Horori za koje možda niste čuli (a trebali biste)

Piše: Sven Mikulec

Prošlo je već dosta vremena od posljednje toptrinajstice na FAK-u, a kako se Noć vještica opasno približava, odgovarajuću prigodu za novu listu nije bio veliki problem pronaći. Ovo što vam je pred očima moja je osobna lista trinaest preporuka za ljubitelje filma koji Halloween žele provesti onako kako bi to i sam Carpenter vjerojatno htio – uz kakav dobar hororac. Odmah na početku moram naglasiti, ne radi se ni o kakvoj službenoj listi najboljih filmova žanra, niti tvrdim da ovaj popis predstavlja najbolje od suvremenog horora što svijet može ponuditi. Daleko od toga. Cilj mi je, međutim, bio sastaviti listu od trinaest horor filmova za koje je u pravilu bilo mnogo teže čuti nego za razvikane naslove koji su imali sreće da ukrase platno velikih kino dvorana u Hrvatskoj i šire. Među ovim samozatajnim, plaho reklamiranim, često i iznenađujuće niskobudžetnim filmovima, vjerujem, svatko bi trebao pronaći nešto po svom ukusu. Ako ova lista, dakle, svakoga čitatelja odvede do barem jednog dobrog filma koji bi mu inače vjerojatno promakao, bit ću zadovoljan obavljenim poslom. Na kraju krajeva, kako kažu u kultnoj Noći vještica:

It’s Halloween, everyone’s entitled to one good scare.

Čitajte dalje i pronađite svoj.


13. The Woods (SAD, 2006.)

the-woods-01

Ne znam točno što me više razveselilo – činjenica da sam, tražeći prigodne naslove za helovinsku listu, otkrio ovaj solidan film o djevojci koja u elitnoj, renomiranoj privatnoj školi shvati da na posjedu škole stanuje zlo jednako duge tradicije, ili kratka ali itekako rado viđena uloga legendarnog Brucea „Asha“ Campbella. Ovo je horor koji se izdvaja iz mase neobičnom prirodom zla u priči, ali i sasvim prostojnom karakterizacijom likova, kao i ugođajem koji uspijeva prikriti scenarističku nelogičnost ili tri. Mlada Agnes Bruckner odlična je u glavnoj ulozi buntovne tinejdžerice odlučne iskopati istinu, a kao glavnu prednost filma bez mnogo razmišljanja izdvojio bih jezive, suzdržane, uštogljene, pomalo nezemaljske profesore koji su mi u sjećanje prizvali dobri stari Dosje: Alien. Film funkcionira kao pristojan izbor za tihe, po mogućnosti vjetrovite večeri kakvih u studenome vjerojatno neće nedostajati, a za maksimalni užitak preporučam da ga pogledate na kakvoj maglovitoj livadi ispod staroga hrasta, što svima nama sa sedam kilometara dugačkim produžnim kablovima ne bi smjelo predstavljati nikakav problem.


12. The Burrowers (SAD, 2008.)

3Mx1O6

Kako ne bi ispalo da je ova lista sačinjena isključivo od suvremenih hororaca, ovaj ćemo se put vratiti u dalju prošlost, barem što se radnje tiče. Druga je polovica 19. stoljeća, mjesto radnje: Dakota, SAD. Nakon što dvije obitelji bivaju djelomično poklane, a (ženskim) dijelom otete, lokalni kauboji, među kojima je i budući zaručnik jedne od otetih, kreću u potragu za „prokletim Indijancima“ za koje vjeruju da su odgovorni za napad. Ekipa sastavljena od hvalisavog kauboja, strogog svećenika-revolveraša, afroameričkoga kuhara i već spomenutog zaljubljenog (skoro pa) zaručnika naići će tako u pustopoljinama američke prerije na neprijatelja daleko opasnijeg i okrutnijeg no što su očekivali. Ovaj interesantan spoj vesterna i horrora već u startu treba pohvaliti zbog svježe i prilično smjele ideje kombiniranja dvaju rijetko spojivih žanrova, a za baciti nije ni način na koji je ta ideja provedena u djelo. Nakon staloženijeg, mirnijeg početka koji polako pumpa atmosferu, film postaje dinamičniji i napetiji što su likovi bliže cilju svoje potrage, da bi u završnoj trećini atmosferičnost potpuno ustupila mjesto žestokoj pucačini. Solidan, zabavan film od kojeg, treba reći, ne smijete previše očekivati. Uostalom, tko puno očekuje od filma u kojem strah siju skakavcoliki predatori, taj mi kasnije nema pravo slati ogorčene mailove zbog promašene preporuke.


