Posts Tagged ‘Mike Leigh’

Piše: Vedrana Dragosavljević

31.01.2014, 16:33h

Another Year film je Mikea Leighja, suvremenoga britanskog redatelja koji svojim melankoličnim i emocijama nabijenim filmovima o uvjetno rečeno malim ljudima oduševljava filmske sladokusce već dvadesetak godina. Neki od njegovih najpoznatijih filmova, poput Secret and Lies, All or Nothing, Happy-Go-Lucky i Vere Drake, minuciozna su remek-djela o ispraznosti života u britanskim predgrađima, o stalnoj potrazi za srećom, začinjena uvijek suptilnom duhovitošću koja donekle razbija beznađe galerije njegovih životom slomljenih likova.

U neku ruku pomalo i rutiniran, Leigh je jedan od onih autora s veoma snažnim potpisom. U njegovu radu tako nema previše oscilacija, traženja ili želje za eksperimentom. On zna što želi reći, na koji to način želi reći i koji će glumci to za njega najbolje reći. No ono što je zanimljivo, a u čemu Another Year naprosto briljira, jest što svakodnevica koju portretira ispričana zvuči apsolutno beznačajno pa i beživotno, no posve vas obuzme i uvuče u svoj svijet kada je gledate na velikom platnu. Leigh je zasigurno jedan od autora koji se vodi parolom da ništa nije toliko zanimljivo za portretiranje i prikazivanje kao svakodnevni život maloga čovjeka, život bez velikih turbulencija, život ogoljen do emocije same. Ne postoji tema premala i život nedovoljno zanimljiv ili vrijedan za ovjekovječivanje na filmu.  Lako je takvo što reći, ali nevjerojatno je teško napraviti film od gotovo dva i pol sata koji, doista, nije ni o čemu, ili barem ni o čemu što se prepričati dade, a da ni na trenutak ne možete odlijepiti pogled od ekrana! Uz redatelja, za to je zaslužna i fantastična plejada glumaca, pri čijem je izboru Leigh također prilično konzervativan i rutiniran.

1

Fantastična uloga Mikeove stalne suradnice Lesley Manville, koja utjelovljuje pomalo karikaturalni lik neurotične Mary, vječiti privjesak sretnomu bračnom paru oko kojega gravitiraju brojni manje sretni pojedinci, ono je što filmu daje silnu energiju i protočnost. Sama se okosnica priče vrti oko već spomenutoga postarijega bračnoga para, čiji je brak, posve neočekivano za ovakav tip filma, doista sretan, te njihovih prijatelja i rodbine koji oko njih cirkuliraju tijekom razdoblja od jedne, posve obične, godine.

I ovaj je film, kao i njegov komercijalno vrlo uspješan prethodnik Happy-Go-Lucky, zapravo iznenađujuće – pozitivan. Glavni su likovi u oba ova uratka istinski i nepatvoreno sretni pojedinci koji su u nemiloj i okorjeloj sredini pronašli svoj komadićak raja, ma kako se to činilo teško. Ovo je zapravo i najveći odmak, i donekle, čak i eksperiment  u stvaralaštvu ovoga plodotvornog redatelja. Sreća, no i dalje, neminovno, okružena nesrećom. Happy-Go-Lucky njegov je prvi eksperiment u tom smjeru, gdje optimistična Poppy toliko pršti po ekranu da to na trenutke djeluje čak – otužno. Njezin je lik Leigh doveo do karikature, što djelomice čini i ovdje portretirajući ljubavi žednu Mary. Obje nam dijelom idu na živce, ali uživamo ih gledati dok svojom energijom proždiru ekran.

