Lobos de Arga (2011.)

Piše: Ivica Pustički

Naš kolega Ivica Pustički, iskusni bloger, poznati amaterski filmaš i prije svega veliki filmofil, svake će nedjelje pod svjetla reflektora dovući po jedan manje poznati film nepravedno zanemaren od većine publike. “Ovi filmovi sami su za sebe preporuka, a ne moje osobno mišljenje”, skromno je naglasio autor bloga Filmova s ruba. Radilo se o niskobudžetnim američkim filmovima ili možda filmovima drugih kinematografija tradicionalno zapostavljenih na ovim prostorima, Ivica će pokazati da se vrijedni filmovi mogu pronaći tisućama kilometara daleko od ograničenih hrvatskih kino dvorana.

preporuka_lobos de arga

Ako ste poput mene odrastali u 80-ima te dijelom u 90-ima, onda ste između ostaloga odrastali uz likove kao što su Freddy Kruger, Jason Vorhees, Chucky, Leatherface, Pinhead, Michael Myers te mnogi drugi junaci poznatih horor filmova iz tog razdoblja. Ja sam se, doduše, s dotičnim likovima ipak upoznao nešto kasnije u svom životu. Ali nije to bilo zato jer su mi roditelji branili da gledam hororce, već je razlog bio taj što sam se kao klinac od nekih 7-8 godina bojao gledati takve filmove. A kada sam iz nekog razloga i pogledao neki, onda danima nakon toga nisam mogao spavati. S današnje perspektive sve mi to djeluje blesavo i smiješno, ali 7-godišnjaku koji leži u svom krevetu dok mu srce tuče 100 na sat i gleda kroz prozor očekujući da će se na njemu pojaviti neko čudovište nije bilo osobito smiješno. Hah, zvuči baš poput klišeja iz nekog hororca, zar ne…

Od svih mogućih filmskih čudovišta, što poznatih što manje poznatih, nekako sam se najviše “užasavao” vukodlaka. Sjećam se još i dan danas prizora iz filma The Wolf Man iz 1941. koji se jednom daaaavno prikazivao na TV-u (a možda je bilo riječ i o nekom od nastavaka, nisam više siguran), a koji me tada dobrano uznemirio i na neki način obilježio moje djetinjstvo. Naravno, s godinama je taj strah u potpunosti nestao, a horor filmovi postali su mi više komični i(li) zabavni nego strašni. No, sada kada sam vas zagnjavio svojim “traumama” iz djetinjstva, vrijeme je da se napokon bacimo na posao jer cijeli ovaj uvod o hororima, djetinjstvu i vukodlacima zapravo nas dovodi do filma o kojem ću danas napisati nekoliko rečenica.

Riječ je o španjolskoj horor komediji Lobos de Arga, poznatoj još i pod internacionalnim naslovom Game of Werewolves. Priča je to o mladiću koji se nakon punih 15 godina vraća u svoje rodno selo kako bi prisustvovao tamošnjoj fešti na koju su ga pozvali kao specijalnog gosta. No, ono što on ne zna – a saznat će na teži način – jest da ga mještani namjeravaju žrtvovati vukodlaku zatvorenom u obližnjem dvorcu (ili nekoj građevini takvog tipa) kako bi skinuli kletvu sa sela koja traje već punih stotinu godina.

E sad, ako se mene pita, Španjolci su u svojim filmovima već nekoliko puta pokazali i dokazali da im crni humor nije stran i da im itekako dobro leži. Torrente serijal, El día de la bestiaLa comunidad, ili pak Crimen ferpecto samo su neki od primjera toga. A Lobos de Arga redatelja i scenarista Juana Martíneza Morena  svakako bi se mogao svrstati u tu skupinu. Pa iako film tematski, sadržajno i vizualno savršeno funkcionira kao homage sličnim naslovima ’80-ih (Teen WolfAn American Werewolf in London, ili pak Silver Bullet), ako kojim slučajem tražite film koji će vas prestraviti, zastrašiti ili na bilo koji način učiniti nelagodnim…onda tražite dalje, jer Lobos de Arga prije svega funkcionira kao crnohumorna komedija, a ne horor koji ledi krv u žilama. Ali hej, koji hororac danas uopće ostavlja takav dojam?
No, po svemu sudeći publici to ni najmanje nije smetalo jer je Lobos de Arga osvojio nagradu publike na dva filmska festivala gdje je bio prikazan (Fantasia Film Festivalu i San Sebastián Horror and Fantasy Film Festivalu). A ni struka nije ostala dužna jer je također “pala” i nagrada kritike za najbolji film na Fantasporto Film Festivalu.

Kad bih baš morao povući neku usporedbu s nečim prepoznatljivim, onda bih rekao da je Lobos De Arga stilski veoma sličan Shaun of the Dead, samo s vukodlacima umjesto zombija. Naravno, ima film i svojih “strašnih” i krvavih/brutalnih momenata, ali u konačnici crni humor koji zajedno s creepy atmosferom i zbilja impresivnom fotografijom prevladava kroz cijeli film ono je što Lobos de Arga čini zanimljivim i vraški zabavnim ostvarenjem koje zbilja nije teško voljeti! Uz sve to u cijelosti napravljen na old fashion način, uz minimalnu upotrebu CGI-a i maksimalnu upotrebu prostetike, kostima, žica i kaskaderskih vratolomija. A pretvaranje iz čovjeka u vukodlaka napravljeno je u segmentima, uz pomoć “jeftinih trikova” kao što su montaža i maska, baš kao nekada. Isto tako, za pojedine scene korištene su makete, što se danas uistinu rijetko viđa na filmu.

Ipak, bez obzira na sve spomenuto, Lobos De Arga nije nikakav klasik za sva vremena, možda čak nije ni dobar film prema nečijim standardima. Ali ako ste jedan od onih koji znaju cijeniti dobru satiru, crni humor i to da film ne podilazi standardima današnjeg kompjutorskog doba, okušajte sreću s ovom preporukom. Hej, kad ste već ovdje pogledajte usput i trailer, možda vam se svidi ono što ćete vidjeti. Naravno, izbor je u potpunosti vaš!

Trailer:

Fotke:

IP4
IP3
IP2
IP1

Leave a Reply

Your email address will not be published.