Princess (2006.)

Piše: Ivica Pustički

Naš kolega Ivica Pustički, iskusni bloger, poznati amaterski filmaš i prije svega veliki filmofil, svake će nedjelje pod svjetla reflektora dovući po jedan manje poznati film nepravedno zanemaren od većine publike. “Ovi filmovi sami su za sebe preporuka, a ne moje osobno mišljenje”, skromno je naglasio autor bloga Filmova s ruba. Radilo se o niskobudžetnim američkim filmovima ili možda filmovima drugih kinematografija tradicionalno zapostavljenih na ovim prostorima, Ivica će pokazati da se vrijedni filmovi mogu pronaći tisućama kilometara daleko od ograničenih hrvatskih kino dvorana.

preporuka Princess

Nekoć davno u osamdesetima pa sve do druge polovice devedesetih, kada kod nas još nije bilo interneta čak ni u tragovima, pornografija je bila dostupna isključivo na tri načina. Prvo – preko porno časopisa (Erotika, Vrući Kaj, itd.) koji su se mogli kupiti kod tete u trafici. Drugo – preko lokalnih videoteka u kojima su se na VHS kazetama mogli posuditi porno filmovi uglavnom talijanske i njemačke produkcije. I treće – preko velikog platna u legendarnom porno kinu Kustošija, koje je postalo popularno upravo zbog svog repertoara koji se sastojao uglavnom od XXX filmova (iako bilo je tu još par kina koja su s vremena na vrijeme prikazivala pornjavu). Naravno, mi koji smo odrastali u 80-ima (i 90-ima) morali smo se snalaziti kako god smo znali i umjeli da bi se dočepali porno časopisa ili filmova. To je vrlo često značilo oprezno kopanje po tatinim ladicama sa čarapama u potrazi za sakrivenom kolekcijom Erotike (ili Vrućeg Kaja). Ili nagovaranje stričeka/tete iz videoteke da nam posudi XXX film iako to zapravo ne bi smio/smjela, ali uz obostrani dogovor da nitko neće saznati otkuda nam zapravo taj film ako nas roditelji uhvate tijekom…emm…gledanja. Ah. Dobra stara vremena!

Danas je situacija posve drugačija. S pojavom i širenjem interneta sve je postalo dostupno i nadomak ruke. Od osnovnih informacija kojima se koristimo u svakodnevnom životu, preko glazbe, filmova (i ne mislim pri tome samo na ove XXX naslove), pa sve do pornografije koja je dostupnija i raširenija nego ikada prije. Postoje na stotine i stotine raznoraznih web stranica s XXX sadržajem (točnije, prema statistici njih 4.2 milijuna), s desecima i desecima raznoraznih kategorija koje mogu ispuniti snove i fetiše apsolutno svih! Nema čega nema, a sve to nadomak samo jednog ili eventualno dva klika mišem iz udobnosti našeg doma. Statistika iz 2013. tako kaže da svake sekunde 28.258 tisuća prosječnih korisnika interneta gleda pornografiju, te da oko 35% materijala koji se skida s interneta otpada na materijal pornografskog sadržaja. Čak 72% korisnika koji provode vrijeme gledajući pornografiju na internetu čine naravno muškarci, i to prvenstveno oni između 35 i 49 godina. Ostalih 28 posto pokazuje da ni žene nisu svetice. Ali je posebice zanimljivo da čak 70% žena taji da gledaju pornografiju na internetu. A svakako ne smijemo zanemariti ni činjenicu da se svakih 39 minuta u Americi snimi novi video porno sadržaja!

Kad se u končanici uzmu u obzir sve ove brojke, kao i to da unatoč tome što je sve tako dostupno ne znači da je sve i besplatno (mnoge XXX stranice tražit će broj vaše bankovne kartice), nije nikakvo čudo da se na pornografiji okreću veliki novci. Doduše, nije nikakva tajna da se na pornografiji uvijek dobro zarađivalo. Ali suprotno uvriježenom mišljenju, porno zvijezde nisu te koje zarađuju najviše i(li) koje zarađuju od distribucije i prodaje filmova. Ženske porno zvijezde generalno zarađuju više od muških, ali od snimanja pornića u najboljem slučaju mogu godišnje zaraditi od 50 tisuća pa do 2-3 milijuna dolara, ovisno o svojoj popularnosti. A upravo se na distribuciji i prodaji okreću milijuni i milijuni koji odlaze agentima, distributerima ili vlasnicima filmskih kompanija. S tom informacijom napokon smo došli i do današnjeg filma koji se djelomično bavi tamnom stranom pornografije te pohlepnim i zlim ljudima iz porno industrije koji besramno zarađuju na račun svojih zvijezda. Ali i čovjekom koji im odluči stati na kraj.

