Filmske preporuke za malo romantike

Piše: Vedrana Vlainić

Iako je uvriježen kao „dan zaljubljenih“ diljem svijeta, Valentinovo je popularno nepopularan dan podjednako među parovima i samcima. No ipak, ovaj blagdan, koji porijeklo vuče još iz rimskog doba, nije oduvijek bio izgovor cvjećarima i proizvođačima čokolade diljem svijeta da si odmah na početku godine poprave proračun. Kažu da bi zaljubljenima Valentinovo trebalo biti svaki dan, a ne samo kada je kalendarski određeno (i s tom tvrdnjom se u potpunosti slažem), ali kada već postoji definiran datum, odlučili smo vam ponuditi nekoliko filmskih preporuka što pogledati kada ste u romantičnom raspoloženju. Imajte na umu da ovo nipošto nije ljestvica najboljih romantičnih komedija svih vremena, prvenstveno zbog toga što smatram da je pomalo pretenciozno koristiti se slobodno takvim superlativom u kontekstu nečeg toliko subjektivnog kao što je gledateljev ukus u filmovima, već jednostavno popis filmskih romansi koje ova recenzentica ubraja u svoje osobne favorite.

Kakve god planove imali za 14. veljače, bilo to u društvu svoje bolje (ili gore) polovice, u prijateljskom okruženju ili pak, po dobrom starom američkom klišeju, sami uz bocu vina i kutiju čokoladnih bombona u obliku srca, predlažemo vam 13 (relativno) optimističnih naslova uz koje ovog Valentinova nećete dobiti poriv krenuti stopama Kathy Bates u Misery.

13. U dobru i zlu (Silver Linings Playbook, 2012.)

Iako je teško od mnoštva zaista solidnih naslova u ovom uvelike podcijenjenom žanru odrediti mjesto gdje povući tu „donju“ granicu, nakon poduljeg razmišljanja moj izbor je ipak pao na ovogodišnje iznenađenje po broju oskarovskih nominacija, uključujući one u svim glavnim kategorijama. Šarmantna priča o psihički rastrojenom muškarcu koji upoznaje podjednako nestabilnu djevojku već samom svojom premisom nudi nešto malo drukčije od onoga na što smo navikli gledati. Ono gdje film gubi na dojmu, doduše, jest suviše nagli prijelaz u predvidljivost i tipičnu rom-com šablonu drugog dijela, ali dinamični dijalozi, zanimljiva karakterizacija likova i sasvim dovoljna doza realne životne drame koja postavlja satiričnu atmosferu prvog dijela, uspjevaju pridodati nešto originalnosti sladunjavoj završnici. Dodate li tome zaista izvrsne Jennifer Lawrence i Bradleyja Coopera, rekla bih da vas čeka jedna vrlo dopadljiva ljubavna priča o dvoje simpatično pomaknutih ljudi.

12. Ja u ljubav vjerujem (Notting Hill, 1999.)

Na spomen ovog žanra mnogima je prva asocijacija samo jedno ime – Hugh Grant. Što jest jest, čovjek je patentirao lik smušenog tipa, „šonje“, rekli bismo onako, po naški, koji nakon mnogo bezuspješnih pokušaja napokon pronalazi ženu svog života. Pa tako i ovdje, kao William Thacker, zbunjeni vlasnik slabo poslujuće knjižare s putopisima, u koju jednog dana ulazi trenutno najpopularnija i najtraženija američka glumica. Iskre ubrzo počinju frcati, no mali problem stvaraju podjednako mediji i Williamovi šokirani prijatelji, kao i činjenica da je njegova odabranica ujedno i objekt obožavanja ostatka muške populacije. Iako je možda Četiri vjenčanja i sprovod popularniji i cjenjeniji Grantov film i iako samog Granta više volim u ulogama neodgovornih, bahatih, pomalo sebičnih (i time mnogo dinamičnijih) likova, izabrala sam ovaj jer mi je osobno draži (a budući da nisam preveliki fan Julie Roberts, to dosta govori o ostalim prednostima ovog filma). Na stranu s glavnim parom, simpatični sporedni likovi (tipično britanski „životni“) i idilična atmosfera sjeverozapadnog Londona daju ovom filmu neodoljiv šarm i čine ga vrlo sretnim odabirom za ugodnu večer pred televizorom.

