Let the Bullets Fly (2010.)

Piše: Ivica Pustički

Naš kolega Ivica Pustički, iskusni bloger, poznati amaterski filmaš i prije svega veliki filmofil, svake će nedjelje pod svjetla reflektora dovući po jedan manje poznati film nepravedno zanemaren od većine publike. “Ovi filmovi sami su za sebe preporuka, a ne moje osobno mišljenje”, skromno je naglasio autor bloga Filmova s ruba. Radilo se o niskobudžetnim američkim filmovima ili možda filmovima drugih kinematografija tradicionalno zapostavljenih na ovim prostorima, Ivica će pokazati da se vrijedni filmovi mogu pronaći tisućama kilometara daleko od ograničenih hrvatskih kino dvorana.

preporuka Let The Bullets Fly

Sjećam se da sam kao dijete birao filmove isključivo po glumcima, tu i tamo po redateljima. Sve od SchwarzeneggeraStalloneaWillisaVan DammeaSeagala ili pak Lundgrena (kao i mnogih drugih sličnih zvijezda i zvjezdica) dolazilo je u obzir i obavezno se posuđivalo u lokalnoj videoteci. Sada sam kak ti odrastao, “sazrio”, ali i dalje volim gledati filmove spomenutih “glumaca”, kako one stare (među kojima ima i klasika), pa tako i ove nove. Ne zavaram sebe mišlju da je tu riječ o dobrim glumcima, pa većina od njih nisu više ni velike (isplative) zvijezde, ali jednostavno ne mogu protiv sebe. I ne želim, jer to je ipak dio mene i dio mog odrastanja koji me oblikovao u filmofila kakav sam danas i ne sramim se toga.

No jedna razlika u odnosu na moje djetinjstvo ipak se dogodila. Naime, koliko god još uvijek rado pogledam neki novi film s gore spomenutima, to što oni glume u tim filmovima više mi i nije presudna stavka kod odabira filmova koje ću pogledati. Primjerice, gotovo svaki novi film s Willisom izazvat će moju znatiželju, ali ako mi se kojim slučajem ne svidi što sam o tom filmu vidio, pročitao ili čuo, tj. ako me taj film sam po sebi nije uspio privući da ga pogledam, vrlo je vjerojatno da ću ga preskočiti ili odgoditi do daljnjega. A to vrijedi za sve koje sam gore naveo, kao i još jednoga kojega nisam spomenuo, a trebao bih. Tim više jer su njegov lik i djelo također utjecali na moj filmofilski svjetonazor i jer dotični igra jednu od glavnih uloga u današnjoj preporuci.

A on je Chow Yun-Fat! Ne sjećam se točno kada sam prvi puta gledao A Better Tomorrow, vrlo vjerojatno u onoj ranoj fazi torrenta s kraja 90-ih, no sjećam se da me film ko film i nije pretjerano oduševio na to prvo gledanje. Barem ne u onoj mjeri u kojoj sam očekivao da će me oduševiti nakon što sam čuo sve i svašta o njemu. Ali bez obzira na to ubrzo sam zaredao i A Better Tomorrow IIThe KilleraHard BoiledFull ContactFlaming Brothers te Tiger on Beat, pa su Fat (i John Woo) postali neizostavni dio mog daljnjeg repertoara (čak sam im odao počast u svom filmu, ali o tome nekom drugom prilikom). Pa kada su se u domaćim kinima pojavili The Replacement KillersThe CorruptorCrouching Tiger, Hidden DragonBulletproof Monk, pa čak i Anna and the King, frend i ja smo trčali ko mutavi u kino. Ali sa svakim novim filmom i svakom novom godinom na našim plećima, interes za Fatove filmove je opadao. Tim više jer se pokazalo da je Bulletproof Monk žešće smeće koje čak ni Fat nije uspio izvući iz govana, a onda su još uslijedili Pirates of the Caribbean: At World’s End i Dragonball Evolution, te još par meni ne osobito interesantnih naslova i sve skupa otišlo je kvragu.