5

Film se otvara izvanredno sugestivnom ulogom Imelde Staunton (Vera Drake, Harry Potter and the Deathly Hallows: Part 1), još jedne Leighjeve miljenice, čiju je emociju moguće gotovo opipati koliko je plastično prikazana. Riječ je o duboko nesretnoj ženi koja pati od depresije i nesanice i koja se nađe u ordinaciji psihološke savjetnice Gerri koja joj pokušava pomoći pokušavši joj sugerirati da se prisjeti najsretnijega trenutka u svom životu. Već to je trenutak u kojem gledatelj s velikom empatijom proživljava duboku bol ove žene u poznim godinama koja se takvoga trenutka – ne može sjetiti.

Tada upoznajemo i sretan par, Toma (Jim Broadbent, Moulin Rouge!, Bridget Jones’s Diary) i prije spomenutu Gerri (Ruth Sheen, Vanity Fair, TV-serija Silent Witness), a već duhovitost spoja njihovih imena sugestivno nagoviješta da je riječ o rijetkim sretnicima koji uživaju dobar život. Bivamo uvučeni u jednu godinu tog života u kojoj se, zapravo, ne događa ništa posebno; druže se sa svojim prijateljima, rade svoje poslove, uživaju u zajedničkom hobiju. Oko njih gravitira plejada manje sretnih, no vrlo živopisnih likova. Ponajprije, tu je četrdeset i nešto godišnja Mary (Lesley Manville, Vera Drake, All or Nothing), Gerrina pomalo infantilna kolegica s posla koja silno pokušava samu sebe uvjeriti da je sretna sa svojim životom baš kakav jest. Prenaglašeno vrckavoga ponašanja, prenaglašeno mladenačke iscifrane odjeće, prenaglašenih navika ispijanja brojnih pićenaca kroz dan, jedino u što nas Mary uspijeva uvjeriti jest kako je zapravo bolno – usamljena. Tu je i Ken (Peter Wight, Babel, Hot Fuzz), simpatični hedonist koji je nekada bio glavni frajer, a sada je samo pretili sredovječni gubitnik koji sve vrijeme provodi u pabovima, koji, žali se, nisu više što su nekada bili jer su puni nekih novih klinaca. Povremeno ih posjećuje i sin (Oliver Maltman, Happy-Go-Lucky), na prvu loptu „čovjek na mjestu“, realizirani tridesetogodišnjak koji ni sam ne zna što bi sa svojim životom. Tom i Gerri svima im služe kao svojevrsno utočište, sigurna zona u kojoj se život čini barem malo podnošljivijim.

2

Od četiri portretirana godišnja doba, zima, kao posljednja, djeluje kao najuspješnija sekvencija kojom se film i zatvara. Jednim sprovodom, jednim novim introvertiranim usamljenikom, jednom fantastično odigranom ulogom sina razmetnoga i jednim posve neočekivanim prijateljstvom, Leigh zatvara ovo nadasve životno ostvarenje bez nekoga spektakularnog završetka, puštajući svoje likove s velikim suosjećanjem i empatijom da žive i dalje. Ne nudeći nam rješenje za njihove probleme, Leigh računa na inteligenciju svoje publike kojoj ne bi smjelo smetati što su neke stvari ostavljene „u zraku“.

Zanimljiva je, a opet tako ljudska ta osobina postavljanja sebe u određeni položaj spram drugoga pa, iako se Leigh trudi ne nametati nam svoje mišljenje, očito je kako ipak donekle favorizira neke likove više od drugih i kako je nemoguće posve otkloniti određene predrasude koje gajimo o određenim tipovima ljudi. Ili je to upravo ono čemu nas želi poučiti, ili nas, bolje rečeno, uputiti da i sami osvijestimo kako to zapravo radimo? Namjerno ili ne, ovaj film upravo to čini, čime postiže čak i određeni katarzični učinak, priznajući takvo što, ali, istodobno, i kajući se zbog toga.

