The Battery (2012.)

Piše: Ivica Pustički

Naš kolega Ivica Pustički, iskusni bloger, poznati amaterski filmaš i prije svega veliki filmofil, svake će nedjelje pod svjetla reflektora dovući po jedan manje poznati film nepravedno zanemaren od većine publike. “Ovi filmovi sami su za sebe preporuka, a ne moje osobno mišljenje”, skromno je naglasio autor bloga Filmova s ruba. Radilo se o niskobudžetnim američkim filmovima ili možda filmovima drugih kinematografija tradicionalno zapostavljenih na ovim prostorima, Ivica će pokazati da se vrijedni filmovi mogu pronaći tisućama kilometara daleko od ograničenih hrvatskih kino dvorana.

preporuka The Battery

 

Živimo u vremenu kada zombie filmovi skoro pa da iskaču iz paštete. Zombiji više ne poznaju granice, kako one dobrog ukusa, tako i one državne. Pa baš poput virusa ili zombie epidemije, tako se i zombie žanr širi svjetskim kinematografijama. Samim time Amerikanci i Britanci nisu jedini koji štancaju filmove i serije o hodajućim mrtvacima. Gotovo da nema zemlje koja nije snimila svoj zombie film i doslovno ih ima po svuda, raznih boja i oblika. Da parafraziram poznatu rečenicu iz filma From Dusk Till Dawn, odnosno prilagodim je ovoj temi. Imamo dakle niskobudžetne zombije, srednjebudžetne zombije, visokobudžetne zombije, spore zombije, brze zombije, francuske zombije (La hordeLes revenantsGoal of the Dead), čileanske zombije (Videoclub), tajvanske zombije (Zombie 108), indijske zombije (Go Goa Gone i Rise of Zombies), australske zombije (Zombie Hunter), japanske zombije (Zomboobies!), nizozemske zombije (Zombibi), norveške zombije (Død snø), ruske zombije (Zombie Fever), malezijske zombije (KL Zombi), španjolske zombije (Rec serijal, Juan de los Muertos), srpske zombije (Zone of the Dead), singapurske zombije – i to s Dolph Lundgrenom… i robotima (Battle of the Damned), pa čak vjerovali ili ne i hrvatske zombije – doduše u kratkoj formi (How to survive a Zombie Apocalypse Trilogy)!

Bez obzira na to što su neki od navedenih naslova zapravo sasvim OK, sve to nas ipak dovodi do toga da se publika već pomalo zasitila filmova zombie tematike. Ponajprije zato jer su u konačnici manje-više svi isti – skupina preživjelih, horde zombija, masakr i klanje na sve strane, i eventualno malo humora. Čak je svojedobno i poznati britanski redatelj Danny Boyle izjavio kako najvjerojatnije neće snimati 28 Months Later (nastavak filmova 28 Days Later… koji je režirao i 28 Weeks Later koji je samo producirao) jer su zombiji jednostavno postali dosadni i “isfurani”, te da ne vidi smisla u snimanju još jednog zombie filma.

Istini za volju, nemoguće je poreći da je TV serija The Walking Dead još uvijek rado gledana, ali to pripisujem tome da serija ima svoju bazu vjernih fanova koji je prate od samog početka. Također, među svim tim silnim naslovima o hodajućim mrtvacima nađe se tu i tamo neki koji na ovaj ili onaj način pokušava biti drugačiji. Pa ćete tako naći zombije u srednjem vijeku (Knight of the Dead), ili pak zombije za vrijeme američkog Građanskog rata (Exit Humanity). K vragu, ako malo pažljivije prekopate internet pronaći ćete čak zombie film Towers of Terror, radnjom smješten na datum 11. rujna, u kojem teroristi nakon što se zabiju u WTC tornjeve ožive kao zombiji i krenu u krvavi pohod da unište Amerikance. O da, i to postoji!

Iskreno, ne bih znao vrijedi li išta ijedan od ovih spomenutih “drugačijih” zombie naslova jer ih nisam imao prilike pogledati. Ali zato vam danas predstavljam jedan drugi naslov koji jesam pogledao i koji također razbija dobro poznate kanone tog podžanra, čineći to jako, jako dobro. Radi se o niskobudžetnoj zombie drami The Battery redatelja, scenarista i producenta Jeremyja Gardnera, koji je u filmu također odigrao i jednu od dvije glavne uloge.

