Cool likovi

Piše: Matej Lovrić

Cool… tako relativan i subjektivan pojam. O čemu li, uistinu, jedan takav status ovisi? O pravilno postavljenim Raybanicama, o idealnoj dvodnevnoj bradi, o smokingu koji savršeno pristaje? Ili je to mnogo dublji pojam, koji ovisi o životnom stavu i nepokazivanju emocija, o urođenoj karizmatičnosti i čarobnoj sposobnosti pravog punch-linea u pravom trenutku? Pa, točan odgovor bi vjerojatno bio idealna kombinacija spomenutih elemenata, po mogućnosti u nekom filmskom djelu koje je vrlo pamtljivo ili kultno. Pred vama su likovi koji su nas činili moćnima i nabijali nam samopouzdanje, likovi koje smo obožavali i idolizirali. Ili nam je pregorio osigurač za smijeh zbog njihove pretjeranosti, kako god. Naslonite se jednim stopalom uza zid, pripalite cigaru i složite „onaj“ pogled, krećemo!

No.13:  Sonny Crockett (Don Johnson, serija Poroci Miamija)
Moj Bože, Don je toliko cool da čak dopušta i varanje i stavljanje jedne serije na ovakvu listu. Doista, ima li išta što nije kristalno jasno? Uvijek šarmantno neobrijan, u lanenim hlačama, sakou i bijelim koledžicama, s glasom prehlađenog Bože Sušeca i krokodilom kao kućnim ljubimcem, Sonny je osvojio sve sredinom ’80-ih. Ciničan i prekaljen, ali vrlo emocionalan i empatičan, bio je puno više od murjaka u vječnom osunčanom Miamiju. A jednako nezaboravan partner (Ricardo Tubbs – Philip Michael Thomas) i propali brak samo pridonose dojmu. Ako u nekom trenutku pomislite kako ste izrekli nešto nevjerojatno cool, nemojte si laskati, Don je to rekao prije 25 godina.

No.12:  Tom Iceman Kazanski (Val Kilmer, Top Gun)
Tek smo na broju 12, a već imam osjećaj kako jednostavno nisam worthy. Realno, u Top Gunu je sve ubercool. Avioni, motori, ljudi, rečenice, odbojka – sve. No, netko kodnog imena Iceman mora se izdvojiti. Naravno da je super-hladan i nepogrešiv, naravno da mu želite razbiti njušku nakon svake izjave, ali onakav smile i onakvo silovanje žvakaće gume vas mora razoružati. Za razliku od Mavericka, on nema mračnu prošlost i ne mora se nikome dokazivati, on je jednostavno cool, unatoč poljskom prezimenu. I jedini je lik u povijesti u čiju heteroseksualnost nećete sumnjati unatoč nauljenosti, pregorenosti i uskim trapericama na igranju odbojke na pijesku. Val, you can be my wingman anytime.

No.11:  Roger (Scott H. Reiniger, Dawn of the Dead)
Ah, nema kultnog filma bez kultnog lika, unatoč bolnoj anonimnosti dotičnog gospodina Reinigera. Nerealno hladnokrvni SWAT-ovac je, uz horde živih mrtvaca, glavna atrakcija ovog Romerova remek-djela i jednog od najzabavnijih horrora svih vremena. Iako svi dobro znamo kako je glava (tj. mozak) jedino ranjivo mjesto kod zombija, Roger će do polovice filma imati više head-shotova od cijelog razreda nerdova na Unreal-partyju. I pritom će bacati fraze poput „We got this, man, we got this by the ass!“. Nekima apokalipsa jednostavno pristaje.

No.10:  Tuco (Eli Wallach, The Good, The Bad and The Ugly)
Klasik vesterna kao žanra i najveći špageti-vestern svih vremena. Vjerojatno i jedan od 20 najboljih filmova ikad snimljenih. A likovi? Između Clinta, Leeja van Cleefa i našeg Elija, uistinu je teško izabrati najpamtljivijeg, pa ćemo uzeti faktor ružnoće kao odlučujući. Tuco je poput nevjerojatno zločestog djeteta, prljav, zamusan, neodgojen i bezobrazan. No u njegovom zaraznom smijehu i telećem pogledu jednostavno ima nešto neodoljivo. Jedan od onih likova kojeg je nemoguće zamrziti i koji savršeno korača tankom linijom pozitivca i zločinca. Naravno da se nalazi i u najboljoj sceni filma – nekakav bad guy ga ulovi za vrijeme kupanja i drži ga na nišanu te počinje famozni monolog svakog glupog negativca. Tuco ga pogodi iz kade i provali „When you have to shoot – shoot! Don’t talk.“  Sergio, volimo te.

