Wu xia (2011.)

Piše: Ivica Pustički

Naš kolega Ivica Pustički, iskusni bloger, poznati amaterski filmaš i prije svega veliki filmofil, svake će nedjelje pod svjetla reflektora dovući po jedan manje poznati film nepravedno zanemaren od većine publike. “Ovi filmovi sami su za sebe preporuka, a ne moje osobno mišljenje”, skromno je naglasio autor bloga Filmova s ruba. Radilo se o niskobudžetnim američkim filmovima ili možda filmovima drugih kinematografija tradicionalno zapostavljenih na ovim prostorima, Ivica će pokazati da se vrijedni filmovi mogu pronaći tisućama kilometara daleko od ograničenih hrvatskih kino dvorana.

preporuka Wu Xia

Obično kada se među filmofilima pokrene tema o azijskim borilačkim filmovima ili zvijezdama tih filmova, na kraju se sve nekako manje-više uvijek svede na Brucea LeejaJackieja Chana i Jeta Lija, te eventualno Samma Hunga. Ali opet nije to nikakva novost i zapravo je posve razumljivo da je tome tako s obzirom da se spomenuta četvorka nekako najviše profilirala u najpopularnija i najzvučnija imena žanra veoma rano u svojim karijerama. Također, svi su se redom manje-više uspješno probili izvan granica Kine i Hong Konga, tj. u Hollywoodu, i tako se predstavili svjetskoj publici. A malo je reći da je većina njih tamo ostavila itekako osebujan trag.

Pa tako prvi (i na žalost posljednji) holivudski uradak Brucea Leeja Enter the Dragon i dan-danas slovi kao jedan od najboljih ako ne i najbolji borilački film ikada. A Jackie Chan osvajao je tamošnji box office nekoliko puta, iako je svoju sreću pod losanđeleskim suncem tražio u dva navrata. Prvo tamo sredinom 90-ih s filmom Rumble in the Bronx, ali na žalost bezuspješno, da bi onda krajem 90-ih ubo jackpot snimivši Rush Hour i osiguravši si tako jednu od sveukupno dvije uspješne holivudske franšize (druga je naravno Shanghai Noon, odnosno Shanghai Knights). Tih godina je prve holivudske korake napravio i Jet Li, koji se morao “probijati” preko Mela Gibsona i Dannyja Glovera u Smrtonosnom oružju 4, a nakon toga je uspio nanizati i nekoliko solo projekata koji su se protezali u rangu od onih izvrsnih (Kiss of the Dragon i Unleashed), preko onih solidnih (Romeo Must Die i The One), pa do onih loših (Cradle 2 the Grave i War). Nekako najslabije od svih njih je još prošao Sammo Hung, kojeg holivudska mašinerija nije svesrdno prigrlila kao njegove kolege pa je tako umjesto glavne ulogu u nekom filmu A produkcije uspio ugrabiti glavnu ulogu u krimi borilačkoj TV seriji “Martial Law”. Iako samo nakratko jer je ista, na žalost, trajala samo dvije sezone.

Ali izuzev spomenutih, bilo je tu još azijskih borilačkih zvijezda koje su pokušale proboj na američko tržište. Između ostaloga i Donnie Yen, glavna zvijezda današnje filmske preporuke o kojoj će biti riječi nešto kasnije. Yen je na azijskoj filmskoj sceni već dugi niz godina, još od ranih 80-ih, kad je snimio svoj prvi film Drunken Tai Chi Master u režiji legendarnog Woo-ping Yuena. Iako nije bio popularan u jednakoj mjeri kao i spomenuta četvorka, i on je 2000. odlučio napraviti iskorak te se okušati u Americi, no nije imao baš sreće pa se pojavio u manjoj ulozi u iznimno lošem nastavku Highlander: Endgame, a ugrabio je i malu ulogu u nastavku Bladea II, koji iako je bio dobar film u konačnici nije za Yena učinio baš ništa jer je on bio poprilično neiskorišten u njemu. I na kraju ga je još dopala uloga negativca u filmu Shanghai Knights, što se u konačnici može protumačiti kao njegov najveći američki uspjeh. Ali tu je njegova holivudska pustolovina završila. Međutim, karijera u domovini strelovito mu je krenula uzlaznom putanjom, posebice nakon uloge u hvaljenom Heroju redatelja Yimoua Zhanga i niza naslova kao što su Kill Zone – S.P.L.Flash Point, te Yip Man, koji je bio velika box office i kritičarska uspješnica u Kini, gdje Yen zadnjih godina slovi kao najveća (borilačka) zvijezda, i jedan od najbolje plaćenih glumaca. To je dovelo do toga da Yen godišnje snima i po tri filma i uživa svjetsku slavu jer je Yip Man za Yena učinio ono što Hollywood nije uspio – učinio ga je internacionalnom zvijezdom.

