Filmovi koje vjerojatno niste gledali (a trebali biste…)

Piše: Marin Mihalj

 

Sjećate se kraja 90-ih, zar ne? Vrijeme kad ste išli u videoteke i, ako ste zagriženi filmofil kao ja, pomno birali film(ove) koji/e će te gledati, pritom uspjevajući naljutiti mladu djevojku ili dečka koji su honorarno radili tu i znali onoliko o filmu koliko i ja o baletu? Nije bilo blagodati svemrežja (bar ne u svim domovima). Danas možete s nekoliko klikova otkriti što o nekom filmu misle najcjenjeniji filmski kritičati i Arsen Oremović, ali u vremenu koje je iza nas, oslanjali ste se na sreću, pa biste, ponekad, naletjeli na fantastičan film koji nije reklamirala televizija, posuđivali ga nekoliko puta i istinski uživali u njemu… I bio je vaše malo otkriće, vaša tajna koju ste ljubomorno čuvali, sve dok više tu tajnu niste mogli čuvati u sebi pa ste film počeli preporučivati vašim prijateljima, djevojkama. Željeli ste s nekim podijeliti iskustvo. Ovo je moj pokušaj približavanja nekih modernih klasika prosječnom filmskom konzumentu, a ako ste, pak, kojim slučajem gledali neke od ovih filmova… sigurno niste sve.

13. Intermission (2003.)

 

Već dugo godina britanski glumci tražena su roba u svijetu filma. Kada pogledate Intermission, shvatite i zašto. Plejada mladih, no, već i tada, etabliranih glumaca pojavljuje se u ovom biseru irske kinematografije, crnohumornoj komediji s odlično zamišljenom pričom, dovoljno originalnom i kompleksnom, ali nikada pretencioznom i napornom. Šarolik i buran život u Dublinu, isprepleteni životi protagonista, izvrsni dijalozi (morat ćete skinuti prijevod, većinu vremena teško ih je razumjeti) i nadahnute role Murphyja, Farrella, Meaneyja i Macdonald samo su neki od razloga zašto trebate pogledati ovaj film, a ako vam to nije dovoljno, znajte da je to i prvijenac Johna Crowleya, čovjeka kojeg čeka velika karijera. Budite sigurni u to.

12. Van Diemen’s Land (2009.)

Neka vas ne obeshrabri kriminalno loša ocjena na IMDb-u, Van Diemen’s Land jedan je od intrigantnijih naslova koji su vidjeli svjetlo dana prošle godine, prava poslastica. Dobro, nakon što pogledate film, riječ poslastica svakako vam neće biti prva koju ćete upotrijebiti. Surov i brutalan prikaz života britanskih kažnjenika tokom dvadesetih godina 19. stoljeća, baziran na stvarnim događajima koji su se odigrali u australskoj divljini. Nadahnuto režirana i poetski nastrojena tragedija, očarajavući krajolici, nedodirnute površine i sugestivni karakterni glumci vrlo uspješno prikazuju kako je to kada je čovjek čovjeku vuk.

11. Primer (2004.)

Pregledajte liste najboljih filmova o putovanju kroz vrijeme, sasvim sam siguran da ćete na svakoj od tih lista naći Primer – scenaristički, redateljski te glumački debi Shanea Carrutha. Dobitnik Grand Jury nagrade na Sundance Film Festivalu, ovaj znanstveno-fantastični low budget dragulj već godinama zbunjuje svoju publiku, sljedećeg naivca koji vjeruje da može nakon jednog gledanja shvatiti film u potpunosti. Zanemarite sve što pročitate o ovom filmu, ovo se mora pogledati, pa ako vam nije baš sve najjasnije nakon prvog gledanja, pogledajte još jednom. I još jednom. Kao ja. A onda, nakon kratkog surfanja po netu nađete PDF od petnaestak stranica koji objašnjava radnju filma. Fuck.