4

Another Year film je koji u svakom slučaju mogu preporučiti onima koji vole pogledati kvalitetnu socijalnu dramu ili gaje simpatije prema britanskome pitoresknom krajoliku, naglasku i humoru. Pa čak i ako ste više tip od bržih i dinamičnijih filmova, ovaj bi vam se ipak mogao uvući pod kožu zbog svoje izvanredne sugestivnosti i topline koje vas toliko uvuku u ovu priču ni o čemu da zaboravite kako zapravo gledate prilično komornu i crnu ljudsku dramu. Sve ono što određenim hrvatskim filmovima možemo zamjeriti, a pritom aludiram na vječito ponavljanje jedno te istih motiva brutalne svakodnevice, socijalne nepravde, beznađa, očaja i izgubljenosti, ovdje jednostavno funkcionira i – valja. Možda je to donekle licemjerno reći, jer na ovim smo se područjima praktički specijalizirali za „male“ priče o nesretnim ljudima, ali kada to radi Leigh, nemoguće se oteti dojmu kako je to onda jednostavno bolje.

Tako jednostavan, a opet nimalo banalan, film možemo uvrstiti u najbolje uratke ovog nenametljivog, zanimljivog autora, kao i u najbolje filmove 2010. godine.

Piše: Jelena Djurdjic

11.02.2012, 13:44h

62. filmski festival u Berlinu, ili popularno Berlinale nam u ovogodišnjih 11 dana donosi nešto preko 250 filmova. Od tog impozantnog broja u zvaničnoj selekciji je 23 filma, od kojih 18 sudjeluje u borbi za Zlatne i Srebrne medvjediće, a pet relaksirano nastupa u  revijalnom dijelu. Neki od naslova koji privlače pažnju ’na neviđeno’ su film koji je i otvorio festival – Les adieux de la reine, redatelja Benoita Jacquota, navodno odabran jer je istovremeno dovoljno glamurozan (govori o životu Marie Antoinette), interesantan domaćoj publici (Diane Kruger je Marie) i politički angažiran (bar u najavi). A tu su i Extremely Loud and Incredible Close Stephena Daldryja sa Tomom Hanksom i Sandrom Bullock, Barbara Christiana Petzolda, Jayne Mansfiel’s car Billyja Boba Thorntona, sa Kevinom Baconom i  Robertom Duvallom, Cesare deve morire Paola i  Vittorija Taviani, Captured filipinske zvijezde Brillante Mendoze, The Flowers of war Zhanga Yimoua…

Crvenim tepihom će prošetati Angelina Jolie, Isabelle Huppert, , Uma Thurman, Keanu Reeves, Billy Bob Thorton, Antonio Banderas, Christian Bale i Merryl Streep, svi sa novim filmovima. The Iron Lady, film g-đe Streep, će biti prikazan na specijalnoj projekciji, s’ obzirom da je glumica dobitnica počasnog Zlatnog medveda za životno djelo. Očekuje se i specijalna projekcija novog Soderberghovog filma, Haywire.

Podtekst ovogodišnjeg festivala, koji drži do reputacije ’politički aktivnog’,  su priče o arapskom proljeću i tragediji u Japanu, te će tako program paralelnih selekcija obilovati dokumentarcima na te teme.

U žiriju su glumci Charlotte Gainsbourg i Jake Gyllenhaal, fotograf Anton Corbijn i redatelji – prošlogodišnji pobjednik Asghar Farhadi,  François Ozon i britanski redatelj Mike Leigh, koji je i predsjednik.

Piše: Marin Mihalj

05.04.2011, 13:00h

Još jedna godina (Another Year, 2010.)

