Posts Tagged ‘Star Trek’

Piše: Ivo Skocic

05.01.2014, 11:36h

the_smurfs_2_movie-wide

U 2013. preko 160 filmova je poharalo kinodvorane. Neki od njih su se proslavili, a drugima su i srijedom ostajale prazne kinodvorane.

Bez konkurencije, Štrumpfovi 2 su zavladali kinoblagajnama, i utržili čak 1 258 190 dolara i postali jedini film koji je prešao tu magičnu granicu od jednog milijuna. Brešanova komedija Svećenikova Djeca slijedi, sa zarađenih 756 tisuća dolara i tako je službeno postala prvi ‘rvacki event movie. Začudo, i na trećem mjestu box office zarade stoji još jedan domaći film – ovaj put razočaravajući Šegrt Hlapić, sa iznenađujućih 536 tisuća dolara zarade – no zapamtimo da film još uvijek igra i da ovo nije njegova finalna brojka. Zadnji nastavak epske trilogije Mamurluk stoji na stabilnome četvrtom mjestu, sa utrženih 500 tisuća dolara, a prati ga Now You See Me, trilerić/akcijica za svakoga. Dreamworksova animacija The Croods šesto je mjesto zaslužila sa 400 tisuća dolara, a Gravitacija, dugo očekivani triler Alfonsa Cuarona sa Sandrom Bullock i Georgeom Clooneyem, tijesno prati sa 383 tisuće. Osmo i deveto mjesto djeli sitnih dvije tisuće dolara, a bore se Star Trek Into Darkness i Igre Gladi: Plamen. Vjerojatno je da će onih dvije tisuće dolarčića Katniss Everdeen zaraditi u idući tjedan-dva, pa nećemo donositi nikakve stopostotne zaključke. Na desetom mjestu kraljuje Iron Man 3, sa 369 tisuća dolarčića, samo 4 tisuće više od šestog nastavka franšize Fast and Furious. Od ostalih iznenađenja i odskakanja izdvajamo Bad Grandpu, komediju iz franšize Jackass, koja stoji na 17.mjestu sa 286 tisuća, kao i Gatsbyja koji se izborio za 19, mjesto sa svojih 266 tisuća. Gatsbya prati Obitelj Miller, solidna komedija sa solidnih 252 tisuće.

 

RAZOČARENJA GODINE

Na samom kraju ljestvice, 159. mjestu, se nalazi glazbeni dokumentarac Searching for Sugar Man sa nevjerovatnih 464 dolara. Fantasy horor Byzantium stoji na 154. mjestu sa 2752 dolara, a iznenađujuće loše je prošao Metallicin film Through the Never, koji doduše još nije završio sa prikazivanjem, a trenutno se nalazi na 149. mjestu. Indie teen dramica The Perks of Being a Wallflower zaradila je 146. mjesto i 5256 dolara, a puno bolje nije prošla i Arbitraža Richarda Gerea – 5667 dolara i 144. mjesto nije baš pohvalno. Provokativni film Lovelace o porno kraljici stoji na 141. mjestu sa 7840 dolara, a pokušaj Zaca Efrona da se prebaci u ozbiljnu filmsku zvijezdu – The Paperboy - prošao je neopaženo- 138. mjesto i 7994 dolara. Nešto bolje je prošao biopic Hitchocka sa 116.mjestom i 17 370 dolara, no pretekli su ga triler Hallie Berrie The Call sa 17474 dolara i komedija Pedra Almodovara Putnici Ljubavnici sa 17638 dolara.

Od blockbustera, relativno loše je prošao Kick-Ass 2 sa 42 tisuće, RIPD sa 52 tisuće i The Fifth Estate sa 37 tisuća dolara.

 

Kad se sve zbroji, na koliko toliko mainstream filmove su Hrvati prošle godine potrošili 14 milijuna i 606 tisuća dolara, odnosno oko 82 milijuna kuna. Dobar biznis, prizanjte.

NAPOMENA: podatci su korišteni sa Box Office Mojoa, konverzija se računala na dan prodaje ulaznice.

Piše: tonymelo

09.12.2013, 16:44h

star trek into darkness

Još uvijek nije poznato tko će režirati novi Star Trek film, hoće li to biti Joe Cornish, osobni favorit J.J. Abramsa ili netko drugi, ali se zato zna tko će napisati scenarij. Scenaristu prva dva filma Robertu Orciju, pridružiti će se scenaristički dvojac J.D. Payne i Patrick McKay. Njegov dosadašnji partner Alex Kurtzman, neće sudjelovati u pisanju scenarija.

Prilično anonimni dvojac Payne i McKay do sada je radio na tri projekta, od kojih niti jedan nije ugledao svijetlo dana. Prvi projekt na kojemu su radili, također zahvaljujući Abramsu, adaptacija je grafičke novele zanimljivog naziva – Boilerplate: History’s Mechanical Marvel i nalazi se u produkciji već više od dvije godine. Napisali su scenarij i za biblijski ep Goliath, u kojemu je trebao glumiti Dwayne Johnson, no koji je također zapeo u produkciji. Treći projekt na kojemu su surađivali je filmska adaptacija TV serije Deadliest Warrior, koji također nikad nije snimljen. S takvim scenarističkim uspjesima, nisam siguran koliko će pridonijeti kvaliteti “trećeg” Star Trek filma.

Kao razlog Kurtzmanovog izostanka, navode se brojni projekti na kojima trenutno radi. Tu spada nova Foxova serija Sleepy Hollow kojoj je nedavno potvrđeno snimanje druge sezone, te rad na novoj Mumiji i Van Helsingu. Na svim ovim projektima radi i Roberto Orci, no očigledno se par dogovorio da se jedan od njih posveti Star Trek filmu, a drugi ostalim projektima.

J.J. Abrams još uvijek radi na novom Star Trek filmu, ali se zbog zaposlenosti na novim Ratovima zvijezda, ovoga puta nalazi samo u ulozi producenta. Planira se da Star Trek 3 zaigra u kinima 2016. godine kako bi se na primjereni način obilježila 50 obljetnica od emitiranja prve Star Trek epizode. Live long and prosper.

Piše: Iva Bucić

02.12.2013, 23:37h

STAR TREK INTO DARKNESS

Iako bi se ovogodišnji  Star Trek Into Darkness mogao proglasiti uspjehom – kako po pitanju kritike, tako i s obzirom na pozamašnu količinu novca koju je prikupio na kino blagajnama diljem svijeta, horde Trekija se ne bi s tim složile.