10. Io non ho paura (2003.)

 

Gabriele Salvatores cijenjeni je talijanski redatelj, čovjek koji stoji iza Mediterranea, Oscarom ovjenčanog za najbolji strani film 1992. godine, a da nije za staro gvožđe, nakon godina lutanja, dokazao je s Io non ho paura, izvrsnim krimićem iz 2003. godine koji uspješno spaja suspense, triler i dramu. Priča nas uvodi u svijet bezbrižnog dječaka Michellea koji jednog dana, nedaleko svoje provincijske kuće, u jami otkrije dječaka koji je po svemu sudeći već duže vrijeme zarobljen, na rubu, neishranjen i dehidriran. Ne želeći nikomu otkriti tajnu, čak ni svojim roditeljima, Michelle se počinje brinuti za misterioznog dječaka, ali vrlo brzo nakon toga otkriva strašnu istinu…

 

9. Los cronocrimenes (2007.)

Još jedan film na listi o putovanju kroz vrijeme. Za razliku od gorenavedenog Primer, koji je uvijek graničio sa semi-filozofskim izdrkavanjem (iako tu granicu nikada nije prelazio), Los cronocrimenes, dugometražni debi španjolskog redatelja Nacha Vigalonda, čovjeka nominiranog za Oscara u kategoriji najboljeg kratkometražnog filma 2003. godine za film 7:35 de la mañana, punokrvni je misteriozni triler koji vam od prve do zadnje minute ne daje ni trenutka za opuštanje, a redatelju ponajviše pomaže motivirani i sugestivni Karra Elejade. Sjećam se da sam nakon filma sam sebi rekao da film nema grešku, onu grešku koju najčešće uočimo kad su u pitanju filmovi o putovanju kroz vrijeme, pa ako je netko otkrije – nek’ mi javi. No, kako god, to neće smanjiti ocjenu ovom filmu.

8. Vozvrashcheniye (2003.)

Andrei Zvyagintsev, novo ime ruskog filma, 2003. godine snima svoj debitantski film Vozvrashcheniye, obiteljsku dramu koja, baš kao i sama radnja filma, polako penetrira u srce svakog onog tko je pogleda. Izvrsna priča o očevom povratku doma i pokušaju zbližavanja sa svojim sinovima vođena rukom jednog običnog redatelja vjerojatna bi završila kao negledljivo i dosadno ostvarenje, ali kada je ovaj ruski genijalac u pitanju (a da je genijalac potvrdio je svojim drugim filmom, Izgnanie), dobivamo iskonski jaku priču o ljubavi, mržnji, nepovjerenju i svemu onomu što samo jedna poetska ruska duša može vjerno dočarati.

7. Reprise (2006.)

Ako vam je Lars von Trier pretenciozni degenerik kao što je meni, uvijek u društvu možete reći da volite jednog Triera da ne biste ispali šonjo koji ne razumije filmsku umjetnost. Drugi Trier je Joachim Trier, koji je, također, svojim debitantskim uratkom, Reprise, zadivio europske filmaše. Priča o dvojici prijatelja, nadahnutih mladih autora koji se svaki na svoj način nose sa uspjesima i porazima, prošarana razlomljenom narativnom strukturom, lucidnim i ciničnim scenarijom, odličnim rolama Andersa Danielsen Liea i Espena Klouman-Høinera i savršenim soundtrackom nešto je što ne biste smjeli propustiti.

 

 

6. Lantana (2001.)

Godine 2001. bilo je lako zanemariti kvalitetu australskog filma Lantana. Te godine su svjetskim festivalima dominirali filmovi tipa A Beautiful Mind, dok su pravi biseri poput gorenavedenog ostali u zapećku. Misteriozna melodrama s jakim glumačkim imenima (Barbara Hershey, Anthony LaPaglia i Geoffrey Rush) i njihovim još jačim izvedbama, međusobno isprepletena priča o nevjernom policajcu, psihijatrici koja je uvjerena da je muž vara sa njenim pacijentom (i to muškim) i jednom ubojstvu jedna je od najjačih, najdojmljivijih i fenomenalno izvedenih u proteklih desetak godina.