11. Mientras duermes / Sleep Tight (Španjolska, 2011.)

14e965d0-1284-4305-b4d8-7d1200ee3749

Tko vam tvrdi da je fan španjolskog filma ili europskog horora općenito, a nije upoznat s imenom Jaumea Balagueróa, laže ili vas ili sebe. 43-godišnji Španjolac koji je u svijet filma zakoračio krajem devedesetih i u međuvremenu si sagradio ime u svijetu horora prije svega fenomenalnim RECom, prošle je godine još jednom nagrađen naklonošću kritike za horor-triler pod naslovom Sleep Tight. Uvodeći nas u svijet poremećenog domara koji fiksira svoju opsjednutost na jednu od stanarki zgrade u kojoj radi, Balagueró nam nudi jeziv, psihološki naporan i na trenutke težak prikaz igre mačke i miša koju je mladoj stanarki ovaj bolesnik nametnuo. Više triler nego horor, Sleep Tight gledatelju osigurava sasvim pristojnu količinu jeze koja uglavnom izvire iz domarove psihičke bolesti i uznemirujućih poteza na koje ga ona tjera. Španjolski horor još me nijednom nije uspio razočarati.


10. The Awakening (Engleska, 2011.)

16530-series-header

U naše se kino dvorane prije nekoliko mjeseci nekako kurvinski, na stražnja vrata ušuljala britanska priča o duhovima s reprezentativnim licima Rebecce Hall (Grad lopova, Prestiž) i Dominica Westa (Žica) na plakatima. U sjeni marketinški mnogo jače Žene u crnom samozatajno čuči zanimljiv filmić o duhovima progonjenom dvorcu-internatu britanskih klinaca. Ali takvih je filmova milijun, kažete? Istina, originalnost nije jedan od aduta debitantskog uratka Nicka Murphyja, no kad u jednadžbi imate postedvardijanski internat smješten u srednjovjekovnom zdanju vjetrovitih hodnika i baršunastih zastora, nekoliko interesantnih glumaca (uz spomenuti dvojac, tu je i Imelda Staunton) i prstohvat sasvim fine jeze, konačni rezultat ne može biti razočarajući. Uđite u avanturu gledanja Buđenja onako kako sam ušao ja – spremni za par dobrih meškoljenja u sjedalu, opušteni i, što se očekivanja tiče, bez visokih letvica za preskočiti – i možda se i vi ugodno iznenadite, i usput dobijete razlog da dovedete u pitanje tvrdnju one vojske fanova Daniela Radcliffa da je Žena u crnom najbolji britanski hororac posljednjih godina.


9. The Woman in Black (Engleska, 1989.)

woman-in-black-the-1989-002-frightening-woman-with-hat-1000x750

Ove smo godine imali prilike dati Danielu Radcliffeu priliku da nam dokaže da je prestar i preozbiljan glumac za mahanje štapićima i trčkaranje u pelerinama, u „najboljem britanskom horroru novijega doba“, kako su mnogi poklonici novije adaptacije romana Susan Hill znali oduševljeno preporučivati. Međutim, ne bi bilo loše iskoristiti ovu prigodu da se prisjetimo originalnog filma koji je još 1989. zaledio krv u žilama ionako hladnih Britanaca. Te su godine, baš na Badnjak, britanski TV pretplatnici imali čast upoznati Ženu u crnom, zao i osvetoljubiv duh koji maltretira engleski gradić tako što nagovara malenu djecu da vrše samoubojstva. Jeftine produkcije, ali neospornog šarma, film bez problema izaziva jezu u gledatelju ne posežući za jeftinim trikovima i hektolitrima krvi, već čistim talentom za građenje ugođaja. Sasvim zadovoljan suvremenijom verzijom, teško mi je reći koji je film bolji, ali definitivno ne trebam previše razbijati glavu koji ima više duše. Sorry, Potteru, ali ovaj si dvoboj izgubio.