Glavni uzrok tomu pojavio se mjesecima prije premijere. Različiti su izvori tada tvrdili da će se Benedict Cumberbatch pojaviti u ulozi negativa Khana, ali i redatelj i glumci odlučno su to negirali.

J. J. Abrams nedavno je izjavio da mu je žao zbog toga što je po tom pitanju obmanuo fanove, ali pojasnio je da studio nije želio da se zbog najavepovratka tamo nekog Khana,u javnosti stvori predodžba da je film namijenjen okorjelim fanovima.

Redateljsko kormilo trećeg dijela Star Treka najvjerojatnije će preuzeti  Joe Cornish za kojeg je Abrams otvoreno rekao da ga obožava i da mu je svojevremeno njegov Attack the Block bio jedan od najdražih filmova. Prema novijim glasinama, i Simon Pegg nalazi se u užem izboru.

Na scenariju radi Roberto Orci, a Abrams, koji očito još nije spreman dići ruke od ST-a, radit će u produkciji čiji početak Paramount planira na ljeto.

Čitav Abramsov intervju možete pogledati na linku.

Piše: tonymelo

03.11.2013, 23:31h

joe-cornish

Koji je smisao života? Zašto ljudi koji se voze tramvajem nemaju razvijene osnovne higijenske navike? Tko će režirati treći Star Trek film? Sve su to pitanja, koja zaokupljaju pažnju milijuna i milijuna ljudi, a na koja još uvijek nemamo točnog odgovora. I dok na prva dva pitanja vjerojatno nikada ni nećemo dobiti odgovor, FAK ima neka saznanja vezana uz treću misteriju. S obzirom na to da je J.J. Abrams trenutno zauzet radom na sedmom dijelu Star Wars sage, raspored mu jednostavno neće dopustiti režiranje trećeg dijela druge zvjezdane franšize, već  će preuzeti ulogu izvršnog producenta. Najnovije glasine kažu da bi redatelj Star Trek 3 filma, mogao postati Joe Cornish, koji je do sada režirao Attack the Block te je surađivao s Edgarom Wrightom u pisanju scenarija za filmove poput Adventures of Tintin i Ant-Man.

Nagađanja o tome tko će preuzeti redateljsku stolicu Star Trek 3 filma nije nedostajalo. To pogotovo vrijedi za posljednjih par mjeseci, kada se nagađalo da bi redatelji mogli biti Jon M. Chu (G.I. Joe: Retaliation) ili Rupert Wyatt (Rise of the Planet of the Apes). Filmski portali su izvještavali o tome kako je potonji praktički već izabran za redatelja, jer ga je Abrams u jednome intervjuu neslužbeno prozvao najboljim izborom. No nestrpljivi Wyatt nema vremena za čekanje, te je nedavno pristao režirati remake filma The Gambler s Markom Wahlbergom u glavnoj ulozi, što ga je zbog problema s rasporedom, isključilo iz uže utrke za redatelja novih Zvijezdanih staza.

Konačni ugovor još uvijek nije potpisan, tako da nije sigurno hoće li Cornish preuzeti redateljski posao, no poznato je da bi snimanje trebalo početi u ljeto iduće godine, što znači da bi datum prikazivanja mogla biti kasna 2015. ili početak 2016. godine. Ako se u obzir uzme činjenica da bi produkcija trebala započeti uskoro, kroz slijedećih par mjeseci sigurno ćemo saznati sve moguće informacije vezane uz film i budite sigurni, prvom prilikom vas obavijestiti kako bi riješili barem jednu od brojnih misterija koji vas muče.

Piše: Tena Strahinec

14.10.2013, 00:14h

roberto-orci

Producent Roberto Orci proširio je glasinu na Twitteru da će se možda serija Star Trek vratiti na ekrane. Orci tvrdi da je bio na sastanku te da je CBS izrazio želju za snimanjem legendarnog Star Treka. Kako se približava 50. obljetnica Star Treka, kako bolje proslaviti nego vraćanjem na početak. Ovo je potencijalno dobra vijest za sve fanove, no reakcije ovise o smjeru u kojem će se serija kretati, ako će se uopće realizirati. Star Trek serija bi mogla biti smještena u isto vrijeme kao i filmovi, kad Enterprise počinje svoju petogodišnju misiju – s novim likovima, novom pričom i pokojim cameo prikazom glumaca iz filmova. A možda ćemo se iznenaditi.

Orci i scenarist Alex Kurtzman zaposleni su oko nove serije Sleepy Hollow koja je nedavno počela na Foxu, nastavka Amazing Spider-Mana, a i novog Van Helsinga i Mumije. Što se Star Treka tiče, vidjet ćemo hoće li se serija uspjeti probiti na ekrane i kako će to sve skupa izgledati.

Piše: Nikolina Demark

02.05.2013, 15:47h

Legije fanova s nestrpljenjem (a bome i strepnjom) iščekuju svaku novu vijest o snimanju nastavka Star Wars sage. Kad je soundtrack u pitanju, mogu mirno spavati – J.J.Abrams, koji je preuzeo redateljsku palicu za SW: Episode VII, potvrdio je da će glazbu raditi legendarni John Williams, koji potpisuje score i za sve ostale SW filmove.

Mnogi su se pitali hoće li Abrams umjesto Williamsa izabrati Michaela Giacchina s kojim je surađivao i na prethodnim projektima (Star Trek, Mission: Impossible III, serija Lost), ali redatelj se očito odlučio na pametan potez i ostao vjeran Star Wars tradiciji. Na presici za Star Trek: Into Darkness Abrams je vješto zaobišao sva ostala pitanja o novom SW, ali je potvrdio Williamsov angažman u Episode VII. Zlobnici primjećuju da možda ne bi bilo loše svejedno zaposliti i Giacchina s obzirom da Williams ima 81 godinu pa ono, zlu ne trebalo… ali u svakom slučaju, ovo je jedna prilično dobra vijest!

Piše: Deni Zgonjanin

27.02.2013, 11:00h

Svjestan sam da u Hollywoodu ima svega, svakakvih ljudi, onih koji se prave pametni i onih koji to stvarno jesu. Ali me iznenadila spoznaja da se na istoj lokaciji pojavila i nova sorta ljudi, poput Marka Wahlberga. On je u nedavnom intervjuu odlučio podijeliti sa javnošću jednu zanimljivu triviju vezanu za njegovu karijeru.

