena neslomljivom Sigourney. No, kod velikog Jamesa tišina nikad nije bila vrlina pa smo nagrađeni bombastičnom akcijom, bahatim i nesložnim marincima i hordama sluzavih, žilavih stvorova. Od pulse riflea i futurističnih vozila, preko zalijepljenih i zaraženih nesretnika u mračnim hodnicima i majke svih Aliena, sve do Michaela Biehna i Billa Paxtona, očito je kako svjedočimo legendarnom djelu SF-žanra. Neki su prigovarali kako je suptilan, mračan original pretvoren u testosteronsku eksploziju za one bez ukusa, no, opet, nekima se nije svidio ni Avatar ili The Abyss, što ćemo.

No.3: The Godfather part II (1974)
Po mnogima, film koji je „bolji od najboljeg filma svih vremena“ i koji je svu genijalnost jedinice pomaknuo na još viši, još razrađeniji i nezaboravniji nivo. Ipak, neke stvari se trebaju uzeti u obzir. Oba filma, pogodili oni vaš ukus ili ne, spadaju u must see za sve koji misle prozboriti ijednu riječ o filmskoj umjetnosti te predstavljaju sami vrh režije, glume, scenarija, montaže, glazbe, utjecaja na buduća djela itd. No, unatoč neopisivo briljantnom Robertu De Niru, unatoč produbljivanju sage o mafiji i vođenju dvije paralelne fabule, samo jedan Kum ima cijelu obitelj Corleone na okupu, samo jedan ima takvu kombinaciju poetike i surove realnosti, samo jedan ima konjsku glavu u krevetu, samo jedan je, doista, bio prvi. Samo jedan ima Marlona Branda u ulozi koja je zauvijek promijenila filmski svijet. Nije dovoljno argumenata? Onda je dvojka očito bolja.

No.2: The Dark Knight (2008)
Mislim da je, nakon Inceptiona, situacija poprilično jasna. Christopher Nolan daleko je najveće redateljsko ime isprofilirano u posljednjih 6-7 godina i jedan od rijetkih ljudi koji Hollywoodu donosi kakvu-takvu svijetlu budućnost. Premda su filmski znalci i oni koji se tako osjećaju na brzinu proglasili film iz prve rečenice Britančevim najboljim djelom dosad, ono što je majstor izvukao iz potonule, gotovo iščezle reputacije mnogima omiljenog superheroja je vrijedno apsolutno svake od milijarde pohvala kojima su obasipani i Batman Begins i njegov neosporno superiorni nastavak. Fantastičan, nerealno kvalitetan scenarij, režija za primjer, do u detalj razrađen odnos glavnog lika i negativaca, razvoj likova, filozofske studije o dobru i zlu, yingu i yangu, ma osjećam se predivno samo se prisjetivši. Dark Knight nas je natjerao da Heatha Ledgera i Jacka Nicholsona stavljamo u istu rečenicu, prisilio je fimske studije da stripovskim ekranizacijama ubuduće pristupaju maksimalno ozbiljno i, naravno, pokazao svu apsurdnost zahrđale Akademije, koja se daleko najboljim filmom čitave 2008. ozbiljnije bavila samo zbog Ledgerove pogibije. Hej, Vitez Tame je čak i uništio onaj priglupi, glomazni batmobil.

No.1: Terminator II: Judgment Day (1991)
Hoće li za 1000 godina, nakon nekoliko smakova svijeta, nekakva primitivna čovjekolika plemena štovati kip Jamesa Camerona, Arniejev lik doživljavati kao Mesiju, a jedini preostali primjerak  Cameronove biografije proglašavati Svetom knjigom? Samo se nadam da u spomenutoj knjizi ima i koje slovo o pedofiliji. Ako do svega navedenoga dođe, većina temelja postavljena je početkom 90-ih, kada nas je veliki redatelj uplašio Robertom Patrickom i učinio da pojam SF-akcije zauvijek izađe iz sfere dječje zabave. Neviđeni specijalni efekti, koji su, na sreću, samo estetski dodatak fenomenalnoj (i fenomenalno završenoj, kvragu i kasniji nastavci) i kompleksnoj priči, sjajnom razvoju likova i promjenama kroz koje svi glavni akteri prolaze te bezvremenskoj studiji o mogućim katastrofalnim posljedicama pretjeranog tehnološkog razvoja. Tolike kultne scene, Arnie u ulozi karijere i neprestana, nevjerojatno i, prije svega, pametno režirana akcija donose možda i jedini nastavak za koji se gotovo svi slažu da je nadmašio original u svim elementima. Kad, uz onu poznatu glazbu, počnu end creditsi, jedino što možemo pomisliti jest: wow! Hvala, James.


10 komentara za “Kvalitetni nastavci

  • 2shaq says:

    “Samo jedan ima Marlona Branda u ulozi koja je zauvijek promijenila filmski svijet.” Amen

    Možda i najbolja lista dosad! Naprosto fenomenalno!!!! Uf :)

  • exordium says:

    “Tarantino doista nije filmaš, a ni ličnost za svakoga”, što bi to trebalo značiti? Zbog čega tako misliš?

  • Matej Lovrić says:

    Zato što je kontroverzan i ne pogađa baš svačiji ukus… Nisam mislio da je zbunjujuća izjava. :)

  • exordium says:

    Pa je kontroverzan, ali po čemu ne bi bio filmaš? Čovjek je filmska enciklopedija, radi mega dobre filmove i ima više znanja nego pola hollywooda, a sad- koji redatelj pogađa svačiji ukus? :)

  • Matej Lovrić says:

    Khm, nije “filmaš za svakoga”, a ne “nije filmaš”, to sam htio reći… Obožavam ga btw, morat ću ubaciti nešto njegovo u evergreene da ne bi bilo sličnih nesporazuma. :)

  • maxima says:

    Odlična lista. Činjenica je kako je, vjerujem ne samo meni, nego i mnogim drugima, npr. Kum II daleko najbolji “nastavak” ičega… ikad :) No, s mnogim drugima se također slažem, iako neke stvari (nema ih ovdje :)) nije trebalo niti snimati, kamoli im lijepiti i nastavke 😉

  • maxima says:

    @matej: “morat ću ubaciti nešto njegovo u evergreene da ne bi bilo sličnih nesporazuma”

    Kako bi bilo ispočetka, npr. od “Reservoir Dogs” :) Ti bi to odlično složio :)

  • Matej Lovrić says:

    Mislim da bi bilo fer i odgovarajuće krenuti od početka. 😀

  • maxima says:

    ti kreni, ja ću nastaviti :)

  • bakero says:

    Slažem se u potpunosti, T2 naj nastavak svih vremena !

Leave a Reply

Your email address will not be published.