11. 10 razloga zašto te mrzim (10 Things I Hate About You, 1999.)

Ako posegnemo daleko u prošlost, mogli bismo reći da je svojevrsni začetnik romantične komedije bio izvjesni gospodin William Shakespeare. Prema tome, bilo bi pomalo nezahvalno od mene ne spomenuti koju od njegovih glasovitih komedija zabune – ili barem film inspiriran jednom od njih. Smještena u srednjoškolsko okruženje, tako omiljeno u ovom žanru, moderna inačica bardove „Ukroćene goropadnice“ sa solidnom Julijom Stiles u naslovnoj ulozi vrlo je zabavan podsjetnik na tinejdžerske dane i prve ljubavi, ali i na neprežaljenog, prerano preminulog Heatha Ledgera u nezaboravnoj ulozi koja ga je lansirala put holivudske slave.

10. Ta luda ljubav (Crazy Stupid Love, 2011.)

Iako nisam baš neki fan ovih poznatih komičara tipa Adam Sandler, Will Ferrell i njima sličnih, Steve Carell jedan je od onih koji su mi još uvijek relativno simpatični. Svejedno, kada sam gledala ovaj film, nisam imala nikakvih očekivanja, osim eventualno malo pasti oči na Ryanu Goslingu, i možda je upravo zbog toga dojam koji sam dobila ispao ovako pozitivan. Ova gorko-slatka dramedija o prevarenom muškarcu srednjih godina koji se nakon dugogodišnjeg, naizgled sretnog braka, odjednom ponovno nađe „u prometu“, gledatelju pruža pogled na ljubav i veze iz muške perspektive, više no što je uobičajeno u filmovima ovakvog tipa. Možda malo teži no što bi jedna romantična komedija trebala biti, ali film kojemu svakako treba dati šansu.

9. Jerry Maguire (Jerry Maguire, 1996.)

Jedno vrijeme bilo je prilično popularno pljuvati Toma Cruisea. Ok da, nije niti meni previše simpatičan, ali uostalom, nije da me itko tjera da idem na kavu s njime. Činjenica stoji, čovjek je odličan glumac. Iako je zapeo u nizu visokobudžetnih akcića (i, nemojte me krivo shvatiti, takve uloge mu odlično odgovaraju), činjenica je da tu tinja gomila neiskorištenog potencijala. Svega je nekolicina filmova u kojima možemo vidjeti Toma u njegovom punom sjaju, a Jerry Maguire jedna je od tih prilika. Kao pomalo sebičan, malo neodgovoran i poprilično arogantan sportski agent, jedne večeri doživljava prosvjetljenje i odlučuje usmjeriti svoj život u drugom, boljem i poštenijem pravcu uz pomoć i podršku tek dvoje ljudi od nekoć širokog kruga poznanstava koje je imao – problematičnog igrača američkog nogometa i sramežljive tajnice koja je u njega zaljubljena. Jerry Maguire nije film, to je jedan segment života, prepun uspona i padova, suza, smijeha, prijateljstva i ljubavi, koji poziva na razmišljanje, ali samo ako ste za to raspoloženi. Sasvim dobro funkcionira i kao još samo jedna od onih posebnih ljubavnih priča.

8 . Kad je Harry sreo Sally (When Harry Met Sally, 1989.)