Bivši model i reper je naime 2009. godine dobio ponudu od J.J. Abramsa da u njegovom rebootu Star Treka utjelovi malu, ali važnu ulogu. Onu oca kapetana Kirka. Iako ga je pomisao da bi mogao surađivati sa Abramsom veselila, ulogu je svejedno odbio. Zašto? Zato jer nije mogao pročitati scenarij…

Zvuči kao da nije imao vremena? Krivo mislite, on naime nije mogao pročitati scenarij zato jer pola riječi izgovorenih u filmu, i od strane “njegovog” lika Wahlberg jednostavno nije razumio. “Nije mi zvučalo logično da glumim lik i izgovaram rečenice koje ne razumijem…”Tvrdi da nikada nije bio fan SF žanra, da je pogledao jedino prvi Star Wars film, te da o Star Treku nema pojma.

Ali je zato priznao da mu je Abramsov film ispao super te da mu je na kraju bilo žao što se situacija tako razvila. Smiješno, ali pohvalno za čuti da ima i takvih ljudi, onih koji se ne boje priznati da svo znanje svijeta baš i nije njihovo područje…

Piše: Sven Mikulec

17.02.2013, 11:35h

Kad su Williama Shatnera, ikonu Zvjezdanih staza, pitali za njegovo mišljenje o Abramsovoj odluci da preuzme još jednu franšizu, onu Ratova zvijezda, kapetan Kirk bez dlake na jeziku mladog je redatelja nazvao “svinjom” (pig = može značiti i “pohlepna svinja”, ovisi o kontekstu).

“Ponaša se kao svinja. Vjerojatno je najtalentiraniji redatelj te vrste kojeg imamo, ali ovog je puta otišao predaleko.”

Da nije toliko ozbiljan koliko se čini pokazao je već idućim rečenicama:

“Smatram ga svojim prijateljem, vodio sam ga na sushi… i mislim da je došlo vrijeme da odemo na još jedan sushi i da mu kažem što ga ide. U svojim rukama ima dvije najveće SF franšize svih vremena i nije me zaposlio ni u jednoj od njih.”

Jedno je sigurno – Shatner nije jedini fan SF-a kojem se vijest o Abramsovom preuzimanju Star Warsa nije previše dopala…

Piše: Deni Zgonjanin

07.02.2013, 11:35h

Izgleda da J.J. Abramsu nije dovoljno što režira Star Trek i Star Wars filmove, već se želi uključiti i u ekraniziranje Valveovih kultnih videoigri. Riječ je Half-Lifeu i Portalu, koji su zagolicali maštu uspješnog redatelja i producenta, te će najvjerojatnije preko svoje produkcijske kuće Bad Robot producirati jedan od filmova. Trenutno nije poznato koji, ali određene glasine tvrde da je Abrams više zainteresiran za Half-Life.

No koju god igru odabrao, fanovi trebaju biti svjesni da film neće ugledati svjetlo dana prije 2015. godine, jer cijeli projekt još u ranoj fazi, te nije na listi prioriteta. Za one koji nisu upoznati sa ova dva naslova, preporučio bih da pogledaju filmiće dolje i procijene što bi radije gledali u Cineplexxu jedne tople ljetne večeri…

Piše: Ivo Skocic

06.02.2013, 09:03h

Najnoviji nastavak Star Trek serijala dolazi na velike ekrane širom svijeta 17. svibnja, no na jaako velike ekrane već 15. svibnja. Entertainment Weekly je potvrdio da je Paramount finalizirao dogovor sa IMAX-om te da će izlazak (p)reboota u IMAX-u imati svoje privilegije – uključujući i za amerikance preskupu cijenu ulaznice od 37 dolara (oko 170 kn).

Poput Nolanovog Dark Knighta i Nemoguće misije: Protokol Duh, Into Darkness ima par scena koje su zapravo snimane sa IMAX kamerama. Pretpostavljamo da je jedna od njih scena u kojoj se svemirski brod zabija u Zemlju. A to ne želiš vidjeti na normalnom ekranu.

Mi možemo biti zahvalni na naš IMAX u Zagrebu, dok se amerikanci ljute da je cijena ulaznice od 54 dolara preskupa (da, poskupila je dok ste čitali ovaj paragraf).

Piše: Danijel Špelić

05.02.2013, 19:32h

Zvjezdane staze V: Posljednja granica (Star Trek V: The Final Frontier, 1989., min.)

Režija: William Shatner

Scenarij: David Loughery

Glume: William Shatner, Leonard Nimoy, DeForest Kelley, James Doohan, Walter Koenig, Nichelle Nichols, George Takei, David Warner, Laurence Luckinbill

 

Svaka vožnja mora imati barem jednu rupu na svojoj ruti, to je kao činjenica zapisana u kamenu, a filmski serijali, pogotovo oni dugovječniji, nisu nikakva iznimka od tog pravila. Nakon četiri nastavka koji su lijepo zaradili, pokrenuli serijal, dobili i ponešto finih kritika, bilo je i za očekivati da će se kad-tad pojaviti jedan koji će biti sve suprotno od toga. U Star Trek svemiru, Posljednja granica obično ima počasno mjesto… kao najlošiji dio. Što je istina, ako ćemo iskreno, film je loš, no nije katastrofalan i cijela ta priča ima svoje zašto i zato te bi bilo nesportski barem naglasiti te dijelove da se dobije cijela slika. Iako je možda najlakši put svaljivanje krivice na Williama Shatnera, koji je odlučio preuzeti redateljsko kormilo Enterprisea iz ruku Leonarda Nimoya, to je samo jedan dio problema koji su uspjeli udariti u film, a oni najjači obično su još naglašeniji: ambicija i tanka priča. Sada, netko će reći da Star Trek serijal i duboke priče nikad ni nisu bile par iz snova, ali to je daleko od istine. Hard science fiction materijal oduvijek se znao skrivati u pozadini, no ležište je obično bilo prebačeno na nešto jednostavnije stvari, svakodnevnije (osveta, humor, društvene razlike), dok je tek prvi dio išao linijom manjeg otpora. Posljednja granica pokušala je vratiti se na taj put i doživjela gadno izlijetanje iz tračnica. Ambicioznost i tanke priče nikad nisu išle zajedno, za to treba jak scenarij, što peti dio franšize nije imao. Ali… idemo redom.