No.9:  William Munny (Clint Eastwood, Unforgiven)
Da, mogli smo ubaciti i Dirty Harryja i Blondieja i, realno, bilo koju drugu Clintovu ulogu, no Munny je nekako najposebniji. Zašto? Jer je on personifikacija svih klišeja vesterna, svih bravura žanra kojeg je veliki Clintster, gotovo samostalno, 30 godina držao na životu. U sjajnim Nepomirljivima, vidimo antologiju čovjeka koji filmsku ikonografiju Divljeg zapada razumije najbolje od svih. Munny je star, sijed, neprecizan i ne može se popeti na konja, sve dok ga ne razljute. V eličina velikog majstora ponajviše se očituje u izrugivanju sa svojom vlastitom legendom i u izraženom osjećaju za razbijanjem svih romantičnih mitova vesterna. Tvrd i nesentimentalan, ali veliki, veliki film.

No.8:  Antonio Montana (Al Pacino, Scarface)
Hodajuća karizma i jedini glumac kojemu teški overacting savršeno pristaje, nenadmašni Alfredo. A u De Palminom genijalnom portretu kratkog uzleta i teškog pada kubanskog gangstera, dobio je priliku izbaciti svu tu energiju iz sebe. Tony je tempirana bomba, neurotičan, paranoičan, nepovjerljiv, našmrkan i neodoljivo umišljen. Osvaja svaku scenu i krade kompletan film, koji je, dakako, sjajan. Jedna od onih uloga u kojoj, jednostavno, ne možemo zamisliti nikoga drugoga i zajedno s romantiziranim negativcem proživljavamo sve trenutke turbuletne „karijere“. Kao šećer na kraju, Tony doslovno demonstrira što znači „otići s praskom“, jedan od najboljih klimaksa u povijesti filma.

No.7:  Dalton (Patrick Swayze, Road House)
Ma zaboravite na Prljavi ples i Duha, ovo je Patrickova uloga karijere! A neka broj 7 ove liste bude svojevrsni In Memoriam nedavno preminuloj legendi. Road House uistinu nije bogznakako kvalitetan, popularan ili specifičan, no ima tu neosporivu dušu, tipičnu za akcijski film kasnih ’80-ih. Kao vrlo sposobni izbacivač u problematičnom noćnom klubu, Patrick je naprosto savršen. Toliko legendarnih one-lineova, toliko dobre akcije i glazbe, uz dugokosog Sama Elliotta i scenu u kojoj polugoli, nauljeni Dalton vježba karate u dvorištu. I da, 80-e su jedino desetljeće u kojima je diplomirani profesor filozofije (ne šalim se) završio kao bouncer. Zašto? Jer je tako još više cool. Najbolja rečenica? „Pain don’t hurt“. Tagline? „The dancing’s over. Now it gets dirty.“ Neprocjenjivo.

No.6:  John Bender (Judd Nelson, The Breakfast Club)
Vrijeme je za povratak u školu, i to među petero potpuno različitih tinejdžera, koji u subotu ujutro odrađuju 8-satnu kaznu zbog lošeg ponašanja. Sportaš, nerd, šminkerica, čudakinja i propalitet, sve srednjoškolske klišeje je fenomenalni John Hughes (R.I.P.) isecirao do krajnjih detalja i stvorio najbolji teen-film svih vremena, prvi put prikazavši razmišljanja adolescenata na stvarni način. John Bender, cool propalica, možda se i najviše istaknuo u sjajnoj glumi iznimno mlade glumačke postave. Krut i odbojan izvana, izgubljen i usamljen iznutra, Bender ponajprije osvaja beskompromisnom analizom pretvaranja i plastičnosti ostalih likova. Tvrdoglav, ali i vrlo inteligentan, djeluje kao netko s kim bismo se mogli povezati na školskom hodniku i kome bismo se mogli diviti nakon zajebavanja ravnatelja. Uostalom, razdoblje srednje škole polako izaziva sve više nostalgije.