Muško-ženska prijateljstva jedna su od onih tema nad kojom su se oduvijek lomila koplja (i vjerojatno uvijek hoće). Jesu li moguća? Postoji li uvijek neka seksualna tenzija? I ako da, može li se ona zanemariti ili neminovno dovodi do raspada prijateljstva? Odnos Harryja i Sally svodi se na nekoliko slučajnih susreta u rasponu od nekoliko godina. Nisu ljubavnici, ali možda su nekakvi prijatelji. I, iako je posve jasno u kojem smjeru se taj odnos kreće, to nimalo ne oduzima na dojmu i, koliko god zvučalo čudno, čak pridonosi uživanju gledati kako Harry i Sally polako pronalaze svoj put jedno prema drugome. Danas je popularno razbacivati se pojmom „friendzone“. To je kao jako komplicirano, kažu. Kad Harry sreće Sally, stvari odjednom postaju jasnije, a to je, možda, ponekad sve što je potrebno.

7. Neki to vole vruće (Some Like It Hot, 1959.)

Pojam „rom-com“ obuhvaća prilično širok spektar filmova. Ovisno o vlastitom ukusu, svaki gledatelj pod tom uvriježenom internacionalnom kraticom podrazumijeva neku svoju osobnu preferenciju: kvalitetu ljubavne priče, velik broj komičnih gegova, dovitljive dijaloge, odličnu muziku ili radnju koja počiva na nizu urnebesnih slučajnosti. Neki to vole vruće klasik je za koji mogu reći da ima sve od gorenavedenog. Nakon što dvojica barskih glazbenika igrom slučaja svjedoče gangsterskom obračunu, odlučuju se ubaciti u ženski glazbeni sastav na putu za Floridu prerušeni u žene kako bi im pobjegli. Ubacite tu još i slučaj zamjene identiteta i jednu Marilyn Monroe i dobit ćete mamu i tatu od kojih je poteklo sve ono što se danas prepotentno usuđujemo nazvati klišejima. Ako ništa drugo, barem zadnja rečenica vrijedna je odgledati ovaj film do kraja.

6. Ponoć u Parizu (Midnight in Paris, 2011.)

Woddy Allen od samih je početaka svoje redateljske karijere pristupao tematici ljubavi i ljubavnih veza na sebi svojstven, pomalo otkačen način (a uzevši u obzir njegov vlastiti ljubavni život, nije teško zaključiti zašto). Ali zbog činjenice da nisam uvijek raspoložena za njegove živčane monologe, osobno prednost dajem filmovima iz njegove novije stvaralačke faze, među kojima Ponoć u Parizu uvjerljivo vodi na prvom mjestu. Da, i ja sam nekoć bila među onima koji su kolutali očima na „Pariz – grad ljubavi“ klišej, ali promijenih mišljenje kada sam dobila priliku živjeti u Francuskoj i doživjeti Pariz kako spada. Ima nečega sanjarskog, bajkovitog i nepobitno romantičnog u večernjoj šetnji uz Seinu, u žamoru Latinske četvrti i zakučastim uličicama Montmartrea, a iznenađujuće izvrstan Owen Wilson u ulozi nostalgičnog pisca, koji inspiraciju pronalazi u ponoćnim susretima s najvećim ličnostima 20-ih godina prošlog stoljeća, takozvanog „zlatnog doba“, kada je Pariz bio meka umjetnicima diljem svijeta, savršeno priča priču tog prekrasnog grada.

5. Bolje ne može (As Good As It Gets, 1997.)

Jack Nicholson je Melvin, čangrizavi, zadrti pisac s opsesivno-kompulzivnim poremećajem, koji robuje svojim opsesijama i ritualima i mrzi sve oko sebe. Helen Hunt je Carol, dobrodušna konobarica koja je dio njegove jutarnje rutine. Kada se ta rutina jednog dana poremeti, nema toga za čime Melvin neće posegnuti kako bi sve vratio u normalu. Pozitivizam ispoljen kroz glavnog lika s izrazito negativnim životnim stavom zarazan je, likovi su životni i moguće je s njima se poistovjetiti, a tu je i šarm jednog malog terijera po imenu Verdell kojemu je nemoguće odoljeti. Osnovna premisa ovog filma je klasična tematika spajanja nespojivog, ali mnogo značajnije, dojmljivije i, realno, ono što filmu daje dušu, jest duhovit i nepristran prikaz života čovjeka s psihološkim poremećajem. Hunt je kao rođena za uloge dobrih, ali istovremeno čvrstih i neovisnih žena, s onim svojim jedinstvenim toplim osmijehom i energijom koja doslovno pršti. A ako se itko u bilo kojem trenutku usudio posumnjati u sposobnost Jacka Nicholsona da besprijekorno odglumi što god mu padne u zadatak (pogotovo ako se radi o malo „pomaknutim“ likovima – „takes one to know one“, reklo bi se), možda bi bilo bolje da ovdje stane s čitanjem i pozabavi se radije kompletnom Nicholsonovom filmografijom (da, čak i onim filmom gdje je vukodlak).