Nakon što je Povratak kući postao najgledaniji film serijala (130 milja čistog profita), producenti su odlučili staviti dodatni pritisak na Shatnerova leđa, da nastavak bude barem blizu tog financijskog rezultata. Nakon što je akcija već prošla kroz dva nastavka, pa onda humor, netko je odlučio napraviti malo tvrđi SF film, da bude raznolikosti, vjerujući da ozbiljnost pogoduje uspješnosti. Priča koja govori o Vulkancu, Spockovu izgubljenom bratu, koji otme Enterprise da bi krenuo u epsku potragu za – Bogom? – na papiru je možda djelovala dobro, onako, žestoko filozofski, ozbiljno i sve to, ali u cijelom tom procesu zaboravilo se na jednu stvar. Filmovi temeljeni na jednoj ideji nikad ne prođu tako dobro jer kad se stvari ograniče na jednu ideju, onda se ograniči i kreativnost, što je ovdje i više nego očito. A izostanak kreativnosti doveo je do toga da film nema centralnog negativca, pošto Sybocka ne možemo mrziti (iako ima nešto univerzalno što imaju svi vjerski fanatici), ali ga baš i ne možemo razumjeti. Čak i cijela ideja oko određene točke na kojoj ”završava” svemir djeluje previše smiješno (nekako u stilu da je Zemlja ravna ploča i da se na njezinu kraju nalazi gadan vodopad), gotovo kao da je osnovnoškolac smislio zaplet te ga popunio s prvim idejama koje su mu pale na pamet.

Scenarij je sam po sebi, odmah u početku, postao velik dio problema, ali i njegova realizacija se nadovezala na to kao šumski požar jer ambiciozna ideja zahtijeva i opasno dobru izvedbu, što je nemoguće za izvesti ako nemate pravu podršku. Stalni suradnik na efektima ILM ovaj put je uzeo pauzu (štrajk, lova, kamatari, što god) i film je vizualno ispao na razini obične epizode originalne TOS serije. Kad se tome pridoda Shatnerova drvena režija u dijelovima koji bi svoju atraktivnost trebali temeljiti na vizualnom, nije nikakvo čudo što film djeluje najmanje tri stepenice ispod ostatka serijala. Potpuni promašaj ipak je izbjegnut dopadljivošću uvodnog dijela, gdje je interakcija među glumcima opuštenija te se provuklo i ponešto humora i film ustvari drži vodu dok se ne otkrije pravi motiv otmice Enterprisea. U tom trenutku, međutim, prestaje sva inspiracija (scenaristička) i započinju narativni problemi. Publika je to odmah uvidjela, a nije pomogao ni izostanak specijalnih efekata te je konačni score filma bio debelo ispod očekivanja (oko 50 milja zarade). Vrlo važno upozorenje prije gledanja ide nekako da se očekivanja drže stvarno nisko, da se ne gleda na uspješnost prijašnjeg dijela serijala i tek onda se može dobiti prolazna ocjena. Ali, ista ta ocjena nikako ne bi bila prolazna da se radi o filmu koji nema veze sa Star Trek serijalom, to je stavka koju vrijedi naglasiti, i teško da bi dobio ikakvu preporuku za gledanje. Ovako je skup poznatih lica, poznate terminologije i poznatog okružja samo donekle spasio stvar od generalne propasti, a tko zna… ako niste baš previše zahtjevna publika, možda vas i na trenutke zabavi. Samo možda.

Piše: Katarina Tokić

30.01.2013, 12:30h

Disney je potvrdio: novi film će se zvati Tomorrowland umjesto 1952, a glavna zvijezda filma je George Clooney.

Za scenarij su zaslužni Damon Lindelof i Brad Bird, a za film se nagađa da bi mogao biti SF žanra.

Lindelof, poznat po radu na Prometeju, Star Treku i seriji Lost, će producirati film dok će Bird režirati. Inače, Brad Bird je dobitnik dva Oscara, za Ratatuille i The Incredibles.

Postoji više nagađanja o čemu je film, a spominje se da bi George Clooney mogao glumiti i Walt Disneya glavom i bradom. Internetske zavjere spominju i poveznicu sa nazivom filma, budući da se tematski park Disney Worlda zove – Tomorrowland.

Jedini trag koji trenutno postoji je misteriozna slika koju su Lindelof i Bird objavili na Twitteru.

Film bi, po najavama, mogli ugledati 2014. godine.

Piše: Deni Zgonjanin

25.01.2013, 12:30h

Napokon smo saznali tko će režirati 7 nastavak Star Wars franšize i moram priznati da me, makar nisam fan, veseli njegov izbor. J.J. Abrams je napokon pokleknuo i pristao režirati Star Wars: Episode 7! Mjesecima je producentica Kathleen Kennedy proganjala Abramsa i nagovarala ga da preuzme režiju, što je on redovito odbijao tvrdeći da bi radije gledao film kao fan, nego sudjelovao u stvaranju istog.

Ne znam što ga je na kraju ponukalo da prihvati gažu, ali je jedna stvar sigurna – boljeg redatelja nisu mogli dobiti. Najbolji primjer je njegov rad na Star Trek serijalu, kojeg je uzdignuo iz mrtvih i stvorio nove fanove franšize, što će zasigurno napraviti i sa Star Wars. Film će se snimati prema scenariju Michaela Arndta, a premijeru bi trebao doživjeti negdje 2015. godine…

Piše: Deni Zgonjanin

29.12.2012, 13:00h

Koliko god mi govorili da su stanovnici planeta Hollywood odvratna bića željna samo love i slave, svako malo naiđemo na neku toplu priču koja nam pokaže da čak i u njihovom svijetu postoje ljudska bića. Priče poput one kad je Ron Perlman odlučio ispuniti želju oboljelog pacijenta tako da se obukao kao Hellboy i posjetio ga.

Slična priča nam stiže i iz New Yorka gdje je jedan od organizatora New York Asian Film Festivala izrazio želju da prije svoje smrti odgleda najnoviji Star Trek, čija bi premijera trebala biti sredinom 2013. godine. Osoba u pitanju boluje od raka, a doktorske prognoze mu sugeriraju da premijeru filma neće doživjeti, pa je preko jedne stranice javno izrazio svoju želju, uz pomoć kolega.