The Battery je daklem film o dva bivša bejzbol igrača Benu i Mickeyju koji nakon izbijanja zombie apokalipse besciljno lutaju zabačenim dijelovima Connecticuta, držeći se isključivo sporednih cesta i šuma, što dalje od gradova. Kada posve slučajno presretnu radio prijenos naizgled uspješne i jako zaštićene zajednice ljudi, Mickey će ih pod svaku cijenu pokušati pronaći, iako im glas preko radija savršeno jasno naglasi da nisu dobrodošli. To će nažalost obojci zakomplicirati živote.

Ono što The Battery čini drugačijim i po mom skromnom mišljenju dobrim ili najblaže rečeno zanimljivim filmom jest – jednostavnost. The Battery je vrlo jednostavan film, bez likova koji su svi redom naoružani do zuba, bez hordi i hordi krvožednih zombija, bez masakra, otkinutih glava i udova te razvučenih crijeva svuda naokolo. OK, nije da baš ništa od navedenoga nema u filmu, ali svega toga ćete naći tek u natruhama. Dvojac tek tu i tamo naleti na kojeg zombija i većinu vremena provede “brbljajući” uz pratnju dosta dobrog soundtracka i pokoju smiješnu situaciju, pa se to njihovo putovanje na momente čini gotovo idiličnim. Neki će sad vjerojatno pomisliti da je ovo vjerojatno najdosadniji zombie film ikada. Ako očekujete klasiku (crijeva, razasute mozgove i krvi do koljena), onda bi se moglo reći da su ti pojedinci svakako u pravu.

Ali ovo je prije svega film o živima, a ne o (hodajućim) mrtvima, karakterna studija umjesto još jedne zombie klaonice. Priča o dva karakterno različita lika koji putuju ruralnim dijelovima Amerike nakon što je izbila zombie apokalipsa i usput se pokušavaju zabaviti i savladati neke međusobne nesuglasice. I dok je jedan (Ben) prigrlio taj novi pomalo nomadski način život i pokušava iz njega izvući ono najbolje, drugi (Mickey) se, pak, teško miri s gubitkom udobnosti života i obitelji koji/u je prethodno imao.
Možda će vas nakon svega ovoga zanimati i to da je The Battery snimljen sa sitnišem od svega 6.000 dolara u razdoblju od nekih 15-ak dana. Kritika je za film imala samo riječi hvale, a sigurno neće škoditi ako spomenem i to da je film bio prikazan na preko deset filmskih festivala, te da je na njih sedam osvojio nagrade (Buenos Aires Rojo Sangre, Imagine Film Festival, Dead by Dawn, Toronto After Dark Film Festival, Festival Mauvais Genre, Fantaspoa, i Amsterdam Fantastic Film Festival). Od toga su četiri bile nagrade publike, što će reći da kritičari nisu jedini koji su pokazali palac gore.

Hoće li se svidjeti i vama, iskreno pojma nemam, niti je na meni da to znam. Činjenica je da The Battery nije film za svakoga, a posebice ne za tvrdokorne horor fanove željne zombie masakra. U svakom slučaju, kad ste već tu, pogledajte trailer i odlučite želite li okušati sreću s ovim filmom ili biste radije ponovno pogledali neki klasik kao što su Dawn of the Dead ili Shaun of the Dead. Moram li uopće reći da je izbor samo vaš?

Trailer:

Fotke:

The Battery-Still (2)
The Battery-Still (3)
The Battery-Still (6)
The Battery-Still (9)

4 komentara za “The Battery (2012.)

  • Pero says:

    Ok, film je dobar, ali meni je glavni nedostatak što praktički nema ženskih likova. Dva muškarca. Mislim da moraš biti malo pederkast da sat i pol gledaš dva muškarca i da ti ništa ne nedostaje.

  • Dragonrage says:

    Hmm…pa sad, slažem se da bi ženski lik(ovi) bili dobrodošli, ali iskreno nije da baš mnogo fale (iako bilo je par ženskih zombija hehe…čak je jedan od likova okinuo majmuna na jednog od tog ženskih zombija hehe). Ali ne kužim zašto bilo pederkasto gledati dva lika kako sat i pol pričaju, zajebavaju se, piju, igraju bejzbol te tu i tamo ubiju kojeg zombija…nije da se jebavaju sat i pol hehe :D. Po čemu se to recimo razlikuje od skupine frajera koji sat i pol piju pivo, zajebavaju se i zajedno gledaju tekmu i 20-ak frajera kako znojni trče terenom? :))

  • Sven Mikulec says:

    Ženske su onda lezbe ako gledaju film bez muških likova?

  • jelena says:

    treba da napravimo natječaj za najbolji komentar 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published.