4. Diplomac (The Graduate, 1967.)

Kultna humorna drama o seksualnom sazrijevanju vjerojatno najpoznatijeg diplomca ikada obilježila je generacije studenata diljem svijeta izvrsno pogodivši onaj osjećaj opće mentalne konfuzije, beznačaja i besciljnosti s kojim se mnogi mladi ljudi bore na pragu prelaska u svijet „odraslih“. Priča je to o mladom i perspektivnom, friško diplomiranom Benjaminu Braddocku, koji vrlo doslovno ne zna što bi sam sa sobom te se nepromišljeno upušta u aferu s fatalnom gospođom Robinson, ljepšom polovicom dugogodišnjih prijatelja njegovih roditelja. Iza pomalo apsurdnih (iako ne i nemogućih) situacija u koje Benjamin upada skriva se prilično ozbiljan podtekst mladića u krizi identiteta, no, usprkos tome, radi se o opuštajućem filmu koji uspjeva prikazati život i ljubav onakvima kakvi jesu i pritom zadržati pozitivan stav. A ako još spomenem da naslovnu ulogu tumači nenadmašni Dustin Hoffman i da je cijeli film praktički konceptualni album legendarnog dua Simona & Garfunkela, zaista ne postoji nikakav izgovor koji bi opravdao ignoriranje ovog filma.

3. Zapravo ljubav (Love Actually, 2003.)

Možda će mi neki zamjeriti što ovako očito „božićni“ film preporučam gledati i ostalih mjeseci u godini, ali budući se radi o, meni osobno, jednom od najboljih predstavnika žanra, nipošto ga nisam mogla izostaviti s liste. Između desetak priča o životima različitih ljudi koji su, na ovaj ili onaj način, međusobno povezani, te o njihovim nastojanjima da nađu ljubav, nemoguće je izabrati najbolju. Ako izostavimo blagdansku tematiku, ne pada mi na pamet film koji više glorificira ljubav u svim njezinim oblicima, ne samo između ljubavnika, već i prijatelja, braće i sestara, djece i roditelja. Alan Rickman, Emma Thompson, Colin Firth, Hugh Grant, Liam Neeson, Bill Nighy, Laura Linney i mnogi drugi garantiraju besprijekorne glumačke izvedbe, film uključuje i jedno od valjda ukupno troje neiritantne djece na televiziji, a činjenica da scena u kojoj Andrew Lincoln dolazi Keiri Knightley pred kuću s transparentima, uz sav potencijal, uspijeva izbjeći pretjeranu sladunjavost, svakako zaslužuje moj duboki naklon.

2. 500 dana ljubavi ((500) Days of Summer, 2009.)

Nekima hipstersko prenemaganje Zooey Deschanel, meni jedno od najvećih filmskih otkrića u zadnje vrijeme. Neuspjeli arhitekt, ali produktivan sastavljač teksta na čestitkama Tom, optimist je usprkos neperspektivnom poslu na kojemu je zapeo, sanjar i nepopravljivi romantičar koji svim srcem vjeruje u ljubav, i jednog dana na tom istom poslu upoznaje djevojku svojih snova. Vrlo tipična premisa s prilično netipičnim raspletom. Ovu diskontinuiranu kroniku jedne veze, koja mnoge stvari prikazuje u pravom svjetlu, gotovo u potpunosti iznosi Joseph Gordon-Lewitt u glavnoj ulozi, za kojega očito nije još izmišljen žanr u kojemu se ne bi majstorski snašao. 500 Days je iskren gdje ostali filmovi pribježu idealizaciji, ne srami se prikazati i one neugodnije trenutke te većinom izbjegava bespotrebno karikiranje kojim filmovi često pokušavaju iskamčiti kakav isforsirani osmijeh. Originalne naracije, simpatičnih likova i sveukupno vrlo pozitivne atmosfere, za mene je ovo najbolja romantična komedija koju sam ikada pogledala. Ali činjenici da ono što je možda najbolje i ono što je srcu najdraže nije uvijek jedna te ista stvar svjedoči i redni broj koji sam pridodala ovom filmu, jer vodeća pozicija, s ogromnom prednošću, ipak pripada drugome.