Njegov apel je iznenađujuće brzo stigao do redatelja filma, J.J. Abramsa, koji je odmah kontaktirao umirućeg fana i obećao mu da će pokušati srediti privatnu projekciju za njega, ili u najgorem slučaju mu priuštiti da prvi na svijetu pogleda 9-minutni promo reel filma. Plemenit potez od Abramsa, vrijedan divljenja, bez obzira to koju će opciju on uspjeti realizirati…

Piše: Deni Zgonjanin

27.12.2012, 13:05h

Nakon što je ove godine najavljeno snimanje novih Star Wars filmova, popis redatelja koji bi ih mogli režirati je ispao dulji nego popis poklona Djeda Božićnjaka za dobre zastupnike u Saboru. Loš primjer…

Uglavnom, jedan od najvećih favorita u startu je bio J.J. Abrams, čovjek zaslužan za uspješan reboot Star Trek serijala. On je iznenađujuće odbio angažman, bez da je ponudio objašnjenje, pa je ovih dana odlučio javno progovoriti o razlogu iza odbijanja jako tražene gaže u Hollywoodu.

” Još na početku mi je producentica Kathy Kennedy pristupila s idejom da režiram 7. nastavak serijala, ali sam je morao odbiti. Djelomično zbog vjernosti Star Trek serijalu, djelomično zato jer me puno više veseli iščekivanje konačnog rezultata, zajedno sa ostalim fanovima, nego snimanje 7. nastavka. No ne brinite, serijal je u dobrim rukama…” Vjerujete li mu?

Piše: Sven Mikulec

23.12.2012, 11:09h

Nešto više od godine dana prošlo je otkako smo popričali s kultnim redateljem Noći vještica i The Thinga, a 13 mjeseci koji su uslijedili nakon intervjua obilježeni su našim brojnim, mahom neuspješnim pokušajima da ‘ulovimo za rukav’ nekog iz inozemstva, da za našu malu ali upornu stranicu podijeli s nama neka svoja razmišljanja. Dobra volja i preuranjeni božićni poklon FAK-ovog prijatelja Borisa, ‘oca’ sve priznatije nezavisne stranice Cinephilia & Beyond, spojili su me s još jednim vrlo zanimljivim sugovornikom, sve traženijim holivudskim asom Mattom Reevesom.

Krajem devedesetih njegov ponajbolji prijatelj J. J. Abrams i on napravili su Felicity, nekoliko godina kasnije pozornost svijeta na sebe je privukao intrigantnim Cloverfieldom, da bi nas prije dvije godine počastio kritički vrlo hvaljenom američkom verzijom odličnog švedskog hororca Let the Right One In.

Iako je ovih dana u velikoj gužvi oko najavljenog novog Planeta majmuna koji bi trebao režirati, uspio nas je ugurati u svoj natrpani raspored i u kratkom razgovoru tijekom njegove vožnje autocestom pokazati se pričljivom i pristupačnom osobom. Međutim, ionako znam što vas sve najviše zanima pa da vam odmah odgovorim i uštedim skrolanje – nisam ga pitao zašto se Felicity ošišala…

Počeo sam snimati filmove kad sam imao osam godina i jednostavno sam znao da je to ono čime se želim baviti.

Znam da je klišej i da su te vjerojatno pitali nebrojeno puta, ali zbog čega si postao filmaš? Kada si znao da je baš to ono čemu se želiš posvetiti?

Znaš, kad sam bio klinac dobio sam 8mm kameru. Imao sam osam godina. Zapravo, bio sam u zabavnom parku s djedom i bakom, doputovali smo iz New Yorka. Gledali smo dupine u Marine Landu, i vidio sam neke turiste, japanske turiste s 8mm kamerom kako snimaju dupine. I tada, s 8 godina, nekako sam odjednom shvatio da turisti ustvari mogu odnijeti te dupine kući i kad god ih se zažele jednostavno pustiti doma na zidu. To mi se činilo kao najbolja stvar koju sam ikad vidio. I moji su mi djed i baka rekli da imaju jednu staru kameru na navijanje koja je nekoć pripadala mom ocu. Poslali su mi je poštom, s 8 sam godina počeo snimati filmove i to je postao moj način pronalaženja prijatelja, jer sam bio vrlo sramežljiv. Razgovarao bih s ljudima i rekao, hej, hoćeš snimiti film sa mnom. I to je bilo to! Da budem iskren s tobom, počeo sam snimati filmove kad sam imao osam godina i jednostavno sam znao da je to ono čime se želim baviti.

Koji su ti redateljski uzori oblikovali tvoj stil i viziju? Kojeg bi redatelja izdvojio kao svog najvećeg uzora i inspiraciju?

Mislim da sam po prvi puta zaista primjetio redatelja iza kamere bilo dok sam gledao Martina Scorsesea. Definitivno moj heroj dok sam bio klinac. Pogledao sam Raging Bull s roditeljima i pitali su me što mislim o filmu. Imao sam otprilike 14 godina i rekao sam im, pa, ovo je najbolje režirani film koji sam ikad pogledao. Kao da sam imao uopće pojam što to zapravo znači. Ali ustvari, ono što je nevjerojatno je to što i dan-danas mislim da je to jedan od najbolje režiranih filmova koje sam ikad vidio. On je zbilja imao ogromnog utjecaja na mene i bio je moj heroj, i to zato što sam vjerovao da Scorsese zna kako izraziti nešto što nikad prije nisam vidio na filmu. Scorsese ima taj neki način da svoje osjećaje i raspoloženje izrazi kroz rad s kamerom i kroz glumački performans, i to me, kako da kažem, baš uzbuđivalo. Dakle, on je bio moj veliki uzor jer sam mislio, Bože, ovo je nešto dosad neviđeno, taj način korištenja kamere i pričanja priča. Njegove bih filmovi opisao vrlo strastvenima. Druga važna stvar u vezi s njima jest da puno snage crpe iz perspektive pripovjedanja. To je, sada to shvaćam, jedna od najvažnijih stvari kod Scorsesea. Mislim da su njegovi filmovi u početku utjecali na mene i uzbuđivali me jednostavno zato što je toliko talentiran, ali ono što sam s vremenom počinjao shvaćati je koliko je velik utjecaj na njega ustvari imao Alfred Hitchcock. Hitchcockove sam filmove otkrio nakon Scorsesejevih i onda postao opsjednut njima, i ostao opčinjen do današnjeg dana. Dakle, rekao bih da mi je najveća inspiracija i uzor u mlađim danima bio Scorsese, kojeg još uvijek smatram jednim od svojih heroja. A onda sam kroz Hitchcocka otkrio čitav niz drugih stvari. Kad sam otišao u filmsku školu, upoznao sam se s radom i vizijom drugih redatelja. Fascinirao me Federico Fellini, a uvijek sam volio i Coppolu.