 

5. Boy A (2007.)

Redatelj John Crowley već je spomenut na ovoj listi, i to s pravom. Sve svoje redateljske kvalitete je pokazao četiri godine ranije prije Boy A, no s ovim ostvarenjem će dosegnuti zvijezde i s razlogom naći svoje ime među najobećavajućim i, što je najbitnije,  najkonstantnijim mladim europskim redateljima. Potresna priča o mladiću Jacku (nepodnošljivo genijalni Andrew Garfield, novi Spider-Man), njegovoj traumatičnoj prošlosti i ništa ljepšoj sadašnjosti, njegovi pokušaji reintegriranja u društvo, pronalaženja novih prijatelja, novih ljubavi… pronalaženja samog sebe. Film ispunjen dugim, sporim i zapanjujućim kadrovima koji beskonačno lako dočaravaju neizrečenu bol, povremenu ljubav te besmisao i razotkrivanje ljudi kao nemoralnih spodoba s jakim životinjskim instinktima.

4. Los amantes del Circulo Polar (1998.)

Nisam kontraš, ali nitko na kugli zemaljskoj ne može me uvjeriti da Julio Medem, redatelj Los amantes del Circulo Polar i kasnije Lucía y el sexo, nije jednako dobar, ako ne i bolji redatelj od (pre)cijenjenog Pedra Almodovara. Zašto? Los amantes del Circulo Polar jedna je od najljepših nekonvencionalnih ljubavnih priča ikad ispričanih. Priča o Ani (Najwa Nimri) i Ottu (Fele Martinez), ljudima koje je sudbina spojila da budu jedno bez obzira na to koliko se daleko jedno od drugog nalazili ili u kakvim životnim situacijama bili (Anina majka i Ottov otac su, nakon što su izgubili partnere ili se razveli, našli jedno drugo) i priča o slučajnostima koje to nisu…

3. Two Hands (1999.)

Prije nego što je postao – na kratko, doduše – plavokosi zavodnik u A Knight’s Tale i Patriot, neprežaljeni Heath Ledger nakon uspjeha 10 Things I Hate About You vratio se u rodnu Australiju da snimi Two Hands, gangstersku krimi komediju scenarista i redatelja Gregora Jordana o mladom i besperspektivnom Jimmyju koji je u bijegu nakon što je izgubio izvjesnu novčanu sumu lokalnog kriminalca Pande (Bryan Brown). Iako za njim jure najopasniji gradski kriminalci, Jimmy nađe vremena za romansu s prelijepom Alex (Rose Byrne), a da bi vratio novac upusti se u jednu od najsmješnijih pljački banke na filmu. Ikad. Odličnog soundtracka te još bolje fotogradije, Two Hands je nakon smrti Ledgera bio revidiran od strane najodanijih obožavatelja, a pritom je dobio i neke nove. Sada je red na vas.

 

2. Bakjwi (2009.)

Nakon što je završio trilogiju osvete (Boksuneun naui geot, Oldeuboi, Chinjeolhan geumjassi), osvojio filmski svijet i sve nagrade koje su bitne, Park Chan-wook odlučio je ponuditi svoje viđenje svijeta vampira svojim, za sada, posljednjim filmom Bakjwi. I nije pogriješio. Njegov svijet vampira uvelike se razlikuje od svijeta Stephanie Meyer. Njegov vampir ne svjetluca na suncu. On je svećenik koji slučajno postaje vampir, on se bori s time što je postao, ne želi biti monstrum. Zaljubljuje se u mladu i nježnu djevojku koju zlostavlja majka i njen retardirani brat. Preobraćuje ju u vampira, ali za razliku od njega, djevojka uživa u novostečenoj moći… Za razliku od nemaštovitih Amerikanaca koji bi od vampira-svećenika stvorili šablonskog letača koji, nakon što je postao vampir, postaje i stručnjak za borilačke vještine, Park nam donosi klasičnu priču o manama moći i ljudima koji se s njom nose na različite načine.