1. Praznik u Rimu (Roman Holiday, 1953.)

Zbog čega baš ovaj film zauzima prvo mjesto? Jednostavno, za mene je ovo najljepša filmska romansa svih vremena i, kad već slažem listu za takozvani „najromantičniji dan u godini“, ne pada mi na pamet bolji način za provesti ga nego uz priču o neiskusnoj princezi koja tijekom jednog nezaboravnog dana u Rimu upoznaje stvarni život, ljubav, ali i samu sebe. Ova moderna bajka o princezi koja žudi za normalnim životom i novinaru koji žudi za ekskluzivnom pričom koncipirana kao razglednica iz živopisne talijanske metropole prepuna je duše i emocije za koju su uvelike zaslužni neodoljivo šarmantna Audrey Hepburn i karizmatični Gregory Peck. Jednostavan i vrlo pitak, uz savršen balans humora, romantike i drame, Praznik u Rimu u stanju je osvojiti gledatelja neodoljivim šarmom svojih protagonista, koji, ukomponirani s neopisivom atmosferom prekrasnog Rima, čine ovu naizgled klasičnu priču o odrastanju sve samo ne običnom. Doista, ovo je (poput Valentinova, uostalom) praznik kakav bi se trebao slaviti svaki dan u godini.

9 komentara za “Filmske preporuke za malo romantike

  • N says:

    Lijepa lista. Znam da ne mo’š sve popisati ali ja bih dodala i High Fidelity među te :)

  • Natasha says:

    Ja bi dodala i Lost in translation.. Divan film.

  • KI says:

    As Good As It Gets, nisam dugo gledala, al mi je definitivno popravio dan, Jack i Helen su neponovljivi, neodoljivi i nenadj… hvala na podsjetniku!

  • KI says:

    a na listu bih dodala My Man Godfrey rom kom iz 1936. i možda ponešto oduzela, al nema veze..

  • Bonko says:

    Fali mi The Apartment :)

  • Sven Mikulec says:

    Ništa, Vedrana, još jednu listu. :) Top 50 rom-comova svih vremena. E to bi bio poduhvat!

  • Vedrana Vlainić says:

    Bio je The Apartment u užem izboru. 😀 Kao i Shop Around the Corner i Annie Hall i još mnogi drugi. Nije bilo lako odabrati samo 13, a da se nekako pokuša obuhvatiti različite tipove filmova koji bi odgovarali različitim ukusima. Čak sam i Lost in translation jedno vrijeme razmatrala (prekrasan film, slažem se), ali zaključila sam da je malo previše melankoličan, a ja sam nekako pokušala ići više na pozitiva đir… U biti, za mene je velik podvig i to što sam se uspjela ograničiti na samo jedan film s Audrey Hepburn i samo jedan s Colinom Firthom. 😉

    Hvala na lijepim komentarima i samo nastavite s vašim osobnim preporukama!

    @Sven, dalo bi se i o tome razgovarati… 😉

  • Jelena says:

    meni se lista ne svidža :D.
    ostavila bih samo dobro da bolje ne može biti, ustvari ljubav i megvajera

  • Mujan says:

    crazy stupid love?:O ufff… ne ne ne ne ne i ne 😀
    obozavan i ryana i emmu i michael scotta, ali jbg…dud

Leave a Reply

Your email address will not be published.