Redatelj: Mike Leigh

Glume: Jim Broadbent, Ruth Sheen, Lesley Manville, Imelda Staunton, Peter Wight

Ocjena: 9

 

Postavit ću jedno retoričko pitanje: jeste li ikada gledali film, najčešće komediju, gdje su protagonisti upadali u sramotno neugodne situacije da ste na trenutke htjeli prekriti oči ili ugasiti film jer vam je bilo neugodno zbog njih? Naravno da jeste. Čestitam, fabula vas je potpuno uvukla unutra i pretvorila vas u dio filma. Možda prepoznajete sebe u tim ljudima, možda prepoznajete prijatelje. To je čarolija. Filmska čarolija. Iako glavni junaci ove priče nisu moja generacija, novi likovi u svijetu Mike Leigha, sretnici i nesretnici filma Another Year su opet uspjeli postati tako simpatično nesavršeni, bezrazložno zadovoljni ili nezadovoljni, patetični i očajni…

Tom i Gerri (there’s a pun there), skladan i dobrodušan dobrostojeći par u kasnim pedesetim ili ranim šezdesetim živi u predgrađu Londona, u lijepoj kući s krasnim vrtom. Tom je geolog, Gerri je, ako me pamćenje služi, savjetnica. Tijekom jedne godine kroz njihov perfektan život prolaze obitelj i prijatelji koji su, čini se, mnogo manje zadovoljni stanjem u svom životu. Najistaknutija od svih je njihova prijateljica Mary, Gerrina kolegica s posla, koja “pod stare dane” traži ljubav i, kako ju ne pronalazi, svoju tugu utapa u alkoholu i bezuspješno se nabacuje njihovom sinu. Tu se još nađu i Tomov prijatelj iz mladosti Ken, otužni pijanac koji se svakim sljedećim zalogajem i gutljajem piva bliži vrlo vjerojatnom srčanom udaru. Leighev modus operandi je simplificiran do srži: autor teksta okuplja svoje omiljene glumce (Broadbent, Sheen i Manville redovno utjelovljavaju te obične ljude u njegovim filmovima), pokazuje im okvirnu ideju i dopušta dijalog. Sve u svrhu kvalitetnije suradnje. A  onda krećemo na meditativnu vožnju kroz trodimenzionalan svijet jednostavne ljubavi i ljudske zavisti koja nas minuciozno zaplete u paukovu mrežu… i ne pušta.

Leigh se, kao što je nekoć Ozu, pretvara u muhu na zidu i dopušta nam da uživamo u dugim kadrovima sa zanimljivim kutevima snimanja. Usput, a oni koji se ranije gledali Leighove filmove će se možda složiti, ne sjećam se kada je jedan od njegovih glumaca, u ma kako teškoj sceni ili cjelokupnom filmu podbacio. Tako i ovdje. Iako su likovi Broadbenta i Sheen fokalizatori radnje, svu pažnju moramo usmjeriti na Manville koja apsolutno dominira ekranom i izvrsno utjelovljuje neurotičnu srednjovječnu ženu koja zna što neće i ne zna što hoće te tako i završava sama.

Mike Leigh je već desetljećima jedan od najproduktivnijih filmskih autora i, pritom, jedan od najkvalitetnijih, najboljih. Vrstan redatelj i još bolji scenarist, Leigh se godinama bavio običnim ljudima u, nažalost, običnim životnim situacijama: od silovatelja Johnnyja u Naked, preko izvršiteljice pobačaja u Vera Drake sve do iznimno skladnog para Toma i Gerri i njihovih manje sretnih prijatelja u najnovijem uratku Another Year. Ono što Leigha diferencira od ostalih redatelja je njegova ljubav prema svim svojim likovima i dostojan način na koji ih predstavlja u njihovim pričama koje su turobne vedre, depresivno duhovite, tugaljivo vesele – baš kao sam život.

Poanta samog filma se, ako dobro sudim, nalazi se na samom početku. Gotovo cameo uloga izvrsne Imelde Staunton koja dolazi kod Gerri na razgovor jer je depresivna,  ne spava mjesecima i generalno je nezadovoljna svojim životom.

Gerri: On the scale of one to ten, how happy would you say you are, Janet?

Janet: One.

Gerri: One? Think ther’s room for improvement there, don’t you? What is the one thing that would improve your life apart from sleeping?