1. Ne le dis à personne (2006.)

Nastao prema romanu Tell No One američkog pisca Harlana Cobena, Ne le dis à personne je jedan od najboljih filmova nultih, savršena kombinacija melodrame i misterioznog trilera, vrsno režirana od strane glumca i redatelja Guillaumea Caneta (tip zna režirati, glumiti, dobro izgleda i u vezi je s Marion Cotillard – život je nekomu majka, nekomu maćeha, doista) i nafilovan glumačkim zvijezdama poput Françoisa Cluzeta i Kristin Scott Thomas. Osam godina nakon ubojstva žene, pedijatar Alexandre Beck počinje primati čudnovate mailove od osobe koja se predstavlja kao njegova žena, koja zna neke stvari koje su samo njih dvoje znali… Alexandre pokreće vlastitu istragu i klupko se počinje odmotavati. Čisti suspense, od početka do kraja.

11 komentara za “Filmovi koje vjerojatno niste gledali (a trebali biste…)

  • maxima says:

    Impresivno i otužno istodobno jer…
    Što sve čovjeku promakne u nestašici … (vremena, živaca…).

  • Vedrana Vlainić says:

    Vozvrashcheniye je nešto prekrasno! Kao i Boy A. Ovaj od Park Chan-wooka moram brže bolje nabaviti, jer me čovjek totalno osvojio Oldboyem i bacio u fanatičnu fazu gledanja njegovih filmova (ne znam kako mi je ovaj promakao, valjda zato što je noviji). Što se tiče ostalih, moram se složiti s maximom. Toliko je toga, a tako malo vremena, nažalost…

  • maxima says:

    Dugo nisam nikome mogla reći koliko me rasturio “Van Deimen’s Land” a da me ne pogleda poprijeko, kao ono… WTF… sad, sad… A Boy A je na stand-by :) Srećom, barem nešto.

  • Jelena Djurdjic says:

    Žedj, kakav je to film! I’m a Cyborg, But That’s OK još treba pogledati (kontam da su triologiju svi gledali).

    Pod obavezno je i Chugyeogja (The Chaser), Gwoemul recimo da da…da se zaustavim 😀

    Apsolutna preporuka od mene za još jedan Zvyagintsev film “Изгнание”

  • Ozren K. Glaser says:

    Yebate, nisam upoznao veceg filmofila od sebe, a ipak sam propustio pogledati pola filmova s liste. 😮

  • francion says:

    ne znam kako nisam ranije uočio, ova lista je fenomenalna. pohvala autoru

  • goran says:

    Pomalo sam tužan što je Primer samo u ovoj rubrici….halo ljudi-recenzija?
    Film me drži i pamtim ga i desetljeće kasnije.

  • Sven Mikulec says:

    Gorane, ima jako puno filmova o kojima bih i ja volio vidjeti tekstove ovdje, Primer je jedan od njih. Ali fali nam ljudi, stižemo pokriti valjda 30 posto onoga što želimo.

  • Meštar od ruščine says:

    Prosim lepo, mladi gospon, rusko Возвращение na horvacku latinicu bumo ipak iberšrajbali kak Vozvraščenije, a ne ovo shchyqwertzuiop kaj ni pročitati nemrem, a da mi stara okeca ne počnu po ovem svetlečem papiru bežati. Mladi gospon se ziher buju spominali kak su f školi slušali Čajkovskoga, ne Tschaykovskoga ili kak to več naši engleski prijatelji pišu. Najte kaj zameriti, sve vas rad imam.

    Bilježim se sa štovanjem,
    Lojzek

  • marmelada says:

    hahaha lojzek legenda. koja je u pravu.

  • Jebedo says:

    Dobra lista.

Leave a Reply

Your email address will not be published.