Naravno, nisu svi filmovi koje je Yen snimio nakon Yip Mana bili jednako uspješni ili kvalitetni. Pa čak ni nastavak Yip Man 2 nije uspio dosegnuti mjerila i kriterije koje je postavio prvi film. No, jedan naslov svakako valja izdvojiti, a upravo taj naslov nudim vam kao današnju preporuku. Riječ je o povijesnoj borilačkoj krimi triler drami Wu xia redatelja Petera Chana (režirao je također i povijesni spektakl The Warlords sa Jetom Lijem). Wu xia se također može pronaći i pod naslovima Swordsmen i Dragon. Ja ću za ovu priliku u nastavku teksta koristiti originalni Wu xia naslov.

Radnja filma smještena je u Kinu 1917. godine, u maleno selo Liu, koje se nalazi na granici pokrajine Yunnan. Tamo između ostaloga živi i Liu Jin-xi, posve obični seljak i sitni obrtnik čiji se život u potpunosti preokrene kada se u lokalnoj seoskoj trgovini sukobi s dva opasna lopova. Na iznenađenje mnogih on uspije sam srediti obojicu u veoma brutalnoj tučnjavi, što ga u konačnici učini herojem sela ali i predmetom istrage detektiva Xu Bai-jiua. Nakon kratkotrajne istrage, on počne sumnjati da Liuovo znanje borilačkih vještina zapravo potječe iz škole jednog opasnog klana. Pokušavajući saznati istinu i fokusirajući se na Liua, Xu u procesu privuče pozornost kineskog kriminalnog podzemlja i nekih vrlo opasnih klanova, što će obojicu dovesti u veliku opasnost.

Ono što odmah treba napomenuti jest da je Wu xia netipičan borilački film sporijeg ritma koji prije svega funkcionira kao uzbudljiv i intrigantan triler a tek onda kao borilački film, jer borbe dolaze do izražaja tek u drugoj polovici filma. Ali kao takav, Wu xia je nadasve zanimljiv, a moglo bi se reći i inovativan, spoj detektivskog noir krimi trilera, borilačkog filma, drame i političkog filma koji suštinom priče pomalo podsjeća na A History of Violence. Do izražaja najviše dolaze izvrsna kamera i fotografija, intrigantna priča koja uspijeva ponuditi i pokoje iznenađenje, glumački nastup vodećeg dvojca Yena i Takeshija Kaneshiroa, te stilizirana režija koja film čini pravom vizualnom atrakcijom. Ono što bi vam posebno moglo zapeti za oko u ovom filmu izuzev genijalnih borilačkih sekvenci svojevrsni je CSI pristup istrazi te na koji se način jedan od likova (detektiv) bavi detaljima i dokazima u svome poslu. To je posebno zanimljivo, a u usudio bih se reći i poučno, zato što se dosta govori o kineskoj medicini i tome kako funkcionira ljudsko tijelo usred borbe.

Osim što je glavna zvijezda Wu xie, Yen je ujedno i koreograf te redatelj borilačkih sekvenci u filmu. A ljepota njegove koreografije i pokreta ovdje je neupitna jer je svaki potez naprosto doveden do savršenstva. Plus je i što se ovdje ne vodi samo briga o estetici borbe, već redatelj u nekim sekvencama čak detaljno prikazuje što se događa u ljudskom tijelu ako osoba zadobije udarac u određeni dio tijela,  tj. kako pritisak na određene tjelesne točke može usmrtiti čovjeka.

Film je premijerno bio prikazan 2011. na Cannes Film Festivalu, a nakon toga se našao na programu još nekolicine drugih filmskih festivala diljem svijeta. U Kini je Wu xia bio veliki box office hit zaradivši preko 100 milijuna juana, odnosno oko 15,6 milijuna američkih dolara. Osim što je film dobro zaradio, bio je također miljenik publike i kritike, koje su ga nagradile pozitivnim komentarima i visokim ocjenama, što je Wu xii u konačnici donijelo i nekoliko priznanja. Točnije, film je osvojio popriličan broj nagrada na nekim filmskim festivalima, dodjeli Hong Kong Films nagrada te dodjeli Asian Film nagrada. Između ostaloga pale su nagrade za najbolju fotografiju, najbolju produkciju, najbolju glazbu i najbolji scenarij, dok mali milijun nominacija u drugim kategorijama ne treba ni spominjati.

Nakon ovog silnog razbacivanja raznoraznim informacija s moje strane koje možda i mogu biti od neke koristi ali i ne moraju, na vama je kao i uvijek da još samo bacite oko na trailer koji je priložen uz tekst. Kažu da slika ionako govori više od tisuću riječi, a pokretna slika vjerojatno još i više. Ako vam se u konačnici i ne svidi ono što ovaj “trailer ima za reći”, nije nikakva šteta – uvijek možete iznova pogledati Enter the Dragon ili neki drugi borilački film po vašem guštu. Pa vi sad izaberite…

Trailer:

Fotke:

4
3
1
2

Leave a Reply

Your email address will not be published.