No.5:  Travis Bickle (Robert De Niro, Taxi Driver)
U neponovljivoj karijeri možda i najboljeg glumca svih vremena, nemoguća je misiji izdvojiti jednu, najbolju ulogu. No najcool je svakako bio vozeći se ulicama prljavog i ljigavog New Yorka, u tmurnoj Scorsesejevoj analizi moralnog raspada modernog društva. Mogli bi satima pričati o genijalnosti Taksista, njegovim značenjima i utjecaju, no jedna improvizacija glumačkog genija je ono što ga čini brojem 5 ove liste. „Are you talking to me?“ Da, Bobby, govorimo baš tebi. Sve ostalo je nebitno.

No.4:  Jim Stark (James Dean, Rebel Without a Cause)
Sad već uistinu nisam vrijedan. Što reći, a biti originalan, kad razmislimo o glumačkom idolu cijele generacije ’50-ih, o onome čiji je izgubljeni, tužni pogled imao jednaku buntovničku moć poput Lennonovih ili Strummerovih stihova. James Dean, s dva i pol filma u životu koji je bio toliko prekratak da za to ne postoji izraz, prvi je, uistinu, bio cool. U poslijeratnoj, monotono komfornoj Americi, on je bio vrisak iziritiranih mladih ljudi. I da, tragična pogibija je samo pojačala legendu i odnijela je u neslućene visine. Live fast, die young, možda i jedina moguća sudbina za tužnog, izgubljenog genija. A što je s Jimom Starkom i filmom? Spojite to s jednako genijalnim Istočno od Raja i dobit ćete Jamesov život. Daljnja analiza je suvišna.

No.3:  Mr Blonde (Michael Madsen, Reservoir Dogs)
Kad 20 godina radite u videoteci i pogledate filmove svih boja i oblika, a pritom ih obožavate i još ste nevjerojatno kreativni, nije problem stvoriti vrlo cool lik, zar ne? Ne. Morate se zvati Quentin Tarantino. Namjerno ili ne, filmski debut ovog kontroverznog manijaka postao je apsolutni kultni klasik, a britva, Steeler’s Wheel, pa i Michael Madsen su odjednom dobili novo značenje. Mr Blonde je, ukratko, poput boce u kojoj je koncentrirana 100% – tna coolness. Njega doista nitko i ništa ne izbacuju iz takta. Pobit će civile, pobit će murjake ne skinuvši sunčane naočale, a onda se malo, hm, zabavljati s taocem vježbajući plesne korake. Instant pop-kultura, pričali mi o glasu, stavu, izrazu lica ili kompletnoj uvodnoj špici. Kvragu i taj Mr Orange, baš se morao probuditi…

No.2:  Roger „Verbal“ Kint (Kevin Spacey, The Usual Suspects)
Ili možda ipak Keyser Soze, ovisi o tome koliko ste se unijeli u jedan od najjačih scenarija u posljednjih 20 godina, ultimativni zajeb koji je učinio Usual Suspectse toliko prokleto genijalnima. Poput Clinta ili De Nira, i s Kevinom Spaceyjem se ne može pogriješiti, iako je momak iz New Jerseyja ponešto drukčiji glumac. Kad pomislimo na karakternog glumca, sjetimo se Spaceyja, kratko i jasno. Njegova zbunjujuća, psihopatska mirnoća izluđivat će nas cijelim tijekom filma, da bismo na kraju zinuli nad vlastitom, neizbježnom glupošću. Nikad netko toliko smiren i tih nije ukrao toliko scena.

No.1:  Michael Corleone (Al Pacino, The Godfather trilogy)
Najbolji film svih vremena? Pretpostavljam da nije baš svakome. Kao što ni Ala Pacina ne obožava baš svatko. No njegovom Michaelu nemoguće je ne odati počast. Eksplozija od glumca u ulozi nemilosrdnog, bolesno principijelnog, profesionalnog i hladnog Dona. Gluma koja izaziva trnce i pogled nakon kojeg vam je jasno kako slijedi nešto vrlo kažnjavajuće. Michael Corleone ostavlja posljedice na gledatelju i zauvijek izvlači pojam mafije iz romantičnog ili glorificirajućeg okvira. To je tragičan, prljav i tužan svijet i vrhunski mafijaši su odavno pobacali emocije po putu. Michael Corleone nije filmski lik, on je nešto što predstavlja i obilježava umjetnost kao takvu.    

5 komentara za “Cool likovi

Leave a Reply

Your email address will not be published.