Radi se o dugometražnom animiranom filmu Princess redatelja i ko-scenarista Andersa Morgenthalera, nastalom u ko-produkciji Danske i Njemačke. Princess je priča o 32-godišnjem Augustu, misionarskom svećeniku koji sazna da je njegova voljena sestra Christine umrla i iza sebe ostavila 5-godišnju kćerku Miju, pa on odluči ostaviti svoju profesiju i vratiti se kući kako bi se brinuo o njoj. Ali August također saznaje da je njegova sestra umrla zbog prekomjerne upotrebe droge, kao i da se bavila pornografijom. Odnosno, da je bila poznata i popularna porno zvijezda koja je djelovala pod umjetničkim imenom Princess. August s početka odluči zaštiti Miju od istine o majčinom zloglasnom životu. Ali kada shvati da pohlepni vlasnici porno kompanije i dalje namjeravaju zarađivati na Princezinom liku i dijelu, i da je Mijino nevino djetinjstvo zauvijek ukaljano, shrvan tugom i bijesom August odluči osvetiti Christininu smrt i uništiti sav pornografski materijal u kojem se pojavila. A na taj put osvete odluči povesti i malu Miju.

Znam da ovo vjerojatno ne bi ni trebao pisati jer je to do sada već trebalo biti kristalno jasno, ali ipak ću napomenuti očito – Princess nije “crtić” za djecu. Ovo je prije svega animirani film za odrasle, jedna mračna, teška, na momente šokantna i nadasve brutalna priča prožeta mračnim likovima sumnjivog morala, uznemirujućim nasilnim situacijama te seksualnim sadržajem. A sve to nije ništa manje šokantno samo zato jer je nacrtano. Princess se na sebi svojstven način bavi osjetljivim temama kao što su gubitak vjere i nevinosti (ne u seksualnom smislu), prostitucija, droga, zlostavljanje djece te u konačnici osveta. Po nekim elementima čak je dosta sličan filmova kao što su Léon i Taxi Driver.

Što se samog vizualnog stila tiče, Morgenthaler inspiraciju vuče iz japanskih anime filmova, ali uz dodatak nekih drugačijih detalja (crtež, recimo, nije klasični anime), što Princess u konačnici čini malo drugačijim ali vizualno zanimljivim i na momente gotovo artističkim anime filmom. A da eksperiment bude još zanimljiviji, Morgenthaler na momente kombinira animaciju i igrane snimke snimljene camcorderom prikazujući svojevrsne flashback dijelove iz života preminule Christine. Ti igrani dijelovi čine petinu filma, te iako stilski možda malo previše strše u odnosu na ostatak, ipak služe svrsi – daju nam bolji uvid u prošlost glavnih likova.

Princess je premijerno bio prikazan na Cannes Film Festvalu 2006. godine, a nakon toga je krenuo na festivalsko putovanje diljem svijeta. Između ostaloga je 2007. bio prikazan i u Zagrebu na dugometražnom Animafestu, gdje je čak dobio posebno priznanje žirija. A kad smo već kod priznanja i nagrada, valja spomenuti kako je film osvojio nagrade na Internacionalnom Film Festivalu u Ghentu, Internacionalnom Film Festivalu u Srigesu, te na švedskom Fantastic Film Festivalu. Također je 2007. bio nominiran u kategoriji za najbolji danski film za nagradu Robert (danski ekvivalent Oscaru) koju svake godine dodjeljuje Danska filmska akademija.

Ali, na kraju krajeva, festivali, nagrade i priznanja nisu nužno znak da će se film svidjeti nekima od vas. Kao ni činjenica da Princess uživa svojevrsni kultni status u određenim krugovima ljudi. Ukusi su ukusi i razlikuju se. Činjenica je da je ovo težak film, film koji nije za svakoga i film koji nije bez mana. Kao i uvijek u prilogu nudimo trailer koji će vam ili pomoći da odagnate sve sumnje koje ste možda imali u vezi ovog filma, ili da se odlučite kako sigurno postoje i drugi naslovi koje biste danas radije pogledali. Izbor je vaš!

Trailer:

Fotke:

1
2
3
4

Leave a Reply

Your email address will not be published.