Janet: Different life.

Jer netko poput Toma i Gerri ima sve, dok netko poput Janet ili Mary, usprkos svom trudu, nema ništa. Ili bar tako misli.

Piše: Deni Zgonjanin

28.02.2011, 12:09h

Eto ljudi prošli su još jedni Oscari, još jedna ceremonija dugo očekivana i na kraju razočaravajuća…

Sama je ceremonija bila pomalo dosadnjikava, ali to vjerojatno nitko na FAK-u nije ni skužio, zbog luudog chata ispod direktnog prijenosa Oscara na vašoj najdražoj stranici koji je po mojoj procjeni bio pun pogodak, ne? Nadam se da ćete i iduće godine svratiti na FAK prijenos Oscara zato jer vam pripremamo jedno veliko iznenađenje, ali o tome više iduće godine :). Sad malo o samim Oscarima…

Pobjednici u nekim kategorijama su me pozitivno iznenadili , poput Inceptiona koji je osvojio 4 Oscara, dok su me neki iskreno razočarali. Tu mislim prvenstveno na Oscara za režiju koji je izmakao Davidu Fincheru, čovjeku koji ga je stvarno zaslužio. Znam da je inače bio običaj davati Oscare imenima kojima je Akademija ostala dužna, poput Finchera, ali su taj običaj izgleda odlučili promijeniti baš ove godine, tako da je Fincher nažalost popušio. No što ćete, takvi su Oscari… Dolje pročitajte sve nominirane i pobjednike ovogodišnjih Oscara…

Actor in a Leading Role

  • Javier Bardem in “Biutiful”
  • Jeff Bridges in “True Grit”
  • Jesse Eisenberg in “The Social Network”
  • Colin Firth in “The King’s Speech”  +
  • James Franco in “127 Hours”

Actor in a Supporting Role

  • Christian Bale in “The Fighter” +
  • John Hawkes in “Winter’s Bone”
  • Jeremy Renner in “The Town”
  • Mark Ruffalo in “The Kids Are All Right”
  • Geoffrey Rush in “The King’s Speech”

Actress in a Leading Role

  • Annette Bening in “The Kids Are All Right”
  • Nicole Kidman in “Rabbit Hole”
  • Jennifer Lawrence in “Winter’s Bone”
  • Natalie Portman in “Black Swan” +
  • Michelle Williams in “Blue Valentine”

Actress in a Supporting Role

  • Amy Adams in “The Fighter”
  • Helena Bonham Carter in “The King’s Speech”
  • Melissa Leo in “The Fighter” +
  • Hailee Steinfeld in “True Grit”
  • Jacki Weaver in “Animal Kingdom”

Animated Feature Film

  • “How to Train Your Dragon” Chris Sanders and Dean DeBlois
  • “The Illusionist” Sylvain Chomet
  • “Toy Story 3” Lee Unkrich +

Art Direction

  • “Alice in Wonderland” +
    Production Design: Robert Stromberg; Set Decoration: Karen O’Hara
  • “Harry Potter and the Deathly Hallows Part 1”
    Production Design: Stuart Craig; Set Decoration: Stephenie McMillan
  • “Inception”
    Production Design: Guy Hendrix Dyas; Set Decoration: Larry Dias and Doug Mowat
  • “The King’s Speech”
    Production Design: Eve Stewart; Set Decoration: Judy Farr
  • “True Grit”
    Production Design: Jess Gonchor; Set Decoration: Nancy Haigh

Cinematography

  • “Black Swan” Matthew Libatique
  • “Inception” Wally Pfister  +
  • “The King’s Speech” Danny Cohen
  • “The Social Network” Jeff Cronenweth
  • “True Grit” Roger Deakins

Costume Design

  • “Alice in Wonderland” Colleen Atwood +
  • “I Am Love” Antonella Cannarozzi
  • “The King’s Speech” Jenny Beavan
  • “The Tempest” Sandy Powell
  • “True Grit” Mary Zophres