Ali dosta o meni, ajmo sad malo o mom autu. Znam, glupa fora, ali šta da vam kažem, “kuri” me lagana temperatura i jedan je sat u noći pa nisam u stanju smisliti bolju. No šalu na stranu. U moru tih filmova koji su se pojavili tamo nakon 2010. jedan mi je ipak zapeo za oko. A to je upravo ovaj iz naslova, kineska akcijska western komedija Let the Bullets Fly u režiji Wen Jianga, koji je ujedno i napisao scenarij zajedno s još petero ljudi te odigrao glavnu ulogu. Može biti da me naslov natjerao da pomislim kako je riječ o nekakvoj akcijadi u kojoj će Fat u cool pozama sređivati negativce “dok metci lete naokolo”. Ali prevario sam se!

Let the Bullets Fly je radnjom smješten u Kinu 20-ih godina prošlog stoljeća, gdje pratimo zloglasnog vođu bande Zhanga koji odluči svoje banditske dane ostaviti iza sebe kako bi se lažno predstavio kao gradonačelnik u malom provincijskom gradiću zvanom Grad Gusaka, i na taj način došao do bogatstva onih najbogatijih. Putem do grada on i njegova banda presretnu vladinu kočiju u kojoj se vozio Ma Bangde, koji je bio na putu da preuzme gradonačelničku dužnost u Gradu Gusaka. Zhang pobije njegove stražare i uzme njegov identitet, te ga povede sa sobom kako bi mu ovaj pomogao oko prijevare. Ali Zhangovi snovi o brzoj zaradi ubrzo će pasti u vodu kada stignu u grad i sazna da njime vlada lokalni moćnik i mafijaš  Master Huang kojemu dolazak gradonačelnika baš i nije po volji. Baš zbog toga Zhang odluči da želi Huangovo bogatstvo po svaku cijenu, a ono što će uslijediti je niz laži, prijevara i ubojstava, a sve s namjerom da Zhang i Huang nadmaše jedan drugoga.

Kao što rekoh ranije, naslov filma me natjerao da pomislim kako je Let the Bullets Fly nekakav stilizirani akcić, a u traileru je naglasak bio stavljen na akciju, pa vjerujem da su i mnogi drugi pomislili isto. No moram napomenuti da to ipak nije tako i da će svi oni koji očekuju samo nabrijanu stiliziranu akcijadu ostati malčice razočarani. Naime Let the Bullets Fly pomalo je čudan miks svega i svačega i teško ga je smjestiti samo u jedan ili dva konkretna žanra. Ima tu i (očekivane) krvave akcije, ali i pregršt crnog vrckavog humora, satire te živopisnih likova i zanimljivih vizuala. Sve to u konačnici čini Let the Bullets Fly  bližim nekakvom pretjeranom, nasilnom i zabavnom crtiću (ili stripu) nego “ozbiljnom” filmu. Ali već u prvim minutama redatelj Jiang nam daje do znanja da je Let the Bullets Fly sve samo ne ozbiljan film, kao i da nas očekuje jedna otkačena over-the-top stripovska vožnja puna urnebesnih WTF momenata prožetih netipičnim humorom, i nešto više od tek puke pucačine. Zapravo, kada malo bolje razmislim, nekako mi ga je najlakše usporediti s filmovima Stephena Chowa, prvenstveno s filmom Kung Fu Hustle. Ako ste uživali u tom naslovu, onda će vam se zasigurno svidjeti i ovaj.

Trajanje od 132 minute bi nekima moglo predstavljati problem, i zaista ne bi bilo loše da je film u konačnici bio nešto kraći. No to očito nije predstavljalo neki veliki problem domaćoj publici čim se Let the Bullets Fly prometnuo u veliki box office hit zaradivši 110 milijuna dolara, čime je oborio tadašnji rekord te se smjestio na sam vrh liste najuspješnijih domaćih filmova u Kini. S prvog mjesta ga je dvije godine kasnije skinuo Painted Skin: The Resurrection zaradivši 5 milijuna više. Ali kako podaci o zaradi nikome od nas ne znače mnogo jer nam to nejde ni z žepa ni v žep, možda će vas interesirati to da su film popratile jako dobre kritike te da je osvojio 12-ak nagrada (između ostaloga i one za najbolji film, najbolju režiju te najboljeg glumca). Na kraju svega tu vam je još i trailer pa bacite oko i na to. Ja ću vam još samo poželjeti  dobar provod ako se odlučite pogledati Let the Bullets Fly. Uživajte!

Trailer:

Fotke:

1
2
5
3

Leave a Reply

Your email address will not be published.