OSS 117: Cairo, Nest of Spies (2006.)

Piše: Ivica Pustički

Naš kolega Ivica Pustički, iskusni bloger, poznati amaterski filmaš i prije svega veliki filmofil, svake će nedjelje pod svjetla reflektora dovući po jedan manje poznati film nepravedno zanemaren od većine publike. “Ovi filmovi sami su za sebe preporuka, a ne moje osobno mišljenje”, skromno je naglasio autor bloga Filmova s ruba. Radilo se o niskobudžetnim američkim filmovima ili možda filmovima drugih kinematografija tradicionalno zapostavljenih na ovim prostorima, Ivica će pokazati da se vrijedni filmovi mogu pronaći tisućama kilometara daleko od ograničenih hrvatskih kino dvorana.

preporuka OSS 117

Bez obzira kakvo generalno mišljenje imali o parodijama, treba priznati da je to jedan zeznut i nezahvalan (pod)žanr. Naime, koliko god se čini da je jednostavno uzeti nešto već postojeće (film, pjesmu, nešto treće) i onda se sprdati s time ili na račun toga, svjedoci smo toga da to i nije baš tako jednostavno. Posebice ne unazad 15-ak godina kada su parodije postale samo dno dna filmske industrije, te je Hollywood doslovno naštancao desetke parodija napravljenih na brzinu s ciljem da zarade što više novaca na račun aktualnih blockbustera koje parodiraju. Tako smo između ostaloga dobili ispljuvke kao što su Meet the Spartans, Superhero Movie, Date MovieEpic MovieDisaster MovieVampires SuckThe Starving GamesDance Flick ili pak Scary Movie 3 (4, 5 itd.). A to su samo neki od tih naslova.

Ali ipak, filmska povijest nam je pokazala i dokazala da je tamo 80-ih i 90-ih situacija bila posve drugačija te da su parodije actually bile smiješne! Mislim, tko nije umirao od smijeha uz Franka Drebina (odnosno Leslie Nielsena) u Golom Pištolju (i to tri puta za redom), Charlieja Sheena i Kakve Frajere 1 i Kakve Frajere 2 ili pak uz Mela Brooksa i njegova Vruća sedlaMladog FrankensteinaSpaceballs ili Smiješnu stranu povijesti!? Naravno bilo je još takvih dobrih parodija, ali da sad ne nabrajamo. OK, vjerujem da ima i onih kojima ni ti filmovi nisu bili smiješni, ali ipak, nekakvo generalno mišljenje je da su parodije nekoć bile mnogo, mnogo bolje.

Doduše, imamo i danas primjera koji dokazuju da nije sve tako sivo kada su u pitanju parodije, te da u rukama sposobnih ljudi i taj (pod)žanr može iznjedriti dobre i kvalitetne uratke. Naslove kao što su Shaun of the DeadHot Fuzz, Black DynamiteShrek ili Tropic Thunder. A u tom društvu bi se svakako mogao (ili trebao) naći i film koji vam nudim kao današnju preporuku. Riječ je o francuskoj avanturističkoj špijunskoj komediji/parodiji OSS 117: Cairo, Nest of Spies redatelja Michela Hazanaviciusa, koja je bazirana na seriji romana OSS 117 autora Jeana Brucea.

Ali prije nego što kažem par riječi o samom filmu, možda će neke od vas zanimati usputna trivijalna činjenica kako je OSS 117: Cairo, Nest of Spies prvi od sveukupno četiri filma na kojem su surađivali redatelj Hazanavicius i francuski glumac Jean Dujardin. Ako se možda pitate “a kakve to sad veze ima s bilo čime”, odgovor je veoma jednostavan. Naime, spomenuti dvojac je par godina nakon ovoga filma snimio romantičnu komičnu crno-bijelu dramu The Artist, koja je 2012. godine rasturila Oscare i odnijela čak 5 zlatnih kipića, između ostaloga i one za najbolji film, najboljeg glavnog glumca te najboljeg redatelja! A nije na odmet spomenuti i to kako im je u oba slučaja društvo pravila francuska glumica Bérénice Bejo.

A sada kada, htjeli – ne htjeli, znate i to, evo nekoliko informacija o filmu OSS 117: Cairo, Nest of Spies. Godina je 1955., a odnosi između Francuske i Egipta postaju sve napetiji. Kada jedan od francuskih špijuna, Jack Jefferson, netragom nestaje u Egiptu, njegov kolega i dobri prijatelj Hubert Bonisseur de la Bath kodnog imena OSS 117 će se zaputiti u Kairo kako bi istražio njegov nestanak. Uz pomoć zanosne asistentice Larmine, i pod krinkom direktora tvrtke za preradu peradi, OSS 117 će razotkriti i spriječiti naciste u svojim naporima na ponovno pokušaju zauzeti svijet, ugušiti pobunu fundamentalista, spavati s lokalnim ljepoticama te donijeti mir na Bliski istok čiju kulturu uopće ne razumije.

I više je nego očito kako OSS 117: Cairo, Nest of Spies parodira špijunske filmove, posebice one iz 50-ih i 60-ih godina, između ostaloga i ranog Conneryjevog Jamesa Bonda. No to čini sa stilom i šarmom kojem je nemoguće odoljeti. Jednim dijelom je tome tako zahvaljujući izvrsnoj izvedbi glavog glumca, već spomenutog Jeana Dujardina koji ovdje savršeno utjelovljuje ne tako savršenog špijuna – šarmantnog, markantanog i muževnog ali ujedno i poprilično blesavog i glupavog tajnog agenta koji je nesvjesni seksist, šovinist i kulturološki neznalica što ga smješta njegdje između Inspektora Clouseaua i Jamesa Bonda. Oni koji su imali prilike gledati Artista, mogli su vidjeti kako Dujardin posjeduje nevjerojatnu sposobnost da se izrazi naglašenom mimikom lica, gestama i govorom tijela, a upravo taj njegov talent i ovdje dolazi do izražaja. A jedan dio šarma (i stila) leži u samoj tehničkoj ušminkanosti filma u pogledu fotografije, režije, montaže, kostima, soundtracka i svega ostaloga što OSS 117: Cairo, Nest of Spies ne čini samo parodijom špijunskih filmova iz 60-ih, već ujedno i špijunskim filmom koji izgleda kao da je zbilja nastao tamo 60-ih godina.

OSS 117: Cairo, Nest of Spies bio je veliki hit u Francuskoj, osvojivši nekoliko nagrada po raznoraznim svjetskim filmskim festivalima. Sve to je rezultiralo i nastavkom OSS 117: Lost in Rio koji je izašao 2009. godine. Nastavak doduše slovi kao mrvicu slabiji u odnosu na original, no prije nego što uopće dođete do nastavka (ako uopće dođete), razmislite želite li uopće gledati prvi film. Po običaju tu je trailer koji će vam, nadam se, pomoći u vašoj finalnoj odluci. U svakom slučaju, nadam se da ćete uživati u filmu.

Trailer:

Fotke:

2
5
4
6

Leave a Reply

Your email address will not be published.