U retrospektivi, filmovi koji su me oduševljavali dok sam bio mlad bili su filmovi koje su snimili američki pripovjedači na koje je debelo utjecao europski film, a taj je ukus ostao dio mene i danas. Volim i strane filmove, također – Wong Kar Wai, Krzysztof Kieslowski… Mislim da su me posebno impresionirali filmaši koji su se pokušavali izraziti kroz posebnu perspektivu pripovjedanja.

Drago mi je da si spomenuo filmsku školu. Paul Thomas Anderson jednom je rekao da je ‘filmska škola potpuna prevara jer su sve informacije nadohvat ruke svakome tko ih želi’. Koliko je filmska škola ustvari bila važna za tebe?

Zanimljivo. Znaš, razumijem što želiš reći i to je potpuna istina. Najbolji način da naučiš kako snimati filmove jest da ih gledaš i da ih snimaš. Kad sam bio klinac mogli smo snimati 8mm filmove, a sada je lakše no ikad – možete ih snimati mobitelom, editirati na svom računalu. Pristup potrebnoj tehnologiji svakom je filmašu i vizualnom pripovjedaču ispred nosa, nadohvat ruke. Znači, baš to moraš napraviti ako želiš naučiti kako postati redatelj.

Slikar svoj zanat uči slikajući, ali i gledanjem radova Rembrandta i drugih velikih slikara – filmaši bi istu stvar trebali raditi i s filmovima.

Ono zbog čega mi se filmska škola pokazala važnom jest prilika da snimam veće filmove nego što bi si mogao sam priuštiti i da budem u zajednici s drugim studentima koji su bili jednako uzbuđeni i strastveni u vezi s filmovima kao i ja. I mnogo tih prijatelja i odnosa koje sam pronašao i oformio u filmskoj školi još uvijek imam i danas. Imao sam zadovoljstvo surađivati s dobrim prijateljem iz škole, Jamesom Grayjem, koji je režirao Two Lovers i The Yards, koji smo zajedno napisali. Nema ničeg uzbudljivijeg od mogućnosti da radite sa svojim prijateljima koji dijele vašu strast. Moj prijatelj Bryan Burk, također iz škole, sa mnom je napravio Cloverfield. J. J. Abrams i ja smo se upoznali na festivali 8mm filmova. Nismo išli zajedno u filmsku školu, ali smo zajedno snimili Cloverfield, ko-autori smo serije Felicity… Biti u društvu ljudi koji vole iste stvari kao i ti nije samo uzbudljivo, već i predstavlja izazov. Ako pogledaš na taj način, filmska je škola fantastična stvar i rekao bih da je velika prednost takve formalne škole, sigurno više onda nego danas, ta što omogućuje pristup filmovima do kojih bih inače vrlo teško došao. Danas, rekao bih, imate prekrasnu selekciju filmova na DVD-u i Blu-Rayju. Kad sam krenuo u filmsku školu bilo je DVD-a, ali bili su daleko od današnje ponude. Naprimjer, Roma, citta aperta, Memorias del subdesarrollo… Možda ih ne možete dobiti u najbližoj videoteci, ali svakako su neuspredivo dostupniji no prije.

Slikar svoj zanat uči slikajući, ali i gledanjem radova Rembrandta i drugih velikih slikara – filmaši bi istu stvar trebali raditi i s filmovima. Za mene, filmska je škola bila važna i zbog toga. Imali smo odlična predavanja gdje smo gledali brojne rijetke filmove, europske filmove… Djela do kojih inače ne bih mogao doći ni na koji drugi način.

Nekoć davno (dobro, ne baš toliko davno), radio si dosta na ‘Felicity’. Kako je bilo raditi za televiziju?

Da budem iskren, bilo je kao da sam se vratio u filmsku školu. Neke serije se rade tako da se snime sve epizode prije emitiranja. S našom serijom, morali smo se držati strogih rokova kako bi epizode mogle biti prikazane. Na taj je način iskustvo podsjećalo na filmsku školu jer smo pisali, snimati i editirali po cijele dane dok nismo završili s poslom. Mislim da smo snimili 22 sata programa prve godine.

Ono što mi se kao redatelju svidjelo bilo je to što smo pratili razvoj likova kroz duži period vremena. To je bilo zaista drugačije i po prirodi posla bilo je, recimo, mnogo bliže pisanju romana nego snimanju filma, gdje imaš dva sata da gledatelju predstaviš sve što bi trebao znati o likovima.

Ono što je, pak, bilo teže i što mi se nije odveć dopalo jest da je tempo bio toliko ubrzan da redateljima nisam mogao omogućiti onoliko vremena koliko bi oni možda željeli, za rad s glumcima, za postavljanje kadrova, za sve stvari zbog kojih je gušt biti redatelj. Reći ću, međutim, da je rad na Felicity bio iznimno važno iskustvo i trening za mene zato što sam se snimanju filmova vratio s mnogo više znanja o ekonomiziranju pripovjedanja, mnogo sposobniji sažeti i koncentrirati priče kako bi stale u taj okvir od dva sata.

Mislim da je većina remakeova loša zato što uglavnom ne nastaju iz strastvenih poriva.

 

Popričajmo malo o ‘Let Me In’. Vrlo si dobro upoznat s činjenicom kako su remakeovi percipirani među prosječnim filmoljupcima. Skepsa, sumnje, predrasude, itd. Sam si rekao u jednom intervjuu da je većina remakeova užasna. Kako to da si onda odlučio riskirati s ‘Let Me In’?

Pa, mislim da je većina remakeova loša zato što uglavnom ne nastaju iz strastvenih poriva. Postoji mnogo remakeova koje volim – The Thing Johna Carpentera, naprimjer, ili Sorcerer Williama Friedkina, koji je po mom mišljenju nevjerojatan remake francuskog The Wages of Fear.