Directing

  • “Black Swan” Darren Aronofsky
  • “The Fighter” David O. Russell
  • “The King’s Speech” Tom Hooper  +
  • “The Social Network” David Fincher
  • “True Grit” Joel Coen and Ethan Coen

Documentary (Feature)

  • “Exit through the Gift Shop” Banksy and Jaimie D’Cruz
  • “Gasland” Josh Fox and Trish Adlesic
  • “Inside Job” Charles Ferguson and Audrey Marrs  +
  • “Restrepo” Tim Hetherington and Sebastian Junger
  • “Waste Land” Lucy Walker and Angus Aynsley

Documentary (Short Subject)

  • “Killing in the Name” Jed Rothstein
  • “Poster Girl” Sara Nesson and Mitchell W. Block
  • “Strangers No More” Karen Goodman and Kirk Simon  +
  • “Sun Come Up” Jennifer Redfearn and Tim Metzger
  • “The Warriors of Qiugang” Ruby Yang and Thomas Lennon

Film Editing

  • “Black Swan” Andrew Weisblum
  • “The Fighter” Pamela Martin
  • “The King’s Speech” Tariq Anwar
  • “127 Hours” Jon Harris
  • “The Social Network” Angus Wall and Kirk Baxter  +

Foreign Language Film

  • “Biutiful” Mexico
  • “Dogtooth” Greece
  • “In a Better World” Denmark  +
  • “Incendies” Canada
  • “Outside the Law (Hors-la-loi)” Algeria

Makeup

  • “Barney’s Version” Adrien Morot
  • “The Way Back” Edouard F. Henriques, Gregory Funk and Yolanda Toussieng
  • “The Wolfman” Rick Baker and Dave Elsey  +

Music (Original Score)

  • “How to Train Your Dragon” John Powell
  • “Inception” Hans Zimmer
  • “The King’s Speech” Alexandre Desplat
  • “127 Hours” A.R. Rahman
  • “The Social Network” Trent Reznor and Atticus Ross  +

Music (Original Song)

  • “Coming Home” from “Country Strong” Music and Lyric by Tom Douglas, Troy Verges and Hillary Lindsey
  • “I See the Light” from “Tangled” Music by Alan Menken Lyric by Glenn Slater
  • “If I Rise” from “127 Hours” Music by A.R. Rahman Lyric by Dido and Rollo Armstrong
  • “We Belong Together” from “Toy Story 3″ Music and Lyric by Randy Newman  +

Best Picture

  • “Black Swan” Mike Medavoy, Brian Oliver and Scott Franklin, Producers
  • “The Fighter” David Hoberman, Todd Lieberman and Mark Wahlberg, Producers
  • “Inception” Emma Thomas and Christopher Nolan, Producers
  • “The Kids Are All Right” Gary Gilbert, Jeffrey Levy-Hinte and Celine Rattray, Producers
  • “The King’s Speech” Iain Canning, Emile Sherman and Gareth Unwin, Producers  +
  • “127 Hours” Christian Colson, Danny Boyle and John Smithson, Producers
  • “The Social Network” Scott Rudin, Dana Brunetti, Michael De Luca and Ceán Chaffin, Producers
  • “Toy Story 3” Darla K. Anderson, Producer
  • “True Grit” Scott Rudin, Ethan Coen and Joel Coen, Producers
  • “Winter’s Bone” Anne Rosellini and Alix Madigan-Yorkin, Producers

Short Film (Animated)

  • “Day & Night” Teddy Newton
  • “The Gruffalo” Jakob Schuh and Max Lang
  • “Let’s Pollute” Geefwee Boedoe
  • “The Lost Thing” Shaun Tan and Andrew Ruhemann  +
  • “Madagascar, carnet de voyage (Madagascar, a Journey Diary)” Bastien Dubois