8. Dying Breed (Australija, 2008.)

Dying_Breed_03

Bit ću iskren i otkriti kako mi je Pogrešno skretanje jedan iz one kategorije guilty pleasure filmova koji su, hračkama kritičara unatoč, vraški zabavni i zahvalni za gledanje. U početku dugovječnog ali kvalitetom zbilja perolako zaboravljivog serijala Eliza Dushku vucara se po nekakvoj američkoj pripizdini i pokušava živa izaći s teritorija incestuoznih, napaljenih izroda opremljenih sjekirama i kopljima, tvoreći priču koja je možda poslužila i kao djelomična inspiracija Australcima koji su svoju viziju lokalnih izroda ponudili 2008. godine prilično krvavim djelcem Dying Breed. Dakle, australska verzija američke ode kultnim Brda imaju oči upoznaje nas s kvartetom karakterno različitih istraživača koji u Van Diemenovu zemlju (Tazmaniju) stižu u namjeri da fotografijama dokažu postojanje već pomalo mitskog tazmanijskog tigra. Ekspediciju vodi jedina stučnjakinja među njima, nadobudna Nina, odlučna završiti posao koji je započela njena tragično utopljena sestra na istome mjestu prije osam godina. Kako to obično biva u filmovima ovakvog zapleta, ekipa će uspjeti dokazati postojanje nove vrste. Samo ne one kojoj su se nadali.


7. Splinter (SAD, 2008.)

splinter-hand1

Priča ovog slabo poznatog američkog hororca teško da može biti običnija – dvoje mladih ljudi koji slave godišnjicu negdje u prirodi imaju peh nabasati na odbjeglog zatvorenika koji ih uzima za taoce i onda svi zajedno moraju pronaći način da prežive napad agresivnog špranj-parazita koji se hrani krvlju ljudi i životinja, preuzimajući kontrolu nad njihovim (uskoro mrtvim) tjelesima. Čekaj, šta…?! Tako je, Splinter nije tipičan horror na koje smo navikli. Debitantski film Tobyja Wilkinsa (Kletva 3) osvojio me na prvo gledanje ne samo nesvakidašnje svježom idejom, već i dobrom karakterizacijom, postojano brzim tempom i napetošću koja ne jenjava. Paulo Costanzo (Joey), lijepa Jill Wagner i iz Boardwalk Empirea dobro nam poznati Shea Whigham održavaju glumu na za ovakav film zbilja zadovoljavajućoj razini, zbog čega je lako zažmiriti i na poneki upadljivi klišej koji se potkrao autorima. Topla preporuka za horor fanove, pogotovo one s predrasudama, skeptične glede sposobnosti jednog običnog špranja da izazove stravu u gledatelju.


6. Pontypool (Kanada, 2009.) 

pontypool-horror-canada-001

Filmova o virusnim epidemijama koje prerastaju u pravu borbu sa zombijima, priznat ćete, u posljednjih desetak godina zbilja nije manjkalo. Boyleovih 28 dana kasnije, koji mi je prvi pao na pamet, samo je vrh ledenjaka sastavljenog od naslova poput I Am Legend, Snyderovog remakea Dawn of the Dead, Zombielanda… Ipak, u moru filmova ove uvijek privlačne tematike jedan se naslov uspio istaknuti originalnom idejom. Kanadski niskobudžetni Pontypool vodi nas u skučenu radio postaju istoimene omalene američke selendre negdje u državi Ontario, gdje nekadašnji uspješni radio voditelj, njegova mlada pomoćnica i njihova stroga šefica vode malu radijsku emisiju s lokalnim vijestima. Problemi nastaju kad im se terenski izvjestitelj prestane javljati usred reportaže uživo o nekakvom krvoproliću u doktorovoj ordinaciji, a što više vremena prolazi, to je kako ekipi u postaji, tako i nama sve jasnije da izvan njihovih zidina vlada kaos uzrokovan tajanstvenim virusom koji ljude velikom brzinom pretvara u krvožedne, bezumne životinje. Raspolažući s očito vrlo malo sredstva, filmskoj ekipi pošlo je za rukom stvoriti opipljivo klaustrofobični ugođaj, a dobro odrađenom karakterizacijom likova i prije svega svježom, vrlo privlačnom idejom zaraze uspjeli su osvojiti mnogo više publike no što 30 000 dolara zarade na box officeu ustvari otkriva. Temeljen na romanu Tonyja Burgessa „Pontypool Changes Everything“, koji je sam Burgess adaptirao za ekran, ovaj mali kanadski dragulj uspio je postići nešto za što sam osobno smatrao da je nemoguće i ustajali žanr oživio daškom kreativnosti i svježine.