Pristupili su mi s ponudom i priča mi se zaista svidjela, ali me ujedno i dosta podsjetila na moje djetinjstvo. Ustvari sam odbio ponudu jer, rekao sam im, to je prekrasan film. Nastavili su me proganjati, ja nisam uspijevao realizirati neke druge projekte, a u međuvremenu sam pročitao roman Johna Lindqvista – koji je ujedno i napisao scenarij za Let the Right One In – i zbilja me se dojmio i smatrao sam ga odličnom horror pričom. Bilo mi je jasno da se, više od svega, radi o vrlo osobnoj priči koja me jako podsjećala na moje vlastito djetinjstvo, probleme odrastanja, obitelj, razvod… Tako da sam odjednom počeo razmišljati da možda postoji način da ostanem vjeran originalnoj priči, ali je personaliziram, učinim svojom.

Na kraju sam poslao pismo Johnu Lindqvistu i rekao mu koliko mi se svidio njegov i Alfredsonov film, i kako me sad proganjaju da snimim remake i kako su mi podvojeni osjećaji u vezi s tim. Rekao sam mu da je ono što me privlači filmu činjenica da je to uvjerljivo najosobniji projekt kojim se trenutačno mogu baviti, iako se, jasno, radilo o njegovoj priči. Želio sam pronaći način da ostanem vjeran predlošku, ali priču u isto vrijeme smjestim u svijet u kojem sam ja odrastao. Otprilike smo istih godina, John i ja, i ispostavilo se da je on vrlo veliki fan Cloverfielda i da mu se jako sviđa ideja da nastane i američka verzija njegove priče. Zbilja želim da ti to napraviš, rekao mi je, pogotovo kad čujem kako pričaš o filmu na taj način, kao da je stvarno o tvom djetinjstvu. Tada sam odlučio krenuti dalje s projektom. Snimio sam film u namjeri da izrazim ono što sam mislio da je Lindqvist tako briljantno izrazio u romanu i Alfredsonovu filmu, servirajući priču o problemima odrastanja pod krinkom vampirske priče. Na taj sam način pristupio filmu i imao sam, moram priznati, vrlo veliki strah od toga kako će na kraju ispasti, ali sve u svemu, bilo je to jedno divno iskustvo.

Spielberg mi je rekao – daj im prostora, pitaj ih što bi oni napravili. Ispalo je da mi je dao odličan savjet.

Kako je bilo režirati Kodija i Chloe? Koja je razlika u pristupu njima, u odnosu na režiranje odraslih u Cloverfieldu?

Tako su nevjerojatno talentirani i oboje su mnogo mudriji nego što bi to njihove godine sugerirale. Način na koji sam ih volio režirati bio je sljedeći – ostavljao bih kameru uključenom i pričao bih s njima, nasmijavao ih, opuštao ih… Pokušavao sam naći način da kod njih izazovem reakciju. Ono što je super kod njih je to što su, kao mladi glumci, iznimno otvoreni na način na koji odrasli glumci uglavnom nisu.

Druga odlična stvar bili su savjeti koje sam dobio od Stevena Spielberga. Nakon Cloverfielda, on je počeo raditi s J.J.-jem i pitao sam J.J.-ja misli li da mu se mogu obratiti. Odgovorio mi je da je Steven uživao u Cloverfieldu, pa zašto ne, i onda ga je J.J. pitao i Steven je pristao. Razgovarali smo o režiranju djece i rekao mi je da bi bilo najbolje da u svakoj situaciji pitam njih što bi napravili. Znaš, rekao mi je, ti se pokušavaš sjetiti kako je bilo imati 11 ili 12 godina, ali oni imaju. Daj im više prostora, pitaj ih što bi oni učinili. Ispalo je da je to bio odličan savjet. Kao što sam rekao, vrlo sam zagrijan za perspektive pripovjedanja pa sam velik dio filma snimio baš iz njihovih perspektiva, i na kraju uspio uklopiti u cjelinu.

Je li tvoje blisko prijateljstvo s J.J.-jem Abramsom utjecalo na način na koji snimaš filmove?

Znaš, mislim da neću moći odgovoriti na to pitanje jer vjerujem da, kakav god je utjecaj on imao na mene ili ja na njega, on dolazi iz činjenice da smo prijatelji još otkad smo bili klinci i da obojica obožavamo filmove. Jedna od stvari koje bih uvijek radio dok sam bio u filmskoj školi bila je ta da sam mu uvijek pokazivao svoje filmove, a on bi mi slao svoje kratke priče i romane. Uvijek bismo dijelili svoje radove i on je bio osoba kojoj sam se uvijek obraćao kad god sam dobio kakvu novu ideju. Dakle, nema govora o tome da nismo utjecali jedan na drugoga, ali ne mogu biti precizniji od toga jer je to kao da tebe pitam kako je na tebe utjecao tvoj prijatelj s kojim se poznaješ otkad si imao 13 godina, koliko smo J.J. i ja imali kad smo se sprijateljili. Svakako volim raditi s njim i drago mi je što mi je prijatelj, a nadam se da ćemo i u budućnosti surađivati na nekim projektima.

J.J. i ja imamo ogromno povjerenje jedan u drugoga, a tako se dobro poznajemo da nam se čini da smo jedan drugome u glavi.

Na koji je način činjenica da imate svoju dugu povijest prijateljevanja pomogla na setu Cloverfielda?

On mi je prišao s idejom da snimim Cloverfield i prva mi je reakcija bila, čekaj malo, ja nikad nisam radio ništa s vizualnim efektima, zašto želiš baš mene? I rekao mi je, zato što koliko ti je važno da ono što snimiš izgleda autentično. Ne brini se oko vizualnih efekata, dodao je, brzo ćeš to savladati, vjeruj mi. Prije toga je radio s vizualnim efektima na Nemogućoj misiji. Rekao mi je da želi moju perspektivu jer je dio glavne ideje filma da se ono što prikazuje zaista događa. Kad sam na taj način pogledao Cloverfield – da trebam nešto tako bizarno i nenormalno učiniti da se čini realnim i stvarnim – osjetio sam uzbuđenje i iskustvo je bilo izvrsno. On i ja imamo ogromno povjerenje jedan u drugoga. Puno epizoda Felicity koje sam režirao napisao je baš on, radili bismo zajedno na priči, i činilo nam se kao da smo jedan drugome u glavi koliko se dobro poznajemo. Taj je film za mene bio odlično iskustvo jer sam uletio u nešto što nikad prije nisam radio i pokušao pronaći svoj način da to izvedem, a on mi je pružio punu podršku i veselilo ga je što sam prihvatio.