Short Film (Live Action)

  • “The Confession” Tanel Toom
  • “The Crush” Michael Creagh
  • “God of Love” Luke Matheny  +
  • “Na Wewe” Ivan Goldschmidt
  • “Wish 143” Ian Barnes and Samantha Waite

Sound Editing

  • “Inception” Richard King  +
  • “Toy Story 3” Tom Myers and Michael Silvers
  • “Tron: Legacy” Gwendolyn Yates Whittle and Addison Teague
  • “True Grit” Skip Lievsay and Craig Berkey
  • “Unstoppable” Mark P. Stoeckinger

Sound Mixing

  • “Inception” Lora Hirschberg, Gary A. Rizzo and Ed Novick  +
  • “The King’s Speech” Paul Hamblin, Martin Jensen and John Midgley
  • “Salt” Jeffrey J. Haboush, Greg P. Russell, Scott Millan and William Sarokin
  • “The Social Network” Ren Klyce, David Parker, Michael Semanick and Mark Weingarten
  • “True Grit” Skip Lievsay, Craig Berkey, Greg Orloff and Peter F. Kurland

Visual Effects

  • “Alice in Wonderland” Ken Ralston, David Schaub, Carey Villegas and Sean Phillips
  • “Harry Potter and the Deathly Hallows Part 1” Tim Burke, John Richardson, Christian Manz and Nicolas Aithadi
  • “Hereafter” Michael Owens, Bryan Grill, Stephan Trojansky and Joe Farrell
  • “Inception” Paul Franklin, Chris Corbould, Andrew Lockley and Peter Bebb  +
  • “Iron Man 2” Janek Sirrs, Ben Snow, Ged Wright and Daniel Sudick

Writing (Adapted Screenplay)

  • “127 Hours” Screenplay by Danny Boyle & Simon Beaufoy
  • “The Social Network” Screenplay by Aaron Sorkin  +
  • “Toy Story 3” Screenplay by Michael Arndt; Story by John Lasseter, Andrew Stanton and Lee Unkrich
  • “True Grit” Written for the screen by Joel Coen & Ethan Coen
  • “Winter’s Bone” Adapted for the screen by Debra Granik & Anne Rosellini

Writing (Original Screenplay)

  • “Another Year” Written by Mike Leigh
  • “The Fighter” Screenplay by Scott Silver and Paul Tamasy & Eric Johnson;
    Story by Keith Dorrington & Paul Tamasy & Eric Johnson
  • “Inception” Written by Christopher Nolan
  • “The Kids Are All Right” Written by Lisa Cholodenko & Stuart Blumberg
  • “The King’s Speech” Screenplay by David Seidler  +

Piše: Deni Zgonjanin

27.02.2011, 12:50h

Entertainment Weekly je prije par dana objavio popis 25 najboljih trenutno aktivnih redatelja, koji je automatski izazvao razne diskusije. Neki su redatelji na njemu bez sumnje odlični, ali se zadnjih godina i ne mogu pohvaliti odličnim djelima, dok su neki trenutno odlični redatelji neshvatljivo izostavljeni. Jedan od češćih komentara na listu jest da je ovo popis Hoollywodskih redatelja, a ne realan popis svjetskih autora…

25. Wes Anderson
24. Mike Leigh
23. Brad Bird
22. J.J. Abrams
21. Spike Lee
20. Edgar Wright
19. Peter Jackson
18. James Cameron
17. David Lynch
16. David O. Russell
15. Kathryn Bigelow
14. Danny Boyle
13. Roman Polanski
12. Guillermo Del Toro
11. Paul Thomas Anderson
10. Pedro Almodovar
9. Clint Eastwood
8. Terrence Malick
7. Quentin Tarantino
6. Coen Brothers
5. Darren Aronofsky
4. Martin Scorsese
3. Steven Spielberg
2. Christopher Nolan
1. David Fincher

Page 1 of 11