5. À l’intérieur / Inside (Francuska, 2007.)

is3

Mislim da svaka poštena horror lista, pa makar i ova helovinska, opuštena i nimalo službena, treba imati jedan home invasion film. Za razliku od prethodnog filma na ovome popisu, koji svoju snagu crpi iz atmosferičnosti i suptilnog izazivanja jeze, u vezi debitantskog uratka redateljskog dvojca Julien Maury-Alexandre Bustillo stvarno je malo toga suptilno. Priča o trudnoj udovici koju čitavu noć terorizira nepoznata žena s očitom namjerom da iz nje izreže dijete over the top je festival prolijevanja krvi koja je tu da prikrije prilično predvidljivu i tanku priču. Da budem potpuno iskren, film me debelo naživcirao, ali s obzirom na žanr (i podžanr) o kojem pričamo, na tome mu samo treba čestitati. Pojava nečeg ovako malignog na jedinom mjestu na svijetu u kojem bismo se trebali osjećati potpuno sigurnima, u našem domu, više je nego dovoljan izvor strave i sasvim pošten razlog da sat i pol grizem nokte i pitam se što mi je ovo iskustvo uopće trebalo. Za sve vas koji se ložite na home invasione, ovaj francuski desert samo čeka da ga kušate. Ako smatrate da imate tolerantan i želudac (gore da gore ne može), i um (par gluposti, poput neobične laički izvedene traheotomije), dajte À l’intérieuru priliku. Da je učinkovit u toj svojoj brutalnosti, još uvijek naživcirani ja sigurno neću ni pokušati osporiti.


4. The Loved Ones (Australija, 2009.)

LovedOnesStill

2009. godine Sean Byrne svijetu je predstavio svojih ruku djelo, film koji je režirao i napisao pa njime pokupio lovorike diljem svijeta, kako doslovne (nagrada publike u Torontu iste godine), tako i one metaforičke, nastale iz pera mnogih zadovoljnih kritičara. Ova neobična priča o otmici, mučenju i iznutra bolesnoj psihopatskoj obitelji iz vrlo jednostavne premise izvlači apsolutni maksimum. Nakon što popularni gimnazijalac pristojno odbije poziv školske čudakinje na maturalni ples, uskoro završi drogiran i vezan za stolac u njenoj dnevnoj sobi, gdje je prisiljen prisustvovati mučnom objedu s čudakinjinim roditeljima, incestu vidljivo sklonim ocem koji bi sve napravio za svoju princezu i lobotomiziranom majkom koja vegetira dok joj u usta trpaju pileći batak. Ono što slijedi sat je vremena psihofizičkog mučenja za našega junaka, dok paralelno pratimo očajničke pokušaje njegove voljene djevojke i otuđene majke da ga pronađu. Australski film, po svemu sudeći, skriva više od jednog bisera u svome nedovoljno istraženom ormaru, a The Loved Ones zadovoljava sve do jednog kriterija potrebnog za ovu klasifikaciju. Napet i brutalan, vješto napisan i težak za gledati, Byrneov film na iznenađujuće kvalitetan način jednu banalnu, svakodnevnu stvar kao što je odbijeni poziv za spoj iskorištava za stvaranje jednog od najboljih torture naslova proteklih godina.


3. Los ojos de Julia / Julia’s Eyes (2010.)

69833

Guillermo del Toro ime je koje je fanovima horrora dobro poznato već gotovo dvadeset godina. Njegovi atmosferični filmovi, cijenjeni prije svega zbog fenomenalnog ugođaja koji meksički majstor uspijeva postići, još od Cronosa (1993.) lako pronalaze poklonike, a dosta su se uspješnima pokazali i neki projekti s pratećom tekstualnom oznakom „Guillermo Del Toro presents…“. Tko još ne cijeni Đavolju kralježnicu ili Panov labirint, a tko može reći da nije uživao u, primjerice, Sirotištu? Gotovo u rangu navedenih filmova, ali neusporedivo manje poznat, nalazi se podcijenjeni, nedovoljno razvikani mali horor skriven iza intrigantnih Julijinih očiju. Priča mladoga redatelja Guillema Moralesa o ženi koja pokušava riješiti misterij oko smrti sestre blizanke, uvjerena da se ne radi o samoubojstvu, donosi nam dosta napetosti i, s obzirom na renome producenta del Tora, očekivano kvalitetnu atmosferu. Najmoćniji izvor jeze u ovome filmu jest činjenica da glavna junakinja boluje od nekakve čudne bolesti zbog koje polako gubi vid, pri čemu je udaren temelj nekolicini zbilja proganjajućih i dugo pamtljivih scena od kojih mi jedna ili dvije i danas, dvije godine po gledanju, znaju neočekivanu zaigrati pred očima. Ničega se čovjek ne boji više od nepoznatoga, a kad negdje oko vas vreba brutalni i izopačeni serijski ubojica, nedostatak vida sigurno je luksuz koji si ne biste željeli priuštiti.