Mislim, on nije bio često na setu, jer su u to vrijeme počele pripreme za Star Trek, ali ogromna usluga koju mi je napravio u vezi s Cloverfieldom bila je prije svega ta što mi je uopće predložio da ga snimim, jer inače ne bih nikada pomislio da sam ja osoba za takav posao, a zatim i ta što mi je pružio podršku tako što me pustio da ga snimim na način na koji sam smatrao da treba biti snimljen. Rad na Cloverfieldu bio je toliko brz da sam imao osjećaj da ponovno radim TV seriju, i mislim da je i to bio dio razloga zbog čega me J.J. želio, jer smo na televiziji zajedno radili četiri godine.

Čitao sam neke analize Cloverfielda, mišljenja o čemu ustvari film govori, koje su ideje skrivene ispod površine. Na stranu s popularnom tezom da se film bavi anksioznošću društva nakon 11. rujna, naišao sam na jednu zanimljivu analizu koju je napisao jedan mladi hrvatski redatelj. U svojoj recenziji, on je izrazio svoje mišljenje da se u podtekstu filma zapravo nalazi ljubav, da je godzilasto čudovište ustvari predstavlja ljubomoru i ljubav koju osjeća glavni lik pod prijetnjom gubitka ljubavi svog života. Čak je ukazao i na to da se riječ ‘ljubav’ nalazi u samom naslovu filma.

To je odlično. Nema sumnje, film se definitivno bavi osjećajima koje smo svi doživjeli nakon 11. rujna i događajima poput toga koji na neki način pauziraju vrijeme i natjeraju vas da se pozabavite životnim pitanjima koja vas u normalnim, svakodnevnim okolnostima ne bi mučila. Mislim, nije baš da svaki dan razmišljamo o smrtnosti, ne razmišljamo ni o kojoj od stvari koje su izvan naše kontrole i koje su toliko veće od nas samih. Ali morao bih reći da mi se iznimno sviđa ‘čitanje’ filma tog mladog filmaša kojeg si spomenuo. Ne znam koliko smo otvoreno pričali o ljubavi dok smo razgovarali o filmu, ali nema dileme da se ona nalazi ispod površine – ideja prioriteta, povezanosti, onoga što nam je važno usred najveće krize, onoga što nam se događa u krizi, kako živimo u tom trenutku i pokušavamo ga preživjeti. Ako gledamo na taj način, film je apsolutno metafora za te stvari.

Piše: tonymelo

18.12.2012, 19:31h

Piše: Ivan Andrijanić

24.09.2012, 12:54h

Inventivna pojava s meksičkog podneblja, Alfonso Cuaron, autor koji nam je donio filmove kao što su Y Tu Mama Tambien i Children of Men, sprema se režirati i ko-producirati nadolazeću seriju, zasad nepoznatog imena, za NBC.

Radnja bi se odnosila na djevojku obdarenu natprirodnim moćima, i tajanstvenog čovjeka koji je pobjegao iz zatvora kako bi je zaštitio od osoba koje je progone.

Zasad nema puno informacija o nadolazećoj seriji, osim vrlo kratke fabule, ali zanimljiv je podatak da će Cuaron na ovom projektu surađivati s holivudskim filmašem po imenu J.J. Abrams, poznatog po trećem dijelu serijala Mission:Impossible  i novom Star Treku, kao i čitavom nizu uspješnih i manje uspješnih TV projekata (Felicity, Alias, Lost, Fringe).

Kako će se artistički nastrojen Meksikanac i visokobužetni Amerikanac na ovom projektu uklopiti, to ćemo tek vidjeti, ali svakako nas očekuje jedna vrlo neobična suradnja sasvim različitih autorskih imena.

Piše: Sven Mikulec

08.09.2012, 22:05h

2009. godine J. J. Abrams oduševio je kritičare i debelo napunio džepove svojom vizijom Zvjezdanih staza, pritom neizbježno slomivši srce našem trekkie dopisniku. Otpočetka je bilo poznato kako su glavni glumci (Chris Pine, Zachary Quinto, …) potpisali ugovor na dva filma, a u redateljsku stolicu ponovno će sjesti skladatelj uvodne pjesme serije Felicity. Također smo otprije znali kako će publika film imati prilike premijerno pogledati 17. svibnja iduće godine, nakon što je Paramount iz neznanih nam razloga odlučio na jedanaest mjeseci odgoditi snimanje. Puno se toga o filmu, dakle, znalo, no ne i ono najosnovnije – kako će se Kirkove nove avanture uopće zvati? Čini se da ekipa Enterprisea ima još jedan misterij manje za riješiti.

Nakon što je TrekMovie prvo objavio kako je odabran novi naslov, u javnost je izašla i stranica ComingSoon s informacijom da je Paramount već zakupio web domene za promociju projekta. Novo ime? Po svemu sudeći, Star Trek Into Darkness.

Neobičan naslov, u koji bi mnogi od nas, vjerujem, poželjeli ucrtati i pokoju dvotočku, ali barem znamo s čime možemo zamijeniti taj dosadni izraz “Star Trek Dva”. Into Darkness će ponovno okupiti poznata nam imena iz prvoga dijela: uz spomenute Pinea i Quinta, tu su i Karl Urban, Zoe Saldana, Anton Yelchin, Simon Pegg i John Cho, a pridružuje im se i sve popularniji i cjenjeniji Sherlock, Benedict Cumberbatch u ulozi bad guyja.

Snimanje je počelo još u siječnju ove godine, a gotovo godinu i pol kasnije imat ćemo priliku vidjeti što nam je sad zakuhao uspješni producent, pisac i redatelj koji je u svojih 46 godina postao jedna od glavnih zvjerki Hollywooda i TV svijeta.

Piše: Deni Zgonjanin

20.07.2012, 11:02h

FOX je otkupio prava na kratki filmić pod imenom Ruin, od kojeg žele napraviti prvo dugometražni film, a zatim i franšizu. Filmić traje manje od 9 minuta te ne sadrži niti jednu izgovorenu riječ, no to ga nije spriječilo da oduševi većinu gledatelja svojom atmosferom i ponajviše potjerom kroz postapokaliptični, ali svejedno prekrasni svijet. Ruin je režirao Wes Ball, koji će odraditi isti posao i na dugometražnoj verziji, što mu neće predstavljati problem jer se cijelu karijeru bavi specijalnim efektima za filmove poput Star Treka itd. Filmić pogledajte dolje…

Page 1 of 212