2. Lake Mungo (Australija, 2008.)

lakemungo4

Što je ovo, top 13 australskih horora?! Eto, tako je ispalo, i ovom prilikom predstavljam vam već treći australski film na ovoj listi preporuka. Snimljen kao fejk dokumentarac (mockumentary) o jednoj australskoj obitelji koja se pokušava nositi  s iznenadnom smrću kćeri i paranormalnim pojavama koje slijede nakon što je pokopaju neobično je strukturiran psihološki hororac koji funkcionira odlično dobrim dijelom upravo zbog tog osjećaja autentičnosti. Priča o Alice, tajnovitoj mladoj djevojci koja nestane prilikom kupanja u jezeru i za koju se uskoro otkrije da je na „bolje mjesto“ otišla s mračnom tajnom ili dvije, nije tipičan hororac po ničijim standardima, ali svejedno uspijeva uznemiriti u dovoljnoj mjeri da zaradi mjesto na ovoj listi. Pamtljiv, pametan, originalan i na trenutke nenapadno jeziv, Lake Mungo još je jedan dokaz da down under među klokanima nastaju vrlo zanimljivi filmovi, a veliki mu je plus što se, osim paranormalnim, u jednakoj mjeri bavi i onime ljudima sasvim normalnim – lažima, tajnama i nepovjerenju.


1. Dead End (SAD, 2003.)

dead-end-ray-wise-1130500377

Iznimno mi je drago bilo naići na ovaj pravi mali televizijski dragulj iz 2003., koji je nevjerojatno uspješnom DVD prodajom uspio nadoknaditi uloženih 900 000 dolara i još zaraditi dodatnih – 76 milijuna. Osim što se radi o uspjehu na koji vjerojatno samo Oren Peli (Paranormal Activity) može odmahnuti rukom i reći „bitch, please“, Slijepa ulica jeftin je, jednostavan ali učinkovit hororčić koji je iznenađujuće pametno iskoristio raspoloživa sredstva – i glumačka i financijska – i završio na mnogim listama ovakvoga tipa, uz rame brojnim produkcijski nadmoćnijim projektima koji o ovakvoj atmosferi mogu samo sanjati. Pomalo disfunkcionalna ali sasvim prosječna obitelj na Badnjak putuje karavanom u posjet daljoj obitelji na tradicionalnu večeru i (ne)ugodno druženje. Kad glava obitelji, Frank, odluči biti malo „divlji“ i sići s autoceste na nekakvu sporednu šumsku cestu, počnu se događati neobične stvari koje s vremenom potpuno izbezume njegovu suprugu, sina, kćer i njenoga dečka. Petoro ljudi tako naiđe na tajanstvenu mladu djevojku, bijelu poput anđela, s djetetom u naručju, nakon čega „govno pogodi ventilator“ i postane jasno (nama, ne njima) da po svemu sudeći od purice te večeri neće vidjeti ni p. Kako ne bi ispalo da se radi isključivo o totalnim anonimusima, spomenut ću da važnu ulogu igra proslavljeni televizijski (Twin Peaks, Savannah, Mad Men, 24) i filmski (RoboCop, Laku noć, i sretno) glumac Ray Wise. Pametan, jeziv i dojmljiv i hvalevrijedan u toj svojoj jednostavnosti, Dead End nameće se kao odličan izbor svima kojima nije ispod časti dati mu priliku.

3 komentara za “Horori za koje možda niste čuli (a trebali biste)

  • Valentino Bahun-Golub says:

    Women in Black je super ispao, i Awakening je nešto kao Šeto Čulo i Uljezi s Nicole Kidman, više nego solidan.

  • Minko says:

    Za burrowers je istina ne treba previše isčekivat bas solidan film

  • miriam says:

    strasno

Leave a Reply

Your email address will not be published.